Alen Alispahić.

BEOGRADSKI KRUG KREDOM

BEOGRADSKI KRUG KREDOM KNJIŽEVNI ČASOPIS I ČASOPIS ZA KULTURU

Oznake: poezija, lirika, poetika, alen alispahić art, Književnost

IZABRANE PESME ALENA ALISPAHIĆA 2

IZABRANE PESME ALENA ALISPAHIĆA 2

Oznake: poezija, art, Književnost, lirika, poetika

IZABRANE PESME ALENA ALISPAHIĆA 2

IZABRANE PESME ALENA ALISPAHIĆA 2

Oznake: poezija, art, Književnost, lirika, poetika

KNJIGA PESAMA IZABRANE PESME ALENA ALISPAHIĆA

https://konkursiregiona.net/alen-alispahic-izabrane-pesme/

IZABRANE PESME ALENA ALISPAHIĆA

Oznake: poezija, art, poetika, pjesništvo, Kultura, književost, lirika

Sretna Nova godina

Generacijska

Potištenost je glavobolja zaglavljena u misao.
Potiljak je nešto tupo kao bol o vratu.
Ne iznenađuje te slijepi ugao
i čisto gledanje naokolo
nego oštar rez u slijepoočnici.
Maglovito je poput mrene.
Iščašena slika kao ispupčenja na prizmi.
Ne prenosiš preko koljena slomljenu čašicu
vizije kojom koračaju generacije.
I šta na kraju kaže predaja?
Neki su, kažu, dizali ruke od svega.
Do kraja krajeva sačekaj vedrije raspoloženje,
jubilej je kao zaokruženost.
Svejedno ako se i ovako i onako da ti je glava
baš onako više četvrtasta.

Prizanja su tu

Po prozoru udara protok energije
ispod dušeka legu se federi amortizacija
postani vojskovođa svojoj pameti
budi kraljica svojim figurama
osvrni se oko sebe kao oko kuće.
Ležeran si.
Tvoji pokreti nisu revolucionarni.
Dan i noć za tebe su dva. Dakle, orjentiran si
rotaciono.
Postani još i više idealist, realno
u prostoru i vremenu. Još i više čvršča forma
materijalne zaostavštine.

Dolazak do opisa

Negdje treba doći do opisa:
sve što tebi čini adekvatnu predstavu.
Portretiraj koliko možeš u dvije-tri crte,
oslikaj vjerno sad šta je tu je.
Ne treba uvijek sve ni da zablista.
Neka samo sjaji iz sve snage.
Ili se dogodi iluminacija, čista ozarenost: neka sve
izgleda da je oduvijek bilo biser u školjci.
Zaslužio si profilisanost jer provodio si
istančane trenutke.
Likovi su ti na terenu kao i svi dežurni dispečeri,
i novinari reporteri.
Ponekad, fakat, kao da praviš kompoziciju
a ne lirski sastav.

I ja imam svoj jutarnji program

Sada bih se volio prepustiti jutarnjim satima.
Mogu prepričati šta mi prolazi kroz glavu,
pjesma je stalna komunikacija.
Kiša je cenzurisana na srednje vrijednosti,
tako da sam tek pola inspiriran ovim 13 oktobrom.

Te stvari oko 05:00 i 04:30 kada najčešće pišem
ono što će ostati nezaborav. Podešen sam na današnje
vrijednosti konfiguracija okruženje ima delikatan
ukus. Znam da moram spomenuti nešto što će voljeti
ne samo preko dana ili cijele sedmice ili podići sve
na mjesečni izvještaj.

Treba mi epska razmjera liričnosti. Deset tip-top Utisaka,
kroz 1 konac na 7 iglene uši.
Kako bih se volio prepustiti jutarnjim satima
referirati o okusu kafe. Zvukovima koji se čuju vani.
Tako su mirni ovi jutarnji sati, ako sam ikad bio pun sebe
to je evo ovo.

Konceptulanost GPS

Ulični performans, happening, konceptualna instalacija.
Teatar koji se odvija preko dana u gradu ili svjetska pozornica,
ili ova ovdje.
Šah nije šetati po crno-bijelom pločniku kao patos u rimskim
kućama i rezidencijama.

Umjetnost je znati da je kvadrat osobito obilježen od A do H
numerisan od 1 do 8.
Karte svijeta su paralele i merdijani. Možda te asocijacija
oslobađa kao šum iz svemira ali previše si simboličan
kao sazviježđe ili Sf koji se kreće ćirilično L.

Pogledaj šta još možeš zbližiti Ljubav neka ti bude L+j
u jedom slovu.
Ne daj da te zavaraju ako si Njuškalo. Spoji N i J kako dolikuje.
Staro si Njuškalo.

Oznake: lirika, poetika, art, knjieževnost

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

PRAKTIKUM

Moje najvažnije poruke nikada nisu postojale.
Ništa još nije utjerano u ćošak.
Ne izdvajam značajnije od redovnog ispisivanja
opisanog koje prilažem uredno kao rukopis.
Sve je tu datirano kako mi se mota po glavi.
Nikada neću izaći iz ove priče, pokušat ću donijeti
optimizam.
Ranije sam, priznajem, bio više estradan
i pjesme su ličile na potpisivanje milionskih ugovora.
Sad je sve procvjetalo kao na aukciji.
Ponekad licitiram sa objašnjenjima pa koji ponudi više.
Nekada treba napisati svoje najznačajnije naslove
tako da o njima razbijaju glavu, jer ako pojednostaviš,
napravio si uputstva ili vodič.

WHAT IS IN THE NAME

Možda si nadmen kao gojaznost
čisto smo lakanovska vrsta
orator si i u duši
Jedino dimljenom vratu ne pušeš za vrat.
Mislim da to imam za doručak.
Bio je na popustu u jedno tržnom centru tako
mi je žena mogla priuštiti da ga kupi.
Njoj topli obrok, meni kad od 09.15 nekako
nađem vremena.
Doduše, u ovoj pjesmi sad sam u trećoj strofi.
Govorkam pomalo kao Radio Mileva.
Kad smo već kod radija, nađem vremena da preslušam
i „Žutu ružu Texastassa“.
Glory Gora aleluja.

BISTRIO SAM

Tražim tri čiste.
Razumljive kao sve što sam bistrio
do sada.
Kad jedno drugom okrenu leđa,
ljudi znaju jedni o drugima sve.
I znaju sve o svemu.
Kad ljudi prolaze pored ljudi i kažu: „Dobar dan“
neki kažu: „Dobar dan“, drugi ne kažu.
Ali prvog sljedećeg koji naiđe
pitat će „Kako si? Šta radiš?“ i uopće nastaviti
zanimati se tvojim životom.
Tražim dvije paušalne
kako bih jednom razumio njihov svijet.

JA MOGU SVE OVO I DA NE ZAPISUJEM

Mogu svega da se sjetim.
Ali neću u inat.
Sjećam se samo onoga što mi savjest
nalaže.
Ja mogu sve ovo i da ne zapisujem.
Ja želim da podijelim vjeru i nadu i ljubav.
Sada kada sam se naučio ovom umijeću
želim da vam se to stvarno svidi.
Ne bih želio da propadne.
Ona jedna divna noć u kojoj sam odlučio
da ću pokušati objasniti što sam. Ko sam.
Zašto sam.

... ILI OVO NA POČETKU SU TRI TAČKE SA KOJIM POČINJEM NAZIV PJESME

Kako bi bilo da ja neprestano radim scene.
Rekli bi da sam impulsivan.
Tri tačke nedorečene.
Repriziram program kao utvrđivanje gradiva,
češće nego trač.
Može da stoji heklanje preko ekrana,
naučili smo se kao pjesmicu:
špica je recitacija.
Kad bi došle Švabe, one bi tipično svoje: tralala.
U dubini duše svaka kreativnost sadrži mantru:
vjerujem da sam mlad, visok, lijep i, možda,
plav.
Možda sam kestenjasto smeđ.
Vjerujem da problem treba sagledati objektivno
sa obje strane.
Pravedno. Pravično. I kako treba.
Sa rejtingom.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

UTVRĐENA GRADIVA

Pohodi koji su izgubljeni na prvom koraku,
ples je sve vrijeme imao prednost.
Odskakalo je od svoga vremena kao u podne.
Budućnost se lijepi kao poštanske markice.
Uspijevaš da se ubijediš u utvrđena gradiva.
Prikradaš se homogeno, homogeno ne izvlači
perspektivu, slabo šta na vidjelo.
Kaskao si kao i svako razrađivanje planova
u hodu.
Odluke, međutim, teku kao crvena linija.
Ostaješ ispod crte.
Raštrkano oko tebe kao pokidani konci.
Budućnost ne zacjeljuje povicima niti pak
domunđavanjem.

EVERGREEN, AGAIN

Danas je divan trenutak.
Ponovo pulsira pjesma, zanosna je.
Moguće je dobro raspoloženje kao sezonska sniženja.
Ali ovdje je to kao Plima sa radija
kao New Wave ’80-ih, nemam riječi,
zapravo, imam ali ne znam kako da iskažem.
Možda i znam, ali vidi se, nekako,
na meni se vidi divan trenutak, koliko danas.
Upamti jednu stvar, u ništa nisam siguran
osim da nije loše ako se lijepo zabavljaš.
I pjesma pulsira kao hit-song sezone,
čisti šlager koji je, možda obilježio, dekadu
uvršten u evergreen.

VODEĆA

Ja neću
Ti budi vodeća
Ti si jaka
Mene hvataju krize
Nisi nimalo lakša
Sve si teža
Ja nisam
Ti si sveža

JEDINKA

Poneki se unesu u analize kao u lice.
Panorama iz kuloara tu iza ugla.
Sad znaš da je univerzum mali poput mitomanija.
I šta sa tim registrom poredaka koji ti je vladao
u različitim vremenima u različitim stihovima.
Tvoja privatna globalizacija širi vidike.
Interesne sfere izbjegavaju suvišno: sad znaš da je
univerzum mali poput laprdanja u prazno, ni
politikantstvo ti nije jača strana.
A nisi takav da odaješ ko ovdje piše populistički.
Kružok je mjera svih stvari.

STOJIŠ TI

Sve teškoće koje si mogao iznijeti
kao stvari iz kuće ili porodično blago.
Ali nije zadatak sveske razbacivati se
ako zasja sve u punom trku,
bio si u redu.
To znači kako ispred sebe i iza sebe
stojiš ti.
Činiš li se utemeljen?
Upravo poput porodičnoga blaga
u kući.
Možda si činio i društvo?
Možda si piramida?
Možda si nalik na ovu svesku koja ima
ivice, ali njena zadaća je beskrajna misao.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

OK SKROZ

Možda se ne veseliš.
Jutro u uniformi dočekuje radne dane: malo naoblake,
svežina koja steže na zimu. I potpuno nepoznati kurs.
Možda nije bitno šta ispisuješ dok otireš đonovima
po svome otiraču pred svojim pragom
istinski svoj život. Istinski svoj roman, istinske svoje
galerije.
Niko neće gledati tvoj otirač pred tvojim vratima,
a ti ćeš stajati tako i čitati kao toz iz fildžana, satima.
Dobar si ti.
Možda se ne veseliš, ali samo je budali ravno do mora.
Ako i dalje budeš slušao tu blesavu odavno deplasiranu
pesmu
da će taj dotični Džoni Štulić
kao fantom slobode doći da te vodi ravno do dna,
ti si onda potpuno slomljen. Pizduh si onda neviđen.
Promeni ploču, kako bi se to ono nadahnuto reklo.
Peklo pa ispeklo.
Ali dobar si ti. Dobar, a dobar i kobili treba! Ma, daj
samo te malo zezam.
Mislim, okej si ti skroz.
Stajaćeš tako i dalje satima, brisati noge, onda ćeš
gledati,
potom brisati noge, potom gledati,
potom gledati tamo negde, tamo daleko, daleko od
mora.
dosadne biljke puzavice
Predveče, dok ti žena bude nešto pričala, a i ujutru,
kad ti isto bude nešto pričala pred posao,
nastavićeš da gledaš u fildžana toz.

TRI ZRNA PASULJA I OBLAK

Zabijaš mi vetar u leđa
podmuklo krišom kao zmija
noge.
Ja ne mislim
da ako budem bljuvao vatru
postanem automatski zmaj.
Repovi na kraju svake priče
đavolji su
i dokaz su da dotični đavo nit
ore nit kopa.
Širiš mi ruke
a širiš i moje ruke.
Misliš da će tako sa
otvorenim dlanovima
pretvoriti se u listove
papira
pa da tako s oblacima pišem.
Nikad nisam mislio,
u stvari, da lomim paperje munja.
Ne kreštim ja opšti loš glas
groma
i šapat zemlje, jedva čujan,
koji se uzdiže kroz ove uporne
i tri zrna pasulja.

TUGE VEDRINE

Prepusti prostoru toliko vremena
da se ispuše.
Malo vremena i za prostranost
u sebi.
Osmijeh očiju lebdio je, a nije se spuštao
na tvoja usta. Ipak, vedar si.
Po proročanstvu ispunićeš neke lijepe trenutke
šutke. Ovo s pjesmama čista je varka.
Ovo je za one dokone.
Njih si i prije uspio uvjeriti da sve ima smisla.
Onda šetnje duge.
Onda tuge.
Tuge.
Tuge.

KISEL KUPUS

Imamo i mi masla po svojoj glavi
Ide nam to kao puter po loju
Voda se znoji kao mazut
Nauljeno je sve kao bebina guzica
I ti si sad mlađi za jednu povelju
Za cijelu jednu depešu izgledaš svježije
Ti duša si samo za moje oči
Ti si oči samo za takav pogled
Glede ovoga, inače imamo gorčine
poput zrna gorušice
Slane su nam kože poput sudžuka
A samljeli smo sve za sarme, ako znaš
šta mislim

ŠAMARANJE

Spore gljive ne čine te odmah šamanom.
Nisi woodoo majstor ako pušeš u maslačak sasušen.
Ne čupaj lutkicama glave iz korjena.
Samo se korov vadi iz korjena.
Sapleten si između simbioze i suverenosti.
Neodlučan si između partnerstva i nezavisnosne
komponente.
Udružen život je socijalizacija, usamljen život prođe
neprimjetno, ali upadljivo neprimjetno.
Imaš uvijek krug da bi došao do unije.
Presijek je i na godišnjem nivou kao inventura.
Sabireš i svoj lik i svoje djelo i iznad i ispod crte.
Okrećeš portret kako slijeva tako zdesna, kao da si
u procesu šamaranja.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

POETSKA STVAR

Da našom poezijom oslikamo svjetove.
Da sačuvamo ove naše ovakve kakvi su bili.
Da nanovo otkrijemo Jovu.
Hiperbolama opisujem svoju malenkost.
Jezik koprca ribu na suhom moje ustalasane čežnje.
Zapise jagodica prsta, prenijeti su u one isheklane
stolnjake,
čista poetska stvar.
Da našim stimulacijama i povoljnim kreditima vratimo
zajmove, otpisujem već godinama breme sa svojih pleća
duše svoje, ništa ja više ne definišem.
Ništa ja više ne deklarišem, sve je kod mene
u postupku i čista je
poetska stvar.

SREDINA ME PRIHVATILA

Sredina me prihvatila.
Sada sam opet sretan. Sredina me je
počela priznavati, prihvatila svojim, i ja sam joj
zahvalan.
Lijepo je znati da nisi ni za što kriv.
Oduvijek sam znao da mi ništa ne fali.
Sredina me je prihvatila, pokazala je
cijelom svijetu da ni ja nemam
mana.

VIŠE SE NE OKREĆE PLANETA

Sve što se moglo staviti pod mišku
novine,
ili svježi hljeb
obje u džepovima ruke
u džepu ključevi
nešto još zgužvanog novca
i privjesak na kojem visi
mala disko-kugla.
Iza ugla
tu, odmah, možda je sretneš
možda sve bude prvi put
možda se sve završe
s njom,
ljubavne priče...
I ljubav, najzad, bude...
Sve manje znaš o sebi...
Više ne okrećeš glavu kad koja cura
prođe
no sada ti se okreće u glavi
toliko, toliko ti se okreće u glavi
da se čak
više ne okreće planeta.

EPOLETA

Ne dopireš do mene kao što me stvarno
nije ni briga.
Zamisli da si otvorena knjiga i da si pročitan.
Zamisli da si proziran kao slojevito oblačenje,
predvidljivi kostimi iz stripoteka.
Pred vratima jesen u ravnodnevici, samosažaljenje
koje gledam, nostalgija kojoj nema lijeka,
sve na što ti duša čeka.
Ja koji najbolje opisujem jesen
šutim o svom zlatnom ljetu.
Ne dopireš do mene dok te gledam kako
stavljaš epoletu.

RJEŠENJE

Dvostruko ličan po općim mjestima.
Priloške te određuju taman koliko te i ne određuju.
Pratiš radnju kao što urađeno ostaje
u pratnji daljnih okolnosti.
Ne treba ostati zbunjen, nego zbunjuj!
Ako se možeš oteti utisku sebe.
Prijemčiv si.
Neodoljivost je samo jedna osobina koja sliči
agilnosti.
Prepuno vlastite pažnje vodite prema sebi.
Pomiješan među faktore stabilnosti činiš
priželjkivan poredak univerzuma.
Ostani mir i ljubav, red i konačno rješene sposobnosti
fleksibilne mimikrije.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

PREKRATKE KAO MINI SUKNJE ALI DUGOTRAJNE KAO VITKE NOGE

Snalazim se kao u po posla.
Mislim da se u mojoj nedovršenosti krije krupniji
sažetak.
Mislim kao je tu sve nekako tijesno i sabijeno,
ali ko sam ja da se petljam duboko u ljudske duše.
U kraćim crtama prepričao sam različite životne
epopeje.
Povijest se ne pokazuje tačnom čak i kad se ponavlja.
Intuicija je prva po snazi, druga je izuzetno privlačna
žena.
Mašta je razigrana suprotno od lukavstva
Ono je kao lešina i raspada se u svom smradu
Primitivno u refleksnom luku podižeš obrvu
Nisi začuđen, samo hoćeš da izgledaš seksi

SENTIŠ

Pratiš moj književni rad kao plesna sekcija
Ne umotavam to u neku priču ali ne rastežem previše
u jufku
Popunjen si kao elegantno i u tonalitetu
Iz tebe isplivava samo ono što nije potonulo.
Pučina pliva u okupanoj svjetlosti
Recitiranje nije usmena predaja više lirski fedback
Nemoj ništa predimenzionirati u svojoj lirici
Možda kolosalni naslov tek da privuče pažnju.
Fedback nije mitingovanje, moram te demantirati
Lišen propagandnog plana i programa ostaje ti
sentiš:
Jer sunce sja, dan je vedar,
potočić žubori, u krošnji šumi zrak, titra lišće
kao i povjetarac, tijelo prožima jeza
u sladostrašću, noć je
prepuna zvijezda, ili je mjesečina
srebrena ili uzdaha puna u postelji,
nešto od toga
uvijek se doživljava vrlo emotivno, pa i
ritmično.

DVA I DVA ČETIRI PUTA ČETIRI

Šuga tvojih izvještaja, vaši tvojeg umotanog pramena
Ti si akt u prostoru ali tužan čin postojanja
Zalijepnjena za desk kao žvaka ili sličica u tek saliven
beton
Asfalt je protkan ekranom popločanih đonova.
Šetao sam se kao dva i dva kružio i kroz temperaturne
razlike
Moje je cvijeće u kući iz nekoliko razloga
Moje cvijeće na balkonu ima svoj razlog
Osmislio sam i svakom namještaju u kući,
kućnim aparatima, i svemu kao knjige ili časopisi
dobar razlog.
Cipele su uvijek na pragu nečega. Omiljenu majicu
uglavnom tražim danima.
Čarapa ima posvuda, ali to me ne iznenađuje.
Ukoliko sam gologuz, i gaće bi morale biti tu negdje.
Šetam se kroz stan kao četiri puta četiri, nalazim
prolaze kroz sobe kao kroz život.

MY WAY

I tražim,
put kojim se ide, glat, kao u Hamide.
I put sveopšte solarizacije koju pale ruke
Lucije.
I da tako stignem u nove osvite sveta koje budi Sabaheta.
I koračam vitak kao vita Jela, ozarenog čela. I bude mi samo dana bela
što ono donosi nam Izabela.
I na kraju, na kraju svoga puta, kad se sumira
MY WAY
i kad siđem sa bine kao sa Sabine, i bude duši prosto,
i kažem sebi: Ale, hej, ali frankly, nemaš tu šta da
snatraš ili sinatraš – Al, sve si DID IT rahat kao ispod vela što bejaše rahat Rahela...
I tražim,
put kojim se ide, glat, kao u Hamide...

KOD ŽENA ME NAJVIŠE PRIVLAČE SISE

Privlače me žene koje znaju kako da ih nose
Ruke su stvorene da budu pune
Muške ruke su stvorene da se napune sisama
Pusti da te dovršim kao gozbu!
Dopusti da te pljesnem koji put!
Izvrgni ruglu smežuranost i penzionersku
Rasejanost
Popljujmo zajedno izboranost i celulit
Zadavimo strije u stiskanju
Biću pažljiv s ugrizima dojenčeta
Napumpavam priču kao tebe samu
U tvojoj nagosti najjasnije otkrivena želja
Da budeš posedovana
Drugačije ne vrediš
Ti si rasipnička tek kad se u grču skupljaš
Cela tek kad te rastrgam
Izmičeš da bi se vratila
Dopusti da ti uklonim krvne podlive novom
Strujom strasti
Smela si tek kad si u strahu
Oslobođena si tek kad te potpuno osvojim
I savladam
Poneka modrica te krasi kao rujanska zrelost
Pusti da te dovršim kao gozbu!
Bolje da to budem ja nego starost.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

KAO MALO DIJETE

Radujem se svemu dobrom kao malo dijete
Dobro je sve u svemu da je radost svijeta
još uvijek ispred tuge i žalosti
Nadam se da je tako
Zista se nadam da će zdravlje i veselje uz svu sreću tu
pobijediti.
Radujem se malim stvarima kao malo dijete
Ljupkim plemenitim koje koliko god sitnice nisu
beznačajne
Veličina je bitna ali i nebitna, zavisi
Nebitno, shvatili ste. Vjerujem da je mjera omjer svih
stvari.
Umjereno sam, mislim, napisao, možda i neumjerno
mnogo hitova za jednoga čovjeka, ali tražio sam, možda,
kako da se izrazim, način da se iskažem
Tu stoji sve kao neobavezno pjevušenje dok se u
pojedinim
slučajem zamišljaš nad refrenom
ref: Tu stoji sve kao neobavezno pjevušenje dok se u
pojedinim slučajevima zamišljaš nad refrenom / 2 x
Zaaaamišljaaaaš naaad reeefreeenoooom / 3 x (visoki alt)

OSMIŠLJENO REDUCIRANJE

Osmišljen si kao prvobitno
U samom početku začet si idejno
Ponašaš se očito planski
Vidi se u tebi čista realizacija.
Sve sam naveo i ono što sam porekao
Svjetonazorno ne otkirvam picinu dlaku
Venerin brijeg kao idilične pejzaže
Okruženje prirodno kao daljna perspektiva.
U prvim redovima ništa nije drugorazredno
Magareća klupa uvijek je na stupu srama
U početku bijaše sve i svašta sad samo pomalo
onako
Reducirano je iz predostrožnosti, dosta toga,
sa početka priče.

OTVORENE MAPE U ŠPILU KARATA

Sve je otvoreno kao znanje
Možda će me poslužiti predosjećaš
Nepovjervljiv stavljam sve na vjeru u ishod
Razoglićen si kao od majke rođen.
Ključ od sefa je imunitet
Nepokolebljiva riznica raskoši i glamura
Postoji nagovještaj koji te drži u dubiozi
Postoji dubioza koja insinuira da bit će nešto,
ili neće.
Organizam je struktura, to je cijeli produkt
Projekcije i za naredne naraštaje
Biće je više okrenuto dubini smisla
Suštini svega postojećega i postojanja samog.

NIJE OVO NEKI RAPORT

Nisam neki izuzetak da potvrdim pravilo
Nisam neko pravilo koje tako glasi
Više se niti ne izjašnjavam
Ovo nije neki iskaz
Nisam nešto izričito
Naročito nisam se osjećao, stvarno ne pamtim
Možda je sve ovo po definiciji
Možda je definicija po svemu kao kiše jesenje
Nisam neki pojam
Jedva uhvate vezu s vezom
Premda ne donosim sud
Gotovo intuitivno dođe mi nadahnuće
Onako intimno kao trenuci malodušnosti

KOLOVOĐA

Glavni kolovođa u svoj ovoj literaturi.
Premda je ponekad pomalo možda trendi.
No ona već sad nosi istinske tekovine
otvorena kao na dlanu.
Tendencioznost je odbačena kao nepouzdan
svjedok vremena.
Manirizam je ostao na istom nivou razvoja.
Jedino ovi istinski uneseni podaci o osjećanju
i dubokoj emotivnosti jednoga čovjeka
kroz ovaj period koji ga je pratio
validan je spisateljski materijal
iskustvo potrebno cijelom čovječanstvu
iz kojega se vidi sasvim realna poetika
bića naših života.
Dokument u kojem saznajemo više
o nama.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

THE HOUSE OF THE RISING SUN PART 7
HAPPY SHINING PEANUTS

Zašto ne kažeš da si izašao iz svoga Sunca
Eto te u blještavilu kao kikiriki
Po meni si svaka košpa za sjemena
Bit će od tebe klica nekoga rasada.
Pričaj kako je dobacivati stalno na sve strane
Provlači ti se svaka kao žena poslata na zadatak
Eto si sinuo kao da se u tebe gledat ne može
Osvanuo si prije nego ti se smrklo ovaj put.
Sad pričaj kako si rotirajući kao Zemlja
Sa revolicionarnim pogledom na Mjesec
Eto si pomalo i posrebren poput narodnih bisera
Bit će od tebe književni fond.

CILJNOST OVOG TEKSTA

Ne znam na šta ciljaš?
Što ti je konkretno cilj.
Je li ti cilj opravdava besciljnost ili ti je cilj
kako si sredstvo koje opravda cilj.
Cilj je na kraju i tebi u interesu.
Cilj ti ponekad dođe, i to kao postignut skor.
Možda postignut skor dođe sam od sebe
kao tvoj pikiran cilj.
Zaciljan ti je cilj, pogled zamišljenoga čovjeka
u sebe u vlastitu spoznajnost, u budućnost.
Nije li, u konačnici, cilj težnja.
Tiha patnja, čežnja kako bi rekao pjesnik.
Možda sve vrijeme postižeš više od cilja.
Prevazišao si cilj.

ATRAKTIVAN KAO PUBLIKA
ILI NEBO I ZEMLJA

Možda treba biti atraktivan kao publika
Ili ostani slabo primjećen u široj slici
Ostani idiličan
Moji konzumenti ovoga dobra trebali bi znati
nije potrošna roba ovo što pišem.
Potroše se, znam, poneke ideje. Ofuca se
svjetonazor
Ali ja ovdje vidim ptičju perspektivu
dok vi prepoznajete grabljivice
Krajolik je sveobuhvatan kao zemljopis.
Možda ne razlikuješ crnu od bijele mačke
Svi su ti putevi, najzad, obojeni u pješačke prelaze
Tek mala promjena na semaforu: ginger, mala plava, i
crna žena
ili kose braon.
Ako nije ofarbana u drečavo zelenu i neku fluorescentnu
doslovno plavu kao nebo.

MISAO TI JE NAPROSTO PROŠIRENA

Dani su naopaki kao naopačke
Gotovo si odapeta strijela u razapeti luk
Tačan si kao u metu, za dlaku
promašuješ cilj.
Promašuješ opravdana sredstva ciljnom
ravninom
Dani su naglavačke kao krivinom izvrnute riječi
Misao ti je naprosto proširena
Proširen si prosto; priprosto.
Duboko zaturen kao kreativac u prozaičnost
Posjeduješ neka stvaralačka sredstva
Nekad su više određena nekad su, uopće, neodređena
Dani podjednako dube na glavi kao i na guzici.

OVDJE JE I SVE DRUGO

Neka te prate sve ove vrline.
Ti nikada nisi zastajao za savremenim.
Pratio te je dobar glas među tiho tišim i glasno glasnijim.
Nadvikivao si se za vlastitim recitovanjem sebe.
Biti među ljudima je kao biti sam u šizofreniji.
Sva ta kakofonija ustupaš korak dva iz autizama
samo da bi napravio korak više.
Koristan rad vučeš kao hronični bronhitis.
Između ostalog ovdje je i sve drugo
što je preostalo i tu je pored igle ako ne nađeš kraj
lokomotive.
Na ovoj hrpi je sve od nemila pa do gomile nedraga
tovari i tovari, koje nisam stigao da sortiram
baš pod konac.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

TRUBA

Krokiji drhte od neuhranjenosti, a ja dok hodam
zemljom sitan
i naduvan od grčeva kao nečija namerna malenkost,
izvodim svakodnevnu svoju teatralnost:
kao zastava koja nema farbu ni grb šumim,
šumi vetar u krošnjama, šumi, šumi plameno lišće,
šumi, šumi muk umrloga.
Nisam našao bisera u blatu, tek trule kosti, muče mrtvi,
ječe u bljesku zlatnog zuba, i rokću, iznad njih, svinje
kao da ih kinje.
Biće bolje sve, spasićemo se mi svi, ali ne pre dok ne
dune,
gledao sam to u filmu, američke konjice truba.

PROKISO

7.45 h.
Čovek ne postane ni niži ni viši
kad pokisne na kiši.
13.20 h.
Ja kad kiša pada izađem i pokisnem, ali ne narastem niti okraćam.
17.10 h.
Ništa ja ovu kišu ne shvaćam.
20.35 h.
... kap... kap... kap... kap...

SNAGA HIPNOZE

Kućne papuče mi futrovane onim mojim rezervnim
stopama kojima je trebalo da obiđem svet.
U čašici kolena još mi čuče koraci predviđeni za parade
od sedam milja.
Na štriku s tek opranim vešom vise i moji putevi.
Njih treba da ispeglam i razastrem u daljine.
No ja stavljam ruke u svoje mišje rupe (i mišja rupa
vredi hiljadu dukata).
U susednoj sobi čuje se kako nešto šuška i grebe, kao da
je, čini se,
miš u duvaru. Sklapam oči, otklapam oči, sklapam ih,
otklapam.
Snagom hipnoze uspavljujem dan.

PLANINE, I MENJANJE ISKAZA

Planine su prvi alpinisti u svetskoj istoriji
– pogledaj samo kako se neprestano veru uz nevidljive
stubove.
Mene su usporili sudari, zemljotresi mi izrovarili i,
kao na raskrsnici, ispremetali puteve,
a moje nebo od munja ostalo rasporeno kao tapeta.
Nisam se, dakle, mogao pouzdati ni u zvezde vodilje.
Planine su, menjam iskaz, zapravo,
čvoruge zemlje od udara ljudskih stopala.

SEDAM MILJA

Zemlja se okretala
oko moje vrtoglavice.
Snagu zemljotresa
činile su moje migrene.
Pa ipak
moj palac udara
pečat zemlji.
Od pređenih koraka
čovečanstva ja činim
ples.
Nemam ja čizme od sedam milja,
ali imam od sedam milja
Ahilovu petu.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

NISU RAŠOKANE

Budi zabrinut manje kao zrno graška.
Budi manji od neprikosnovenosti u vlastitoj misli.
Suzi se poput sezonskog sniženja: budi 20–60 % (od sto)
na popustu kao na raspolaganju.
Raspolaži samo sa onim što imaš.
I, naravno, sa onim što ćeš svakako naći u drugoga.
Tvoje ideje nisu preuske, ali nisu preširoke.
Svaki razgovor je tematiziran kao tapete.
Štiti se argumentacijom, prezervativima, i jorganom
po glavi
štiti se realnim pogledima i irealnom relativizacijom.
Otkad si naišao na tvrde orahe nisi više ni tako koštunjav
niti si osobito jezgrovit
rasplinjuješ se kao kad si shvatio stvar.

KAO I ONO TVOJE PRVOBITNO NEZNANJE

Prije nego se odrediš
I određenje tvoje postane putanja
Prije nego usmjeriš u jednom smjeru ili različitim
pravcima
istog smisla
Ili si znao od početka kao i na početku.
Kao i ono tvoje prvobitno neznanje
ali ne možeš pričati o onome što ne znaš
zato možeš govoriti od samoga početka ako ne znaš o
iskonu
ili praiskonskom, znao si sa prvim počecima.
Zato nemaš šuplje priče
svaka ti je tačno i na mjestu
postoje bespuća bez perspektive
ali određenja su u nekom ispunjenju kao praznina radi
praznine
suprotstavljena umjetnosti radi umjetnosti.

PRIRUČNIK ZA UPORABU

Izigravaš pravdu nasred istine.
Elitno korporativan orgija oligarhija
kao položena zakletva.
Zaokružen zavjet odan kao poklič.
Fenix ti je na vrh jezika.
Pepeo posut po glavi garežom minulih vremena.
Ili ubireš travarinu ili mostarinu.
Solidaran kao armija ljudi.
Bratstvo je neka vrsta prepoznavanja ljudi.
Ipak, razlikuješ predrasude od krivovjerja.
Srdačan si do posljednjega daha.
Jednako razotkrivaš neupućenost ravno
u priručnik za uporabu.

NAŠIROKO

Knjižim svoju imovinu. Pjesma leži na listovima
kao duhovna zaostavština.
Duše mi, ovdje ima spoznaje koliko i mudrosti
iz iskustva.
Čovjek nekad mora osloniti se na valjanost iskaza.
Čovjek se nekad mora osloniti na sam iskaz kao
na intuiciju.
To bi trebao biti valjan iskaz kao i nepogrešiva intuicija.
Što je više prežvakano, to je sočnije.
Samim tim dovoljno je da nešto čujem iz prve ruke,
u second handu to već je prepričano kako treba.
Ponekad čovjek mora ispljunuti što je rekao iz sebe.
No ne popljuvati naširoko.

DOBIVAM NA PENALE

Sa slova na slovo kao s brda na brdo
Svakom riječju kao da ti se vraćam
a pobjesnio sam kao Max.
– Kako da ispravim to što misliš da sam Ljaks…
I obični prdo.
Od slova do slova ko od tačke A pa do tačke Be
i uz ovo Be nikad ne spomenut Je...
Rastajemo se mi, vjeruj nije mi lako...
zar da budeš vječno nesretna?
Slovo po slovo sa zuba na zub
cijedi se slina, kapa riječ:
„Slušaj, mala, dobivam na penale
u životu, pa i ovaj meč...“
Oh!
Prolaznost me vraća iz svojih daljina.
Ponoć je već.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

SVE MOŽE BITI NEŠTO

Neka ne budu zapetljani konci pomršeni računi
vezani u čvor
Neka nije između dvije vatre na sto strana
Sve naše misli su privremene
sve dotle dok se ne fokusiramo na onu
koja će, najzad, potrajati
Pa onda neka bude trajno posvećena kulturnom dobru
Neka ne bude nadute ispraznosti prozaične egzistencije
klupka zmija
Neka nije između spuštenog nosa i upečene usne
podignute obrve i loše nacrtanih trepavica
Zamišljen si kao u mješalici
Centrifugalno zauzet stav
Obrni-okreni, sva naša istinska kontemplacija samo je
zastoj do nove dileme
Sumnja je prostor između: „ima tu nečega“ i
„ionako je sve bezveze“.
A možda stvarno ima i nečega bezveze u svemu iako sve
može biti nešto, i u tome ima nešto kao i u svemu tome,
na kraju krajeva konac končeva.

KADA NEBO ZASUZI

Razotkrivaš tajnu kao ona tebe.
Ustremljen si i na dobar razlog.
Oko tebe te sve podrazumijeva.
Podrazumijevaš i ti njih.
Uklopio si „takođe“ i „uistinu“.
Sklopio si dogovor sa uobičajenim raspoloženjem
i stalno prisutnom ravnodušnošću.
I razonode je bilo tu.
A danas je, vidiš, i sam petak.
Ovo, ipak, još uvijek može proći, prohodnost.
Stagniraš i dalje u svojoj protočnosti.
Uspravan kao rora koja sadrži vrijednosti
vertikale svoga dimnjaka.

POSTAVIO BIH TE U OSOBNU ISTINU

Uvijek je kako znaš i umiješ i kad se dovijaš na sve
načine
Vrzmamo se kao da je na sve strane kao da je sve
posvuda
Mimoilaziš se postepeno ili se raspravljaš preko dodirnih
tačaka.
Raskorak su zalutale koračnice
Sve je to tako zamršeno ako nije jednostavnije da to
ne može biti.
Imaj i petlju kao umotana klupka, ovdje si da sve
zaviješ u priču.
Postavio bih te u osobnu istinu, ali je nemam
Uvijek ima nešto što ne znam i ne umijem ili nemam
Ili neću čak i kada moram
Nemam čak i kada imam, ne umijem čak ako umijem
Ne znam čak ako dobro znam.

KAO OBLAK U TVOJOJ KAFI

Punim plućima kao punom parom
I svaki novi dan bit će znak ako ne uporna
singalizacija
Dimi se oblak u tvojoj kafi
Brdo se iza brda javlja
Puši se kao kad razilazi se magla
Vrelo je ozareno čelo, ali cool je elan
Jutarnje izmjene režima na sve
Ostatak će dokusuriti
Zadaj da ne bi dirigovao
Punim plućima kao direktiva o diktatu
Diši totalitarno duboko, izdahni usput
ali ne sipljičavo kao aparat u službi koji
revnosno ne obnaša svoju povjerenu mu funkciju

SA KOJE STRANE IZLAZI SUNCE

Pomjerimo se sada sasvim malo u stranu.
Neka i drugi vide to što vidimo mi.
Ohrabrujmo uvijek klimanjem glavom a osmijeh je
velikodušan.
Ako misliš da sam ja ovo osmislio da tebi bude lakše
a meni uglavnom čista savjest, to tek je
pola istine.
Lanci uspomena kao neki ram uokvire se kao bore:
pogledat ćemo sa koje strane izlazi Sunce.
Neka ga traže na općim mjestima.
Kao što je opća tvoja dobrota.
Nema tu niti malo defetizma.
A ima čega ima.
Loše navike ćemo još i pobijediti: vidiš da te nisam
u samom početku opisao obično. Rascvjetan si
preko cijele kolektivne svijesti.
Otkrivam te u zajedničkom kruženju energije
u prirodi.
Trud se, takođe, vrlo cijeni.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

OTKRIJ SE

Baci se u pijesak kao u vatru pepela.
Baci se vodom po glavi.
Krštenje obavi i svetim duhom.
Postani jednostavno prostodušan
kao bezazlenost.
Ako si stara krpa, ne budi ofucan.
Ako si pun fleka, zašto da si i musav.
Ako si musav, nemoj da si zadrt
poput korozije.
Možda si stvarno zasićenost materijala.
Materija srećom nije zasićena promjena.
Materijalizuj se u sreću, otkrij se u radosti.
I budi.
Veseo budi.

DODATAK PROTIV DOSADE

Ne znam kako to izgleda pisati
valjkom za krečenje.
Fleka ako ostane govori i hiljadu riječi.
Uši koje sam pravio u sveskama
govorile su hiljade klempi.
Pruži i odgovore ako pružaš signalizaciju.
Namigni tu i tamo.
Ovdje i sam se odmori.
Predah je prepuštanje a ne predavanje.
Šta je fabrička greška a šta ljudski faktor?
Jednostavno upotrijebi adekvatan pribor
kako se kasnije ne bi vadio na svaku manu.
Katarza je dodatak. Puritanac je dosada.
Olakšat ćemo ovdje kako kasnije ne bismo sve
i svuda otežavali. U principu.

NEOBIČAN

Koga to razgovaraš?
Već si im pokazao kako je Sunce veliko.
Kako je Mjesec neobičan.
Kad bi i ti sam znao kome sve i zašto mitinguješ.
Ovo je tvoja proširena spiritualnost.
I pišeš pjesme kao pisma samom sebi.
Dobio si možda i svaku glavnu ulogu.
Ne znam kako i kad tačno dobio si publiku.
Ne znam kako i kad pojavio ti se prvi
aplauz.
Kome to pričaš priče na malo
kad imaš samo sveznajuće trenutke.

NE POSMATRAM STVARI JEDNOLIČNO

Sad si ni sebi ni svom.
Ni tamo ni ovamo.
Niti si se držao preciznoga uputstva
niti si ograisao tek tako.
Prostudirao si ako jesi.
Ako nisi, bubnuo si na pravu.
Mislim da mene najviše tišti to
što sve radim u rock and roll ritmu.
Otprašim to poput veličanstvenih Ramones-a.
Ne posmatram stvari jednolično.
Ali posmatram svari svestrano.
Samo ne zapisujem uvijek sve stvari.
Samo one koje su mi po volji.
I one za koje mislim da su po volji
mojoj široj čitalačkoj publici.
Ja sam labilna ličnost, čini mi se.
Imam potrebu da se svidim.
Osluškujem puls estrade:
šta bi i kako bi voljela da se zabavi
kroz stihove moje.

PRIZNANJA SU TU

Po prozoru udara protok energije
ispod dušeka liježu se federi amortizacija
postani vojskovođa svojoj pameti
budi kraljica svojim figurama
osvrni se oko sebe kao oko kuće.
Ležeran si.
Tvoji pokreti nisu revolucionarni.
Dan i noć za tebe su dva. Dakle, orijentiran si
rotaciono.
Postani još i više idealist, realno
u prostoru i vremenu. Još čvršća forma
materijalne zaostavštine.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

GRAĐEVINAR

Putokaz ti pokazuje odlučnost.
Staze su nanizane kao tok.
Uporedo je uvijek nešto u tijeku.
Put može imati svoju besciljnost.
Kao na kraju svaki korak svoju odmjerenost
i smislenost.
Ti se možeš uputiti, i ponekad pitaš za smjer.
Putokaz ti pokazuje odlučnost, uglavnom.
Nekad zastaneš ili osmotriti ili osvrnuti se.
Ti se zaputiš kao što si često zamišljen po prirodi.
Kruženje univerzuma u stvari, u stvari, nije avanturizam.
To se pokreće kao inicijativa to je kao i sa novom
idejom.
Sudbina je naknadna pamet ili nešto što možda
prepričavamo prije vremena.

GRAĐEVINAR 2

Na stihove ne treba vršiti hajke.
Polako dotjerujem, materijalizam, lične potporne stubove
društva,
inspiracija je niz tekovina procesa omasovljenja
iskustva intimnog stava
neba, reka, trava.
I treba u čovjeku da se slegnu tektonske,
salivene ploče temelja duše.
Posle se podvlačiš. Uvlačiš Gorskim vijencima da bi
narastao, porastao
u vrh,
šiljke Himalaja.
To je izgradnja profilnosti profilisanosti vlastite statue,
hijerarhičnosti čela.
Građevina je sad zaokružena, čvrsta, jaka.
Dobra. Cijela.

SUPERLOTO

Uzvrpolji se kao glavni dobitak.
Mozak ti radi kao loptice u bubnju.
Bubnji ti u ušima kao kad te svrbi lijevi dlan.
Brojevi su poslagani kako je i red.
Izvuci slamčicu na superlotu.
Davljenik se i za reprizu hvata.
Jackpot ti je kad si sretan,
i pucketaj prstima.
Ti ponovi ovo sve.
Kad sa drugim dijeliš sreću tu.
Superloto nije kocka, to je investicija.

SVE TE MALE SKRIVENE STVARI

Pusti neka se slegne prašina
kao slegnuta ramena slegnutoga utiska.
Onda se zavuci negdje u svoj krajolik,
otvori panorame duše na bilbordima ekologije.
Nemoj odustati od traganja za smislom.
Mora da postoji raspored složen u fiokama.
Kao fino opeglane košulje u ormaru.
I nered: kao sve te male skrivene stvari
pod košuljama između redova.
Napravi još jedan sjetan pogled kroz prozor.
Sad ti je cijela soba istrošena
od nagle ležernosti.
Od čudne neke lepršavosti.

MOŽEŠ POTOM

Ne mora sve da te razdvaja od svega.
Povezao si i neke konce.
Opleti i po kolu.
Budi veseo kao tvoja priroda.
Ništa ne mora biti razlog da se udaljavaš
od ovih predivnih ljudi: ruka ruci
paniću kolariću.
Poskoči jednom.
Poskoči dva puta.
Poskoči i tru puta i poljubi kakvu do sebe
mladu.
Možeš, potom, još dugo nakon kolo utihne i
raziđe se, i ti završiš sa ovom pjesmom,
odmarati se
u hladu.

Oznake: lirika, poetika, art, lira, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

POLA-POLA

Nije daleko mir samoubice od mira nirvane.
O, ti koji si se rastužio nedjeljom ujutro pred TV-om,
lasom bi hvatao brodove u lavoru.
Pingvini popadaše sa lijane.
Koza Nostra indijanskih kasti.
Hvataš bumerang čipkastim rukavicama.
Polucilindar daje hlad nad kimonom.
Gle, došao si ovom a krenuo onom!
Kada si punio džem u palačinke bilo je kao da umotavaš
u tepih Kleopatru.
Zaledio šumu a kresnuo da potpališ vatru.
Nije daleko truba od frule kojom mamiš zmiju iz
turbana.
Jedini si koji u sudokuu rješavaš jednadžbe svemira.

USAMLJENA ŽENA

Jutros kad sam pomaknuo zavjesu
pomislio sam da sam načinio pokret rukom
kao da mašem.
To me je uplašilo.
Ustao sam i vratio zavjesu na mjesto.
„Kako si glup!“, pomislio sam,
„opet je bilo kao da mašeš“.
Za par minuta na vratima je zvonila
usamljena žena.

FAKT

Nadima se moja ljuštura, u njoj
zadebljalo postojanje.
Novo čudo viri iz glavice kupusa.
Nešto je ostalo u kukuruzu.
Nešto se ispučilo iz graha.
Niko nikome ništa neće priznati.
Jasno je da prije mene niko nije bio živ.
Sve se svodi na kajanje.
Kajanje se uhodi jednako kao i ispovest,
otud ovo piskaranje.
Fascikle ambalažne trikotaže.
Čisto državnički akt, fakt.


MAMUZE

Pokrepaće nam i ova družba. Stanjiće se i ovaj saldo.
Izgubićemo bonus.
Po nas neće doći vučna služba. Oslabiće tonus.
Poreći ćemo da smo bili pogan, zakunimo se zadnji put
da ne umemo da kunemo.
Sam će od sebe iz života ispasti višak sudbine.
Bili smo dobri? I da i ne.
Jednako su nas divili i klozeti i korseti,
bolji je onaj što osaburi a nije onaj što se sveti. Ne mora
štikla uvek biti ta na peti.
Mogu i mamuze.

VEČNO BESMRTNA

Jutros je pred mojim vratima nevino osvanuo
optimizam sreće. To se retko sreće
da pronađu se tako krpa i zakrpa, i popune
šupljine
polupanim lončićima, da onaj žedni otpije gutljaj vode
sa svojih diogenskih dlanova.
Iz daljine godina već svetli moj lik kao fokus,
kao pouzdano zaleđe, umjetnost me čini jačim nego što pretpostavljam.
Na mojim usnama tvoj okus kao hokus-pokus –
Čuj, preparandus!? To mi više liči
na neko lajanje na mesec.
I ima samo smrt zvezda, ali nema smrti onako uopšte,
i ima Život, i ima još Ljubav večno besmrtna.

Oznake: lirika, poetika, lira, art

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

SOLUCIJA TEKOVINA

Tamo gdje imaš svoj način života.
Gdje mi se poklapaju navike
sa dobrom rutinskom radnjom.
Standardno uspjeva sve
gotovo kao inače.
Ideš, nadalje, kao podrazumijevanje
svojim tokom kao tekovina i opće dobro.
U tvojoj poetici je solucija.
Odavde vidiš i širu perspektivu.
Na primjer, svijetli si primjer.
Na primjer, tačno gdje je naglašena smislenost.
Vidi se u tvom umjetničkom postupku, što bi se
reklo, razrada motiva.
Mnogi nisu uzalud dubili na glavi.
Mnogi spokojnije mogu sa glavom u pijesku
uživati svoje standardnije inače.

IMPRESIONIRANJE

Moja istaknuta inertnost, prekoračujem preko sebe.
Evakuišem se svakog dana u svom nemaru.
Prostranost je dobra sve dok je u tebi.
Skučenost u prostoru je skulptura.
Ali oni koji poznaju juče i popodne.
Po svojim kalendarima rodna si godina.
Još danas ostavljaš pisane tragove.
Pokupljeno u pjesmi opalo lišće.
Dovoljno si impresionirao sve koji te poznaju.
Sjetno udahni i ti.

ZIMZELENA GRANA

Čim posegneš za prvom uzrečicom
dok dlanom o dlan već treba i jača fraza
treba ti i zgodan slogan
jer svako ima neku poslovicu.
A veče pada kao temperatura grozničavoga
u ranim jutarnjim satima.
Posežeš za spisima kao za aktima.
Pri ruci ti je pečat jednog vremena.
Ukorak si sa minutažom.
To što se ponekom i svidi svaki tvoj naslov.
To samo je početak.

NISAM ŽELIO DUGO ZADRŽATI SE
U TOM SVJETLU

Želio sam vratiti stari sjaj
Nisam želio dugo zadržati se u tom svjetlu
Imao sam blistavijih trenutaka
Obilovao sam cijelim spektrom
Imam i znam svoje mjesto pod suncem
Znam tačno rasvjetu ovom ekstra nastupu
Tako da nisam želio dugo zadržati se u tom svjetlu
Oduvijek sam bio vedar, vedro iskristaliziran
Iskričav kao vatromet kao ideja tako cijeloga bića
Ne bacajući sjenu ne ulazeći u zenit
Želio sam prevoditi kao lajtmotiv
Biti prazničan kao svjetlucajuće konfete, i nisam želio
zadržati se dugo u tom svjetlu.

PUNA JEDRA

Napisao sam puna jedra.
Vijore pomaci kao zastave.
Dobar vjetar u plućnim krilima duše.
Ponekad si ispunjavao uslove.
Ponekad upitnik.
Ispunio si se kao obećanja.
Obećavao si kao ispunjenja.
Stres je takva akumulacija nekanalisane artikulacije.
Možda onaj koji ne mašta baš toliko
ili ne racionalizira najviše ima blokadu čakri.
Zato uvijek imaj u kući slatki limun
i kiselo grožđe.

Oznake: lirika, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

GADNO OTUPEO CIRKULAR

Razumem cepanicu što stvara frž.
Od prve sam ukapirao drvo za ono njegovo
tetoviranje
godovima.
Razgovarao sam sa grmljem, starim šporetom
što se u grmlju šćućurio.
Potok koji je pored tekao meni je rekao
da nismo mi naselili obale
nego su reke došle za nama, kao delfini.
One su došle za nama, razigrane, kako bi se sa
nama
družile.
To me je podsetilo da ne zaboravim sebe u
gomili
ni gomilu u sebi.
Ko zna, možda ja i više nisam za to!?
Možda sam neupotrebljiv za tu stvar!?
Možda sam zarđao strug!?
Ja sam možda gadno otupeo cirkular!?

MAJSTOR I MARGARITA

Celu sedmicu nismo izašli iz kreveta.
Zaboravili smo i da postojimo od opušaka,
dosade i zgužvanih limenki piva.
Seks je bio slab.
A onda zvono na vratima.
„Ko je?“
„Majstor.“
„Kakav Majstor?“
„Majstor, jarane! Moram pogledati plinske
cijevi za narednu
grijnu sezonu.“
„O, zar je već jesen“, pomislim.
Ušao je i vidio ju golu kako spava.
Predveče me je zvono trgnulo iz dremeža
I pomislio sam: „Ko je sad?“
Čuo sam je kako se dere iz hodnika:
„Jesi li ti ovo, majke ti, naručio Margaritu?“

UŽIVAŠ U PRIZORU

Kada s balkona, na ulici, u trgovini,
dok voziš,
vidiš ženu kako mazi muža,
kažeš: „Svaka može biti ’nak’a.
Svaka može biti bez trna ruža“.
Ne pogađam često tvoje želje
mada mi se njuške
iskrevelje
u ogledalu u izlogu u retrovizoru
od pristanaka.
A onda me vidiš u ogledalu,
u izlogu,
u retrovizoru.
Uživaš u prizoru.

KOD ŽENA ME NAJVIŠE PRIVLAČE SISE

Privlače me žene koje znaju kako da ih nose
Ruke su stvorene da budu pune
Muške ruke su stvorene da se napune sisama
Pusti da te dovršim kao gozbu!
Dopusti da te pljesnem koji put!
Izvrgni ruglu smežuranost i penzionersku
Rasejanost
Popljujmo zajedno izboranost i celulit
Zadavimo strije u stiskanju
Biću pažljiv s ugrizima dojenčeta
Napumpavam priču kao tebe samu
U tvojoj nagosti najjasnije otkrivena želja
Da budeš posedovana
Drugačije ne vrediš
Ti si rasipnička tek kad se u grču skupljaš
Cela tek kad te rastrgam
Izmičeš da bi se vratila
Dopusti da ti uklonim krvne podlive novom
Strujom strasti
Smela si tek kad si u strahu
Oslobođena si tek kad te potpuno osvojim
I savladam
Poneka modrica te krasi kao rujanska zrelost
Pusti da te dovršim kao gozbu!
Bolje da to budem ja nego starost.

SVAKU NOĆ

Svaku noć pre nego što legnem
svučem svoje hlače i složim ih, uredno,
preko stolice.
Košulju svučem i okačim je, fino,
na ofinger.
Sebe potom zakačim, pristojno, na
udicu.

Oznake: lirika, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

OD POČETKA DO STARTA NAM JE CILJ

Možda me nisi shvatila u početku,
vjerojatno me nisi razumjela u startu,
ali od početka od starta možda nam je cilj
tek sad:
Upoznaj, dakle, moj put istinu i život.
Iz tog početnoga mraka, iz startnog tapkanja
u mjestu
nisi me razumjela nisi me ni shvatila
ali, nekako, mislim, uz više vjere, nadam se,
ljubavi, možemo postići odredište:
Spoznaj, dakle, moj put istinu i život.
Jer ako sam ja mogao vjerovati i shvatiti
da ćeš, strpljivo, kako vrijeme bude u tebi postiglo
pomak, i evo nas već na trasi sa koje obuhvataš
cjelokupnim bićem cjelokupno znanje:
Dato ti je znanje, dakle: moj put istina i život.

NIJE DA SVIJET NIJE IZ MENE

Neću da ulazim u to
Ne treba da prolazim kroz sve to
Sve što je dalje od mene nije mi bliže
Blisko mi nije udaljena stvar
Ne bih mogao ni da uđem u to
Strpaš me u okvire kao u očekivanja
Ja sam intuitivan u svojim proviđenjima
Ne mogu se otkriti kao ni sakriti
Nije da nisam sa ovoga svijeta
Nije da svijet nije iz mene
Moj svijet je sav moj i sav iz mene
Ja sam sav svoj sav iz sebe, a ponekad neću
ulaziti ni u to.

NITI OKLIJEVAM NITI SE ZADRŽAVAM

Rasterećen tvojom preopterećenošću, misliš
sobom o sebi
Nije sjaj tvog lika kao neprestano zaduženje Mjeseca
u mat boji
Nikad mi se nije činilo niti da se mijenja niti mi je bio isti.
Suvišno je reći: otrpavam tvoju pretrpanost.
Nemoj biti okupiran kao da si tašt.
Ne oklijevam niti se zadržavam, još i zanimacija
ili rekreativni način.
Nekako si, to je kad bih umio pronaći bolje objašnjenje,
takav kakav si mi.
Nikako ne oklijevam niti se zadržavam, ali ni ta Luna
niti se nešto mijenja niti je po starom.

BARKA

Kuda te to poplave nose.
Voda nadolazi kao u ušima.
Struja je sve jača kao mainstream utječe kao uticajna.
No voda nadolazi iz neba, iz zemlje
dolazi i sa vjetrom kao kokos
ili se rasipa maslačak po livadi.
Plutaš kao kiseo kupus u rasolu ili salata
miješana u sirćetu.
Zašto je drum uvijek na raskrižju?
Raskrižje je centar, ali ne znaš,
sve se nekamo slijeva, razlijeva, pregrupiše kao kiše.
Kružiš kao nasip oko rasipanja tu na klizištu.
Poplave su preplavljene događanjima
i, mislio sam da znaš, nanosima.
Gdje koja kuća, auto, madrac, kapija, ne dao Bog
da koga voda odnese.

REDATELJ KOJI UOPĆE MORA BITI

Otpozadi poput potiljka
čelni sam čovjek kao začetnik misli.
Isprva je moja misao,
onda sve više sam tu negdje, jer tu negdje,
uopće, mora biti.
Žila kucavica iskazuje sljepoočnicu,
ideja je više kao procvat lani,
danas se radi na tome kao i onome od preklani,
Na svemu radim, pomalo, onako.
Mora biti da sam se tu i zamislio.
Ako nisam odlutao sve do neopjevanoga,
Ipak to ne mogu ni postaviti u neke stihove.
Kao redatelj teatra koji ne postavlja komad
niti scenu ako je iza zavjese.

Oznake: lirika, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

FINO SVE

Postoje neke regulative ako tako zamišljaš
čudom pjesništva
Pronađimo se kao srodne duše
Pretpostavljam da nam je stalo da ovo uspije
Ne odričeš me se valjda iz čistoga hira.
Mislio sam da popravljam odnose u svijetu,
popravi nam odnose i okokuće
Ne dozvoli da prizemne stvari zavade nas sa
prizemljem
Ili ako je neko nadmen kao visine da smo loši
sa gornjim spratovima.
Emotivnost nije suhoparna kao zrak,
nije ni sparna niti je prepuno vlage kao pred kišu
Uvijek čuvaš najbolje do sad do sad,
ili ako je dosada bilo propušteno
od sad da si susretljiviji u lijepom prijatnom,
i fino sve.

DOSTA DOBRIH FREKVENTIH VIBRACIJA

Svi tvoji gorući problemi, sva moja
vatrena podrška
Tinjam kao više puta podgrijevan za tu stvar
Ponekad ukresan iz prve činio sam iskru.
U mom pogledu ispresjecane vrpce
Kako to da znaš za vrapce i mačke, naopačke
Prevodiš me u izdanja
Izdajem se samo svojom pojavom, u biti.
Fenomenalno je kad se pronađeš u postojanju
U tvom sluhu besprekorna je istančanost
Dosta dobrih frekventnih vibracija
Smišljam dakle sumnjičav sam, možda previše kritičan,
tako i kritiziram prema ovom sada.

NI JA NE TVRDIM DA SAM BOLJI ČOVJEK

Nije zamršeno, nije debeo čvor, ništa prenapuhano
Ne raspetljavam ni za svaki slučaj, u svakom slučaju
nije upetljano, ne raspredam ti tu sad nešto.
Nije oteklina, ništa podliveno, posuto pepelom po glavi.
Ni ja ne tvrdim da sam bolji čovjek.
Svakako da ima nešto bolje od mene nakon svakog
mene, gotovo idilično.
Poprište je kad se nešto odigralo i kad su, vjerojatno,
postojali tereni ili tačka.
Sudionik si vremena, ne znaš samo kome to prolaziš,
ali vječna trajnost.
Ni ja ne tvrdim da sam bolji čovjek, ali ide bolje
kao čovjek i po i čovjek i po i ljudina, što se kaže.
Nije nezgrapno, ne strši ružno, štaviše, uklapa se
savršeno.

TURBO OSJEĆANOST

Hodaš po mimikriji kao po sijelu.
Isus je hodao po vodi kao rođen u čamcu.
Ti si rođen u šlaufu za spašavanje, ali ne toneš
zbog slamke za koju se hvataš.
Kameleonska godišnja doba, čovjek je pritajena
klimatska promjena.
Kalendarske obmane javnosti, brvno u tvom oku,
šuma sad već kisela kao kiseli krastavci.
Šmrk ti dobacuje sve do špricanja mlaza.
Osjećam turbo osjećanost kao postmoderno otkriće
povijesti.
Kao emoci,onalnost, jer vidim, hvataš se u perspektivu
Jedna za drugom socijalne mreže su na vidiku.

BEZIDEJNOST I TEMATIKA

Bezidejnost je kad mi neopravdano lutaju misli
Ništa ne postižeš ni kada ciljano misliš
Nekada u nedogled ponekad nesvjesno
Bezidejno je 100% nedostatak sublimacije premda si
Ponekad bezidejan i kao 100% maštovit čovjek.
Kako da sad to objasnim?
Imam li ideju o tome šta pričam?
Ako se samo prenemažem sa nekom svojom predstavom,
Ne znam. Ideja, kažu, čitao sam o tom, sine
kao, recimo, jutarnje zrake kad budi se dan
i Sunce izlazi koje svima život daje.
Razrađuješ dalje ideju, imaš temu sve do u detalje.

VLAK BEZ GLAVE

Na ovaj način moram diskutirati
Nekako sa teme na temu
Dolaziti odakle nisam
Prolaziti šta sve jesam
Pretpostavljam da nas debata neće odvesti
nigdje
Odvuče nas na zelenu stranu
Izbaciti nas totalno iz kolosijeka
Bit ćemo kao vlak bez glave
Koji izgleda poput saonica u snijegu Građanina Kejna
Šta sve nisam prolazio
Moram prolaziti i kroz sve što jesam

Oznake: lirikka, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

NEŠTO JE PROTIV SVIH NAS SKUPA, GENERALNO UZEVŠI

Sad kada si življi kao ophođenje,
Odnos ti je popravljen kao lepršavost,
Nema razloga vjerovati kao je sve protiv tebe
Nešto je protiv svih nas skupa, generalno uzevši.
Ali sada si prikladniji kao nesseser.
Stvarno ideš uz sve te sitnice.
Nema razloga vjerovati da malodušnost koristi.
Sve u svemu, nema šta, a i ništa nije nešto.
Ništa nije baš ničemu. Sada sam optimalniji
kao puno postigunuće u svemu što sam dostigao.
I sam pristup mi je vidljivo poboljšan.
Ne tapkam uvijek u mraku.

MISLE KAKO SAM OSTAO BEZ AMBICIJE

Iritiraš nas kao iz sve snage.
Sve su ti snage grupirane kao jedna.
Umjetnost je slobodna od potvrđivanja.
Skoro ništa ne dokazuje osim što ima onih
koji to razumiju.
Misle kako sam ostao bez ambicije.
Sa takvoga drveta samo takav plod se rađa.
Sa onakvoga drveta onakav rod i otpada.
Rasipanje je kao rasute snage koje možeš vidjeti
posvuda,
i po polju i kao rasute misli koje nisu koncentrirane
jednostavno u isti fokus pod istu pažnju.
Ako si stoga začepljen do grla
Ne pokazuješ volju
Pokazuješ samo čvrstu voljnu nevoljnih momenata
Istakni ono što je relativno
Relativno je, zapravo, prilično toga, ali ti moraš reći
kad je dosta.

PRIJEKO POTREBNO, NUŽNO PONEKAD

Izležavam se dezenski palmovito, isključivo.
Misli rezervno djeluju za svaki slučaj.
Alternativno je kad je nemoguće spoznati šta je,
kako je, inače ja sam dobro.
Hvala, na pitanju, ide sve po starom.
Nema nešto posebno novo, osim svakodnevne
rekapitulacije.
Apdejtujem se kao osvježen i to me čini čilim,
radost je konstantno prisutna, onako po starom.
To je dobro jedno kretanje, rekao bih,
kreativno rješenje koje me upućuje na važne stvari.
Život je dragocjen, zamisli se baš kad treba:
djeluj samo ako baš dođe da sve ne može samo,
ili nema ko drugi.

FOKUS USREDSREĐENOSTI

Budi predan iskreno nečemu kao u žiži
interesiranja.
Neka je tvoj fokus optimiziran kao da si
uvijek ti u pitanju.
Možda ti ne može biti svejedno, ali, svejedno
neka ti bude nevažno, nebitno na kraju krajeva.
Jer bitno je samo najvažnije. Odgovoran si
prema pitanjima svih pitanja, tu nemaš neke rasijanosti
i pometnje.
Koncizna je misao u toku svoje svijesti,
i istina će te uvijek na ispravan put navesti.
Život je zato prepuno unutarnje svjetlosti,
a voliš i kad je čisto vedar dan.
Ugodno i prijatno vrijeme koje zaista sve čini
nekako zaista ljepšim. Jesi, dakle, postojiš
punim kapacitetom.

DOGAĐAJ

Postoje moji zakoni prirode, moja priroda je
pitoma kao i današnji dan.
Sezonski gledajući, idealna je i pozitivisti će utvrditi
kako su otud ovako blagi okusi recitiranja.
Postoji zakoni prirode, prirodna je zakonitost
ova ili ona, to je sigurno, nešto se pomiče iako se
za većinu stvari može reći da su u svojem pohodu.
U kretanju je sklad i haotičnost, kako da sredim misli
pitao sam se na početku svoje karijere.
Nekako mi se motivska cjelina raspada pred očima,
iako u isto vrijeme narasta jasno viđenje šire slike
Obuzima me lirski treptaj iako me je preplavio
val emotivnosti pa je svaki doživljaj proživljen
kao događaj.

Oznake: lirika, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

PJESNIK JE DONEKLE INTERESANTAN

Nije mi izgledalo čudno, ja sam čuđenje u svijetu.
Pjesnik je donekle interesantan.
Donekle se stvara fama o njemu. Hodam po zemlji,
takođe
nisam gord i samodopadan, dragocjen kao i svaki koji je
pridonio kulturnoj baštini.
A 33 godine uspješnoga umjetničkoga stvaralaštva
i kulturnoga rada, premda nije malo, čini se tek je
početak
punoga sjaja zlatnoga jubileja.
Proslavio sam to praktično diskretno. Svečano i radno.
Nije mi izgledalo nešto sad fensi. Ja sam ovo sve sam
osmislio, sve ovo je dio moga šarma, tako sam šik!,
znam.
Ali to su, ako pogledamo realno, uobičajene stvari.
Prijatelji moje umjetnosti uvijek rado ističu i ovu moju
bitnu odrednicu.

Imam i ja svoje: kao

Ako me bilo ko od vas bude svrstaovao u antalogiju
Kao da baš zbog toga pišemo pjesme,
ili barem pišem pjesme
Nisam baš introvertan koliko i retrogradan
Merkur, to mnogo je šire
i obuhvata najmanje polovinu svemira.
Možda sam izgledao kao da me je poplava izbacila,
ali neetiketiran
Ova pop-shop stvar izostaje iz mainstreama kao sa časova
Pjevušim se kao pjevljiv refren, doskočim i do dosjetke
Imam i ja svoje: kao. Kao i kakao.
Imam i ja svoje: sve mi liči na sentiš, baladu ili serenadu
Ili zviždukanje
Na kraju ne možeš pobjeći od rock and roll solaže
Kad disco kugla obuhvata najmanje polovinu svemira.
I okreće se iznova i iznova prema poenti života.

PRESKOČI VIJAČU

Izlazak iz kolospleta, prolazak kroz vrata, spašava se
ko može, kome uspije.
Nemoj da iskaćeš iz šina, preskoči vijaču, iskobeljaj se
ispod tereta na grudima, oslobodi se obruča ko umije i ima i sreće.
Iskaži nepokolebljivost kao da si to stvarno ti, uvijek samo ti
jer neće ti vjerovati u odlučnost kako ćeš, uostalom, preći na hiljade zamki
i postarati se za svako pripremljeno lukavstvo koje bi da ti smjeste.
Prelomi odluku pred preprekom, okljevaj dovoljno, uzmi vremena koliko treba
ali samo da te ne omađijaju ili slatkorječivo ne vrate na svoje,
pa da onda sve pređene prepreke ništa ne vrijede.

GORUĆI PROBLEMI

Gorući problemi kao šumski požari, svakako vruć
krompir iz ruke u ruku, opekli smo se mi još dok smo
duvali u mlijeko i srkali supu, a pregorili smo bez problema.
Postoje izgovori jer sve smo relatizovali, niko nema
odgovor na sve, ne pravimo pitanja, užarene glave cvrče
kao po ulju u po naše muke, ostaje ti toplo oko srca što nisi santa leda
što još imaš pokazati nježnost.

REVIJALNOST

Ne protivi se klasi, budi klasa.
Za glavu si viši od svakoga priraštaja.
Budi krupniji od svakog prihoda.
Budi klasa kao klasno opredjeljenje.
Tvoj elitizam i tvoji elitni odredi.
Staleška osvještenost kao kategorija savjesti:
vladaj se prema onom čemu si predodređen
ulogom u društvu, a foliraj revijalno.
Ne gladaj na to sa visoka.
Gledaj sa pripadajućega trona.
Važniji si od milion prioriteta.
Prioriteniji si od svake važnije
stvari na svijetu.

Oznake: lirika, poetika

HAJKA HITSONG NUMERA NA TOP-LJESTVICI

Isto kao da si nečim prouzrokovan
Činiš mi se posljedica
Cijelo reaktorsko postrojenje koje se duševno cijepa
Djeluješ mi simptomatično.
Ističeš se alergeniozno
Inflamatoran si na svoj način
Ti si efekt svakako, vidiš kakva je situcaija u svijetu
Pojave su nekad neželjene i takve opisujemo često
dijaboličkim.
Drugim riječima: začet si u demonskoj igri.
Izgledaš mi progonjeno kao u paranoji.
Ili da trag ti slijedi rulja spremna na linč.
Klinč.

STRPLJIVI SPAJDERMEN

Htio sam bolje i od prolaznih vrijednosti
Želio sam apsolutno
Težio samo vječitom univerzalnom
Sve je imalo smisla samo ako je intergalatičko.
S obje noge na zemlji, sa glavom u oblacima
tek koliko je potrebno
Tražio sam smjelost proboja kao prvi put
Pjesma je kao trenutak za pamćenje kojeg se sjećaš
sa posebnom odlučnošću.
Išao sam kroz prolazno vrijeme i nadam se da mi
ovdje od svega neće naplatiti putarinu
Sad pred ciljnom ravninom da me neće objesiti
o riječi
Reketiranje koje je u mreži kao i izlazak na mrežu
kao volej ispod mreže, kao muha koja je parazit, čije
larve nalaze
domaćina, zaplete se u spajdermena.

TAKO JE SVEJEDNO.

Dao sam sve od sebe kao nogometaš
Jedino što nisam htio ostaviti srce na terenu
Ali gledao sam da pokretljivo kao terenski radnik
iznosim jezičke figure kao argumente
Svako vrijeme ima argumentaciju, no ja se nisam
parničio, nisam poginuo do posljednjeg daha.
Ipak, iskrvario sam koliko samo može perom
da zarezuješ
Jer ponekad spojiš tup i oštar ugao u jedan
Iz oštrog ugla gledaš tupo
Tako ti je svejedno.
Svako vrijeme ima zaključnu formu
Osim ako mu ne prepustiš slučaj
Žališ slučaj i to je to
Nisi mogao uraditi više, ili nisi bio dovoljno uvažavan
Nisi bio cjenjen a ni plaćen. Kao i reporterke danas –
dobiju bolju ponudu i bez nekih ideala
na novoj su TV.

ILI LOKNE, UVOJKE KOSE TE

Drago mi je kako mogu reći ovdje
ne skrivam ništa osim povjerljive izvore
Sve drugo je kao na dlanu
Sve što se i kod vas vidi, vidi se iz aviona.
Sve što se kod vas čita kao, takoreći
Tako se samo kaže, kolokvijalno, recimo
Ili, hajmoreći, težečeći nedvosmislenosti svakako
Kod vas se čita kao nasumično letimičan prelistan
naslov.
Etiketa je brendirana kao čičak
Dosta se pljuvačke zalijepi na sezonsku kijavicu
Okaljaj ga i u bradu
Zaprišti mu tačno pod obrvu nek se onda isčuđava
brke gledeći.

OTVORENE MAPE U ŠPILU KARATA

Sve je otvoreno kao znanje
Možda će me poslužiti predosjećaš
Nepovjervljiv stavljam sve na vjeru u ishod
Razoglićen si kao od majke rođen.
Ključ od sefa je imunitet
Nepokolebljiva riznica raskoši i glamura
Postoji nagovještaj koji te drži u dubiozi
Postoji dubioza koja insinuira da bit će nešto,
ili neće.
Organizam je struktura, to je cijeli produkt
Projekcije i za naredne naraštaje
Biće je više okrenuto dubini smisla
Suštini svega postojećega i postojanja samog.

Oznake: lirika, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

STRIP-ŠLAGER

Ponekad jutro podrugljivo poluosvane.
Gledajući na tebe da svi vide jesi li bižuterija
ili puni sjaj.
Čeka te pred izlogom tvoje neispavanosti
da vidi nakit tvoga umora.
Možda ćeš tek sad uronuti u dan kao u umivanje
ili ćeš pažljivo odškrinuti vrata svoga ormana.
Stajat ćeš ispred jutra kao špageta
u špageti westernima.
Odskočit će i podne na sparinu.
Moguće je da će dan da zađe prema suncu
kako spada.
Ili, vjerovatno, prema prvoj birtiji
sa oblakom iznad glave u kojem nije ni zapitan
niti je nezapitan šta to radi u ovoj strip hit-pjesmi.

DOPADLJIVA BILJEŠKA

Nastojeći uvijek ostati nekako,
kako da kažem.
Više ovako, činimi se; da, zapravo da.
U jednu ruku i tako da se sagleda,
ili onako iz prve ruke.
Tačnije rečeno: ovo nije prezican izvještaj
otrpilike ovo je tačno onako kako se
osjećam.
Možda su samo temperaturne razlike.
Ako uviđaš preširoko, skrati priču.
Dopiši još nešto lijepo kao podsjetnik.
Kako da kažem, neka ostane
baš dopadljiva bilješka da se svidi
onom ko pročita.

ČOVJEČANSTVO JE POPUT RIMA

Unutarnji vojs što ti brani naglas sram.
Sens ti od prve pusti suzu savjesti.
Na sva zvona tvoj lični mir i tiho
bivstvovanje. Obznanjuje i široki osvrt na
kosmopolitizam i pacifizam. Dobra volja je
duboko iskustvo.
Ljudi kod tebe imaju određeni kredit.
Zadužili su se kod tebe takođe i suretljivošću i
odlučnošću da pomognu ako si
u nevolji.
Čovječanstvo je poput Rima, ne može se izgraditi
za jedan dan.
Plemenito učinjeno obračunavaš sa kamatom.
Saosjećajnost koja će te voditi.
Imaš vjeru u čovjeka, nadu u džepu.
Ekologija raste na grani.
I zdravlje koje nema alternativu
niti pamet ima cijenu.
I ljubav.

POLAGANA ŽURBA

Plastično kao lastiš rasteže se stvarnost.
Hodaj, hodaj po serijskoj traci.
Na dresu kao na koži nosi svoj konfekcijski broj.
Izaberi komunikacijski kanal
i dragu komunikativnu osobu dobre volje.
Ne gubi glavu, frekvenciju, slobodu izbora,
ni osjećaj za stvarnost.
Poput žvakaće gume, pomalo filmski, mljackaš
relativitet.
Sve gledaj iz svoga ugla
osim onoga što je uopšteno.
Pogledaj prvo kako stoje stvari.
Poredaj ih kako misliš da treba da stoje oduvijek.
I ne zaostaj previše ispred onoga koji je
ispred svoga vremena.
Žuri se polako.

PRTLJAŽNIK

Ne znam više gdje mi srljaju riječi.
U koju se to zapliću mrežu?
U kojoj se to kuhaju kaši?
U koji su se zaturile džep?
Koliko su prevalile dosada?
Čine li podvezice ili guste pletenice?
Ograđujem li se rešetkastom strukturom, stoji li pred nama pijano kolo? Posvuda se skupljaju riječi.
Izgledaju ponekad kao punoglavci.
Stoji pred tobom vrelo i lijep okean.
Pakuju li riječi svoj prtljag?
Ili su se raspakirale?

Oznake: liria, poetika, art

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

MEMORANDUM NAČELA

Možeš poduzeti bilo šta što samo ne pada
sa grane
Možda se protiviš svojim trofejnim načelima
kako bi dosegao nivo: ne krij se iza riječi
krij se iza publike.
U vježbankama si pokazao dobre rezultate.
Pošten si kao direktiva. Uzgojeni plemeniti odnosi.
Ni načela ti nisu bila loša.
Kad bi sve to mogao objediniti u jedan dobar
Memorandum.
Rezervista koji nema kome i šta da piše.
Probaj u svojoj pjesmi i u svom romanu
sastaviti dvije dodirne tačke.
Ojačaj negdje u tim linijama sporazum.
I čvrsto postignut temelj općeg međusobnog
razumijevanja.
Premda nije da se ne shvataju stvari.

MOTIVACIJE

Opjevaj sebe na svakom koraku.
Predoči projekte koji će svakoga zadiviti.
Važno je što je važno, a to nekako reprezentiraj,
ali gledaj da ne poziraš dugo.
Po mogućnosti neka me stih po stih
prikažu najljepšim, i dobrim u duši.
Sve moje inicijative trebale su biti korisne
za društvo.
Konstruktivno prilazim svakom odnosu stvari.
Stavi soli na kratke rukave.
Neka ti zapaze karijeru i po.
Odgovorne realizacije poetskog opusa, nadahnute
lirske momentume, i istinski song napisan
svakoga dana.
Jer ti se trudiš.
Autorski sa perspektivom.

DISKRECIJATITIVNOST

Sad treba početi razlikovati dan od noći.
Ovakvu umišljenost ja još nisam vidio.
Nešto te čini istinskom pojavom.
Nešto te je učinilo takvim kakav jesi.
Ponekad odeš predaleko od teme.
Ali taman da svratiš do rodbine, komšije,
prijatelja.
Sad i kad razlikuješ dežurne i statične
i one koji su na raspustu ili dopustu.
Svakom njegov komad kolača preko pogače.
Ne nosi ničiju grbaču na svojoj.
Ne nosi ničije zaostale repove, nemoj ni
da te se vide tuđe načuljene uši.
Budi diskretan.

OSTAO SAM U NEDOUMICI

Ostao sam u nedoumici.
Nedoumica je ostala u meni kao da se
premišlja.
Vagam se kao u sredini: u jednu ruku
zbunjen sam a onda pretežem u
ništa mi nije jasno.
Ostao sam tako: nedvojbeno dvojben.
Predomišlja se u meni labilnost i neodlučnost
negdje oko ili otprilike. Cirka se saplelo tu i tamo
na ovoj klackalinici osudnog trenutka.
Ostaolo je neodlučno kao nerješen rezultat.
Nedoumica stoji u meni kao neodgovorena
pitanja u nama.
Znam da i ti negdje stojiš i čekaš kao ukopan.
I ovo je neusaglašavanje potrošilo svojih pet
minuta, vrijeme ga je, znači, privoditi kraju
do novog ulaska u egal.

ŠTAJAZNAM

Sve što osmisliš to obesmisliš
Pamte se samo prve entuzijaste
Među njima vizionari
Dokle seže tvoje računovodstvo
Ukalkuliši prve plodove a i kasnije konzerviraj
višak proizvodnje
Koliko su velikodušne tvoje grudi kao trofejne vitrine
Dekorisan rever kroz sve te himnične refrene
Dokle seže tvoj misleći faktor
Mišljenje je duhovnost koju prodrazumevaš
Razumiješ i ono što nije živopisno oslikano
Nešto je skoro i neoslikano kao sivilo postojanja
ili požutio u bljedilo
Sve što zamisliš to predomisliš u štajaznam.
.

Oznake: lirika, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

Osvajaći slobode

Niko ne razmišlja naširoko pored ovolike
uskogrudnosti, sebičluk je zavladao kao prvo i osnovno pravilo
Razmeće se tako naokolo tjeskoba kao dokon i nerazborit
Neki skorojević, recimo, po selu.
Vjerujem da oni koji imaju pametnija posla,
i oni koji gledaju svoja posla, osjećaju mnogo više slobode
u grudima.
Otud sve počinje a da bi znao gdje završava
prostrana misao, čista lepršavost ili raštrkani oblaci
koji su vedri poput zastava u svečanim prilikama.

Laž je gadna

Laž je gadna niko se ne bi trebao
služiti njome ili debelo okoristiti.
Možda postoji časni izuzetak koji potvrđuje
koliko je laž loša, ali ne mogu sad da ulazim u to.
Čovjek laže čim zine, po mom iskustvu varljiv je čovjek.
Još gore je to što nema povjerenja među ljudima
Podozrivost vlada kao da je sve konstantna prevara
Kao da ćeš biti iznevjeren na licu mjesta
Postoji taj cinizam
A što je najgore gorčina ne prestaje.
Stvarno, laž je jedna od najgorih stvari, vjerovatno.

Imam i ja svoje: kao

Ako me bilo ko od vas bude svrstaovao u antalogiju
Kao da baš zbog toga pišemo pjesme,
ili barem pišem pjesme
Nisam baš introvertan koliko i retrogradan
Merkur, to mnogo je šire
i obuhvata najmanje polovinu svemira.
Možda sam izgledao kao da me je poplava izbacila,
ali neetiketiran
Ova pop-shop stvar izostaje iz mainstreama kao sa časova
Pjevušim se kao pjevljiv refren, doskočim i do dosjetke
Imam i ja svoje: kao. Kao i kakao.
Imam i ja svoje: sve mi liči na sentiš, baladu ili serenadu
Ili zviždukanje
Na kraju ne možeš pobjeći od rock and roll solaže
Kad disco kugla obuhvata najmanje polovinu svemira.
I okreće se iznova i iznova prema poenti života.

U kojem stoji stan-up

Poklapalo se to kao da se preklapalo
Kao da sve nema veze sa nekom vezom
Niđe veze bezveze
Ali, ako nađeš nit vodilju
Ako nađeš krajni smisao kao ovo-ono
Tamo-vamo znaš gdje si-tu si na čemu si, na čemu si, što je važnije, ti
Ja sam tu i tamo tako to, i tako to, to tako. To smo znali.
Ako se nađeš u tom, dobar si, inače nema te nigdje, samo nemoj izvisit
Nemoj da se vješaš o prvu granu izvjesi što imaš
Ako su gaće na štapu
Izvjesi geslo, naslov, parolu, golo provjetravanje
Proglas

Jesen pred izbore

Jesen nam dolazi kao pred izbore
Naravno ti si okupiran i nečim drugim
Bezvoljan kao nemoćan da se bilo šta promijeni
I vjetar u granama i grane usred lišća koje polako blijedi na sceni
A sve je još evergreen
Osjećaš kako se sve libra ni tamo ni vamo
Ali, ni ovamo ni otamo nego baš tamo-vamo
No je vamo-tamo
Jesen je tek na početku a kao, engleski, u padu
Vjerujem, uostalom, u vječno postojanje proljeća
Kad sve drugo mine, kad sve tako prođe, ili nas mimoiđe
Naravno, postoje neke pjesme i iz ljetnih razloga, svojih
I čisto, kao ono, izležavanje u hladu

Oznake: lirika, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

Učestalost

Možda svoju literaturu još nisi
nazvao učestalost. Ali, sve češće
ponavljaš se.
Jedno je isto, pupa-hava.
Non-stop vrtiš stare ploče.
Obrazac ti šiba u krug.
Na liniji si jedne pruge.
Povlačić istu crtu.
Ti si kao: Prst u uho.
Ti si kao zijevanje naokolo.
Možda ćeš dosaditi kao spinovanje.
Možda će svi uglas da ti uzviknu: “ Twist again!”
Poravnio si i popodio kao teferič.
Okreće ti se želudac
kao nova knjiga sa police.

NEMAM UVIJEK SITNIŠ ZA SVE NI MALENKOST U SVIM PRILIKAMA

Moja malenkost nije grandiozna.
Ne patim od manirizma.
Ne parničim u dlaku, u bob, niti se moj postupak
izvodi iz hira.
Dozvoljavam uglavnom, većim dijelom, sebi Božji Mir.
Nemam uvijek sitniš, igram samo naveliko.
Ne patim od teatralnosti.
Glumim da o tom kad gledam predstave
ne znam ništa.
Čovjek sam dokazan, dozvoljavam
uglavnom, pronicljivo, većim dijelom, sebi,
to malo Božjega Mira.
Razumijem što frustrira svijet. Svijet je iskompleksiran,
ali ekologija je sada tema.
Ženstvenost prepoznajem, unatoč svemu.
Neženstvenost mi nije inspirirajuća, uglavnom,
većim dijelom, sebi
dozvoljavam Božji Mir.

AKO BAŠ MORA, AKO SE BAŠ TRAŽI

Pišem rekreativno kao vožnja biciklom,
kao jutarnje trčanje rekreativaca.
Kao rekreativno zanimanje za historiju umjetnosti,
sportsku kladionicu i kulturne događaje.
U posljednje vrijeme, dakle, pišem relaksirano
piskaram takoreći, tu i tamo, pokoju
kako kome.
Šta znam.
Nekako sam fleksibilan, letargija je i flegma nužno.
Iako su misli kratke, sve je opruženo kao na kauču
ili plaži.
I poneka se lirska odvaži
ako baš mora.
Ako baš raja traži.

NEČIJI

Pjevaš pola univerzuma pola čovjeka samoga.
Tako u nedogled si polovičan.
Ne kao Kentaur, više kao učinak.
Negdje, tu i tamo, spomeneš opis prirode.
Bio je to lijep i opao, zelen još uvijek, list
na putu.
Odmah do lista, list nekoga spomenara.
Dnevnik, ne znam čiji, ali koji nije imao
fiksno radno vrijeme, nije počinjao u 19:00 h.
Bio je do pola napisan od pola naslikan.
Ili je bio išaran. Pola pismo pola slika, slika-pismo.
Pa pismo pa slika. Onda slika-pismo. Bio je
šarolik. Bio je nečiji.

SASTAV

Jutra se odmotavaju kao kupusov list.
Ti si svoju glavicu kupusa zavio
u pijesak.
Dobro je zapakovano, u zaostatku.
Pokrpao si to nekako kao sastav kao
omiljenu priču.
I bolje da je dan odmakao nego da si
odmakao danima.
Nosio si turšiju u torbi i svijet je nekad
poput tegle salate: proberi nešto
iz izmješanih karata, nađi sebe na toj karti
svijeta.
Bolje da se noću sve sjeti tebe
nego da se sjetiš svega.

Oznake: lirika, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

MLITAV U TOME

Nećemo se valjda cjenkati oko
naših kenjkanja.
Evo plaćam dvostruko tvoja
i još plus prilažem na to svoja jadikovanja.
Zaista su neopjevana.
I kao takva zaista su vrijedna kolekcija.
Gotovo jedinstvena.
U mojoj stalnoj arhivskoj postavci.
U mojoj stalnoj knjizi poezije
poneki će možda uzdahnuti nad svojom žalopojkom.
S vremenom će se nataložiti i duh vremena.
O kako je teško biti slab.
O kako je teško biti mlitav.
No slabo kome sam da sam svoje rane kazao.

PODOČNJACI U TRAVI

Čovjek je sastavljen od osjećanja
dok mu se vaga misao i labilan karakter.
Roniš suze kao u najdubljim vodama,
ponekad ponestane sjaja
i ostanu tek podočnjaci u travi.
Prihvatljiv si sam sebi
otkad si dalji od svojih otuđenja.
Skidaš kapu,
bliskost je plafon.
Okružio si se zidovima debelim kao
neprozračivanje stana ili stalno nošenje
iste odjeće.
Uniformisao si svoju poziciju na svjetskoj pozornici,
od pjesničkog pregalaštva nisi mogao postati
pjevač Bijeloga dugmeta ni Stonsa.

OPJEVANO

Razvodnjavanje kao bačvi vina u lavirintima
podruma sa kapljicom mastila i krvi
Dokle to može postati obesmišljeno ako uporno
obmanjuješ sebe, a ja nikad ne bih rekao da lažeš
kao pas a ne bih da se rasplinimo do te mjere da prijetimo kao
nemogućnost mirisa i okusa a nije sve dodir ako prolazi kroz
kožu i truje i ubija.
Prepjevati svijet na sve jezike svijeta je kao opjevati ga jednom,
ali sasvim dovoljno, sve je već razgovijetno, jasno je svima,
samo mnogo ih je koji nisu jasni sebi,
i ja sam mislio da nikad neću biti razumljiv svome ja
i bilo je dosta dugo: ja pa ja
a onda sam se zgrušao u pileće koske za vradžbinu
i tačno sam pogodio to što sam uradio sa sobom
plakao sam dok mi se sve sve opjevavalo na pravi i, ja mislim, iskren
i pošten način.

LICENCA POETIKUS

Išao sam iz faze u fazu, kretao se level po level.
Ponegdje se i poklapao sa artističkim obrascima,
lirskim formularima.
Dobro dođe, svakako, licenca poetske slobode
kako bi ispoljio vanjštinu okoliša
ličan koliko je lična svaka mapa svijeta.
Širok kolika je raširenost pojave stand-up komičara.
Ili novi talas napredne inteligencije.
Izbjegavam da nešto je prenaglašeno ili da postoje
tendencije.
Nacrt po nacrt: debela, tanka, uspravna, kosa:
i još meko ili tvrdo ć ili č.
Prvo što ti je potrebno demantirati: da nisi
Službeni glasnik.
Od svih ovih listova nisi bio lisnica,
trezor si.

RAĐANJE UVJERENJA

Dođem do uhodanih pjevanja
kad osjetim da mi se opservacija
usjedila.
Dođem do pitkih tokova koji
izbijaju na čelo.
To nije kao da preuzimam vodeću
poziciju.
To nije neko posebno isticanje.
Poentirao si na pravome mjestu
kad i bilo je vrijeme.
Slijedio si glas unutarnjeg trenda.
Dolazio si do razrađenih trikova.
Novo ruho preobrazio si u antičku starinu.
Koliko puta si lupetao ni sebi ni svom.
Ali se i od taga dalo sastaviti nešto.
Odrediti ljudima pravac.
Izgraditi određenje.

OSJEĆAM LIRSKI

Nisam mislio da će ličiti na priredbu.
Kostimiran sam jedino gologuz.
Vrijeme je uniformirano: toplo-hladno.
Hladni ratovi i klimatsko pregrijavanje.
Toliko toga posvuda se događa,
ali i ja imam svoj doživljaj.
Nekada se prepuštam meditativnosti
nekada sam kao svi: ne znam šta da radim.
Ne, stvarno nisam mislio da će biti
karnevalski sentimentalno.
Mislio sam kako je sve nesentimentalno.
Više naučeno sistematski da vjeruje u
lirska osjećanja.

Oznake: lirika, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

Po receptu

Naručje kojim možeš prigrliti bez neophodnih objašnjenja.
Ne zove se to kao da si najmudriji.
Takođe je istina da nikad nisi postavljao zamke.
Prostodušan kao oksimoron ukazuješ na nepotrebna
lukavstva.
Potrebno je tek ponekad posuti se šećerom
po glavi.
Slatkorječiv si po receptu.
Po preporuci umiljat kao jagnje a i nije tvoje da dokazuješ
ono što bi te samo prijevremeno učinilo starijim
i potpuno smorilo.
Dakle, ispruži jaslice
neko će se naspavati kao beba.
Budi zarasla rana
kao da si od početka ljekovit.

Pročitana Politika

Iz ove klime u klimatske promjene.
Iz ove atmospfere iz atmosferskog pritiska.
Očajnički si repetirao slavinu na izvorima svojim:
potekli su izvori, jačinu šmrka smanjio si
jer niko ko te čita nije demostrant.
Sve si ovdje okupio gole pristalice,
nikakve zavojevači ni domaće plačenike,
moje kosmopolitske politike građanina svoga
toplog doma i kućice svoje mile, svojega posla kojeg gledaš
i prijateljstva i ljubavi.
Ostani pojedinac i kilava masa.
Ostani masa i kilavi pojedinac.
Ali, ostani kao da si Omladinac.
Prijateljstvo nema granica: a ako je ovo prospekt
za utrte kaldrme i korza onda sve nesporazume
ostavimo kao pročitanu Politiku.

Rezerve

I danas si susretljiv sa ostatkom sebe.
Preostalim malodušnostima od juče.
Kao logo pokazuješ otvorenost prema drugima.
Rezerve sebe kao rudna bogastva.
Ponekad zalazi duboko kao nafta u bušotinu.
Dan odugovlačiš kao započinjanje kućanskih poslova.
Sporzumne strane pišeš gotovo pola svoga vijeka.
Ali, sad na ovom mjestu zaokruži svoju misao
u narodnu poslovicu.
Neka baš ovdje podvlače što će nekad nekom prilikom
u nekom društvu nadahnuto pročitati.
Onda će ovi uzeti svoje notese i svi će to do jednoga
prepisati.
Napiši još jednu, zaredom.
Neka im se i ta svidi.
Neka se iz priloženog vidi.

Širi ruke

Kazaljke se razmeću po satu
kao da su kakvo dobro učinile.
Ponekad pratiš njihov tupi ugao.
Znaš da će, čim stignu, poklopiti jedna drugu.
I, evo tvog trenutka da poguraš stvari.
Znajte i to da u ovom vremenu ima neko
ko vam se raduje i širi ruke.
Ne dajte zato da vas grli praznina.
U pune sate uglavno su radio vijesti ili TV Dnevnik.
Tad postajemo današnjica. Kao prilog.
I bolja budućnost kao zalog.

Iskrena prijateljstva

Kao da postoji strašan teret vijekova.
Nemoj te to pokušavati mumificirati.
Astrologija vam je samo brojne tačke gledišta.
I nemam neko naročito svoje mišljenje.
Naročito mi je mišljenje svakoga od vas.
Moja povijest je razgovijetna kao med i mlijeko.
Htio bih da ti se objasnim svakog drugog dana
Htio bih ti objasniti sve.
Historija kakvu znamo puna je rupa kao radovi na putu.
Treba prihvatiti iskrena prijateljstva.
Osobito tamo gdje si iskreno pronašao sebe.
Kao da postoji vječiti neki nesporazum kompletno
utvrđen a kojeg ne želiš proganjati.
Nemojte pokušavati oživljavati demone.
Neka i vaša povijest bude kao po loju.

Oznake: lirika, poetika, art

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

Enci

Dani preskaču svoju vijaču, vrijeme im zadaje hulahop,
i sve je to hop-cup enci menci kosmosa.
Igra godišnjih doba na mome licu, predstava godišnjaka na
opalom lišću, smjena generacija u temeperaturnoj
razlici. U dekompresiji jutarnje magle i večernja zamagljenost
pred očima.
Stvarno, ali stvarno znam kao niko opisati, majstorski opisati,
suptilno lirski jesen, postići svrhu. Što ono kažu,
umijem poentirati praznini
unatoč.
I sad, polemika je lišena zavaravajućeg zanosa,
uvod je katarzičan osvrt kompletne preglednosti anamneza,
uspostavljena komunikacija, obostrano povjerenje,
pomirenost, i neophodna stabilnost misli kroz jasnu
viziju riječi kao prava na slobodu okupljanja slova koja predstavljaju
odabrane nosioce
značenja.

Enci drugi dio, jutrošnja prerada

Dani preskaču svoju vijaču, vrijeme im zadaje hulahop,
i sve je to hop-cup enci menci kosmosa.
Igra godišnjih doba na mome licu,
predstava godišnjaka na opalom lišću.
Smjena generacija u temperaturnoj razlici,
u dekompresiji jutarnje magle i večernjim maglicama
pred očima.
Stvarno, ali stvarno sam labilna ličnost
i jutros mislim da su moje pjesme promašen slučaj.
Bezveze im je suptilnost lirska
bezveze su ovako suptilno lirske.
Praznina poentira i podstiče opću nesvrhu.
Što bi ono rekli plemenitom naporu unatoč.
I sad polemika je lišena zavaravajućeg zanosa,
uvod je katarzičan osvrt kompletne preglednosti anamneza,
uspostavljena komunikacija obostranog nepovjerenja,
pomirenost u nesigurnost vlasitih snaga, i neophodna misao jasne
vizije riječi kao prava na slobodu okupljanja slova,
ničim izazvanih odabranih nosilaca
besmisla, beznačajnosti, beznađa.

Menci

Sredina je dana, nova dubioza, dolazim do zaključka
da sam u prve dvije vezane poezije, inače, e baš naj
startovao.
Ključ je100% u menci-enci.
Vremena su naopaka,
sistemi kao i ličnosti često imaju pogrešnu sliku o sebi
tako i obrasci.
Ja nisam nikad bio uobraščen čovjek, još manje uobražen.
Ja kao i svi časni ugledni uzori ne mogu a da ne priznam
javno svoju grešku,
i iskreno kažem hulahopcup-hop.
I sad, polemika je lišena zavaravajućeg zanosa,
uvod je katarzičan osvrt kompletne preglednosti anamneza,
uspostavljena komunikacija obostranog onostranog
tretmana ispravnog pristupa stvarima, pojavama
društvu i pojedincu, faktorima stihova, svim poteškoćama,
unatoč.
Podnevno pomirenje dana i noći, punine i praznine,
neophodna jasna misao u nejasnoći vizije riječi kao prava na
slobodu okupljanja slova kao odabranih nosilaca novih snaga izričaja,
izražajnosti, i uvjerenja.

Odgovorno autorstvo

Ja sam prešao faze, cikluse, i predispozicije. Ušao u
štošta, koješta, dašta i tako to.
Nema veze, svako mi je slovo čvor, a tačka novo čvorište.
Misao je samo da bih im zbrisao,
zgodna ko godina rodna.
A ja tutanj na Rtanj. Biljni čajevi, vazdušna banja,
oporavak od promaje, između šuplje između
prazne priče. Ja sam prešao faze kad te se
ništa ne dotiče, stabilna si ličnost ispred šaltera,
dobar si u pregovorima sa TV ekranom.
U dodiru sa hranom otoplio si odnos a frižider je iskuliro.
Pažljivo si i rime biro,
nisi zloupotrijebio svoje djelo u dnevnopolitičke svrhe.
Nisi psovao s balkona na vladu, gajio si cvijeće, nadu.
Bio dostojan u ljenjosti, ženu sokolio u radu,
nisi se žalio, mitingovao, još manje si se hvalio
portretom ljubavnika u mladosti i pokojom švaleracijom.
Ako ti se posrećilo. Sazrio si. Vidno. Ovo je tvoj prvi dan
odgovornog autorstva.

Neka biljka, vrsta meda

Ležim u preglednosti paučine.
U čistoći prašine. Bijeli obraz čađi.
Sagledavam se kao vijesti.
Ponekad, i kao čovjek, gledao sam da ne budem isuviše dvosmislen.
Posvuda si neka biljka. Čaj u zraku,
opireš se da ne budeš skuhan.
Posvuda si vrsta meda.
Silno tvoje zujanje i previranje u cvjetnu misao univerzuma.
Ispleo si djecu cvijeća.
Ali, i vez planete laticu po laticu.
Kao birokrata ladicu po ladicu.

Oznake: lirika, poetika

Izašla je moja knjiga pjesama IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

Dragi drugari, prijatelji moje umjenosti izašla je knjiga poezije Izabrane pjesme Alena Alispahića. Ona je sad tu, izađena, nema nikakve dileme da je na svjetlo dana izašlo moje pisanje i pisanije. Nisu to loše pjesme, vjerujem da su to dobre pjesme i uvertira su za Izabrane pjesme Alena Alispahića 2. Neka vas ništa ne obeshrabri što ih ima na, tačno, 800 i nešto stranica. Možda sam ja, napoljetku, čovjek koji je napisao milion pjesmi fine jedne lirike kroz raznorazne opuse poetičnosti same poetike kao takve. Hvala još jednom svim koji su me podržavali sve ovo vrijeme.

Oznake: Kultura, hobi, karijera, poetika, lirika, knjiga

Svoj
Bio si svoj kao inat uprkos
sebi kao barijeri, razmišljaj kritički kao paprika
mrkva i češnjak, razmišljaj otvoreno, odgovorno, bezbrige
Plus što je svaki čovjek nesretan
Minus što svaki od nas može biti tužan
Sad se stidim onog što mi nije bilo primjereno
Ne veselim se tuđoj nesreći
Veselim se, dakle, raznolik sam
Kao svaki put drugačije, uvijek isto isto
breme snova i težina neispunjenog
Pokretačka snaga koja vuče te kroz dane
u dane, plus-minus, danima
U inat, bio si prkosan kao sav si mi važan

Oznake: pjesme, poetika, poezija, Književnost, lirika, lira