Velika sam ja curica. Razumijem mnoge stvari. Neke ne. Razumijem da sve ima svoje vrijeme, svoje doba, vrijeme rađanja i vrijeme umiranja, vrijeme rušenja i vrijeme građenja (Propovjednik iz Biblije, ako netko ne zna), a odrastanjem, da ne kažem starenjem sam trebala naučiti i prihvatiti to. Ne mogu, da ga jebeš. Kad se već prisjećam pametnih stihova, pada mi na pamet upravo Krleža koji je negdje, ne sjećam se gdje ali u trilogiji Glembajevi, napisao nešto o koncept smrti, prihvaćanju umiranja bližnjih i rekao je, parafraziram, da smo zbilja u kurcu kad se broj poznatih pod zemljom počinje izjednačavati s brojem poznanika nad zemljom. Još sam, fala Bogu, daleko od toga da ih je više pod zemljom, ali moram priznati da se broj rapidno povećava.
Recimo, ova godina, ova jebeno loša godina u svakom mogućem pogledu, smanjila mi je broj poznatih (a čak tu ne uračunavam gubitak predrage mi prevoljene i neprežaljene Bake) nego broj mojih poznanika, prijatelja, prijatelja od prijatelja, rodbine i dragih ljudi više nego imam prstiju na obje ruke. Više od deset meni dragih ljudi je otišlo. Umrlo. Posljednji danas. Ne kužim to. Mislim, kužim umiranje, ali ne kužim ono što slijedi iza. Kako otići u jedan kafić znajući da Netko nikada više neće biti tamo, možda doduše na nekoj fotki, ali nikada više u svojoj tjelesnoj formi. Kako sresti njemu drage ljude i ne biti tužan, ne misliti na tugu i prazninu. Kako se zajebavati na neke glupave teme i ne pomisliti na njega. Ne kužim, stari moj!
Posljednji i zadnji put smo se dobro zabavljali na jednoj dosadnoj promociji loše knjige. Vidjeli se stoput nakon toga ali to više nije bilo kao prije. Nisam se mogla opustiti znajući da je to možda zadnji put da se vidimo. Loša sam glumica. Loše glumim optimizam. Ili ga ima ili nema. Aha, molim Boga i nadam se ali znam, osjećam da je loše. No, na to zadnjoj promociji sam zijevala cijelo vrijeme, umirala od dosade, on i Kika se zezali na meni odbojan način, seks i te fore, meni to ne leži. Onda je došao Glumac, Kika mu se sviđa godinama, bio jako tužan kad je i mene upoznao, znajući da nema šanse kod Kike. On se onda zezao na temu trojca, trojke, ispunjenja svih mužjačkih snova. Ja sam i dalje uglavnom zijevala, živcirali su me. Čekala sam kraj promocije i početak cuganja, slušajući njih troje kako baljezgaju i baljezgaju. Jebote, da sam znala da zadnji put slušam te gadarije, slušala bih ga, smijala se. U kurac eto, žao mi je.
Od danas imam još jedan broj mrtvaca u mobitelu. I drugi link mrtvaca u tagafeedu. Teško ovo život. Želim da stanu ova sranja. Želim novu stranicu, novu godinu.
Post je objavljen 16.12.2008. u 15:24 sati.