Što ako plastični otpad vrijedi, može li on biti izvor sirovina, imati čak i vrijednost … ? Ta je svijest već izgrađena u nekim Europskim državama, i mnogi već rade kako bi otpadnoj plastici dali primjenjivu upotrebnu vrijednost. Drugi pak, još uvijek razmišljaju što treba promijeniti i kako krenuti dalje.
PODACI VELIKIH BROJEVA
Skoro 300 miliona tona plastike je proizvedeno na svijetu 2011. godine. A koji je smisao toga? Pa, 1950. globalna proizvodnja plastike bila je jedva 1,5 miliona tona - 200 puta manja. Svi znamo da je plastika sveprisutna i svakodnevnom životu - dovoljan razlog da se ozbiljno razmišlja o recikliranju. Postoji cijeli niz uglavnom vrlo učinkovitih rješenja, jer, osim zbog čistih ekoloških razloga, recikliranjem plastike može se zaraditi dobar novac.
RAZLOZI USPJEHA
Europska industrija koristi oko četvrtinu sve plastike koja je na tržištu (47 miliona tona). Dok su proizvođači ambalaže i građevinari najveći potrošači plastike, nekoliko proizvođača danas sve više i više koristi plastiku u proizvodnji svojih proizvoda. Evo jednog primjera: količina plastike korištene u automobilima raste iz godine u godinu. Polimerni materijali čine danas skoro 20 % težine automobila, a prije 20 godina to je bilo samo 10 %. Otkud ta popularnost? Jednostavno zato jer plastični materijali imaju kvalitete koje drugi materijali nemaju: lagani su, trajni, lako preradljivi, otporni na habanje i još dosta toga. Svake godine plastičarska industrija izbacuje na tržište nove i iznenađujuće plastične materijale. Ako postoji područje gdje su inovacije stvarno aktivne, onda je to područje plastike.
RAZNE KORISTI U NAŠIM ŽIVOTIMA
Srećom, 47 miliona tona plastičnih masa koja se iskoristi u europskoj industriji nije predodređeno da ide pravo u otpad. Pojedine plastike, posebno one koje se koriste za izgradnju i koriste se u javnim radovima, imaju životni vijek od više desetaka godina. PVC stolarija, električni kablovi ili izolacija je postojana i ne mijenja se tijekom godina. S druge strane, ambalaža ima kratko uporabno vrijeme i relativno brzo završava kao otpad. Brojke jasno govore: 40 % plastičnog otpada je ambalažni otpad.
KRAJ ŽIVOTA ILI NOVI ŽIVOT?
U Europi godišnje oko 25 miliona tona plastičnih proizvoda završi svoj uporabni vijek. Međutim, izraz "završetak uporabnog vijeka ili kraj života" nas dovodi u zabludu, jer najveći dio tih odbačenih plastičnih proizvoda su neoštećeni i još uvijek imaju visoku potencijalnu vrijednost. Mogu biti ponovno iskorišteni na mnogo načina. bacati ih na otpad nema ni industrijskog ni ekološkog smisla. Ali, danas 40 % tih proizvoda ipak završi na otpadu. Istina, na dobro uređenim odlagalištima ako se pravilno zatrpaju, neće predstavljati vizualno narušavanje krajolika, ali na slabije organiziranim odlagalištima i divljim smetlištima, plastični otpad jeste problem.
KAKO DO NOVOG ŽIVOTA
Evo nekoliko konkretnih pojedinosti po tom pitanju. Gore spomenutih 40 % je samo podatak o europskom prosjeku. Pojedine od 29 europskih država (EU + Norveška i Švicarska) postižu bolje rezultate od ostalih. Na primjer, Švicarci recikliraju skoro 100 % plastičnog otpada, dok s druge strane na Malti se reciklira samo 10 %. Je li to stvar kulture? Je li to put koji je utvrdila vlast? Ili je to bolje shvaćanje problema? Teško bi to bilo tako reći, jer je to složen problem koji najviše ovisi o krajnjim korisnicima plastičnih proizvoda: industrija, ali i posebno, pojedinci kojih je mnogo teže uvjeriti i pridobiti da promijene navike.
OPORABA NIJE NUŽNO RECIKLIRANJE
Kada neki proizvod dođe u "život nakon odbacivanja", stručnjaci najčešće govore o oporabi, obnavljanju. Ali, najprije je potrebno napraviti razliku između dva načina oporabe: ponovno iskorištavanje upotrebljivih materijala (recikliranje) i energijska oporaba. Prije se više govorilo o ponovnoj uporabi tzv. upotrebljenih materijala u proizvodnji novih proizvoda, dok se danas više govori o proizvodnji energije iz kalorične vrijednosti sadržane u otpadu. Dobivena energija može biti toplinska energija koja se koristi za grijanje u kućanstvima i industriji, ili električna energija. Što je bolje? Nema brzog i točnog odgovora jer je odgovor usko vezan uz ekonomski kontekst i vezan je uz energetske potrebe svake pojedine države, ali ovisi i o načinu razmišljanja ljudi.
NOVO OD STAROG
To je cijeli smisao recikliranja, ili kako to profesionalci kažu "oporaba korisnog materijala". Za javnost, to je pun pogodak: rješenje. A uopće nije ni važno kako stručnjaci rješavaju problem pojedinog materijala. Ipak, valja na početku reći - ne može svaki materijal biti recikliran. Postoje kompleksni materijali, najčešće u kombinacijama s polimernim materijalima, koji se ne mogu razdvojiti ili ih je neisplativo razdvajati. To uključuje masni papir, olovno staklo, tretirano drvo, razni materijali zaliveni u plastiku, i slično.
DOBRO ODVAJANJE
Tamo gdje se vodi briga o plastičnom otpadu, tamo se posebna pažnja posvećuje kvalitetnom odvajanju, sortiranju. Sortiranje je ključno i ono je vrlo specifičan tehnički korak u cijelom procesu recikliranja, gdje se razdvajaju različiti proizvodi raznih vrsta plastike. Nakon što se plastični odvojeni otpad doveze u tvornice za recikliranje, pristupa se boljem sortiranju, pranju, te sjeckanju. Nakon tog procesa, materijal se može ponovno upotrijebiti. Ovakvo recikliranje stručnjaci zovu mehanička oporaba, a postoji još i kemijski proces za obnovu plastičnog materijala pri čemu se polimeri razgrađuju kemijskom obradom s ciljem dobivanja nove sirovine. Kemijska oporaba se koristi za termoplastične materijale, gdje se za vrijeme grijanja dodaju različiti kemijski reagensi. Valja reći, da svi ti procesi zahtijevaju i energiju i ljudski rad, a da se u cijenu treba uračunati i ugljikov trag. Sve su to elementi koje stručnjaci odvaguju kada se diskutira o "životu nakon odbacivanja".
KEMIJSKA OPORABA: OBEĆAVAJUĆE RJEŠENJE?
Alkemija je put prema naprijed. No, ovaj puta nije cilj pretvoriti olovo u zlato, već odbačenu plastiku u gorivo. Tako da se u stvari materijal vraća u oblik od čega je potekao. Ta vizija bila je predmet želja kemičara cijeli niz godina. Većina na sve to gleda kao priču bez kraja, ali sada je novija američka kompanija upravo izašla s pravom kemijskom formulom kako pretvoriti plastični otpad u novi izvor crnog zlata. Kemizam tog procesa još uvijek je vrlo dobro čuvana tajna, ali kompanija tvrdi da razvijena tehnologija može obraditi sve vrste plastike u bilo kojoj državi. Konačni rezultat mogao bi biti pretvorba više od 75 % početne težine u sintetičko ulje pogodno za rafiniranje, a ostatak je plin i konačni otpad (manje od 10 %). Jedna jedinica energije može proizvesti 5 jedinica, odnosno omjer iskoristivosti je 5:1. Obzirom na današnje cijene goriva, proces bi već sada mogao biti isplativ. I velike petrokemije su zainteresirane za ovaj proces. Je li to možda početak tehnološke revolucije?
1 KG PLASTIKE = 1 KG GORIVA
Odmah treba biti jasno. Recikliranje nije jedini show u gradu. Spaljivanje je u nekim slučajevima, puno bolje rješenje za neke odbačene plastične proizvode, ne samo zato što imaju veliku kaloričnu vrijednost, već i stoga što recikliranje u nekim slučajevima nije isplativo. Ukoliko bi sve europske zemlje priklonile se umjesto odbacivanja plastike na smetlišta, da tu plastiku energijski oporabe, godišnje bi se uštedjeli više od milijun tona nafte, uz uštedu od oko 80 milijardi €. U vrijeme duboke ekonomske krize i stalnog rasta cijena nafte, o ovome bi valjalo ozbiljno razmisliti i vrlo brzo poduzeti konkretne akcije.
PLASTIČARSKA INDUSTRIJA PODUZIMA ZAJEDNIČKE AKCIJE
Sretna je činjenica da u svim europskim zemljama količina plastičnog otpada na smetlištima je u stalnom opadanju, unatoč stalnom porastu otpada. Proizvođači plastike sada sve više upravljaju situacijom s plastičnim otpadom, za koji kažu da nema smisla da završava na smetlištima. Plastičarska industrija mobilizirala je sve uključene u ovaj problem s ciljem postizavanja nulte količine na odlagalištima - tzv. "zero plastici n landfill" - do 2020. godine. Zajednički napori u postizavanju tog cilja svakako su izazov, ali kao i kod mnogih drugih izazova, i taj je dostižan.
EUROPSKA PANORAMA
Pojedine europske zemlje inicirale su oštre mjere kako bi bolje upravljale otpadnom plastikom, gdje se često oštro ograničava odlaganje plastike na odlagališta.
Devet zemalja: Švicarska, Njemačka, Austrija, Belgija, Švedska, Danska, Norveška, Nizozemska i Luksemburg - oporabljuju više od 90 % svog otpada. Ali, to ne znači da su te zemlje samo pravilnim razmišljanjem to postigle. U tim zemljama razvijen je jednostavan sustav odvojenog prikupljanja te se stalno promovira recikliranje i energijska oporaba.
ŠVICARSKA NA VRHU
Vrh na ovom području drži Švicarska. Ova alpska zemlja oporabi ogromnih 99,7 % svog otpada pri čemu je najmanje 75 % spaljivanje i energijska oporaba. Lusianne, npr. ima instaliran podzemni sustav transporta smeća. Kada je sortiran, nereciklabilni otpad se šalje u danas najmodernije spalionice koje nemaju nikakvih emisija kao ulazna "sirovina" za proizvodnju energije. Princip je vrlo jednostavan: toplina iz plinova izgaranja protiče kroz izmjenjivače topline gdje se uobičajeno zagrijava voda i isparava. S parom se opskrbljuju gradski sustavi grijanja stambenih zgrada ili ukoliko se dobiva visokotlačna para, pokreće se turbina za pogon generatora za proizvodnju električne energije. To je cijeli smisao i vrijednost spalionica kućnog smeća koji u tim kogeneracijskim postrojenjima proizvode toplinu i električnu energiju.
AUSTRIJA NAM POKAZUJE PUT
Austrijski Beč ima spalionicu gradskog smeća smještenu u samom središtu grada bez da to smeta ijednom Austrijancu. A zemlja, koja kao ni Švicarska baš i nema sirovinskih bogatstava i mora uvoziti električnu energiju, pravilno je razumjela potrebu da se takve spalionice postave što bliže potrošačima te je onda ušteda i na transportu smeća i manji su gubici energije u tim kraćim toplinskim vodovima, a i smještanje u sam gradski centar pažljivo je promišljeno sa strane vizualnog uklapanja u gradske vizure. Austrijski umjetnik Friedensreich Hundertwasser dizajnirao je vanjske obloge zgrade te upravo veličanstveno pretvorio jednu industrijsku zgradu u spomenik, odnosno umjetničko djelo. A što je sa zagađenjima zraka, emisijama? Jednostavno ih nema. Jedino što izlazi iz dimnjaka je para.
FRANCUSKA I ŠPANJOLSKA: NA ZAČELJU
Europska druga po veličini zemlja - Francuska, oporabljuje samo 60 % svog plastičnog otpada. Španjolske brojke su još i gore. To su ozbiljni nedostaci i zaostajanje. Bi li njemačka regulativa popravila stanje?Tužno za reći, ali vjerojatno ne, jer Francuzi i Španjolci još uvijek su uvjereni da su spalionice veliki zagađivači temeljem nekih davnih iskustava kada tehnologije nije bila tako razvijena. Mnogu stručnjaci smatraju da danas tako se odnositi prema resursima je postalo pravi luksuz.
FRANCUSKA PODUZIMA DRUGAČIJE MJERE
Francuske vlasti dobro su upoznate s problemom plastičnog otpada pa se sada provodi akcija kojom se obitelji obavještavaju o potrebi razdvajanja ambalažne plastike, u stvari samo za plastične boce od ostale plastične ambalaže. Akcija se već nekoliko mjeseci provodi u 51 lokalnoj samoupravi s oko 3,7 miliona stanovnika. Prvi rezultati su djelomično ohrabrujući i pokazuje da je stanovništvo zabrinuto u vezi problema otpada te da shvaća nužnost promjena načina odvajanja otpada. Sada se sva plastična ambalaža odlaže u žute kante. Hoće li to biti dovoljno da se Francuska odmakne od dna ljestvice.
ŠVEDSKA TRAŽI VAŠE SMEĆE
Švedska je na vrhu europskih zemalja u recikliranju, a samo recikliranjem plastike postigla je više od 50 % recikliranja otpada. Ostatak se spaljuje u spalionicama i proizvodi se toplinska ili električna energija, djelomično i time osiguravajući energetsku neovisnost zemlje. Ono što je sada problem je da su odlagališta prazna. Jer, tražeći od ljudi da odvajaju korisni otpad kako bi se isti reciklirao (mehanički oporabio), na kraju je ostalo vrlo malo neupotrebljivog otpada i smeća koji bi se spaljivao. Tako je Švedska dovedena do toga da uvozi smeće iz drugih zemalja - najviše iz Bugarske, Rumunjske i Italije, skoro milijun tona nerazvrstanog otpada godišnje kako bi njihove spalionice mogle raditi punim kapacitetom i proizvoditi potrebnu energiju. Za sada se taj otpad ne kupuje, odnosno zemlje izvoznice ga ne prodaju, ali, pitanje je vremena kada će se i to početi naplaćivati. Kao što smo rekli, smeće bi moglo biti zlata vrijedno.
NAGRADA IDE - OTPADU
Epro, Europsko udruženje koje promovira recikliranje i oporabu plastike, nedavno je nagradilo talijansku firmu Filatura di Saluzzo i njihov projekt "Novi život polesterskih vlakana" kao "najbolji reciklirani proizvod" 2012. godine. Pređa koje je dobivena iz odbačenih boca, odlična je po svojim karakteristikama i odlične je kvalitete, na razini vlakana dobivenih iz čistog poliestera koji se danas može nabaviti na tržištu. Ta nova vlakna imaju neke vrhunske kvalitete - ne samo da su visokootporna, već su tkanja od takvih vlakana prozračna, anti UV, otporna na plijesni i još dosta toga. Sljedeća prednost je da vlakna mogu biti obojana još u fazi izvlačenja i predenja te se time štede značajne količine vode. Najbolji talijanski modni dizajneri već su koristili sintetičke tkanine dobivene od tkanih poliesterskih vlakana, a sve dobiveno recikliranjem plastičnih boca i time otpadnu plastiku doveli do svijeta elegancije i visoke mode.
Giorgio Armani već je u svojim kreacijama iskoristio vlakna od recikliranog poliestera koje je nosila Livia Firth, supruga Colina Firtha prozvana kraljicom "obnove i iskorištenja otpadnih materijala". Oboje su bili zapaženi gosti crvenog tepiha na dodjeli nagrade Zlatni globus 2012. godine. Livia Firth je suosnivačica udruge "Green Carper Challenge" (Izazov zelenog tepiha), koja želi potaknuti filmske i ine zvijezde da nose eko-prihvatljivu odjeću. Chanel, Tom Ford, Stella McCartney i Valentino si iskazali interes za taj novi materijal koji je i ekološki i udoban za nošenje.
U kategoriji proizvoda široke potrošnje, nizozemska kompanija Curver predstavila je cijelu paletu stolnih košarica izrađenih od 100 %-tnog recikliranog materijala iz kućnog otpada. Kompanija je pokazala kako je moguće spojiti ambiciozni i moderni dizajn s tendencijama u recikliranju plastike, a time i sa zaštitom okoliša.
KREACIJE KOJE OBARAJU S NOGU
Još uvijek malo poznat u Europi, mada o njemu bruji modna scena, brazilski brand obuće Melissa stvoren je u kategoriji "potpuno plastična obuća". Nema tu ništa novoga, pomisliti ćete. Ali, bili bi ste u krivu. Taj brand obuće ima gornji dio izrađen od recikliranog PVC-a. To je bila skupa investicija koja je uključivala izradu posebnih strojeva za injekciono prešanje reciklata. Tijekom godina, marka je osvojila velika dizajnerska imena kao što su Jean Paul Gaultier, Thierry Mugler, Vivienne Westwood i Zaha Hadid, koji su na zadovoljstvo modnih trendera počeli kreirati simpatičnu obuću.
SENZUALNI DIZAJN NA ODUŠEVLJENJE KUHARA
Još jedan dobitnik nagrade u 2011. godini - Tefal i njegova linija pribora za kuhanje Enjoy (uživanje) - cijela serija kuhača i žlica izrađenih od 95 % recikliranog materijala (Epro zahtijeva najmanje 50 %), i još k tome, proizvodi su proizvedeni u Europi. Prije no što je pokrenuo cijeli pothvat, Tefal je dao načiniti usporednu analizu životnog ciklusa (life-cycle assessment (LCA) između recikliranog PET-a i uobičajenog materijala koji se koristi u te svrhe - poliamida. Analiza je pokazala da se korištenjem reciklata za izradu kuhinjskog pribora na polovinu smanjuje ugljikov trag. Jedna žlica može biti izrađena od dvije reciklirane PET plastenke. I još treba dodati da je pribor izrađen u obliku senzualnih linija tijela.
NAPRAVITE TORBE, NE ODBACUJTE
Poznata modna kuća Yves Saint Laurent promovirala je ograničenu seriju ručnih torbica razvijenih u skladu s principima održivog razvoja, izrađenih od reciklirane plastike i pamuka. Ta kolekcija "Muse Two Artisanal" (Inspiracija dviju rukotvorina) sastavlja se radionicama za izradu luksuznih predmeta, a tkani materijal tkaju žene iz udruge za izradu rukotvorina "Gafreh" iz Burkine Faso. Vrhunske rukotvorine tih žena ukomponirane s torbama izrađenim od recikliranih plastičnih vrećica, zajedno s nenadmašnom stručnošću Yves Saint Laurenta predstavljaju zapanjujuće kombinacije.
FOUNTAIN OLOVKE DOSEŽU VRHUNCE
Ona je prošla kroz ruke mnogih svjetskih vođa, kao što se i moglo očekivati, kada se određena za službenu olovku na posljednjoj konferenciji o klimatskim promjenama održanoj u Kopenhagenu. "Ona" je "Pilot B2P" kemijska olovka. B2P označava "Bottle to Pen" (s bočicom za punjenje). 89 % te kemijske olovke izrađeno je od recikliranih materijala, a također je i bočica koju se puni tintom izrađena od granulata dobivenih od odbačenih plastičnih boca. Europski, a sada i svjetski fenomen, kemijska olovka za punjenje B2P, prodana je do sada u 6 miliona primjeraka. Sama ideja za tu olovku proizašla je iz procjene utjecaja na okoliš izrađene u sklopu analize životnog ciklusa. Tom prilikom je jasno utvrđeno da je ključni korak odabir sirovine, jer sama olovka tijekom vijeka korištenja ne zagađuje. Stoga je odlučeno da se smanji korištenje čiste sirovine te da se upotrijebi maksimalno moguće reciklirani materijal.
RAČUNALA POSTAJU ZELENA
Sony je postao prvi na tržištu skupocjenih lap-topa sa svojom VAIA serijom. Skoro 80 % plastičnih dijelova: gornji pokrov, oslonac za dlan i podnožje kućišta načinjeno je od reciklirane plastike. također, ekran je energetski učinkovitiji s LED pozadinskim svjetlom. I na kraju, tkanina od koje je izrađena zaštitna torba, koja se isporučuje s note-bookom je 100 % od recikliranog poliestera. Sony je objavio da je smanjio emisiju CO2 za 10 % u odnosu na svoje druge klasične modele prijenosnih računala. A kada smo već kod ekoloških tema u području IT opreme, solarni paneli mogli bi postepeno biti ugrađeni u brojne lap-topove s ciljem ušteda na korištenju tradicionalnih baterija. I mobilni telefoni idu u tom pravcu.
VAŠ APARAT ZA KAVU OD DVD-a
Aparati za kavu su još jedno područje gdje se primjenjuje visokostilizirani dizajn. I Philips se je mogao zadržati na proizvodnju dizajnerskih aparata za kavu koji pripremaju dobru kavu. Ali, nisu. Imajući na umu sve ono što se koristi u kućanstvu, inženjeri Philipsa izradili su aparat za kavu " Senseo Viva Eco Café", koji je izrađen od materijala dobivenih iz odbačenih kućanskih aparata. Svi njegovi plastični dijelovi, osim onih koji su u kontekstu s vodom i kavom, načinjeni su od reciklirane plastike. Zakrivljeni poklopac napravljen je od recikliranih CD-a i DVD-a čije podloge mogu biti laserski ugravirane u kalupima.
Izvor: Plastics The Mag
