Ponukala me na ovu opsesiju prijateljica, monogamna kokoš poput mene, koja me (pre)često zabavlja komentiranjem nekih pop fenomena. Neki smo dan tako pričale o plinu, Ukrajini i Rusiji, monopolima moći i slično, a meni misli instinktivno odletjele u Ukrajinu iz koje pamtim vesele i tople ljude, siromaštvo prestrašno i to u rangu da sam se poželjela baciti sa zlatnog crkvenog tornja vidjevši taj jad po ulicama, pamtim jednu Lenu s faksa u Njemačkoj (čita se „ljena“ na ukrajinskom pa sam je zvala „die Faule“, lijena Ljena) s kojom sam često odlazila u pohode po lokalnim birtijama jer je imala to nešto toplo slavensko u sebi što sam rijetko nalazila među hladnim sjevernjacima... o Bože, moj tijek misli je zbilja čudnovat proces... aha, da, osim Lene, sjetila sam se simbola Ukrajine, gospođe premijerke Julije Timošenko, pa mislim o njoj već nekoliko dana, svi govore suprotno ali mene je očarala.



Ah, Julija, Julija, kad ugledam tu tvoju pletenicu, ne mislim na to da si je svezala kako bi pridobila konzervativnije glasače furajući se na tradicionalni kosovez, ne mislim ni na raznorazne špekulacije o tebi kao ženi za sve sustave i vremena... ne, zdrava moja Julija jedrih bedara, mislim samo o tome kako bih ti rado rasplela tu glupavu pletenicu i onda ti satima češljala kosu, dok bi mi ti pričala o zastrašujućem Putinu, zahvalnom Dalaj Lami i pokojnim idolima Čegevari i Titu. Ne bih te zapravo ni slušala pozorno, nemoj mi zamjeriti, jer bih se koncentrirala na tvoju zlatnu svilenu kosu, ravnomjerne poteze četkom, tvoju meku, toplu i mirisnu kožu i svoje sve brže disanje, koje bih pokušavala prikriti sve iz straha da ne primijetiš kako te uopće ne slušam jer me tvoja politika ne zanima, ne zanima me ni redukcija plina, ni pucanje cijevi pa ni to hoće li se i kako ta kriza uskoro riješiti a ti ispasti moćna žena, vladarica... ne, draga Julija, to mi je skroz bez veze i kada gledam vijesti, zaleđene cjevovode tvoga ledenog carstva, Julija moja, mene zanima, ovako na daljinu za sada, dok Koka spava pored mene, mirišeš li na božićne kolače ili proljetne ljubičice, koristiš li vosak ili lak za učvršćivanje pletenice, spavaš li u pidžami ili spavaćici i čitaš li prije spavanja ruske klasike.



Moja kosa je tamna i kraća, ne mogu isplesti pletenicu, ali oni koji su je dirali kažu da je lijepa, podatna, nekako vesela poput mene. Koristim samo silikon za kosu, postane mi svilenkastija od njega. Mirišem na Burberry Tender Touch, mislim da se tako zove, ljubičaste je boje i miriše na ljubičice. Uglavnom ga nanosim prije spavanja, ne zato što sam tamnokosa Marilyn Monroe nego zato što volim da mi posteljina ujutro miriši na ljubičice. Ne, ne spavam ni u pidžami ni u spavaćici, to me sputava, a volim nesputanost. Zadnjih par večeri čitam Idiota i to ne prvi put. Politika me ne zanima ali kažu da detaljno češljam kosu i da sam izrazito nježna sa ženama.








Ana hearts Julija!

Kako naša televizija (ups, pardon, našE televizijE, bez obzira u čijem vlasništvu bilE) uglavnom otkupljuje glupave/jeftine serije ili one koje je prilike imala gledati i moja prabaka, pokoj joj duši još tamo od početka osamdesetih, mi koji volimo serije, dakle televizijsku produkciju, dokumentarce i animirane filmove, moramo se ovih dana moliti ne bi li serija/film koji volimo osvojila neku od prestižnih nagrada poput recimo Zlatnog globusa, održanog jučer.



Tko je ovamo navratio više od jedanput i to s drugim ciljem od ostavljanja lezbomrzačkih komentara, mogao je primijetiti moju, nazovimo je tako, naklonost glumici i scenaristici Tini Fey. Sad sam kao službena pa neću potpirivati vatru time da je ona i moja virtualna ljubavnica, ali da, volim Tinu Fey, volim njezinu seriju 30 Rock i sinoć sam bdjela s hrpom kokica, kave i cole, ne bih li dočekala trenutak kada će Tina dobiti nagradu. Aha, dočekala sam taj trenutak!



Dočekala sam i trenutak kada je njezin co-star Alec Baldwin dobio nagradu a bogami i trenutak kada je serija 30 Rock dobila nagradu kao najbolja humoristična serija.



E, sad sam mirna jer osim vala sreće koji me obuzeo (kao vrlo empatična osoba, posve sam se uživjela u sreću i veselje moje virtualne ljubavnice), slijedi nekoliko tjedana fotkica i intervjuića, a onda slijedi i ono što želim, a to je da neka od hrvatskih televizija seriju otkupi. Sad se pitate zašto? Dobro, možda se i ne pitate, ali ću svejedno napisati. Većina meni dragih ljudi nisu frikovi poput mene i ne skidaju stvari (glazbu, serije i filmove) tog trena kada se isti pokažu raspoloživima na nekom od „kanala“ gdje ih moji „dileri“ skidaju. Gle, ja sam frik ali ipak ne znam otkud mojim dilerima sve to. Ja samo naručim i dobijem, tako da me možete eventualno žicati broj dilera ali vam ne mogu reći otkud mi sve to. No, da se vratim meni dragim ljudima.. e da, oni uglavnom gledaju hrvatske televizije i sad, kako da ja pričam recimo Luciji o superturbofantastičnosti Tine Fey kad ona pojma nema tko je Tina Fey. Vidite vi moje muke!

Da, ok, ok, muči me i situacija u Gazi, muči me i to da mi se prijatelji u Sarajevu smrzavaju kao i prije 15 godina a nama će sutra ili prekosutra ugasiti grijanje, ali iz prethodnog posta mogli ste primijetiti da se ja ove godine apsolutno ne mislim baviti crnjacima nego isključivo lijepim stvarima u životu, onime što me čini sretnom i nasmijava. Jebeš crnjake.
Dakle Tina...

Najljepša mi, objektivno gledano, bila Kate Winslet, haljina, nakit, šminka, frizura, sve zapravo. Nju tiho volim već dugi niz godina i baš sam sinoć bila sretna kad je dobila čak dva globusa. Acceptance speech neću spominjati... izgleda da zbilja nije očekivala nagradu.



Sretna nam Nova, puna zdravlja, veselja, lijepih i pametnih žena.