Plastično je fantastično

Nedavno je na web portalu Real Clear Science objavljen članak autora Todda Myersa "Plastic Bag Bans: Another Feel-Good Eco-Fad" koji govori o nedostatku i ignoriranju znanstvenih argumenata zagovornika zabrana plastičnih vrećica te time umjesto da smanjuju utjecaj na okoliš, oni ustvari štete okolišu, ali istovremeno stvarajući lažno dobar osjećaj da se odgovorno odnosimo prema okolišu. Članak u nastavku prenosim:


Širom Sjedinjenih Američkih Država, gradovi se priključuju najnovijem ekološkom trendu - zabrani jednokratnih trgovačkih vrećica. Zabrinuti s količinom plastike koja dospijeva u naše oceane i na utjecaj na životinjski svijet, lokalne zajednice odlučile su zabraniti vrećice kao jednostavan i ekološki odgovoran pristup.

Međutim, je li? Što na to kaže znanost?

Dokazi ukazuju na činjenicu da zabrana plastičnih vrećica zapravo u konačnici ima negativan utjecaj na okoliš, daje vrlo malu korist za biljni i životinjski svijet, ali znatno povećava emisiju CO2 i ostale utjecaje na okoliš.

Zagovornici zabrana trgovačkih jednokratnih plastičnih vrećica često koriste izjave o utjecaju na morski život i morske sisavce, ali rijetko pokušavaju kvantificirati taj utjecaj. Na žalost, mnogi pokušaji da se kvantificiraju ti utjecaji jednostavno su lažni ili obmanjujući. Na primjer, jedan je gradski vijećnik u Washingtonu rekao: "Ekološki utjecaj te vrste plastike uključuje više od milion morskih ptica, 100.000 morskih sisavaca koji su ubijeni zbog gutanja ili zapletenosti."

U stvari, izjava o ugrožavanju morskih sisavaca i morskih ptica jednostavno nema veze s plastičnim vrećicama. NOAA (Američka nacionalna uprava za oceane i atmosferu) je ispravila tu izjavu o morskim pticama na svojoj web stranici gdje su naveli: "Vrlo smo daleko od mogućnosti za pronaći dokaze za te brojke". Jedino istraživanje koje je NOAA mogla pronaći vezano uz ovu problematiku uopće ne spominje plastične vrećice ili čak otpad u moru (naplavine) već "ribarsku opremu za lovljenje", odnosno, drugim riječima, ti podaci se odnose na ribarske mreže koje su korištene na moru, a ne na odbačene plastične vrećice.

Londonski The Times postavio je ovo pitanje još 2008., čak je u poznatom članku "Series of blunders turned the plastic bag into global villain" i citirao biologa Greenpeacea koji je rekao: "Malo je vjerojatno da je toliko puno životinja ubijeno zbog plastičnih vrećica. Dokazi nam govore upravo suprotno. Mi nećemo riješiti problem otpada fokusirajući se na plastične vrećice."

Jedna od najčešćih izjava koje se čuju je da su plastične vrećice i ostala plastika stvorili pacifičku nakupinu smeća (Pacific Garbage Patch). U nekim se izjavama navodi da je ta nakupina dvostruko veća od države Teksas. To je jednostavno laž. Prošle godine je Državno sveučilište Oregona objavilo da je veličina u stvari manja od jedan posto površine Teksasa. Prošle je godine profesorica oceanografije Angueliqe White objavila priopćenje u kojem je navela: "Uopće nema sumnje da je količina plastike u svjetskim oceanima problematična, ali takav način pretjeravanja narušava vjerodostojnost znanstvenika".

Gđa. White je dodala da se količina plastike u oceanima ne povećava. Također, Oceanografski institut "Wood Hole" utvrdio je da se količina plastike u Atlanskom oceanu nije povećala još od 1980.-tih.

Sve to ne znači da plastične vrećice nemaju utjecaja. Ali, kada se određuju prednosti i negativnosti u odnosu na okoliš, ipak moramo biti iskreni u primjeni znanosti.

U stvari, postoje rizici od zabrane plastičnih vrećica.

Jedan od najvažnijih ekoloških rizika zabrana plastičnih vrećica je povećanje potrošnje energije. Plastične vrećice su energijski najučinkovitije trgovačke vrećice. To je utvrdilo Ministarstvo zaštite okoliša Velike Britanije u istraživanju gdje je uspoređena potrošnja energije kod jednokratnih plastičnih vrećica, kod papirnatih vrećica i kod višekratnih vrećica. Također je utvrđeno da je potencijal globalnog zatopljenja (GWP) plastičnih vrećica samo jednu četvrtinu GWP-a papirnatih vrećica i čak 1/173 (jedna sto sedamdesetitrećina) GWP-a višekratnih pamučnih vrećica. Drugim riječima, potrošači bi trebali pamučne vrećice koristiti najmanje 173 puta prije no što zadovolje bilo koju energijsku karakteristiku jednokratnih plastičnih vrećica. Tako, čak i kada bi se potrošači potpuno preusmjerili na višekratne vrećice, nije jasno da bi bilo smanjenja utjecaja na okoliš.

Napomena autora bloga: Ova studija prikazana je i na ovom blogu u postu: "Ako koristimo platnene vrećice, jesmo li ekološki osviješteni?" i "Analiza životnog ciklusa potrošačkih vrećica"

Ironično, brojni gradovi koji su vodeći u borbi protiv plastičnih vrećica su potpisnici Konferencije gradonačelnika SAD-a o zaštiti klime. I k tomu, neki od tih gradova čak i pokušavaju procijeniti utjecaj na okoliš prelaskom s trgovačkih vrećica koje imaju nisku potrošnju energije na vrećice za čiju je proizvodnju potrebno puno više energije.

Istraživanje Ministarstva zaštite okoliša Velike Britanije je potvrđeno i u ostalim istraživanjima, a razlog je jednostavan - trgovine su počele koristiti plastične vrećice djelomično jer su jeftine u proizvodnji, a djelomično što je potrebno manje energije za proizvodnju.

I na kraju, lokalne zajednice bi trebale iskreno odvagnuti te različite ekološke utjecaje. Na žalost, malo koja načini analizu jer je jednostavno politička simbolika zabrana plastičnih vrećica vrlo snažna. Najčešće je jednostavnije ignorirati znanost koja ukazuje da takve zabrane u stvari štete okolišu nego učiniti iskreni napor za odvagnuti ta teška pitanja.

I zbog toga zabrane plastičnih vrećica postaju više okolišni hir nego korist okolišu.

Todd Meyers - direktor Odjela Zaštite okoliša Centra za javnu politiku Washingtona (Washington Policy Center) i autor knjige "Eko hirovi" (Eco-fads)




Izvori:
Real Clear Science.com
Todd Myers: "Eco-Fads" - izvod