Plastično je fantastično

Evo vijesti iz susjedstva:






Kako smo već ranije pisali Federalno ministarstvo okoliša i turizma uvodi naknade na plastične vrećice. Vijest o tome možete pogledati na sljedećem LINKU.

Naravno oni to predstavljaju kao dobro i nadasve logično rješenje kako bi se smanjio njihov broj u upotrebi, a sve u korist zaštite okoliša s čim se naši susjedi u Hrvatskoj uopće ne slažu te postoje mnogi aktivisti koji argumentirano pobijaju tu tvrdnju kao npr. bloger Plastik.

Na žalost, u cijeloj ovoj priči najglasniji su koje-kakvi „kvazi ekolozi“, dokazivatelji svega i svačega protiv plastike, plastičnih vrećica. Na žalost, najmanje se čuje riječ stručnjaka, stručnih institucija. I u takvim okolnostima događa se da se jednom izjavljena glupost ponavlja i nekritički prenosi iz dana u dan, pogotovo od nestručnih i senzacionalistički nastrojenih novinara - i to jednostavno postaje činjenica - da ne kažemo „znanstvena“.

U ovom tekstu ćemo kroz par argumenata pokušati informisati našu javnost u što se to upuštamo i kakve su posljedice.

Najveći problem je, smatra Cero, u masovnoj podjeli plastičnih kesa besplatno. Na ovaj način trgovci će biti obavezni da naplaćuju kese.

Istina je:
Zabrane i oporezivanja nisu dobri jer preusmjeravaju kupce na druga znatno lošija rješenje, na ekološki neprihvatljive platnene ili papirnate vrećice. A plastične treba samo prikupiti te reciklirati. Dakle ne kažemo kako je plastika savršena, ali druga rješenja su ekološki, energetski i ekonomski lošija.

Plastika se uvijek može prikupiti i reciklirati ili energetski iskoristiti. Plastika, to je materijal + energija. S recikliranjem štedimo i materijal i energiju. A ako se ne može reciklirati, može se spaliti i dobiti toplinska energija. Zar ne?

Papirnate vrećice su ekološki prihvatljivije, bio-razgradive su i one su budućnost.

Istina je:
Papirne vrećice troše ogromne količine drveta, pri preradi i kemijskoj obradi koristi se nebrojeno mnogo kemikalija, zagađuju se vode, emitira se znatno više CO2 od drugih proizvoda iste namjene. Puno više ih se koristi za istu namjenu. Teške su, zahtijevaju 7 do 10 puta više prostora, odnosno 7 do 10 puta više kamiona treba da bi prevzli isti broj papirnatih vrećica u odnosu na plastične. I još k tome, ne mogu nam uvijek i u svim prilikama poslužiti svrsi koju plastična vrećica s lakoćom ispunjava.

Ljudi će se vremenom odvikavati od plastičnih vrećica te se okretati dobrim starim platnenim vrećicama ili kako mi to zovemo "cekerima" koju su puno jeftiniji s obzirom da se koriste više puta, ekonomičniji i naranvo i oni su bio-razgradivi.

Istina je:
Platnene vrećice najčešće se izrađuju od pamuka koji se uzgaja na oko 3% svjetske obradive površine, a na toj površini, na tom pamuku troši se oko 25% ukupne svjetske proizvodnje pesticida. Sam proces branja, prikupljanja, pripreme i pranja pamuka zagađuje velike količine vode, a za prijevoz malih težina pamuka koristi se znatno veći broj kamiona nego za iste težine plastike. I onda dolazimo do najosjetljivijeg dijela – tko to bere, tko to prerađuje, tko šije te vrećice. Na žalost, u najvećem dijelu svijeta – djeca. I na kraju, platnene vrećice teže su i od plastičnih i od papirnih pa za njihov prijevoz treba više kamiona, više dragocjenog goriva i veća je emisija CO2. Da ne govorim o pranju, pa deterdženti, pa energija, pa peglanje…






















Izvor: Citaj.ba