Svjesna sam činjenice da su kod nas mediji preplavljeni estradnim trashom i političarskim smećem pa me i ne čudi previše kako se jedna lijepa priča o uspjehu teško probija na naslovne strane. No, eto, tu smo s vremena na vrijeme i mi blogeri/ce, pa neke zanimljive i korisne informacije ovim putem možemo poslati u javnost, pa makar se to odnosilo i na svega par osoba koje nas čitaju.

Da skratim. Relativno nedavno Oprah Winfrey otvorila je OWN, Oprah Winfrey Network, svoju vlastitu tv stanicu, koja je u relativno kratkom roku postigla visoku gledanost, zahvaljujući ponajprije svojoj osnivačici i neospornosm utjecaju na američku javnost. Netko bi mogao reći da Oprah nema tolikog utjecaja u Hrvatskoj, što je samo djelomično istina, jer u društvu u kojem najskuplje reklame snimaju trećerazredni turski sapuničari a broj nezaposlenih koji prijepodneva krate piljenjem u tv raste neslućenom progresijom, emisije Oprah Winfrey su jedne od onih koje povezuju potrebu za trivijalnim i plasiranje edukativnih sadržaja bilo koje vrste. Ma, to je za ovu priču nebitno, nego sam ja brbljava od jutros pa serem. Dakle, znate svi tko je Oprah a sada znate i da postoji OWN.

Znate li tko je Kristina Kuzmič?

Pitam vas koji gledate red carpete i slične humoristične emisije kroz koje se na perfidan način plasira neki „hrvatski san“ o petnaest minuta slave putem smanjivanja sisa i isisavanja sala? Ne znate naravno jer se u takvim emisija favorizira trash koji bi ljude nasmijao i uljuljkao u ideji da su „još i super genijalci u usporedbi s nekom „Đanom Estradom“. Netko je tamo otkrio da depresivni ljudi ne vole „inspirativne“ ljude jer ih takvi ne potiču na aktivnost nego naprotiv spuštaju na zemlju ili guraju još dublje u stoljetni hrvatski mulj.



Kristina je moja osnovnoškolska prijateljica. Igrom slučaja završila je tijekom rata u Americi. Prekrasna, multitalentirana i izrazito inteligentna djevojčica od rata do sada prošla je kroz sito i rešeto, raznorazne situacije u kojima bi mnogi drugi odustali, ali ona je, vođena svojom idejom o američkom snu i osobnom razvoju, uvijek ustrajala i uspijevala. Imajte na umu da Amerika nije šupak svemira kao Hrvatska, nego medijski najveća zemlja svijeta a istovremeno zemlja s najkompetitivnijim i za uspjeh najmotiviranijim stanovnicima. Kristina se prijavila na show (nemaštovito) nazvan Your OWN show i među milijunima prijavljenih odabrana u deset kandidata koji kroz show urbi et orbi predstavljaju svoje talente a najbolji od njih će dobiti svoju emisiju.


Kristinin talent je kuhanje. Godinama kuha, izrazito maštovito kuha. Web stranica www.stickycook.com je trenutačno zbog natjecanja zatvorena, ali nakon što Kristina pobijedi, čemu se najiskrenije nadam, moći ćete na njoj pronaći raznovrsne recepte i zgodne savjete za kuharica i kućanice.

Video kojim se Kristina prijavila na show možete pogledati ovdje a video o njoj ovdje, a tu je i njezina kratka biografija. Zanimljivo je, svidjet će vam se.
Da skratim priču... nakon niza eliminirajućih epizoda, koje također u cijelosti možete pogledati na Oprahinoj stranici, Kristina je sinoć ušla u finale u kojem će se za pobjedu boriti protiv simpatičnog Zacha!!!



Pogledajte, nećete požaliti!

Go, Crocco, go!!

Priznajem, čak i u trenutku kada sam živčano tipkala ishitreni prošli post (zapravo pretprošli) nisam vjerovala da bih to zbilja i napravila – mislim na prestanak pisanja bloga. Da, osjetila sam se jadno i ugroženo jer sam otkrivena ali sam nakon par minuta prešla preko toga i odlučila i dalje pisati, pa kome pravo, kome krivo. Nažalost od početka godine do sada nikako nisam uspijevala uhvatiti povoljan trenutak da sjednem i zapišem što mi je u glavi. Sad su se valjda zvijezde posložile,pms me puca, sama sam doma, upravo ubila 500g šlaga hola (taj mi je omiljeni), pa je došlo vrijeme da pišem, jer tko zna hoću li već sutra umrijeti od sraćke ili zaštopavanja žila.

Ovako, sada prvo moram pogledati gdje sam stala s trabunjanjem o mojem i Marininom odnosu jer otada je prošlo već dosta vremena, stvari su se posložile ovako kako su se posložile, bila sam na promociji nove knjige o Adrianu Moleu, što zaista nema veze s ovom temom, ali ima veze s Marinom i sa mnom, pradlažem i vama da je pročitate, nama dvjema je knjiga fenomenalna.

Dakle, nakon prethodno spomenutog Stingova koncerta Marina me je odvezla doma. Same smo bile u autu. Ona više nego ganuta prekrasnim koncertom (koji sam, kao što sam također već spomenula, skoro prespavala od dosade, budnom me držalo jedino razmišljanje o što-će-biti-poslije) cijelim putem od Arene do moga stana govorila mi je kako sam ja savršena, divna, duhovita i krasna, samo što je ona vještija s riječima i rabila je vokabular bogatiji od moga koji je po pitanju ljubavi i zaljubljivanja ostao na razini Ruže su crvene, zaljubi se u mene. Jao, zbilja volim te, budi moja/spavaj sa mnom, molim te! A, kao što sam također spomenula, tada uglavnom pred njom nisam mogla izustiti više od hehe, ma daaaaj, Marinnnaaa, jao, uh, hehe, s tim da ovakve napade govora u rimi također imam otkad se ljubavkam s njom, vjerojatno zato da ne ispadnem baš totalni balvan pored nje savršene, majke, ......ljice, blogerice, pjesnikinje i slikarice. Ja balvan a ti Đejn, lele dunje ranke!

Ljubila me strasno, malo divlje, mjestimično nježno, mazno i udvarački, a ja sam joj se u potpunosti prepustila i mislim da su tako prošli sati u tome njezinom autu, kojeg je btw. Prodala prije 2 tjedna, što me posebno pogodilo, jer kako može prodati auto u kojem smo se prvi puta poljubile, preživjele prvestrasti, imale naše male intimne proslave... to je, recimo, kao da odluči prodati ružičnjak u kojemu smo se trebale poljubiti u mojoj mašti ili lipov hlad na obali rijeke. Dobro, nije bilo ružičnjaka ni lipe, ali je bio taj auto iz kojega danima nisam htjela izaći. Zamislite si vi situaciju u kojoj strašno nekog želiš i voliš a ne možeš biti kod nje jer je tamo njezin sin s dadiljom ili mamom, a kod mene ne možeš biti jer su u stanu cimerica i bivša cura, ha? Trauma totalna. Pamtit ću prošli studeni i prosinac kao strašno čemerne mjesece. Dane i dane provodila sam u iščekivanju završetka njezine šihte na poslu i poziva „Aaaajmooooo!“ To je naša interna šala, onako kao Mamić kad se dere na novinare, samo smo mi tako bile željne jedna druge i jedva čekale trenutak kad ćemo se vidjeti.

Pospana sam, nemrem više pisati, sutra ću.

Taman se odlučim ponovno pisati blog, kad dođem ovamo i vidim ovo tu desno.
Što je to?
Ne želim to.
Kako da to maknem?