Koristim ovaj blog kao jednu vrstu dnevne discipline. I kad mi se neće pisati, kad mi se čini da nemam ništa vrijedno za odložiti na papir, ipak sjednem i neki minimum ispišem.
Na poslu stanje redovno. Ne znam da li pisati nešto detaljnije o poslu? Neke stvari su i službena tajna. N0 nije tajna da ,u cjelini gledano, imamo dobar kolektiv. Tu prije svega mislim na kolege s kojima radim već deset godina, a koji su još i koju godinu više u tom kolektivu. Dobra je atmosfera među nama. Nema previše ogovaranja , ima dosta zdravog humora i smjeha. Odličan lijek protiv stresa - smijeh.Danas je isto bio jedan od onih dana kada smo se do suza nasmijali. Čak nije važan povod ni šala , niti na čiji račun je bila. Važno je da se nitko nije
( previše ) ljutio , te da smo se svi( više-manje ) smijali.
Naveče sam malo sa ženom skočio do grada, obavismo neke posliće i u slastičarni gdje smo se upoznali , malo se osladismo. Za to vrijeme je mala bila na rođendanu u McDonaldsu( opet). Kad smo se vratili kući odoh obaviti neke pripreme za put sutra.Na kraju smo postigli nekakav konsenzus o tom putu.
Starija kći se oko pola dvanaest ( sad malo prije ) vratila iz grada. Bile cure na kavi( neka kasna kava- kako će spavat)
I ja moram spavati ! Sutra rano idem i kasno se vraćam. Ne znam da li ću stići sutra prije ponoći upisati nešto u blog, pošto nemam lap-top.
Post je objavljen 04.11.2005. u 23:28 sati.