Dani tame
Još jedan dan , koji će se uklopiti u tamni kontekst i tamni dizajn bloga.
Ujutro , rano , debeli mrak je bio u pet sati. Ženi je trebao auto , pa se pješke uputih do posla. Inače to zna biti zgodna šetnjica od pol sata, ali jutros je to bila čitava avantura
probijanja kroz snijeg. Svakim korakom kroz mrak, snijeg se pojačavao ,tako da sam na posao došao kao Snješko Bijelić. Nekako mi je i smjena brzo prošla u raznim aktivnostima , popodne sam malo odspavao i već je bilo veče.Jednog mog dobrog prijatelja sam uvjerio da pokrene blog, i brzo i dobro je to napravio( www.reformatus.blog.hr)
Navečer sam sa jednom grupom mladih imao proučavanje Biblije. Sve to nekakvim nedoktrinalnim stilom i kroz razgovor.
To su one svjetle strane dana. Ona tamna je upravo onaj fizički mrak i tama. Dani su kratki . Mrak pada brzo, i to baš i ne volim. Volim duge dane, kad sunce zalazi u pola deset navečer a izlazi u četiri ujutro. Uživao sam kad sam jedno ljeto bio u Laponiji . I u ponoć se moglo čitati bez umjetnog svjetla. Sunce je tamo , tada tek neznatno iza horizonta tako da ima dovoljno svjetla da možeš čitati. Nešto u trajanju od oko dva sata, sunčev krug se ne vidi, iako je odmah ispod same crte horizonta; a onda ponovo izađe. Milina! Uživao sam to ljeto. Ne bih volio biti tamo u zimi.
Tako, ne uživam baš ni ove dane do Božića. Da nema tih raznih svjetlećih ukrasa i raznobojnih svjetala u ove dane tame, ne znam kako bih.
Možda i previše dopuštam da to utiče na mene, da me vodi u neku depru , da sve vidim crno? Možda. No nije to 'od jučer', nego godinama je to tako. Jednostavno nisam dijete tame.
Ma dosta sam zacrnio za večeras, možda i previše.
|
