30.11.2005., srijeda
Čuda?
Bez nekog velikog nadahnuća da opet pišem kronologiju dana, s željom da razbijem monotoniju, donosim dio prijevoda na kojem radim, knjige Oral RoBertsa :
"Dnevni vodič u čudesa" -( za koju imam Copyright i za što bih volio Vaše komentare )
Istina o tebi, đavolu i Bogu
Zašto se stalno boriš i rušiš dodatnom tjeskobom i zabrinutošću jer je nešto krenulo naopako i ono do čega ti je stalo ne ide?
Pitam te... «Zašto»?
Ti kažeš:» Orale Robertse, jesi li poludio? Jesi li i ti imao loših dana..kada ti je sve tako loše išlo..nagomilani računi..bolesti..nevolje koje su te skoro pokopale?»
Jesam li ih imao? O, mnogo puta! I koliko me često i sada spopadaju nevolje. Ponekad me đavo tako snažno udari da pomislim kako nisam u stanju podići svoju glavu. Moj nutarnji čovjek želi ostati dolje i čini mi se kao da NEMA IZLAZA ZA MENE...
Ili moju obitelj...
Ili za moju službu...
Ili za ljude kojima nastojim služiti u ozdravljenju po Božjoj snazi. Ali ja poznajem Isusa. Znam tko mi je IZVORIŠTE. Poznajem Isusa krista iz Nazareta kao svojega Gospodina i Spasitelja, Krstitelja moje duše u Duhu Svetomu, kao ONOGA koji čudesno ispunja sve moje potrebe. Ja GA poznajem! Usprkos nevoljama, brigama ili osjećaju da me Gosopdin ponekad zaboravlja; učim najuzvišeniju tajnu na svijetu, a ona je:
Da očekujem mnoga čudesa od mojega Spasitelja.
Želim ti reći o stvarnome stanju o tebi, đavlu i Isusu Kristu i novome shvaćanju da...
TI PRIPADAŠ BOGU!
Evo kako možeš činiti ono što Bog od tebe traži i onda očekivati mnoga čudesa:
PRVO: Vjeruj u istinu o postojanju đavla i njegovim namjerama s tobom i vjeruj u
istinu o Isusu Kristu iz Nazareta i njegovim namjerama S TOBOM.
Tu izjavu dao je sam Isus u Evanđelju po Ivanu 10:10
Lopov (đavo) nije došao (ne dolazi) osim da ukrade (od tebe) i ubije (tebe) i uništi (tebe): Ja (Isus) dođoh daimaju (imaš) život... i to u izobilju.
Đavo postoji i bolje vjeruj u to. Isus ga naziva lopovom koji je došao ukrasti od tebe, ubiti te i uništiti.
Vjeruj da je tako. Ne odbacuj to zavaljen u fotelju uz riječi:»Ne razumijem.» Isus ti poručuje da ti je bolje vjerovati u to.
Potom ti Isus kaže da vjeruješ u njega i razog zašto je došao jest da ti da ŽIVOT...i to IZOBILNI.
Shvati. Možeš povući crtu po sredini. Stavi zlog đavla na jednu stranu i dobrog Isusa na drugu, a sebe u sredinu – ovako:
Đavo Ti Isus Krist Nazarećanin
Na jednoj strani tvoga života je đavo, a na drugoj Bog dok si ti u sredini.
Đavo je zao đavo.
Bog je dobar Bog.
Đavo nije dobar
Bog nije zao.
Đavo je potpuno zao...
Bog je potpuno dobar.
Na jednoj strani je vrlo zao đavo a na drugoj je vječno dobri Bog.
Đavo te mrzi ali te Bog voli. Bog je veći od đavla i može zapovijediti đavlu da se drži podalje od tebe. Moraš to pokušati razumjeti i prestati okrivljavati Boga. U isto vrijeme, svoje optužbe usmjeri na pravo mjesto – na đavla.
Vidi ovo.
Đavo je došao da te pokrade: želi ukrasti tvoju vjeru, ljubav, nadu, želju za vjerovanjem u Boga, tvoj trud, obiteljske i ine odnose, zdravlje i imovinu, vjeru u čudesa. Sjeti se bilo čega dobroga u životu ili nečega dobroga što ti se dogodilo i đavo će te pokušati pokrasti! I upravo sada te pokušava pokrasti. To ti govorim na temelju Kristova autoriteta, našega Gospodina.
Imaj spoznaju o đavolovim pothvatima. On te pokušava ubiti – doslovno uništiti sve dobro u tebi, sve dobro što ti se događa i zaustaviti sve dobro što ti dolazi. On želi obeshrabriti
tvoj duh, ozlovoljiti te i deprimirati, oslabiti i uništiti tvoje zdravlje. Đavo te pokušava srušiti, sprječiti u napredovanju, želi ti novčanu, imovinsku, zdravstvenu i mentalnu propast. Đavo te mrzi i odista ti nastoji upropastiti život. Zato Biblija i kaže:
Oduprite se đavlu i on će pobjeći od vas (Jak.4:7)
«Oduprite se đavlu!» To znači usprotivi mu se i ne odstupaj ni centimetra; ti preuzmi vodstvo.
S druge strane, Isus ti je rekao zašto je došao na zemlju, umro na križu, ustao iz mrtvih, uzašao na nebesa i poslao nam dragoga Tješitelja – Duha Svetoga, koji je Kristov zamjenik, neograničeni oblik Njegove nazočnosti i sile u SADAŠNJOSTI da PRIMIŠ ŽIVOT...MNOGO ISPUNJENIJI I STALNI.
Vjeruj u to.
Prihvati to i ne sumnjaj.
Vjeruj u to.
Razmišljaj o tome.
Imaj to na umu.
Izgovaraj ovu veliku živuću istinu:
ISUS JE DOŠAO...
ISUS JE DOŠAO DA MI PODARI ŽIVOT.
ISUS JE DOŠAO DA MI PODARI ŽIVOT U IZOBILJU...
MENI!
MENI!
Upamti – Isus i đavao nisu par! Njihove namjere nisu iste! Njihova djela nisu ista! Vjeruj i spoznaj ovo kako bi razotkrio što ti đavo govori i vjerovao Bogu.
DRUGO: Vjeruj da pripadaš Bogu a ne đavlu; stoga, TI PRIPADAŠ BOGU...NE ĐAVLU.
Isus je o đavlu rekao: «(ti nemaš) ništa samnom...» (Iv.14:30). Tako i ti možeš reći: «Đavo nema ništa samnom.»
Izgovori: «Ne pripadam đavlu. JA PRIPADAM BOGU.»
Izgovori:»oduprijeti ću se đavlu u njegovu pokušaju da ukrade dobro od mene, da me ubije bolešću, siromaštvom, strahom, tjeskobnošću, malodušnošću i negativnošću.»
Izgovori:»Oduprijeti ću se đavlovim nastojanjima da uništi dobre stvari koje mi je Bog namijenio.»
Izgovori:» Vjerujem Isusu Kristu. Vjerujem da je došao ispuniti me svojim životom, ljubavlju, vjerom, nadom, Duhom i snagom.»
Izgovori:»Vjerujem da je Isus došao blagosloviti me, iscjeliti me, obogatiti me, voditi me, potaknuti nutarnjega čovjeka u meni, poučiti me ljubiti i davati i posijati sjeme vjere u meni jer...
«Ja pripadam Bogu!»
Neprestano izgovaraj ove izjave – izgovaraj ih glasno sve dok ne postanu dio tebe (Ja to stalno činim i odista djeluje).
Kad znaš da pripadaš Bogu onda preuzimaš vodeću ulogu. Kad si izranjen, kada ne znaš što bi učinio ili kamo bi se okrenuo, možeš znati da postoji Bog koji te voli jer pripadaš Njemu!
Nedavno sam propovijedao na temu:»JA PRIPADAM BOGU; ZATO ĐAVOLE NE DIRAJ BOŽJE!...MENE!» Tada nisam znao da se u slušateljstvo nalazi djevojka koja će nedugo nakon toga napasti silovatelj. Jednostavno sam osjetio da moram reći ono što Bog traži od mene:
«Ti pripadaš Bogu; zato, reci đavlu da ne dira Božje.»
Bog me je pomazao da ponavljam ove riječi, moj duh i glas bili su jači sve dok niste mogli osjetiti Božju prisutnost među nama.
Nekoliko večeri kasnije ova se djevojka nalazila na udaljenom mračnom mjestu. Kad je silovatelj stavio nož na njen vrat prijeteći da će ju ubiti ako bude vikala, ona se sjetila ŠTO ONA JEST I KOME PRIPADA i tada mu reče:»NE MOŽEŠ TAKO POSTUPATI SAMNOM. JA PRIPADAM BOGU.»
Svaki puta kada bi je pokušao prisiliti na snošaj, ona bi rekla:» NE MOŽEŠ TAKO POSTUPATI SAMNOM. JA PRIPADAM BOGU.»
Odjednom se tri neznanca pojaviše i silovatelj je pobjegao. Docnije ga je policija uhitila i tijekom očevida je priznao zašto nije mogao nauditi djevojci prije pojave ove trojice. Policiji je ispričao:»Čudno je sve to, ali kad je neprestano govorila «NE MOŽEŠ TAKO POSTUPATI SAMNOM. JA PRIPADAM BOGU», nešto me je preplavilo i nisam ništa mogao učiniti osim prijetiti. Nešto se dogodilo u meni.»
Osobno poznajem silu izgovaranja u vjeri:» JA PRIPADAM BOGU. ĐAVOLE, NE DIRAJ BOŽJE.»
Kad se molim za nekoga, osobno nazočan ili preko TV programa, dok ispružam ruke prema gledatelju, ili kad se molim preko pisama za osobu koja me je pismeno zatražila molitvu, često izogvaram:» ĐAVOLE, NE DIRAJ BOŽJE!» Gdje se to nalazi u Bibliji? Apostol Pavao jasno kaže u 1.Kor.6:19-20.
«Što? Zar ne znate da je vaše tijelo Hram Božji (Duha Božjega) koji je u vama, koga imate od Boga i niste svoji? Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojemu.»
5
(Molim vas, čitajte ovaj ulomak snažno i pozorno – neka se upije u vas).
Zar ne vidite kako Bog želi da vjerujete kako ne pripadate đavlu, niste njegovi već Božji? Zar ne vidite Duha Svetoga u sebi i da niste svoji, nego Njegovi? Zar ne vidite kako je Krist odista umro za vas te da duhom I tijelom, koji su Božji, pripadate Njemu i trebate mu se prepustiti?
Ti si, dragi moj prijatelju jedinstven i nezamljenjiv.
Jes li znao to?
Ti si Bogom otkupljen, Bogom ispunjen i pripadaš Njemu!
Đavo te može iskušati da vjeruješ kako ratuješ protiv Boga – kako Bog ne mari za tebe ili da mu nije stalo za tebe, ili da te ne ljubi, ili da ne želi tvoje blagostanje, te da ti ne želi podariti tjelesnu i duhovnu puninu. Pa, Isus naziva đavla LAŽOVOM I OCEM SVIH LAŽI (Iv.8:44)!
Vjeruj u postojanje đavla i vjeruj u njegovu lopovsku, ubojičinu,uništavačku i LAŽLJIVU narav.
Ti ne ratuješ protiv Boga, nego protiv đavla, tvoga optužitelja (1. Pet.5:8). Tvoje oružje nije tjelesno već duhovno (2. Kor.10:4). Ovo oružje si primio od Boga:
Silu omjera vjere (Rim.12:3)...
Snagu da ljubiš i snagu nadanja (1.Kor.13:13)...
Snagu za odvažnost i vjerovanje (2.Tim.1:7)...
On ti je dao spoznaju o tome da ne pripadaš đavlu, već Bogu! (1.Kor.6:19). Ali, nikada ne zaboravi, premda posjeduješ svu ovu ratnu opravu, đavo je kukavica i podao borac. On ti neće prići s riječima:»Dobro jutro. Ja sam đavo. Danas ću te staviti na kušnju. Došao sam te prevariti i pokrasti. Ja sam tvoj optuživač i namjeravam te uvesti...»
NE!
Njegova je strategija prijetvorna,podmukla, lukava, profinjena – on udara ispod pojasa. Želi te uništiti. Sam po sebi nisi mu dorastao. No, dopusti mi reći nešto dragocjenije od zlata: U Bogu si moćan srušiti (đavolove) utvrde (2.Kor.10:4). Ne pripadaš đavlu već našemu Bogu moćnome izvoru svih naših ispunjenja. A naš je Bog moćniji od đavla.
Veći je onaj (Bog) koji je u tebi od onoga (đavla) koji je u svijetu (1.Iv.4:4).
David je rekao:»Gospodin ratuje».Stoga nauči ove velike istine, uasdi ih u svoje biće sve dok ti ne postanu apsolutnim istinama.
Ja to znam!
I želim da i ti to znaš za tvoje dobro!
TREĆE: NEKA TE NE ZAVEDE IZVANJSKI IZGLED. Drugim riječima rečeno, ne dopusti da te đavo zavede da povjeruješ kako je zlo dobro ili dobro zlo. Apostol Pavao je rekao:»Znamo njegove namjere» (2.Kor.2:11).
Primjerice, čuo sam da je jedna doza heroina dovoljna da se izvrsno osjećaš, barem prividno za nekoliko sati. Tada misliš da ako se tako osječaš bolje zašto ne bi nastavio? No, shavti da je đavo lažac. Pokušava te prevariti. Istina je, osjećat ćeš se bolje nekoliko sati ili nekoliko puta, ali ćeš se kasnije, s godinama ako ne i cjeli život osjećati poput olupine... ili će te to u konačnici uništiti.
Radio sam sa mnogima koji su bili ovisni o heroinu, a ipak radije su vjerovali đavlu nego li Bogu. Đavo im je dao izgovor pomoću kojeg ih je prevario. Svaki puta morao sam im ukazivati da su đavo i Isus različiti po djelima i nisu slični. Ti su se ljudi okrenuli ka Bogu a đavolu rekli:»Ne diraj Božju svojinu... ne diraj MENE!»
Postoji nešto u bolesti što straši ljude, posebice rak. Mnogo poznatih iskustava od ljudi oboljelih od raka potaklo druge ljude na oprez. Želim te podsjetiti na to da je svaka bolest od đavla a ne od Boga. Đavo pokušava ukrasti tvoje zdravlje. Ako se đavo ne može domoći tvojega cijeloga tijela, onda će pokušati ukrasti barem dio, kao npr., ruke ili noge ili nekog vitalnog organa.
Ako đavo ne uspije ukrasti cijelu tvoju zaradu, onda će je pokušati uzeti djelomice. Ako se ne dokopa tvojega posla, odvojit će te od njega na mjesec ili više mjeseci.Ako se ne domogne tvoga novca, onda će ga inflacijom smanjiti. U stvari, toliko je različitih i podlih načina koje đavo rabi da ti napakosti. Ako mu se pokušaš suprostaviti sam, ne ćeš pobijediti – jer je jači i pametniji od tebe, mene i cijeloga svijeta.
Dakle...imaš šanse pobijediti ga samo ako znaš da ne pripadaš sebi ili đavlu, već Bogu. Ti si Božja svojina. I đavo to zna...jer vjeruje i drhće (Jak.2:19). Jesi li znao to? Ali, ako ne znaš ovo, đavo ti to neće reći. Kad đavo sazna da ti znaš kako pripadaš Bogu, već si pola bitke dobio. A kada kažeš:»Đavole, ne diraj Božju svojinu...MENE», počeo si tjerati đavla iz svog života i sredine te si se stavio pod Božju veliku zaštitu.
KAKO ĆE TO DJELOVATI DANAS I NADALJE TIJEKOM TVOG ŽIVOTA
U svom svakodnevnom življenju, male stvari koje ti se čine običnima su stvarna podloga za veće stvari od đavla ....ILI OD BOGA.
Znaj i prisjećaj se ovoga:
Đavo stavlja u tvoj um neprikladne riječi o tebi samome iiskušava te da se tako i odnosiš prema sebi ili bližnjima ili drugima...
Pomaže ti u razvijanju krivog mišljenja o tvome poslu što može uzročiti premještaj na niže radno mjesto, lijenost ili čak otkaz ili gubitak položaja.
Ponekad i male stvari mogu voditi u bolesti i gubitak zdravlja; nebriga perma sebi, strah i napestosti, prečesti i predugi gnjev, neizgradnja vjere kroz iskazivanje ljubavi i dobrote, zauzetosti za sebe, zakopavanja talenata, ne darivanje...
Zaboravljanje na Božja čudesa koja ti On tako obilno želi dati.
S druge pak strane, ovo su male stvari koje može učiniti za Boga:
Budi pozitivan i očekuj lijepa događanja...
Pronađi dobroga u sebi, u svojim bližnjima i drugima...
Budi dobroga stava koji bi te mogao unaprijediti na poslu ili održati u loše vrijeme ili ti čak donijeti novi i bolji posao ili položaj.
Održavaj unravnoteženost ili samokontrolu ne dopuštajući đavlu da ti ukrade duševni i umni mir, odbijajući njegove prijedloge za ljutnju ili nanošenje zla drugima. Ukratko, moraš:
Ostaviti loša djela koja rezultiraju još većim zlim djelima...
Sijati dobra djela svaki dan, ma kako mala bila...koja će rezultirati mnogostrukim dobrim djelima.
Počni vjerovati Kristu a ne đavlu. Vjeruj da će se svako posijano sjeme dobra umnožiti i biti ti uzvraćeno na Božji svojstven način i vrijeme i na konkretan način kada iščekuješ čudo iz Njegove ruke.
Želim da iz dubine svoga bića osjetiš Božju brigu koju mi je stavio u srce za tebe i želim da osjetiš moju vjeru i nadanje u Boga koji ne dopušta đavlu dirati njegovu svojinu,tebe i tvoje ljubljene.
Podsjećam te i nadalje ću te podjsećati da kažeš đavlu:
«JA SAM BOŽJA SVOJINA. NE MOŽEŠ MI NIŠTA.!»
Cijeli današnji dan izgovaraj:
«đavole, ne možeš mi ništa. Ja sam Božja svojina.»
«đavole, ne možeš mi ništa. Ja sam Božja svojina.»
Svaki puta kada ti se počnu događati negatinosti ili si kušan da činiš krivo, izreci:
«đavole, ne možeš mi ništa. Ja sam Božja svojina.»
Usprotivi mu se svaki puta kad te pokuša dohvatiti.
BOGOM DAN KLJUČ ZA TEBE DANAS
Ponovno reci:
«đavole, ne možeš mi ništa. Ja sam Božja svojina.»
|
- 23:25 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
29.11.2005., utorak
Bez naslov
Jutarnja rutina; budjenje, posao ...
Žena me je pričekala , dok nisam izašao iz firme. U autu mi je mala odmah pokazala poklon koji je dobila od didinih prijatelja; čokoladice u jednoj lijepoj vrećici ( a bila je i jedna velika čokolada s rižom). Dida je svaki dan pričeka nakon škole, pa je doprati ili do kuće ili do kafića , gdje 'penzići ' polako ispijaju kavice i razgovor. Jedna od glavnih tema su im , sigurno, unuci.
One su ostale kući , a ja nedugo nakon , ponovo do grada , do prostorija stranke. Kako to da nazovem; stranačka ogovaranja ili analiza stanja stranke? Ne znam ni sam. Svratih i do mojih pa spomenusmo već spomenute čokolade. Kažu da se mala stidila kad ju je to didino društvo pozvalo i kad je i fizički a ne samo u priči , tih par trenutaka, bila u centru pažnje.
Još sam jedno sat vremena bio sa malom , kad sam se vratio kući. Šetali smo do Pet-centra i našoj ribici( pravoj ribici u akvariju) kupili potrepštine. Naravno ; gledali smo sve životinje tamo; odlučivali kojeg ćemo psa kupiti kad budemo imali kuću; kako će se zvati ...
Po veliku odoh , da je dovezem kući , nakon svih dnevnih obveza koje si je uzela. Skužila je večeras da vodim blog. Mislio sam da to već zna. Možda i ona otvori svoj ili upiše koji post u moj?
Ali ne danas. Danas je izgleda dosta svega svima. Treba ić spat.
|
- 23:03 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
28.11.2005., ponedjeljak
Deja vu
Radni ponedjeljak. Jesam li ikad rekao (napisao) nešto o ponedjeljku? Zar se trebam ponavljati! Ali ... radit se mora ( to je i čak i Božja zapovijed) , te sam opet u pet bio na nogama, i pješke do posla. Sva sreća nije bilo snijega i vjetra, ali je bilo blatno. Nisam danas trebao raditi , jer mi je ovaj tjedan radna subota, ali zamolio me kolega da ga zamjenim.
U zadnje vrijeme mi smjene na poslu brzo prolaze. Ne znam je li to dobro ili loše.
Poslije posla me žena pokupila( auto je kod nje bio, naravno- ne možeš imati jednu ženu i jedan autoJ) i dovezla nas ( i mala je bila tu) kući. Malo sam bio kod kuće, pokušavali smo gledati neki bezvezni film , a onda ja odoh na dogovorene susrete. Samir mi se nije javio i pojavio , ali sam imao dogovoren jedan drugi susret, s kojeg sam se vratio kući tek oko devet.
Slatki razgovori s ćerama... Čak je velika bila raspoložena za ćakule. Gotovo kao da sam dobio na lotu , kad se to desi.
TV, računalo;ponovo tv pa krevet i to je to.
Nedjelja
Jučer sam uzeo dan odmora i na blogu, a i sama nedjelja je bila puna odmaranja. Nije bila proaktivna kao subota.
Jedino izdvajam dopodnevno Bogoslužje ! Trajalo je preko dva sata; naš zbor je briljirao , kao i druga glazbena grupa; gostujući propovjednik( naravno iz Afrike) je majstorski govorio ...Jednom rječju sve se složilo tako da je moglo biti jasno svakome zašto ljudi i danas, uz sve slabosti svih crkava, ipak postaju i ostaju kršćani , koji pohađaju crkve.
Prva nedjelja Adventa je. I na naš balkon smo stavili lampice i svjetla.( U tom duhu mijenjam i izgled bloga, dosta smo bili u tami!)
Poslije toga ručak kod mojih, odmor tamo, odmor kući( pasivni) i prođe dan odmora.
|
- 23:38 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
26.11.2005., subota
Dan odmora
Dulje spavanje subotom...Odlazak po mlijeko , kruh...a onda klisnem na kavu s pijateljem. Subotom dopodne u centru Osijeka je jedna vrsta špice. Volim u to doba dana tamo s nekim popiti kavu.
Žurba nakon toga na VIM , u dvoranu .
Dvije Skupštine danas . U pola jedan Skupština Gradske organizacije DC-a , a u tri sata (sve to popodne naravno), Skupština Županijske organizacije.
Vesna Škare Ožbolt je došla na drugu Skupštinu i održala prigodni govor.(Osim nje , gosti su bili Dopredsjednici Stranke; Joško Morić i Đurica Mišin, gosp. Rački i ostali.)
Kako i ne bi došla kad je Osječanka. Išao sam s njom u srednju školu, a sa Zlajom Ožboltom se znam sa vanškolskih aktivnosti. Inače , čini mi se da ima jedna grupa Osječana , koja se tamo u Zagrebu dobro 'probila'! Tu bih stavio možda još i Petrušić Hrvoja, i ...ma našlo bi ih se još. To poznanstvo je i jedan od razloga zašto sam pristupio DC-u. Nije dovoljan program, i ideje koje neka stranka zastupa. Treba vidjeti i koji su to ljudi i žene koje stoje iza svega toga. Vesnu znam iz srednje, i znam da je to vrijedna osoba; vrijedna da joj se da povjerenje. Naravno u nekoj mjeri! Velikoj mjeri! Nikom ne vjerovati 100%, osim dragom Bogu.
Par sati ( tri , točno), nakon toga s malom ćerom na bazenima. Odlično pliva , ribica jedna. Starija je izašla. Znam točno gdje i s kim( ako me ne laže).
I prije kreveta sve to lijepo stavih na papir. Sve kako je i bilo. Noć!
|
- 23:25 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
25.11.2005., petak
Yes !!! Još jedan radni tjedan smo spržili ! Dva dana ( trebalo je tri) ležernijih aktivnosti sad slijedi.
Svjetlo na kraju tunela ! Po velikim trgovinama , stvaraju se veliki svjetlosni ukrasi. Sad će za koji dan ukrasiti i ulice i trgove. Tad mi sigurno ova mrakulja neće toliko smetati, čak će ta igra tame i šarenog svjetla biti i privlačna ( al' svaki cirkus za tri dana).
Vozikanje obitelji dopodne; posao od podne; navečer vježba zbora,
( nastupamo u nedjelju).
Što pametno reći za ovaj dan? Dan , kao neka najslabija karika! Tu je tek toliko da poveže kariku prije i onu poslije.
Možda je ponekad i dobro preskočiti koji dan dnevnika, ako baš nemaš što reći? Ili i mrvice kruha ( riječi ), treba podijeliti?
|
- 23:16 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
24.11.2005., četvrtak
Novi blog i stari lega
Dan počinje kao i svi ovaj tjedan . Jedina razlika je u tome što ujutro vozim ženu do zubara.Kad sam malu ostavio u školi , već su ona i njen zub bili gotovi.
Konačno sam napravio ono najosnovnoje na lođi. Snijeg neće tako lako nanositi zapuhe. Trebao sam to i ranije da izbjegnem i propuhe suprugina jezika.
E, sada oko 11h , ona mene vozila do grada , mene i stariju kći. Odoh u prostorije stranke ( zna se - DC), da pomognem oko priprema za subotnje skupštine. Gospođa Zdravka je već tamo bila. Pravili smo obrasce za pozive, izjave...sve to spremili u računalo , pa će ona otprintati i dalje s tim...Ono što je isto toliko važno , ako ne i važnije je što smo otvorili DC- blog: http://abdc.blog.hr/ . Mislim da je to izvanredna mogućnost kontaktiranja ljudi , informiranja i inog djelovanja.
Oko jedan sam morao na posao. No kada sam sreo Samira, pronašao sam ipak toliko vremena da popijemo kavu.
Isuse, Bože, pa zar je to već prošlo dvadeset i više godina, kada smo se intenzivno družili !? Bome, da! Strašno kako vrijeme leti! Nekad mi se čini da je i ovaj blog, nekakav pokušaj da ovladam tim protokom vremena . Dogovorio sam se s njim – Samirom - da se nađemo slijedeći tjedan.
Poslije, posla laganom šetnjom kući. Nije ni hladno , nema snijega, ne pada...
Jedino što je još uvijek tama, i sporo se kuća primiče mojim nogama.
|
- 23:39 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
23.11.2005., srijeda
Mea...
MEA CULPA
Opet vozam kćerke ujutro i dopodne. Na kraju dana će se ispostaviti da sam ih previše vozao. Trebala je možda moja žena odvesti stariju , tako da ja mogu konačno napraviti neke posliće u kući.
Ranije sam došao na posao , jer me povezla žena , kojoj posao počinje ranije. No i meni je to dobro došlo , jer sam time odradio koji sat ranije tako da navečer mogu otići prije.
To mi je trebalo danas , a i ovih dana će mi trebati taj sat odlaska prije sa posla ; bilo zbog sastanaka stranke ( političke stranke- DC) , ili zbog vježbanja zbora u crkvi.
Danas smo imali pripremni sastanak za skupštine koje će biti u subotu. Izgleda da ljudi hoće da budem dopredsjednik gradske organizacije, pa sam prihvatio kandidaturu. Razmišljao sam već i prije o tome , da li i do koje mjere se pol. aktivirati ; i ima za i protiv razloga. Ipak se našao koji razlog više da idem dalje u toj aktivaciji, a dokle, vidjet ću . Žena me je na povratku 'pokupila' kući.
Sve to nekako izgleda kao švicarska urica , ali nije baš tako. Propustili smo se dogovoriti do kraja jasno, tko će mobitelom platiti parkiranje za auto , dok sam ja na sastanku a žena ode po malu( ovi jadnici što stavljaju kazne na vjetrobrane rade i po ovakvom kijametu!) Naravno ja sam ispao kriv...!
Snijeg je padao cijeli dan. Idilična atmosfera; vani snijeg i hladno , ja u toplome unutra...
No taj snijeg mi je ' došao glave ', kad sam došao kući ! Vjetar ga je nanio u lođu , a ja sam ovih dana trebao tu postaviti neku ogradu. Nisam ! Naravno nikakvi izgovori ne pale. Što sam mogao drugo nego priznati grijehe i obećati da ću to odmah ujutro srediti.
Priznao sam sve te krivnje danas radi mira u kući, ali nisam doista uvjeren da sam ja kriv . Naravno ni moja žena nije kriva
( di bi ona!).
Kriva je komunikacija. Loša komunikacija.
|
- 23:47 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
22.11.2005., utorak
Pričica za laku noć
Ujutro vozih kćeri u školu. ..
Ma nekako se bojim da ovo što bih danas zapisao, opisujući dnevnu rutinu i kronologiju, ne bude previše dosadno.
Već sam znao ,u ovom blogu ,sažeti dan u jednu sliku ili jednu misao. Neke velike misli , od jake glavobolje, danas nisam ni imao. Najvažnija misao mi bila kad će proći glavobolja , koja me uhvatila ujutro a pustila tek popodne.
Izdvojio bih ono što bi nazvao 'dijeljenje misli' ili ' prepoznavanje';
Na poslu se požalih kolegi da me boli glava, a on mi se 'isplače na ramenu', kako ga migrena ubija. Na odlasku s posla usput mi kolegica dobaci kako joj potmulo bubnja u potiljku cijeli dan...
Kupovo sam burek i požali mi se prodavačica kako teško podnosi ove dane, tu tamu i mrak već od 4 i 15 ; a ja pomislih 'ko da čitaš moj blog i komentar na njega'...
Naravoučenije: nismo sami u svojim mislima i mukama; dijelimo to sa mnoštvo drugih ljudi oko nas ; oni to mogu prepoznati u nama a mi u njima , samo ako pričamo i slušamo !
|
- 23:43 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
21.11.2005., ponedjeljak
još bluesa
Dani tame
Još jedan dan , koji će se uklopiti u tamni kontekst i tamni dizajn bloga.
Ujutro , rano , debeli mrak je bio u pet sati. Ženi je trebao auto , pa se pješke uputih do posla. Inače to zna biti zgodna šetnjica od pol sata, ali jutros je to bila čitava avantura
probijanja kroz snijeg. Svakim korakom kroz mrak, snijeg se pojačavao ,tako da sam na posao došao kao Snješko Bijelić. Nekako mi je i smjena brzo prošla u raznim aktivnostima , popodne sam malo odspavao i već je bilo veče.Jednog mog dobrog prijatelja sam uvjerio da pokrene blog, i brzo i dobro je to napravio( www.reformatus.blog.hr)
Navečer sam sa jednom grupom mladih imao proučavanje Biblije. Sve to nekakvim nedoktrinalnim stilom i kroz razgovor.
To su one svjetle strane dana. Ona tamna je upravo onaj fizički mrak i tama. Dani su kratki . Mrak pada brzo, i to baš i ne volim. Volim duge dane, kad sunce zalazi u pola deset navečer a izlazi u četiri ujutro. Uživao sam kad sam jedno ljeto bio u Laponiji . I u ponoć se moglo čitati bez umjetnog svjetla. Sunce je tamo , tada tek neznatno iza horizonta tako da ima dovoljno svjetla da možeš čitati. Nešto u trajanju od oko dva sata, sunčev krug se ne vidi, iako je odmah ispod same crte horizonta; a onda ponovo izađe. Milina! Uživao sam to ljeto. Ne bih volio biti tamo u zimi.
Tako, ne uživam baš ni ove dane do Božića. Da nema tih raznih svjetlećih ukrasa i raznobojnih svjetala u ove dane tame, ne znam kako bih.
Možda i previše dopuštam da to utiče na mene, da me vodi u neku depru , da sve vidim crno? Možda. No nije to 'od jučer', nego godinama je to tako. Jednostavno nisam dijete tame.
Ma dosta sam zacrnio za večeras, možda i previše.
|
- 23:25 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
20.11.2005., nedjelja
nedjeljni blues
«Mislit ću na tebe» , zna biti nečije obećanje . S time kao da nam želi dati do znanja da smo mu dragi, da mu je stalo do nas...Zapravo takve osobe smatraju da nam je već tim riječima nešto dao ; zaželio sretan put; zaželio bilo što dobro ;pozdravio ; pa i više od toga.
S druge strane ne volim kad moji neprijatelji misle na mene. Naravno , neko će reći , kakav si ti čovjek da imaš neprijatelje? A kakav je to čovjek koji nema neprijatelje ? No, dobro ;neki moji protivnici , oponenti , oni s kojima se ne slažem u mišljenjima ; s kojima imam ukrštene itnerese i oprečne stavove( kad imam takve ljude negdje okolo , svejedno je hoćeš li ih zvati neprijateljima ili ne ) sigurno nekad misle na mene( a bome i ja na njih!) . No što oni o meni misle i kakve planove oni za mene kuju , to samo Bog zna ( vrlo često i vrag , neprijatelj Božji i naš) , a bojim se da prije ili kasnije i mi saznamo na svojoj koži. Dakle , takvi ljudi, će nam rijetko u lice reći to čuveno:» Mislim na tebe!». Najčešće će u tišini kovati planove protiv nas , najčešće dvolično i farizejski možda i šireći usne na posmijeh i ruke na pozdrav , a zapravo nam priželjkujući sve najgore!
Kad srećem ljude u na poslu , crkvi , poznate na ulici, susjede u zgradi; i kad kažu to (...mislit ću na tebe...), vrlo često ne znam ( bar ne u tom trenutku ) hoće li mi to biti na korist ili na štetu. Ljudi su dobri glumci, u crkvi posebno čini mi se. Vrhunski farizeji su vam u crkvama. Sam Isus ih je i u svoje doba tamo pronašao. Kao da su do današnjeg dana tamo ostali i još čekaju kao neke ptice grabljivice. Ružne ptice koje umjesto strašila tjeraju duše od i iz crkvi. Ne dozvoliomo da nas otjeraju i od Krista.
|
- 23:32 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
19.11.2005., subota
Povratak...
POVRATAK UPISANIH
Mnoge izgledom podsjećam na Jozu (?) Pervana iz «Večernje škole» . Pa evo još jedne sličnosti u naslovu, a i tomu što me neko vrijeme nije bilo , pa se ponovo vraćam.
Nije me par dana bilo , jer sam morao ići u večernju školu za blogere. Profesor je bio gosp. Franc iz Rib@rnice. Zbog stalnog gubitka teksta, pri pokušajima objavljivanja, morao sam naučiti kako to izbjeći, kao i druge tehničke cake potrebne za rad na blogu. Ako ovo čitate ,onda sam uspio , a u dolazeće dane , vidjet će se još rezultata.
Ove dane se radilo ; jedan dugi vikend se odmaralo ( opet zeru previše); čitao sam blogove , a kad bih desetak dana morao dati u sažetku od jedne rečenice( što nije tako lako); rekao bih: borba za nastavak rada na blogu. Javilo se tisuću razloga da ne nastavim rad na blogu. Sva sreća bar jedan više razlog je bio da nastavim. Ono što je možda najviše preteglo je želja da držim neki priključak.
Vlak koji ide, i ubrzava( ovaj vlak interneta, tehnologije, napretka i budućnosti), kao da mi želi pobjeći. Držeći se ovog bloga kao da se držim te neke lokomotive , tamo negdje na čelu. Traži trud , edukaciju ( makar i malu i to u Rib@rnici ), ali ne da vrijedi , nego meni kao da postaje nezamjenjivo! Ne ovladati blogom i internetom kao da je ne ovladati vatrom u davno doba čovječanstva. Tko to nije uspio , nije preživio. A živjeti ipak želim. Usprkos svih demona i mrakova , koje valjda svatko ima; usprkos smrti , umoru i predaji , ipak je život jači. Borba! Ustajanje nakon svakog pada i zastoja! Jer samo u tom jednom slovu je sva razlika , kad čovjek padne ( tj. nešto mu ne ide od ruke) ; ostati ili ustati. O ili U?
Ustadoh i vratih se.
|
- 11:32 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
07.11.2005., ponedjeljak
I don't like ponedjeljak
Skoro sam zbog JAG-a zakasnio na blog. Treba bar prije ponoći započeti pisati post , ako hoćemo da nad njim bude dan o kojem pišemo . No , serija me je dovela u kušnju. Voilim takve serije i/ili filmove o avionima, nosačima ...
Jutros sam nakon kćeri u školu ,odveo mamu u toplice. Tamo ide na terapije .
Nešto prije deset sam bio kući. Do podne sam gledao odličnu emisiju BBC-a o prastanovnicima Engleske. Odlično su rekonstruirali njihov život, a i inače dokumentarci BBC-a su odlični. Kratko pogledao vijesti u podne , a onda me žena povezla do posla. Ona je morala ići, a ja sam iskoristio prijevoz u tom smjeru. Praktički sam se na poslu pojavio sat i pol ranije. Kad me je voditelj vidio , odmah me počeo informirati o novinama, upućivati ... tako da sam na kraju odmah ostao na poslu , iako sam samo mislio odložiti torbu .
Prosječan dan na poslu. Svratio mi jedan prijatelj na instrukcije, ali smo potegli i mnoge druge teme. Imamo dosta zajedničkih ali i različitih razmišljanja( nije li to sa svima tako?). Pitanje je samo što će od toga pretegnuti?
Na povratku kući podigao sam " Final cut", iz video kluba. Dobri su glumci , zbog njih sam i uzeo film. Večeras ga nisam stigao pogledati.
Sutra će plaća, nadam se.
Danas sam jako malo bio i s mojim ćerama. Tek ono malo u autu jutros, kad sam ih obje vozio do centra grada , i sad prije spavanja naveče. Gorka konstatacija! Ne znam što tu mogu popraviti u ove dane kad radim popodne?
|
- 23:52 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
06.11.2005., nedjelja
Odlučio sam uzeti slobodan dan jučer od pisanja bloga - dan odmora. Baš se i poklopilo bila je subota -pravi šabat šalom.
Danas uobičajeno dopodne; odlazak u crkvu , zatim kod mojih na ručak.
U crkvi gostujući pastor iz Malezije. Imamo ih i iz Koreje , naravno SAD-a...Da i Afrike! Nekako kao da je svagdje kršćanstvo u jačem zamahu nego u Evropi. Starija kći mi izvrdava propovjedi, kaže da su joj preduge i dosadne. Uvijek nađe neki razlog da se na neko vrijeme izvuče sa bogoslužja pa tako i danas. Naravno imala je dobar razlog ,a zna se ono o razlozima i zlatu. Moja kći je puna zlata ( dobar miraz! hoće se tko ženit?).
Popodne sam morao raditi . Svakih par mjeseci zakači me nedjeljno dežurstvo!Što sam trebao napraviti? Da kažem da neću raditi nedjeljom? Subotari su tako činili za subotu. Muslimani bi tako mogli za petak! Zapravo se pomalo i dvojim koji dan doista treba da bude za odmor i posvećivanje Bogu. Svakako Isus je uskrsnuo u prvi dan tjedna ( to je nedjelja ), ali i sam ISus je držao subotu( uglavnom). Mnoštvo kršćana a i svi Židovi subotom negdje idu u neke crkve , sinagoge ...
Da li doista država treba propisivati, slušajući rkt. crkvu, nedjelju kao dan za odmor i bogoslužja? Neke stvari se moraju odraditi i u nedjelju! Tko će to propisati što se mora a što ne?
ZApravo bi bilo lijepo da radni tjedan traje, ne pet dana ( hvala Bogu ja radim pet dana u tjednu) nego četiri , a dane vikenda šetkamo od crkve do sinagoge , a prije toga do džamije ( ošli bi i tamo , zar ne? Mislim ono, ne mrzimo ih , ne bojimo ih se?). Idemo i proučavamo , upoznajemo se , razbijamo vlastite predrasude i upoređujemo razne propovjednike i zborove...Bilo bi lijepo.
subota
Planirani put je počeo ranim buđenjem prije pet. Na putu smo bili u pola šest. U Čakovec stigli u devet. Sastanak udruge "Ima nade!" bio je gotov u podne , pa onda ručak. Nisam još svladao tehnologiju stavljanja fotki na blog, i sad mi je žao.
Dan je bio lijep, park oko dvorca Nikole Zrinskog u jesenjim bojama ,i puno lijepih
fotki sam ponio iz Čakovca. Takođe iz Varaždina. Radi se na podravskoj magistarali
između Virovitice i Đuđevca. Asfaltiraju isl. To me začudilo! Nekako sam naučio da se to radi u ljeto u jeko turističke sezone! Ovdje izgleda znaju za neku tehnologiju , koju bi trebali poučiti one Rvate tamo južnije.
Stigao sam kući dosta rano i stigao bih nešto i sinoć napisati ali - šabat šalom
|
- 23:31 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
04.11.2005., petak
Dnevna disciplina
Koristim ovaj blog kao jednu vrstu dnevne discipline. I kad mi se neće pisati, kad mi se čini da nemam ništa vrijedno za odložiti na papir, ipak sjednem i neki minimum ispišem.
Na poslu stanje redovno. Ne znam da li pisati nešto detaljnije o poslu? Neke stvari su i službena tajna. N0 nije tajna da ,u cjelini gledano, imamo dobar kolektiv. Tu prije svega mislim na kolege s kojima radim već deset godina, a koji su još i koju godinu više u tom kolektivu. Dobra je atmosfera među nama. Nema previše ogovaranja , ima dosta zdravog humora i smjeha. Odličan lijek protiv stresa - smijeh.Danas je isto bio jedan od onih dana kada smo se do suza nasmijali. Čak nije važan povod ni šala , niti na čiji račun je bila. Važno je da se nitko nije
( previše ) ljutio , te da smo se svi( više-manje ) smijali.
Naveče sam malo sa ženom skočio do grada, obavismo neke posliće i u slastičarni gdje smo se upoznali , malo se osladismo. Za to vrijeme je mala bila na rođendanu u McDonaldsu( opet). Kad smo se vratili kući odoh obaviti neke pripreme za put sutra.Na kraju smo postigli nekakav konsenzus o tom putu.
Starija kći se oko pola dvanaest ( sad malo prije ) vratila iz grada. Bile cure na kavi( neka kasna kava- kako će spavat)
I ja moram spavati ! Sutra rano idem i kasno se vraćam. Ne znam da li ću stići sutra prije ponoći upisati nešto u blog, pošto nemam lap-top.
|
- 23:28 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
03.11.2005., četvrtak
Dan "m"
Dan muškaraca. Da li ste znali da je danas Dan muškaraca? Nisam ni ja znao dok to nisu spomenuli na vijestima TV-a( puno gledam televiziju a posebno vijesti).
Mislim da je to u redu da i mi imamo svoj dan. Nekada je u Evropi i SAD-u , bilo potrebno da se obilježava Dan žena , te se time doprinese naporima za stjecanje prava i ravnopavnosti žena. Danas Dan žena ima smisla , itekako, držati u zemljama bliskog, srednjeg i Istoka općenito. No ovdje na Zapadu( i nas stavljam na taj Zapad), treba polako stavljati i drugu granicu , kao onu drugu marginu na listu papira između kojih se odvija tekst ( i život). Treba naglasiti i prava muškaraca. Prilikom razvoda , u velikoj većini slučajeva ( oko 90%) na zapadu se djeca sudski dodjeljuju ženama. Naravno feministice i druge aktivistice se , vjerovatno neće složiti samnom jer dobro poznaju nepravde koje se vrše nad njihovim spolom. I doista to je za osudu, i treba se boriti protiv nepravdi. Ali napravde ima i prema muškarcima. Moje skromno mišljenje je , dakle, da je naš Zapadni svijet doista došao do toga da se trebaju štiti i prtava muškaraca. Dan muškaraca promatram u tome svjetlu; kao neki simbol borbe za prava muških.
Za prava žena treba se ići boriti na Istok, a ako ne ići a ono imati razumijevanje i dati podršku tome. Za prava muškaraca borimo se već u vlastitom domu. Ako vi ne ja da.
|
- 23:31 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
02.11.2005., srijeda
Dnevna rutina
Ujutro ponovo posao. Ma zaželio sam se. Nisam discipliniran u odmaranju; previše se pasivno odmaram; uležim se , previše TV-a, malo kretnja...i zato mi odgovara raditi .
Ujutro je cijela obitelj bila u autu , mi na posao djeca u školu. Takođe smo se našli u autu kod povratka kući. Mene su jutros prvog ostavili , a kad su došli po mene svi su bili u autu, zadnji sam ušao.
S malom cucom sam gledao neki filmčić- bajkicu "Fluk", i onda smo ,nakon puštenih suzica ( tko je gledao film , znat će zašto), lagano zaspali. Moja sestra nas je onda razbudila nazvavši nas telefonom, jer je mala išla na neki rođendan u McDonalds.
Ipak sam je ja morao odvesti do grada, a sestra će je poslije vratiti. Malo sam se tamo zadržao kod roditelja a onda u crkvu na vježbanje zbora. Počeli smo ozbiljno raditi na programu za Božić. Poslije sam još "skočio" autom do firme da s nekim mladima , dogovorim detalje za put u subotu. Uzgred rečeno taj put je bio povod za jednu kraću, žestoku svađu sa mojom dragom. No o tome ne bih sad u detalje , nego će prije ili kasnije doći na red neki post sa nadnaslovom " Svađe". Ovako , i ti verbalni sukobi se nekako uklapaju u ono kako sam danas naslovio post; dakle , sve je to dnevna rutina.
|
- 23:28 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
01.11.2005., utorak
Dan svih svetih
Dan obilazaka grobalja i grobova. Dan viđanja sa familijom( i živom i mrtvom). Dan vožnje autom u krug. Eto kako bih ja mogao nazvati ovaj dan .
Već godinama ( mislim tamo negdje od reintegracije Podunavlja), sretni što možemo voziti po svojoj zemlji , željni da dosegnemo neke svoje obiteljske korjene, sestra i ja sa roditeljima redovno "hodočastimo" . Par sela , točnije četiri, odakle potiču naše familije, cilj su našeg kružnog toka.
Osobno , nisam baš uvjeren da naše molitve pomažu mrtvima. No svakako je lijepo sjetiti ih se, posjetiti i urediti grobove, sresti živu familiju koja to isto čini.
Na par groblja smo sreli svećenike da drže misu ili " svete " grobove. Čak i sama naša familija , čiji su to svećenici i kojima plaćaju te usluge, rugobori ; kako će se ovi ,eto , natući novca, a i ovako već imaju velike plaće; a nemaju familije i svih troškova , koje " obični " ljudi imaju. Istini za volju , taj bunt uglavnom iz svojih usta i srca prosipaju mlađi, a stariji su puno pomirljiviji.
To mi je ipak najvažniji razlog zašto idem ; sresti te mlađe vidjeti one starije, jer tko zna dogodine...
Dogodine ću možda njima ( ili oni meni ) ići na grob , gdje im leži tijelo i čeka Uskrsnuće! Zato volim te posjete dok smo još tu, dok nas ima , i
" Prije nego se prekine srebrna vrpca
i zlatna se svjetiljka razbije
i razlupa se vrč na izvoru
i slomi točak na bunaru;
i vrati se prah u zemlju kao što je iz
nje i došao, a duh se vrati Bogu , koji
ga je dao." (Prop 12 : 6,7)
|
- 23:18 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|