Evo, danas je dvije godine od kako sam počeo pisati ovaj blog. Ovo je 506. post. Obljetnice valja obilježiti jer nas ponukaju da se okrenemo malo unazad, da pogledamo što smo htjeli, a što ostvarili i da u razlici toga uočimo što bi trebalo popraviti te krenuti dalje. Još bolje.
Čitateljima je poznato, a upravo oni su u ove dvije godine ostvarili više od 76 000 posjeta, blog je posvećen plastici i plastičnim predmetima iz našeg svakodnevnog okruženja. Možda nešto više je bilo govora o plastičnim vrećicama, ali, osnovni smisao bio je dati čitateljima točne i provjerene informacije, povezati se na dokaze i vjerodostojne izvore. Zašto pišem ovaj blog? u stvari, opisao sam u svom prvom postu, 6. studenog 2011. godine.
Kao čitatelj, gledatelj i slušatelj dnevnih medija i čitatelj brojnih drugih časopisa i revija, web portala, sudionik foruma susrećem se s brojnim neopravdanim napadima na plastiku i plastične predmete. Negdje neko napiše neku katastrofičnu izjavu, ilustrira to slikom smetlišta ili fotomontažom kornjače s komadićem plastične folije u ustima i naši, ali i svjetski mediji to nekritički prenose, urednici još dodaju bombastične naslove i eto ti zgražanja javnosti o toj pokori, opasnosti, nesreći.
Današnji tempo života i rada, obaveze koje nam donose svakodnevni problemi i potreba za prevladavanjem, ne ostavljaju nam vremena svakoj stvari posvetiti se koliko ona možda zaslužuje. Ima onih koji će se time baviti. Da, stvarno bi bilo nerealno očekivati da će čitatelji do u detalje znati sve o plastici i plastičnim predmetima. Stoga tu postoji struka, znanost, dobra inženjerska praksa, iskustvo i tada treba njih pitati i poslušati. Međutim, na žalost to nije tako.
Znanost i znanstvenici su vrlo često zaokupljeni sami sobom, struka se bavi preživljavanjem u ovim užasnim uvjetima tržišta i jednostavno nema nitko vremena sustavno plasirati točne i provjerene informacije i kontrirati svim tim lažima i paušalnim ocjenama. Pravovremeno reagirati. S druge strane novinari svih medija pritisnuti rokovima, ali i potrebom za čitanošću. gledanošću ili slušanošću, nemaju vremena (ne želim vjerovati da ne žele) provjeravati na više strana te javnosti predočavati dokazane činjenice.
U takvim uvjetima javljaju se koje kakvi plašitelji, galamdžije, katastrofičari i vikači, koji samo da je strašnije to bolje, protivnici svega i svačega, ideološki toksikolozi, eko-teroristi i eko-fašisti (nisu to moje složenice) koji se bore protiv svega i svačega, koji bi nas vratili u srednji vijek i licemjerno (jer i oni itekako koriste plastiku) se bore protiv plastike i upotrebe plastičnih predmeta, manipuliraju činjenicama, prešućuju jedne, prenaglašavaju druge, plasiraju faktoide. Sve u svemu manipuliraju s javnosti, ne bi li ostvarili neke svoje ciljeve. A lepeza tih ciljeva je vrlo, vrlo široka, na žalost, najmanje ekološka, najmanje briga za čovjeka i svekoliki okoliš. Rade po principu "kol'ko plate, tol'ko galame"
Jer, kako reći da je netko zaštitnik okoliša, koji se savjesno odnosi prema okolišu, ekolog iliti ekobrižnik, a istovremeno se javno zalaže za rješenja koja su upravo protiv zaštite okoliša i zdravlja ljudi? Takvi obmanjuju javnost, protiv su razvoja, praktičnosti, ekonomičnosti, energijske učinkovitosti.
Eto, sve su to razlozi zašto svoje slobodno vrijeme provodim ispred monitora, pišem i iznosim najbolje što znam o plastici na ovom blogu. Sve ne bi li javnost vidjela i prepoznala što je stvarna istina, da javnost nepotrebno ne bude uplašena, da se racionalno i odgovorno odnosi prema plastici i plastičnim predmetima. Ali, najvažnije je da ima provjerene i stručno - znanstveno dokazane činjenice, a onda je na svakom od nas kako će se odnositi. Treba znati i posljedice i ovog i onog drugog djelovanja. Tek tada će javnost znati pravilno postupati i ostvariti sve prednosti koje, u ovom slučaju, plastika nosi.
Na blogu se je ove dvije godine upravo o tome pisalo. Pisali su se analitički članci, radila se veća ili manja istraživanja i sve je to završilo na ovom blogu. Možda najveći odjek u javnosti je imao članak "21 razlog zašto ne treba naplaćivati plastične vrećice" koji je nastao kao reakcija na prijedlog bivše ministrice zašite okoliša da se uvede naknada na plastične vrećice. Preko ovog bloga povezali su se proizvođači plastičnih vrećica, stručnjaci i znanstvenici iz Društva za plastiku i gumu te je poduzeto niz aktivnosti kako se ta štetna odluka ne bi donijela.
U stranim medijima u kojima je autor često komentirao: New York Times, Washington Post, Chicago Cronicle, Toronto Star, Financial Times, News Tribune, Wall Street Journal, Linkedin i brojni drugi - koristio se post "Croatian contribution to the American discussion: 'Should Cities Ban Plastic Bags?'".
Veće istraživanje na blogu bilo je o zabranama plastičnih vrećica - 1.dio i 2. dio, koje čitatelji mogu vidjeti preko poveznica s lijeve strane, gdje je nakon jednogodišnjeg rada i istraživanja sačinjen pregled stanja zabrana i naknada na plastične vrećice u svijetu i ti se pregledi redovno obnavljaju. Posebno mi je drag komentar jednog čitatelja koji je napisao: "Dobiti ovakav iscrpan tekst o jednom proizvodu i to besplatno je nešto fantastično. To bi se u svijetu platilo par tisuća USD po primjerku. Nažalost ne postoji u Hrvatskoj nagrada koja bi nagradila takvu popularizaciju znanosti i struke".
Kao posljedica tog istraživanja, možda najvažniji je zaključak da se sve te (ipak u globalnim razmjerima malobrojne) mjere ne donose radi zaštite okoliša i zdravlja ljudi. To je samo izgovor. Donose se samo i samo zbog zaštite vlastitih interesa, zaštite svojih tržišta, svojih proizvodnji i svojih ekonomija ili osobne (političke ili materijalne) promocije donositelja. Naravno, svi ti predlagatelji i donositelji takvih restriktivnih propisa pravdaju se zaštitom okoliša, smanjenjem onečišćenja, brigom za budućnost planete Zemlje.
Osim o vrećicama riječi je bilo o bisfenolu A gdje je jasno rečeno da plastična ili plastificirana ambalaža hrane koja sadrži bisfenol A ne utječe negativno na ljudsko zdravlje prvenstveno zbog preniske koncentracije štetnih tvari koja se ili ne može detektirati ili je toliko niska da ne može negativno djelovati. Također, ne mogu se istraživanja na laboratorijskim životinjama tek tako jednostavno preslikati na ljude.
U više navrata pisano je o PET ambalaži, a kao odgovor na brojna katastrofična upozorenja o navodnoj otrovnosti, kancerogenosti i brojnim drugim, opasnostima PET ambalaže napisan je širi članak "PET ambalaža: da ili ne" koji je prenesen u više web portala i časopisa.
Bilo je riječi i o oksoplastici. Javnosti je predstavljena ta zamka koja se nudi ne bi li se navodno riješili plastičnog otpada. Jasno je rečeno da je oksoplastika iznimno štetna po okoliš i zdravlje ljudi jer se takva plastika raspada, odnosno fragmentira u sitnije komadiće i kao takva raspršuje po okolišu. Umjesto da se plastika ne raspada, da se pokupi, reciklira i ponovno iskoristi.
Slična je priča i s bioplastikom - i onom bioizvornom i onom biorazgradivom. Bioplastika da, ali samo u nekim određenim slučajevima. Bioizvorna plastika je dobra kada se radi od bio ostataka kako bi se smanjio bio otpad, ali prijeti opasnost poskupljenja hrane ako se krene u uzgajanje biljaka samo za proizvodnju bioizvorne plastike. Jednostavno, isplativije je kukuruz uzgajati za proizvodnju sirovina za bioizvornu plastiku nego za ljudsku i stočnu prehranu.
Što se biorazgradive plastike tiče - i taj je jasan stav iznesen na ovom blogu. Biorazgradiva plastika "da", ali samo u određenim i vrlo ograničenim uvjetima (medicina, pelene i sve one tvari koje je skuplje i ekološki nepovoljnije odvajati, prikupljati i čistiti), a sva ostala plastika se treba koristiti upravo zbog svojih prednosti, a to su ne razgradivost, što omogućava prikupljanje i recikliranje ili energijsku oporabu, odnosno u svakom slučaju ponovno korištenje ili iskorištavanje sadržane energije, čime se upravo štedi na resursima i energiji, a to je ono pravo i odgovorno ekološko postupanje.
Razrađen je i pojam greenwashinga (http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2013/08/1631691170/greenwashing.html) gdje su čitatelji upoznati s ovom sve raširenijom pojavom s kojom se razni proizvodi prikazuju ekološki prihvatljivijim nego što jesu - bilo da se laže, bilo da se umanjuje ili preuveličava, bilo da se prešućuju stvarne činjenice, a sve s cilje zavaravanja kupaca i ostvarenja bolje prodaje.
Metode protivnika plastike su licemjerne, ali jednostavne i vrlo razvidne. To se je u ove dvije godine jasno iskristaliziralo na ovom blogu. Najprije se pusti da se određeni problem napuše, malo po malo se doziraju poluinformacije, lažni podaci, dozvoljava se da postane veliki problem, stalno se ukazuje na negativnosti, manipulira se javnost, a mediji to prenose. Iz dana u dan. I novinari su uvjereni kako prenoseći takve informacije u stvari rade nešto korisno, upozoravaju javnost na nešto loše. E, kada određeni problem naraste i kada se više ne zna što je starije kokoš ili jaje tu nam se javljaju političari koji iz sasvim nekih drugih razloga (ne rijetko ili bolje reći u pravilu sasvim osobnih) donose rješenja o naknadama i zabranama, uvjeravajući javnost da je upravo to rješenje na tragu bolje zaštite okoliša, zdravlja ljudi i brige o životinja. A na žalost rješenja su u pravilu protiv zdrave pameti.
Sve je to u ove dvije godine bila tema ovog bloga. Koliko se je uspjelo doći do šire javnosti - baš i nije, ali upornost se isplati, kažu.
Ono što smatram posebno velikim uspjehom ostvarenim također preko ovog bloga je i sporazum između Zelene liste i Društva za plastiku i gumu, što je svjetski presedan, a u stvari trebala bi biti najnormalnija stvar. Zelena lista i Društvo plastičara i gumaraca našli su se na zajedničkom programu i potpisali zajednička polazišta. Šire je opisano u postu "Povijesna suradnja plastičara i zelenih". Jednostavno rečeno - što nas zbližava, što nam je zajedničko, a to je: zaštita i briga o okolišu, optimalno korištenje plastike i plastičnih proizvoda, odgovoran i održivi odnos od početka pridobivanja sirovine do krajnjeg zbrinjavanja nakon isteka uporabnog vijeka, uštede energije, resursa i prirodnih vrijednosti, promoviranje višekratnog i racionalnog korištenja, odvojenog prikupljanja i recikliranja. To je temelj zajedničkih aktivnosti i polazišta za daljnja djelovanja.
Blog cijelo vrijeme pokušava razotkriti istinu, razbiti mitove koji su već usađeni u javnosti i opisati pozadinu svih tih zabluda, poluinformacija, faktoida i neistina, a sve je to prikazano u rubrici "Činjenicama protiv mitova". Od činjenice tko stvarno ubija morske kornjače, preko priče kako se je došlo do fame da vrećice ubijaju 100 000 morskih sisavaca i milion morskih ptica godišnje, pa sve do činjenica da plastične vrećice zatrpavaju naša odlagališta (a u stvari čine samo 0,5 % otpada) ili činjenice da se troše prirodni resursi i skromne zalihe fosilnih goriva (a u stvari istina je da se za njihovu proizvodnju koristi samo 0,5 % nafte ili plina)
Također, uvedena je i rubrika "Naši plastičari" u kojoj se predstavljaju hrvatski proizvođači i prerađivači plastike i na jednom mjestu se daju podaci, a kako bi i čitateljima bloga, ali i drugim zainteresiranima bio olakšan pristup do informacija o našim plastičarskim firmama te olakšan kontakt s njima.
Da bi blog bio dostupniji čitateljstvu, ustanovljen je newsletter (kojih je do sada objavljeno 5) s kojima se brojne čitatelje i facebook prijatelje upoznaje s novostima na blogu. Blog u tu svrhu ima i svoj facebook profil, a sve s ciljem približavanja širem čitateljstvu.
Ostvarena je suradnja s jedinim stručnim časopisom u Hrvatskoj na području plastike i gume Polimeri čijeg je uredništva i autor ovog bloga član, s web portalima ZG Magazin, Hrvatski fokus, Črčkarije.com i s časopisom Majstor.
I na kraju, valja spomenuti projekt koji je upravo u tijeku, a to je propitivanje percepcije javnosti o plastici preko fotografija. Otvoren je "Plastični foto natječaj koji to nije" na koji su pozvani svi da pošalju svoje fotografske uratke s temom plastike i plastičnih predmeta i da nam tim putem pokažu svoj stav o ovom danas sveprisutnom materijalu. Pozivu na natječaj odazvalo se do sada četrdesetak blogera, prijatelja, suradnika, foto amatera i profesionalaca koji su poslali više od 150 fotografija sa zadanom temom, a koje će biti objavljene na blogu u šezdesetak foto galerija. Do sada ih je u Galeriji PLASTIK objavljeno 8 foto galerija, a objave se nastavljaju.
Da, bilo bi lijepo i kad bi uredništvo Blog.hr-a malo više obratilo pozornost na ovaj blog i pokoji puta istaknulo koji članak na naslovnici te tako pripomoglo širenju stručno i znanstveno dokazanih činjenica o plastici i plastičnim predmetima. Ali, danas se slavi, ne govori se o problemima.
Eto, to bi bio jedan, možda i predugačak pregled dvogodišnjeg postojanja ovog bloga. Zahvaljujem se svima koji su sudjelovali u njegovom stvaranju, koji su me podržavali, svojim komentarima hrabrili i pohvaljivali, slali mi materijale, sugerirali teme. Upravo zbog njih i i zbog istine ovaj blog postoji, traje i ide dalje.
Romeo Deša
urednik bloga Plastično je fantastično
