MEA CULPA
Opet vozam kćerke ujutro i dopodne. Na kraju dana će se ispostaviti da sam ih previše vozao. Trebala je možda moja žena odvesti stariju , tako da ja mogu konačno napraviti neke posliće u kući.
Ranije sam došao na posao , jer me povezla žena , kojoj posao počinje ranije. No i meni je to dobro došlo , jer sam time odradio koji sat ranije tako da navečer mogu otići prije.
To mi je trebalo danas , a i ovih dana će mi trebati taj sat odlaska prije sa posla ; bilo zbog sastanaka stranke ( političke stranke- DC) , ili zbog vježbanja zbora u crkvi.
Danas smo imali pripremni sastanak za skupštine koje će biti u subotu. Izgleda da ljudi hoće da budem dopredsjednik gradske organizacije, pa sam prihvatio kandidaturu. Razmišljao sam već i prije o tome , da li i do koje mjere se pol. aktivirati ; i ima za i protiv razloga. Ipak se našao koji razlog više da idem dalje u toj aktivaciji, a dokle, vidjet ću . Žena me je na povratku 'pokupila' kući.
Sve to nekako izgleda kao švicarska urica , ali nije baš tako. Propustili smo se dogovoriti do kraja jasno, tko će mobitelom platiti parkiranje za auto , dok sam ja na sastanku a žena ode po malu( ovi jadnici što stavljaju kazne na vjetrobrane rade i po ovakvom kijametu!) Naravno ja sam ispao kriv...!
Snijeg je padao cijeli dan. Idilična atmosfera; vani snijeg i hladno , ja u toplome unutra...
No taj snijeg mi je ' došao glave ', kad sam došao kući ! Vjetar ga je nanio u lođu , a ja sam ovih dana trebao tu postaviti neku ogradu. Nisam ! Naravno nikakvi izgovori ne pale. Što sam mogao drugo nego priznati grijehe i obećati da ću to odmah ujutro srediti.
Priznao sam sve te krivnje danas radi mira u kući, ali nisam doista uvjeren da sam ja kriv . Naravno ni moja žena nije kriva
( di bi ona!).
Kriva je komunikacija. Loša komunikacija.
Post je objavljen 23.11.2005. u 23:47 sati.