Plastično je fantastično

Michael Hansen:
U tri slučaja Teeguardenovog istraživanja izmjerili su razinu BPA u krvi!

U Hrvatskom fokusu br. 152. od 15. 3. 2013. objavljen je moj tekst pod naslovom: „Supstancije koje mijenjaju naš endokrini sustav“ u namjeri točnog informiranja javnosti o dokumentu koji su objavili UNEP i Svjetska zdravstvena organizacija u veljači 2013. pod naslovom: „State of the Science of Endocrine Disrupting Chemicals-2012“ („Znanstvene spoznaje o kemijskim tvarima koje prekidaju endokrinološki sustav“).



Navedeni dokument objavljen je na službenim web-stranicama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i UNEP-a i svatko ga može pročitati i proučiti. Budući da ja nisam autorica niti suautorica navedenog dokumenta, kritika koju je uputio g. Romeo Deša, brodostrojarski inženjer, pomoćnik direktora proizvodnje DINA-Petrokemija na Krku upućena je zapravo na krivu adresu. U mojem tekstu ja nisam ništa dodala, a osobito nisam izmislila, niti navodim svoje stavove, jer to nije profesionalno kada se predstavlja jedan takav znanstveni ili stručni dokument. Autori dokumenta su svjetski poznati znanstvenici iz isto tako svjetski poznatih i priznatih znanstveno-istraživačkih instituta koji su u dokumentu naveli brojne izvore podataka kojima su se služili - nekoliko desetaka znanstvenih radova. Istina je da je ovaj dokument izazvao brojne rasprave i uzburkao znanstvene krugove diljem svijeta.

Endokrinološki sustav živih bića, uključujući i čovjeka, ima vrlo značajnu ulogu: kontrolira sazrijevanje, razvoj, rast te regulira, kontrolira i usklađuje brojne funkcije u organizmu. Danas već postoje brojni znanstveni dokazi o štetnim učincima pojedinih kemijskih tvari iz našeg okoliša koje sprječavaju ili onemogućavaju djelovanje vrlo složenog i precizno reguliranoga hormonalnog sustava, a osobito onog dijela koji se odnosi na sustav prijenosa poruka. Ove kemijske tvari PREKIDAJU normalnu fiziološku funkciju endokrinog sustava na više različitih načina. Naime, istraživanja su dokazala da pojedine kemijske tvari oponašaju ili blokiraju kemijske tvari koje se prirodno nalaze u tijelu, mijenjaju razinu hormona čime uzrokuju pravu kaskadu negativnih promjena jer negativno utječu na funkcije koje se nalaze pod kontrolom endokrinog sustava. Također postoje kemijske tvari čije djelovanje je manje direktno, a ovdje uključujemo kemijske tvari koje uključuju promjene u sposobnosti organizma da proizvodi hormone, upliću se u puteve kojima hormoni putuju tijelom te mijenjaju brojne receptore. Ukoliko kemijske tvari djeluju na fetus i na njegov razvoj, tada su promjene mnogo izraženije, jer u stadiju fetalnog razvoja hormoni utječu na tzv. ekspresiju gena (prevođenje genetske informacije iz gena u bjelančevine, što je vrlo pojednostavljeno objašnjenje) koji upravljaju razvojem organa i hormonalnim sustavom -doživotno. Upravo stoga znanstvenici ističu da je VRIJEME odnosno razdoblje u kojem je došlo do kontakta s pojedinim kemikalijama od mnogo većeg značaja nego doza tj. količina kemijske tvari.



Kemijski endokrini „prekidači“ nalaze se u brojnim industrijskim kemijskim proizvodima kao što su deterdženti, sintetske smole, kemijske tvari za plastificiranje te monomeri koji su u sastavu brojnih plastičnih proizvoda. Za neke tvari je dokazano da su u sastavu nekih pesticida, za neke druge se sumnja da se nalaze u insekticidima, herbicidima, fungicidima i fumigantima koji se koriste u poljoprivredi kao i u našim domovima.

Većina kemijskih endokrinih „prekidača“ su kemijske tvari koje su topive u mastima. To znači da se ne mogu brzo izlučiti iz organizma, nego se „skladište“ u masnom tkivu. Ove kemijske tvari se bioakumuliraju u prehrambenom lancu svih živih bića, uključujući i čovjeka: što je organizam bliže vrhu prehrambenog lanca, to se u njemu nalazi veća razina kemijskih tvari (npr. kod karnivora tj. mesojeda). Tijekom života svaka jedinka, pa tako i čovjek, akumulira ove kemijske tvari u svojem organizmu, a dokazano je da se one prenose putem placente s majke na fetus (plod) jednako kao i sisanjem jer se nalaze i u majčinom mlijeku.

< Dr. Justin G. Teeguarden

Nadalje, autor kritike upućene meni poziva se na nedavno objavljen rad o navodnoj sigurnosti bisfenola A (BPA) čiji autor je dr. Justin G. Teeguarden (a ne Treeguarden), a o tome postoji i tekst na blogu „plastično-je-fantastično“. Međutim, istraživanje i rezultati dr. Teeguardena nisu do danas objavljeni ni u jednom znanstveno-recenziranom časopisu (Forbes je namijenjen svijetu biznisa, financija, politike, investicija i dr.). Nadalje, dr. Justin Teeguarden je odbio objaviti javnosti, uključujući i znanstvenoj, svoju prezentaciju (PowerPoint Presentation) koju je predočio na godišnjem sastanku Američkoga udruženja za promicanje znanosti (American Association for the Advancement of Science, AAAS) održanom 16. veljače 2013.

Dr. Laura N. Vandenberg, Ph. D., Sveučilište Tufts, koja je poznata po istraživanju razine BPA u krvi čovjeka, a rezultati njezinog istraživanja su prošli vrlo strogu znanstvenu recenziju, izjavila je 13. ožujka: „Posve je neuobičajeno pridavati u medijima toliku pozornost jednom radu koji nije prošao znanstvenu reviziju, odnosno recenziju i nije objavljen ni u jednom recenziranom znanstvenom časopisu“ (svaki znanstveni rad mora proći određenu proceduru (tzv. peer-review process/postupak revizije) čime dobiva znanstvenu potvrdu o vrijednosti i značaju. U ovom trenutku još uvijek nije poznato je li dr. Teeguarden za svoj znanstveni rad zatražio postupak recenzije, jer je dr. Teegurden odbio odgovoriti na ovo pitanje. Nadalje se ističe kako je ovo prvo istraživanje o BPA koje je proveo dr. Teeguarden. A vrlo je zanimljiva činjenica što ovo istraživanje nije bilo uključeno u „NIH BPA Research Program“ (Program istraživanja o BPA koji su pokrenuli američki Nacionalni zdravstveni instituti, National Institutes of Health/NIH); vrijednost ovog istraživačkog programa je oko 30 milijuna USD.

Dr. Teeguarden u prošlosti je usko surađivao sa znanstvenicima iz područja kemijske industrije, osobito proizvodnje plastike, a neke radove financiralo je Američko vijeće za plastiku („American Plastic Council“) koje se nalazi u sastavu Američkoga vijeća za kemiju („American Chemistry Council“). Dr. Justin G. Teeguarden je bio i suator nekoliko stručnih studija, a istraživače je „zaposlio“ Dow Chemical, najveći proizvođač BPA. Stoga je prvo nužno isključiti bilo kakvu povezanost, osobito onu financijsku, s industrijom plastike radi mogućeg sukoba interesa.

< Dr. Laura Vandenberg

Dr. Laura Vandenberg je nadalje izjavila: „Do sada su provedeni desetci i desetci istraživanja o razini BPA u krvi kao i 80 biomonitoringa u kojima su svi nalazi bili pozitivni, što znači da su znanstvenici mogli izmjeriti točnu razinu BPA u krvi i urinu čovjeka“. A sada dr. Teeguarden tvrdi da je razina BPA toliko niska da se ne može odrediti. Međutim, dr. Michael Hansen, znanstveni istraživač, izjavljuje kako su u tri slučaja Teeguardenovog istraživanja izmjerili razinu BPA u krvi, ali su sva tri rezultata bez ikakvog objašnjenja isključena iz ukupnog rezultata istraživanja. A to se nikako ne smije raditi. Nadalje, u istraživanju dr. Teeguardena znanstvenici su otkrili još nekoliko značajnih propusta i nedostataka, a jedan od njih je što nije izmjerena razina BPA u konzerviranoj hrani koja je korištena u istraživanju, iako je to temelj svakog istraživanja.

Znanstvena zajednica vrlo pozorno prati i pratit će sve u svezi istraživanja dr. Teeguardena, a javnost će biti obaviještena. A što se sigurnosti PVC-a tiče, donosim ovdje samo tri zanimljive činjenice:
- Microsoft je gotovo u potpunosti izbacio većinu PVC proizvoda u svojim proizvodnim paketima;
- Kaiser Permanente se obvezao smanjiti uporabu proizvoda koji sadrže PVC, ftalate (osobito DEHP), BPA, lateks i živu gdje i kada god je to moguće;
- Pojedine bolnice već su u potpunosti eliminirale gotovo sve proizvode od PVC-a u odjelima za intenzivnu njegu novorođenčadi, a Francuska je u prosincu 2012. donijela odluku o zabrani BPA i plastike s DEHP (omekšivač plastike) u bolnicama, i to prvenstveno na odjelima za trudnice, novorođenčad i malu djecu.

Svi navedeni podatci vrlo lako se mogu provjeriti, jer su korišteni izvori iz stručnih i recenziranih časopisa. I ne samo danas, nego uvijek.

Hoće li g. Deša od Hrvatskoga fokusa preuzeti ovaj tekst i objaviti ga na blogu „plastično-je-fantastično“ kao što je i prethodni tekst zajedno s njegovim odgovorom?

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.

Napomena autora bloga:

Naravno da će gornji tekst biti preuzet i objavljen na blogu "Plastično je fantastično", što je očito, kao i svako drugo i svako sljedeće arumentirano reagiranje - upravo je ovaj blog i nastao iz želje da se argumentirano progovori o plastici, uz navođenje znanstveno potvrđenih dokaza. Ispričavam se zbog nekih tipfelera. A reagiranje na reagiranje biti će ponuđeno najprije Hrvatskom fokusu. Čitamo se uskoro.