Valja zaključiti, od kada je bivša ministrica najavila porez na plastične vrećice od 5,4 tisuća posto i pod cijenu ukidanja radnih mjesta i izvoza vrijednog 27 milijuna eura, podosta toga se dogodilo. Ovdje je zapisano samo dio tih gibanja
Igor Čatić
Europski dom je 4. lipnja zaključio da se organizira
13. lipnja 2012. tribina Zašto porez na najekološkije vrećice. Uvodničari će biti trenutno troje najaktivnijih podupiratelja uporabe plastičnih vrećica. Kako je došlo do te odluke? Na temelju tekstova:
Čemu strah od plastičnih vrećica (Vjesnik, 29. svibnja) i
Dvanaest mitova o plastičnim vrećicama (Hrvatski fokus, 1. lipnja) te radio emisije
Porez na plastične vrećice (1. program Hrvatskoga radija, 31. svibnja).
Zašto je naveden datum donošenja odluke o Tribini? Zato, jer se od tada zbilo toliko događaja da se dovodi u pitanje opravdanost održavanja Tribine. Ali promakle su javnosti neki druge, još važnije odluke. Čije je posljedice objavio Vjesnik 14. siječnja 2011. pod nazivom Zabrane i naredbe. To je potpisivanje dokumenta poznatog pod nazivom
Codex Alimentarius.
U zbivanjima od 4. lipnja do pisanja ovog teksta najvažnija je emisija
Otvoreno koju je vodio
M. Togonal. Tu se zbio ključni obrat u političkoj sudbini znanstvenice i u tom trenutku ministrice dr. sc.
Mirele Holy. Emisija je najavljena prvenstveno kao razgovor o problemu PET-boca zbog uočenih nedostataka u sakupljanju te ambalaže, jer se sakupilo više plastenki nego su ih prijavili oni koji ih puštaju u promet. Treba analizirati neke pojedinosti iz te emisije.
Prvo sastav sudionika.
Ministrica,
novi predsjednik Zelene akcije i u hrvatskim medijima nezaobilazni
guru ekologije u Hrvatskoj, predsjednik eko-udruge Eko-Kvarner. S druge strane ugledni gospodarstvenik i ujedno višegodišnji predsjednik Društva za plastiku i gumu, dipl. inž.
Vladimir Ferdelji i
potpisnik.
Guru ekologije ima pravo na uporabu mobilnog telefona, hvali se s kim je upravo ručao ili večerao. I optužuje neke ljude, nebitno je opravdano ili neopravdano za probleme s azbestom. I troši vrijeme, koje se krade na račun ostalih nazočnih. Kojima se zatim kaže da ne mogu kazati ni završnu riječ. Postupno se emisija pretvara u emisiju o porezu od 5,4 tisuća posto, kako su to zamislili u svojim prvim projekcijama Ministrica i njeni suradnici.
Valjalo se obratiti u jednom trenutku tada još Ministrici i apelirati da barata s relevantnim podatcima. Tvrditi da Hrvatska troši 500 vrećica po stanovniku godišnje znači dvoje. Da Hrvatska troši za dvadesetak posto više vrećica od Austrije. Drugo da netko ne radi svoj posao. Naime nadoknada koju uplaćuju onečišćivači dovoljna je samo za 11 vrećica. Procjenjuje se da se radi ipak možda o 200 vrećica godišnje po stanovniku. Ali to je samo 40 % navedene brojke. Ministrica nam tumači iscrpno kakvu ona ima torbu. Iz opisa proizlazi da se radi o torbi koju nosi u svojoj većoj torbi, načinjenu od netkanog tekstila. A to je u pravilu proizvod načinjen od plastike. Ono što raduje je postignut koncensus da se opterete sve jednokratne vrećice. Ali pritom mora biti ispunjen jedan uvjet. Za sve jednaka visina poreza.
Trebat će poslije ove emisije i nekih drugih postaviti pitanje kako to da jedan školovani zeleni mirovac presuđuje o svemu i svačemu. Njegova uvijek je zadnja. Frustrirajuće za sve koji se bave nekom temom i po 20 godina. Ali on zna sve bolje. Pa možda i zna neke stvari kada ga trajno opskrbljuje zelenomirovska središnjica. Jer taj guru je ipak koliko znam prvenstveno hotelijer.
I onda se događa obrat u emisiji. Usred emisije u kojoj se sve manje govori o bitnim problemima sakupljanja otpada, voditelj prekida temu i pita Ministricu o sadržaju maila kojeg će poslije te emisije razglabati u Dnevniku 3. Zašto je
S. Kovačić nije pozvao u studio.
U trenutku gužve oko maila Ministrice, prolazi nezapaženo odluka da Hrvatska potpisuje
Codex Alimentarius. Kakve će to imati posljedice, neka pišu bolji poznavatelji tog područja. Zanima me li je sada već bivša Ministrica imala drugačiji, pozitivni stav da se to ne potpiše. Ili je to jedan od važnih razloga njezine smjene. Jer pouzdano se zna da se suprotstavila uvođenju GMO-a u Hrvatsku. A zamjeriti se jednom Monsantu koji stoji iza raznih Centre for Inquiry, pa i onom Hrvatskom, vrlo je opasno.
Hrvatski znanstvenici su u nekim područjima istraživanja daleko ispred mnogih u svijetu. Već 3. siječnja 2002. skrenuta je pozornost na Hrvatskoj televiziji na probleme kiborgiziranja čovjeka. Razvojem teme i razjaren promidžbom vrećica na svjetskoj razini, koje su štetnije od klasičnih plastičnih, ovaj je autor napisao već u jesen 2010. »Industrija organskih i anorganski polimera je odlučila da će kiborzi do 31. prosinca 2049. zabraniti postojanje prirodnih ljudskih bića«. Kasnije je pridodano, bit će to kiborzi s femtočipovima.
I sada upadnica (breaking news). Na temelju rezultata nekih ukinutih projekta iz formalnih razloga, hrvatski znanstvenici su prijavili u europskom znanstvenom prostoru projekt pod nazivom: Od 1. siječnja 2030 u vrhunskom sportu mogu sudjelovati samo kiborzi. Tu više nema mjesta nesavršenom ljudskom biću. Projekt je u fazi prosudbe.
Valja zaključiti, od kada je biša ministrica najavila porez na plastične vrećice od 5,4 tisuća posto i pod cijenu ukidanja radnih mjesta i izvoza vrijednog 27 milijuna eura, podosta toga se dogodilo. Ovdje je zapisano samo dio tih gibanja.
Izvor:
Vjesnik.hr