U očima promatrača

26 rujan 2007

Velika je sreća imati Nju koja me voli takvu kakva jesam.
Voljela me i prije (bez dodane vrijednosti do 20 kg) a voli me i sada.
Ta ljubav je dar s neba, svjesna sam toga.

"Što te više ima, to te ja više volim!"

To je uistinu super, mislim si ja.
Oslobodila sam se i počela samu sebe više cijeniti.
Nominalno.

Voljela bih samu sebe voljeti više.
Barem toliko da prestanem žderati i vrtjeti se u začaranom krugu koji sam već spominjala ovdje.
Voljela bih da to ne utječe toliko na moje raspoloženje, posao, vezu... na sve zapravo.
Postajem outcast.

Počela je shvaćati i uvažavati moje razloge i mislim da sam sada na najboljem putu da konačno uspijem jer zaista trebam potporu.

Jako me razveselilo kad mi je neku noć rekla da sam prava svinja jer jedem iza 23 sata.
Paradoksalna situacija uistinu, ali zbilja me to razveselilo.
Ipak nije na mene utjecalo tako da sam ostavila špagete.
Bilo mi žao da ih bacim.