Ako išta mrzim raditi onda je to pisanje i pričanje o godišnjim rezimeima, sabiranje postignuća i promašaja. Vjerojatno zato što bih, barem za prošlu godinu, na mojem popisu bilo daleko više promašaja nego postignuća.
Koka kaže da je to zato što imam visoka očekivanja od sebe i drugih a to u kombinaciji s mojom nezrelošću nije baš naj.
Ne znam je li to istina ali ovako dok kafenišem sama sa sobom i trkeljam nešto po netu, vrtim prošlu godinu u glavi i jedino što mogu uistinu ustvrditi je to da mi je trajala jako dugo, predugo, kao neke tri prosječne godine. Sinoć brbljam s prijateljicom, prisjetile smo se jednog događaja s početka godine i obje smo trebale dobrih petnaestak minuta da shvatimo da se to nešto uistinu dogodilo prije godinu dana a ne prije dvije ili više godina. Strašno kako vrijeme leti.
Strašno kako ja stojim u mjestu. Nekad mi se čak čini da mi život prolazi a ja gledam, vidim sebe kao statisticu u nekom (lošem) filmu. Nije baš da sam bila posve beskorisna ove godine, ali nisam postigla ništa spektakularno, ne mislim na otkrivanje lijeka protiv raka ili osiguravanje mira u svijetu, nego na nešto obično, nešto što sam sama od sebe očekivala, baš ništa.
Najgore mi što sam se razočarala u sebe nekako, ne vjerujem samoj sebi, pa nije ni čudo što ne vjerujem drugima.
Meni je ova godina bila odvratna, zbilja, znam da se ponavljam već ali reći ću još jednom, jebi se 2008., bolje da se nisi dogodila.
Molim više sile da 2009. bude bolja.
Ne samo meni nego svima. Nekako sam optimistična, baš neobičan osjećaj.
Svima želim samo lijepa iskustva i događaje, puno zdravlja, zadovoljstva i veselja!

Moja Ljubav je posebna, najljepša, najmilija, najvrijednija, moje svjetlo u životu i razlog da sam sretna što sam preživjela još jednu usranu godinu.
Ja sam samo tupava, s rijetkim epizodama apstinencije od tupavosti, ne znam gdje bih, što bih i kako bih.
Bila sam neki dan na prekrasnom božićnom koncertu Jelene Radan, Meri Jaman i Anite Valo.
Jedna od pjesama s repertoara je i The Story od Brandi Carlile, daleko bolja u Jeleninoj verziji ali nje nema na youtubeu.

All of these lines across my face
Tell you the story of who I am
So many stories of where I've been
And how I got to where I am
But these stories don't mean anything
When you've got no one to tell them to
It's true...I was made for you
I climbed across the mountain tops
Swam all across the ocean blue
I crossed all the lines and I broke all the rules
But baby I broke them all for you
Because even when I was flat broke
You made me feel like a million bucks
You do
I was made for you
You see the smile that's on my mouth
It's hiding the words that don't come out
And all of my friends who think that I'm blessed
They don't know my head is a mess
No, they don't know who I really am
And they don't know what
I've been through like you do
And I was made for you...
All of these lines across my face
Tell you the story of who I am
So many stories of where I've been
And how I got to where I am
But these stories don't mean anything
When you've got no one to tell them to
It's true...I was made for you

Velika sam ja curica. Razumijem mnoge stvari. Neke ne. Razumijem da sve ima svoje vrijeme, svoje doba, vrijeme rađanja i vrijeme umiranja, vrijeme rušenja i vrijeme građenja (Propovjednik iz Biblije, ako netko ne zna), a odrastanjem, da ne kažem starenjem sam trebala naučiti i prihvatiti to. Ne mogu, da ga jebeš. Kad se već prisjećam pametnih stihova, pada mi na pamet upravo Krleža koji je negdje, ne sjećam se gdje ali u trilogiji Glembajevi, napisao nešto o koncept smrti, prihvaćanju umiranja bližnjih i rekao je, parafraziram, da smo zbilja u kurcu kad se broj poznatih pod zemljom počinje izjednačavati s brojem poznanika nad zemljom. Još sam, fala Bogu, daleko od toga da ih je više pod zemljom, ali moram priznati da se broj rapidno povećava.

Recimo, ova godina, ova jebeno loša godina u svakom mogućem pogledu, smanjila mi je broj poznatih (a čak tu ne uračunavam gubitak predrage mi prevoljene i neprežaljene Bake) nego broj mojih poznanika, prijatelja, prijatelja od prijatelja, rodbine i dragih ljudi više nego imam prstiju na obje ruke. Više od deset meni dragih ljudi je otišlo. Umrlo. Posljednji danas. Ne kužim to. Mislim, kužim umiranje, ali ne kužim ono što slijedi iza. Kako otići u jedan kafić znajući da Netko nikada više neće biti tamo, možda doduše na nekoj fotki, ali nikada više u svojoj tjelesnoj formi. Kako sresti njemu drage ljude i ne biti tužan, ne misliti na tugu i prazninu. Kako se zajebavati na neke glupave teme i ne pomisliti na njega. Ne kužim, stari moj!

Posljednji i zadnji put smo se dobro zabavljali na jednoj dosadnoj promociji loše knjige. Vidjeli se stoput nakon toga ali to više nije bilo kao prije. Nisam se mogla opustiti znajući da je to možda zadnji put da se vidimo. Loša sam glumica. Loše glumim optimizam. Ili ga ima ili nema. Aha, molim Boga i nadam se ali znam, osjećam da je loše. No, na to zadnjoj promociji sam zijevala cijelo vrijeme, umirala od dosade, on i Kika se zezali na meni odbojan način, seks i te fore, meni to ne leži. Onda je došao Glumac, Kika mu se sviđa godinama, bio jako tužan kad je i mene upoznao, znajući da nema šanse kod Kike. On se onda zezao na temu trojca, trojke, ispunjenja svih mužjačkih snova. Ja sam i dalje uglavnom zijevala, živcirali su me. Čekala sam kraj promocije i početak cuganja, slušajući njih troje kako baljezgaju i baljezgaju. Jebote, da sam znala da zadnji put slušam te gadarije, slušala bih ga, smijala se. U kurac eto, žao mi je.

Od danas imam još jedan broj mrtvaca u mobitelu. I drugi link mrtvaca u tagafeedu. Teško ovo život. Želim da stanu ova sranja. Želim novu stranicu, novu godinu.

kopirala sam ovo od drugarice Rahatlice, malkec editirala (u smislu da sam makla njezine odgovore i ubacile svoje) te zalijepila.

ime:
ana.

nadimak:
manjana.

da saznam da me neka cura trača, ja bih:
se bacila sa zagrepčanke buahaha. ne.

najviše komplimenata dobila sam na račun:
duhovitosti.

kad se osjećam seksi, odjenem:
spavaćicu umjesto pidžame.

iznenadit ćete se kad vam kažem da nikada u životu nisam:
naučila razlikovati sisak i karlovac.

najbolji ljubavni savjet koji sam dobila glasi:
nikad mužu/ženi ne tračaj vlastitu obitelj jer će već jednom pronaći način da to iskoriste protiv tebe.

posljednji put sam plakala:
u subotu kad sam umjesto girlandu u štok zabola ekser u kažiprst i završila na hitnoj gdje su mi spičili i antitetanus.

mislim da je super kad muškarac:
ne gleda u moje sise.

totalno sam ovisna o:
navikama.

lijepo je biti u vezi, zato što:
imaš nekog da ti u pol noći ode u dežurnu apoteku po kapi za nos.

znam da sam zaljubljena:
uvijek.

outfit u kojem provodim slobodno vrijeme je:
flekava trenirka i starke.

nikada ne izlazim iz kuće bez:
melema.

može me instant ohladiti kod dečka:
spol :).

moja najlošija osobina:
tvrdoglavost.

na sebi najviše volim:
optimizam.
.
najčudniji trač koji sam čula o sebi:
da ne postojim :).

moja najgora navika je:
gledanje tevea.

kad je u pitanju fizički izgled:
kad?

prijatelji me stalno zadirkuju zato što sam:
trapava.

Evo da jednom iskoristim činjenicu da sam na naslovnici.

Može li mi netko reći, mislim zna li netko hoće li se u Hrvatskoj moći uskoro kupiti iPhone kod neke druge mreže osim neokapitalističkog i okupatorskog T-mobilea?

Ili ako neće, može li mi netko reći može li se vani kupiti to čudo a da radi na neku našu mrežu? Uvažite činjenicu da se ja apsolutno ne razumijem u "modernu" tehniku i prvi mobitel sam promijenila tek zato što sam ga ispustila u šalicu kave.

Molim ozbiljne odgovore i informacije što prije, izbjegavam prebožićnu maniju kupovanja i jednom bih Nekome kupila nešto korisno.

Hvala lepa na slušanju.

Iako mi nikada nije sjela kao pjevačica i pojava, znala je biti uspješna a ne fifica i dobro se prodati. Mislim, albume prodati, ne sebe, pa sam to cijenila.
Ako ne voliš sebe, ne možeš voljeti ni druge, kažu. Sudeći po ovom spotu, Pink jamačno jako voli i druge. Explicit content, deca, nemojte gledati .