Stajala sam na stepenicama pred kućom bivšeg dečka i pričala s njegovom mamom i susjedom, nešto veselo i razdragano. On je prošao s dvoje djece (koje uistinu ima) i ponovno me nije pozdravio, ali sam ovaj puta burno reagirala i počela se derati na njega da mi oprosti, da nije normalno ljutiti se na nekoga tako dugo i da želim da budemo prijatelji jer ga volim (što je istina... zbilja je bio dobar prema meni i volim ga i danas).
Na to su djeca negdje nestala a on je potrčao prema meni i počeo me ljubiti, snažno i vatreno (znam da glupo zvuči ovako napisano ali bilo je nenormalno). Posve sam mu se prepustila i tako smo se ljubili dugo, dugo, a onda sam se probudila, sva jadna i snuždena da sam se skoro rasplakala.
U istom snu bila je i Kujica koju sam prije nekoliko mjeseci dala na čuvanje nakon što je udavila jedno mače. I ona me u snu lizala i umiljavala mi se, ja sam je snažno grlila i ljubila.
Bila sam neopisivo tužna nakon buđenja a i ostatak dana mi je depresivan.
Voljela bih da se mogu i podsvjesno riješiti tih nekih guilt tripova.