IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA
NISU RAŠOKANE
Budi zabrinut manje kao zrno graška.
Budi manji od neprikosnovenosti u vlastitoj misli.
Suzi se poput sezonskog sniženja: budi 20–60 % (od sto)
na popustu kao na raspolaganju.
Raspolaži samo sa onim što imaš.
I, naravno, sa onim što ćeš svakako naći u drugoga.
Tvoje ideje nisu preuske, ali nisu preširoke.
Svaki razgovor je tematiziran kao tapete.
Štiti se argumentacijom, prezervativima, i jorganom
po glavi
štiti se realnim pogledima i irealnom relativizacijom.
Otkad si naišao na tvrde orahe nisi više ni tako koštunjav
niti si osobito jezgrovit
rasplinjuješ se kao kad si shvatio stvar.
KAO I ONO TVOJE PRVOBITNO NEZNANJE
Prije nego se odrediš
I određenje tvoje postane putanja
Prije nego usmjeriš u jednom smjeru ili različitim
pravcima
istog smisla
Ili si znao od početka kao i na početku.
Kao i ono tvoje prvobitno neznanje
ali ne možeš pričati o onome što ne znaš
zato možeš govoriti od samoga početka ako ne znaš o
iskonu
ili praiskonskom, znao si sa prvim počecima.
Zato nemaš šuplje priče
svaka ti je tačno i na mjestu
postoje bespuća bez perspektive
ali određenja su u nekom ispunjenju kao praznina radi
praznine
suprotstavljena umjetnosti radi umjetnosti.
PRIRUČNIK ZA UPORABU
Izigravaš pravdu nasred istine.
Elitno korporativan orgija oligarhija
kao položena zakletva.
Zaokružen zavjet odan kao poklič.
Fenix ti je na vrh jezika.
Pepeo posut po glavi garežom minulih vremena.
Ili ubireš travarinu ili mostarinu.
Solidaran kao armija ljudi.
Bratstvo je neka vrsta prepoznavanja ljudi.
Ipak, razlikuješ predrasude od krivovjerja.
Srdačan si do posljednjega daha.
Jednako razotkrivaš neupućenost ravno
u priručnik za uporabu.
NAŠIROKO
Knjižim svoju imovinu. Pjesma leži na listovima
kao duhovna zaostavština.
Duše mi, ovdje ima spoznaje koliko i mudrosti
iz iskustva.
Čovjek nekad mora osloniti se na valjanost iskaza.
Čovjek se nekad mora osloniti na sam iskaz kao
na intuiciju.
To bi trebao biti valjan iskaz kao i nepogrešiva intuicija.
Što je više prežvakano, to je sočnije.
Samim tim dovoljno je da nešto čujem iz prve ruke,
u second handu to već je prepričano kako treba.
Ponekad čovjek mora ispljunuti što je rekao iz sebe.
No ne popljuvati naširoko.
DOBIVAM NA PENALE
Sa slova na slovo kao s brda na brdo
Svakom riječju kao da ti se vraćam
a pobjesnio sam kao Max.
– Kako da ispravim to što misliš da sam Ljaks…
I obični prdo.
Od slova do slova ko od tačke A pa do tačke Be
i uz ovo Be nikad ne spomenut Je...
Rastajemo se mi, vjeruj nije mi lako...
zar da budeš vječno nesretna?
Slovo po slovo sa zuba na zub
cijedi se slina, kapa riječ:
„Slušaj, mala, dobivam na penale
u životu, pa i ovaj meč...“
Oh!
Prolaznost me vraća iz svojih daljina.
Ponoć je već. Oznake: lirika, poetika, art, pjesme
|
