Političke odluke ministrice Mirele Holy uništit će prirodu, okoliš i opstanak ljudi
Temeljna djelatnost poput znanosti i njezina gospodarska opravdanost uvijek su u funkciji društveno-humanističkih ciljeva. A njih određuje politika. Temeljni djelatnik, onaj koji stvara, u znanosti je znanstvenik. Kada doktorirate, poput dr. sc. Mirele Holy, preuzimate i jednu obvezu za cijeli život. Da ćete se u svom radu, pa i kada dođete u situaciju da donosite političke odluke, pridržavati trenutačnih znanstvenih i stručnih spoznaja, a izbjegavati voluntarističko djelovanje temeljeno na mitovima.
Valja rastumačiti riječ mit u ovom slučaju. Mit (grč. mwthos - riječ, govor; povijest) znači priču, predajno vjerovanje naroda o podrijetlu svijeta, o prirodnim pojavama, o bogovima i legendarnim herojima. Najbliže je u ovom slučaju da mitovi govore o pojavama, jer plastične vrećice jesu stanje stvari, pojava koja traje dulje od pola stoljeća. A mit o plastičnim vrećicama stvara se programirano barem dvadesetak godina. I sada dr. sc. Mirela Holy u svojstvu ministrice pokušava na temelju priča, mitova Hrvatsku uvrstiti u krug zemalja koje su iz raznih razloga prognale te najekološkije vrećice. I time izravno nanosi štetu hrvatskom okolišu. Al i uništava izvoz i egzistencije brojnih ljudi.
Prema Smjernici VDI 3780 Vrjednovanje tehnike (njem. Technikbewertung, Begriffe und Grundlagen, e. Technology assessment) postoje tri skupine kriterija procjene vrijednosti pojedinog proizvoda. To su tehnički, gospodarski i društveni kriteriji prosudbe. U ovom slučaju ne zanimaju nas tehnički kriteriji, jer proširenost plastičnih vrećica govori sama za sebe. Uz napomenu da su danas one 70 % lakše nego na početku. Gospodarsku vrijednost tog proizvoda u Hrvatskoj dokazuje podatak da je ta djelatnost ostvarila trgovački suficit od 10 milijuna eura u 2011. Čini se malo, ali trgovački deficit s naslova uvoza plastičnih proizvoda je od 2007. do 2010. bio prosječno 630 milijuna američkih dolara.
Ovdje nas zanimaju društveni kriteriji. Smjernica ne poznaje humanističke kriterije. U društvene kriterije ubrajaju se sigurnost, zdravlje, kvaliteta okoliša, razvoj ličnosti i kvaliteta društva te etika. Postavlja se pitanje je li ideološka pripadnost zelenima koji su iznutra crveni (Vjesnik, 1995.) etički opravdava potencijalnu političku odluku. Koja će omogućiti uništenje pedesetak tvrtki i upropastiti tisuće ljudi, smanjiti izvoz i nepotrebno povećati opterećenje okoliša. Zato što znanstvenica, koja se pretvorila u političarku, donosi pogrešne odluke. Ne bi li i ona trebala odgovarati za svoje pogrešne odluke. Kao što se traži sada od drugih.
Što se zapravo krije iza ovog napada na plastične vrećice bit će tema drugog teksta. Sada se prelazi na mitove i stručne odgovore. No, najprije se mora razlučiti pojmove vrećica i torba. Svjesno se miješaju vrećice i torbe, jer sve su na engleskom bag. U uporabi su plastične i papirnate vrećice. A brojne vrećice stavljaju se u torbe: platnene ili od tzv. netkanog tekstila. Ideja o raskrinkavanju temelji se na američkim izvorima, ali su dopunjeni našim spoznajama.
Liderov Fight Club: Za porez od 5400 % 25 % - protiv poreza 75 %
Mit 1: Potrošnja nafte
Na temelju pisanja na brojnim mrežnim stranicama i tekstovima ekoloških skupina, za proizvodnju plastičnih vrećica troše se velike količine nafte. To je vrlo prošireni mit u SAD-u. Tamo se piše i govori kako će smanjenje proizvodnje vrećica rezultirati smanjenjem ovisnosti SAD-a o uvozu nafte.
Odgovor: Plastične vrećice proizvode se proizvoda prirode, fosilnih goriva: nafte ili prirodnog plina. U SAD-u se proizvodi 85 % vrećica od prirodnog plina. Prema tome zabrana ili oporezivanje vrećica utječe tek neznatno na potrošnju fosilnih goriva. A što to znači neznatno. U 2010. u svijetu je proizvedeno 265 milijuna tona plastike. To je ekvivalent od oko 2,1 milijardi tona čelika. U svijetu nikada nije proizvedeno više od recimo 1,5 milijardi tona čelika. A za tu količinu plastike potrošeno je samo 5 % fosilnih goriva. A kako je udio vrećica u toj količini manji od 1 %, znači troši se za vrećice 0,05 % fosilnih goriva. Treba pogledati na što se troši ostatak. Oko 87 % ide za zagrijavanje i promet. Plastične izolacije bi sigurno smanjile 10 % potrošnje fosilnih goriva za zagrijavanje. A to je dovoljno za cjelokupnu svjetsku proizvodnju plastike.
Mit 2: Jednokratnost vrećica
Zabrane se temelje na mišljenju da se plastične vrećice koriste samo jednom.
Odgovor: Brojna istraživanja su pokazala da 80 do 90 % populacije ponovno upotrebljava najmanje dva puta. Kao vrećica za smeće, sakupljanje psećeg izmeta, nošenje doručka, sakupljanje vlažnog rublja itd. Vrećice se lagano recikliraju pa se u SAD u mnogim trgovačkim lancima nalaze mnogi spremnici za plastični otpad. Pa tako i za odlaganje vrećica
Mit 3. Irski porez na vrećice
Uvođenje poreza je smanjilo potrošnju vrećica za 90 %.
Odgovor:To je samo djelomično točno. Smanjena je potrošnja tzv. jednokratnih plastičnih vrećica ali je porasla potrošnja ostalih vrećica za 400 %. To je rezultiralo povećanjem količine vrećica na odlagalištima.
Mit 4. Zabrana u San Franciscu ili šire u Kaliforniji
Godine 2008, San Francisco zabranio je plastične vrećice što je rezultiralo snažnim padom tih vrećica i uporabom ponovno upotrebljivih vrećica.
Odgovor:Da, kada su vrećice zabranjene, trgovine su iz prestale upotrebljavali. Nije došlo do povećanja ponovno upotrebljivih vrećica. Ali je došlo do snažnog porasta uporabe papirnatih vrećica. Koje su bitno lošije. Američki znanstvenici su svjesni da te papirnate vrećice bitno više pridonose zagađenju i potrošnji fosilnih goriva. Program zabrane plastičnih vrećica doveo je do eliminacije recikliranja i povećanja otpadnih vrećica na odlagalištima.
Mit 5. Recikliranje
Recikliranje plastičnih vrećica je iznimno skupo i teško.
Odgovor: Trajno raste udio recikliranja, ono je jednostavno, cjenovno prihvatljivo i energijski djelotvorno. Glavni proizvodi od reciklata su nove vrećice. To je podosta prošireno i u Hrvatskoj.
Mit 6. Vrećice utječu na život u moru
Sto tisuća morskih životinja umire svake godine zbog zaplitanja u vrećice.
Odgovor:Taj mit je stvoren na pogrešnoj interpretaciji jednog kanadskog istraživanja iz 1987. Umjesto plastičnih vrećica trebalo je pisati ribarskih mreža. Koje se rade od popularnog najlona. Nema dokaza da vrećice uzrokuju pomor. Ali evo jednog od najnovijih podatka.
Brojna istraživanja govore da su ti brojevi znatno, znatno manji. Ocean Conservancy's International Costal Cleanup objavio je za 2010. godinu sljedeće podatke. Pronađeno je - 488 životinja od kojih je 76 odnosno 15,5 % bilo zapleteno u plastične vrećice. Izvještaj daje i pregled 25-godišnjih rezultata akcije Coastal Cleanup, koja se provodi u više od 150 zemalja odnosno lokacija i kojom prilikom je u jednom danu prikupljan otpad na plažama i obalama te je tom prilikom utvrđeno da plastične vrećice čine 5 % ukupnog otpada. U tom dugom vremenskom razdoblju pronađene su 4073 životinje uginule zbog navedenog otpada, a zbog plastičnih vrećica 404 životinje (dakle, manje od 10 %) među kojima je najviše riba.
Mit 7. Smeće
Plastične vrećice su glavni izvor smeća pa zabrana ili oporezivanje će smanjiti tu količinu smeća.
Odgovor: U Austriji je udio plastičnih vrećica u kućnom otpadu 0,02 %. U SAD-u je to manje od 1 %. Opušci, pakovanja za brzu hranu i razni omoti su puno prošireniji. Još jedan proizvod postaje sve važniji u udjelu ukupnog smeća. To su najrazličitije pelene za djecu i inkontinentne te razni ostali higijenski ulošci. Čije je recikliranje vrlo, vrlo otežano. O tome se ne govori ništa. Smanjenje smeća postiže se poučavanjem pučanstva, programima recikliranja i podobnim odlaganjem.
Mit 8. Odlagališta
Odlagališta su pretrpana s plastičnim vrećicama.
Odgovor: Plastične vrećice treba sakupiti i reciklirati. Pa i na odlagalištima čine vrlo mali udio. Ovdje će se navesti američke podatke. Udio plastičnih vrećica je manji od 1 %. Procjenjuje se da prosječni Amerikanac potroši 326 tzv. jednokratnih vrećica godišnje. Jednokratne vrećice teške su od 5 od 10 g. Dakle radi se od 2,5 kg otpada godišnje. Kako prosječni Amerikanac proizvede godišnje oko tonu otpada, znači da je udio plastičnih vrećica u SAD u ukupnom otpada 0,25 %. Najviše pridonose smeću na odlagalištima papir, drvo i građevinski otpad, hrvatski bi se moglo kazati drobina. Zabrane li se plastične vrećice ili ih se oporezuje, to znači više papirnatih, ekološki bitno lošijih vrećica i količinski znatno više otpada na odlagalištima.
Mit 9. Papirnate su bolje od plastičnih vrećica
Mnogi smatraju da se papirnate vrećice ekološkije od plastičnih.
Odgovor: Proizvodnja papirnatih vrećica, pa i od reciklata traži višestruko veće količine energije za njihovu proizvodnju od plastičnih. Proizvodnja i recikliranje papirnatih vrećica znatno više opterećuje zrak i vodu od plastičnih. Kako su papirnate vrećice i do 10 puta teže od plastičnih traže znatno više goriva za transport. R. Deša je ukazao na još jedan podatak. Pojednostavljeno treba znatno više šlepera za prijevoz iste količine papirnatih vrećica. To dopunski opterećuje cestovni promet i troši prometnu infrastrukturu. Papirnate vrećice mogu se zamastiti s uljem masti i ostatcima hrane što može zagaditi papirnati reciklat. Plastične vrećice moguće je očistiti od zagađivala prije recikliranja.
Smeće poslije dana Zapruđa, 20. svibnja 2012. (foto I. Čatić)
Mit 10. Ponovno upotrebljive vrećice
Kod ekologista prevladava mišljenje da su teške pamučne i ostale platnene torbe te torbe od netkanog tekstila koje su načinjene od polietilena ili polipropilena najbolja zamjena za plastične vrećice.
Odgovor: Kako su takve vrećice prevelike za neke svrhe, do sada to pitanje nije razriješeno. Takve torbe su neupotrebljive za vrlo veliki broj namjena: poput pakiranja vlažnog sadržaja na tržnicama, voća poput suhih šljiva, grožđica itd. Treba naglasiti da se sve veći broj tiskovina pakira u plastične vrećice. Smanjuje se težina upakiranog sadržaja ili se sprječava neovlašteno čitanje.
Mit 11. Zabrane i porezi
Zabrana ili oporezivanje plastičnih vrećica smanjit će stakleničke plinove i sačuvati planet.
Odgovor: Po svim pokazatelji plastične vrećice su nadmoćne ostalim vrećicama i torbama Zabrane ili oporezivanje znači zapravo povećanje svim elemenata po kojima se prosuđuje utjecaj nekog proizvoda na okoliš i zdravlje čovjeka. A to znači da njihova zabrana ili kako je to elegantno rečeno eliminacija s naslova poreza koji 54 puta premašuje vrijednost proizvoda.
U Hrvatskoj se plaća ekološka naknada za plastične vrećice, 1500 kuna po toni. Nedavno je objavljeno da je s tog naslova uplaćeno oko 3,5 milijuna kuna. To odgovara procjeni članova DPG-a da se potrošilo oko 2,3 do 2,4 tisuće tona plastičnih vrećica. Koliko je to vrećica godišnje u Hrvatskoj? Računa se oko 200 000 vrećica po toni. To je oko 480 milijuna vrećica ili 111 po stanovniku. Bitno manje nego u Austriji ili SAD. Pravo pitanje glasi. Za što je potrošeno tih 3,5 milijuna kuna. Mogla se poduzeti izvrsna kampanja kada upotrebljavati te vrećice i kako ih po uporabi odložiti.
Mit 12. Plastične vrećice zagađuju okoliš
Plastične vrećice su najveća pokora planeta jer zagađuju okoliš.
Odgovor: Plastične vrećice ne zagađuju okoliš. Nemarom i neznanjem čovjeka odbačene u okoliš, onečišćuju ga i ružno izgledaju. Ali to nije krivnja vrećica. Valja navesti usporedbu papirnatih i plastičnih vrećice po tragovima (e. footprint). Za proizvodnju 1000 plastičnih vrećica određene veličine treba 200 L a za papirnate 3800 L litara vode, dakle 17 puta više. Na efekt staklenika utječu papirnate vrećice 10 puta više. Međutim tijekom proizvodnje papirnatih vrećica razvijaju se štetni kemijski spojevi: fosfati i nitridi.
Treba li zabraniti onda papirnate vrećice? Ne, papirnate su bolje rješenje npr. za pakiranje . šampinjona. Valja zaključiti. Uspije u svom naumu, dr. sc. Mirela Holy, trenutna ministrica za zaštitu okoliša, dok joj netko ne kaže da izvana zeleni a iznutra crveni (diktatori na temelji mitova) ne mogu rušiti sve projekte, od onih za proizvodnju energije, bit će opravdan nedavni naslov u Novom listu. Ekoholyčari iz Zanzibara.
Prof. dr. Igor Čatić
