<	srpanj, 2023					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Svibanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (5)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Srpanj 2023 (18)
Lipanj 2023 (12)
Svibanj 2023 (1)
Siječanj 2023 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

Ovdje možete pročitati i moje nove pjesme i one, takoreći, novije

Pjesme

Blog koji datira iz doba kad sam bio ženjen

Alen Alispahić rođen 1977. Piše pjesme jer pjesnik je. Živi u Novom Travniku.


PROZAONLINE ZORAN ILIĆ

KONKURSI REGIONA

Moja Izdavačka kuća Presin Izdavaštvo

PRESING IZDAVAŠTVO

Blog prijatelji

Mrs. Galaxy

Mudrosti

EUROSMIJEH

Linkovi

Herbarijum Ane Frank

Pjesme

ČASOPIS KULT

LOCUTIO

ČASOPIS POLJA



IZABRANE PJESME

Alen Alispahić.

četvrtak, 20.07.2023.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA PRAKTIKUM Moje najvažnije poruke nikada nisu postojale. Ništa još nije utjerano u ćošak. Ne izdvajam značajnije od redovnog ispisivanja opisanog koje prilažem uredno kao rukopis. Sve je tu datirano kako mi se mota po glavi. Nikada neću izaći iz ove priče, pokušat ću donijeti optimizam. Ranije sam, priznajem, bio više estradan i pjesme su ličile na potpisivanje milionskih ugovora. Sad je sve procvjetalo kao na aukciji. Ponekad licitiram sa objašnjenjima pa koji ponudi više. Nekada treba napisati svoje najznačajnije naslove tako da o njima razbijaju glavu, jer ako pojednostaviš, napravio si uputstva ili vodič. WHAT IS IN THE NAME Možda si nadmen kao gojaznost čisto smo lakanovska vrsta orator si i u duši Jedino dimljenom vratu ne pušeš za vrat. Mislim da to imam za doručak. Bio je na popustu u jedno tržnom centru tako mi je žena mogla priuštiti da ga kupi. Njoj topli obrok, meni kad od 09.15 nekako nađem vremena. Doduše, u ovoj pjesmi sad sam u trećoj strofi. Govorkam pomalo kao Radio Mileva. Kad smo već kod radija, nađem vremena da preslušam i „Žutu ružu Texastassa“. Glory Gora aleluja. BISTRIO SAM Tražim tri čiste. Razumljive kao sve što sam bistrio do sada. Kad jedno drugom okrenu leđa, ljudi znaju jedni o drugima sve. I znaju sve o svemu. Kad ljudi prolaze pored ljudi i kažu: „Dobar dan“ neki kažu: „Dobar dan“, drugi ne kažu. Ali prvog sljedećeg koji naiđe pitat će „Kako si? Šta radiš?“ i uopće nastaviti zanimati se tvojim životom. Tražim dvije paušalne kako bih jednom razumio njihov svijet. JA MOGU SVE OVO I DA NE ZAPISUJEM Mogu svega da se sjetim. Ali neću u inat. Sjećam se samo onoga što mi savjest nalaže. Ja mogu sve ovo i da ne zapisujem. Ja želim da podijelim vjeru i nadu i ljubav. Sada kada sam se naučio ovom umijeću želim da vam se to stvarno svidi. Ne bih želio da propadne. Ona jedna divna noć u kojoj sam odlučio da ću pokušati objasniti što sam. Ko sam. Zašto sam. ... ILI OVO NA POČETKU SU TRI TAČKE SA KOJIM POČINJEM NAZIV PJESME Kako bi bilo da ja neprestano radim scene. Rekli bi da sam impulsivan. Tri tačke nedorečene. Repriziram program kao utvrđivanje gradiva, češće nego trač. Može da stoji heklanje preko ekrana, naučili smo se kao pjesmicu: špica je recitacija. Kad bi došle Švabe, one bi tipično svoje: tralala. U dubini duše svaka kreativnost sadrži mantru: vjerujem da sam mlad, visok, lijep i, možda, plav. Možda sam kestenjasto smeđ. Vjerujem da problem treba sagledati objektivno sa obje strane. Pravedno. Pravično. I kako treba. Sa rejtingom. Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

ponedjeljak, 17.07.2023.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA UTVRĐENA GRADIVA Pohodi koji su izgubljeni na prvom koraku, ples je sve vrijeme imao prednost. Odskakalo je od svoga vremena kao u podne. Budućnost se lijepi kao poštanske markice. Uspijevaš da se ubijediš u utvrđena gradiva. Prikradaš se homogeno, homogeno ne izvlači perspektivu, slabo šta na vidjelo. Kaskao si kao i svako razrađivanje planova u hodu. Odluke, međutim, teku kao crvena linija. Ostaješ ispod crte. Raštrkano oko tebe kao pokidani konci. Budućnost ne zacjeljuje povicima niti pak domunđavanjem. EVERGREEN, AGAIN Danas je divan trenutak. Ponovo pulsira pjesma, zanosna je. Moguće je dobro raspoloženje kao sezonska sniženja. Ali ovdje je to kao Plima sa radija kao New Wave ’80-ih, nemam riječi, zapravo, imam ali ne znam kako da iskažem. Možda i znam, ali vidi se, nekako, na meni se vidi divan trenutak, koliko danas. Upamti jednu stvar, u ništa nisam siguran osim da nije loše ako se lijepo zabavljaš. I pjesma pulsira kao hit-song sezone, čisti šlager koji je, možda obilježio, dekadu uvršten u evergreen. VODEĆA Ja neću Ti budi vodeća Ti si jaka Mene hvataju krize Nisi nimalo lakša Sve si teža Ja nisam Ti si sveža JEDINKA Poneki se unesu u analize kao u lice. Panorama iz kuloara tu iza ugla. Sad znaš da je univerzum mali poput mitomanija. I šta sa tim registrom poredaka koji ti je vladao u različitim vremenima u različitim stihovima. Tvoja privatna globalizacija širi vidike. Interesne sfere izbjegavaju suvišno: sad znaš da je univerzum mali poput laprdanja u prazno, ni politikantstvo ti nije jača strana. A nisi takav da odaješ ko ovdje piše populistički. Kružok je mjera svih stvari. STOJIŠ TI Sve teškoće koje si mogao iznijeti kao stvari iz kuće ili porodično blago. Ali nije zadatak sveske razbacivati se ako zasja sve u punom trku, bio si u redu. To znači kako ispred sebe i iza sebe stojiš ti. Činiš li se utemeljen? Upravo poput porodičnoga blaga u kući. Možda si činio i društvo? Možda si piramida? Možda si nalik na ovu svesku koja ima ivice, ali njena zadaća je beskrajna misao. Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

nedjelja, 16.07.2023.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA OK SKROZ Možda se ne veseliš. Jutro u uniformi dočekuje radne dane: malo naoblake, svežina koja steže na zimu. I potpuno nepoznati kurs. Možda nije bitno šta ispisuješ dok otireš đonovima po svome otiraču pred svojim pragom istinski svoj život. Istinski svoj roman, istinske svoje galerije. Niko neće gledati tvoj otirač pred tvojim vratima, a ti ćeš stajati tako i čitati kao toz iz fildžana, satima. Dobar si ti. Možda se ne veseliš, ali samo je budali ravno do mora. Ako i dalje budeš slušao tu blesavu odavno deplasiranu pesmu da će taj dotični Džoni Štulić kao fantom slobode doći da te vodi ravno do dna, ti si onda potpuno slomljen. Pizduh si onda neviđen. Promeni ploču, kako bi se to ono nadahnuto reklo. Peklo pa ispeklo. Ali dobar si ti. Dobar, a dobar i kobili treba! Ma, daj samo te malo zezam. Mislim, okej si ti skroz. Stajaćeš tako i dalje satima, brisati noge, onda ćeš gledati, potom brisati noge, potom gledati, potom gledati tamo negde, tamo daleko, daleko od mora. dosadne biljke puzavice Predveče, dok ti žena bude nešto pričala, a i ujutru, kad ti isto bude nešto pričala pred posao, nastavićeš da gledaš u fildžana toz. TRI ZRNA PASULJA I OBLAK Zabijaš mi vetar u leđa podmuklo krišom kao zmija noge. Ja ne mislim da ako budem bljuvao vatru postanem automatski zmaj. Repovi na kraju svake priče đavolji su i dokaz su da dotični đavo nit ore nit kopa. Širiš mi ruke a širiš i moje ruke. Misliš da će tako sa otvorenim dlanovima pretvoriti se u listove papira pa da tako s oblacima pišem. Nikad nisam mislio, u stvari, da lomim paperje munja. Ne kreštim ja opšti loš glas groma i šapat zemlje, jedva čujan, koji se uzdiže kroz ove uporne i tri zrna pasulja. TUGE VEDRINE Prepusti prostoru toliko vremena da se ispuše. Malo vremena i za prostranost u sebi. Osmijeh očiju lebdio je, a nije se spuštao na tvoja usta. Ipak, vedar si. Po proročanstvu ispunićeš neke lijepe trenutke šutke. Ovo s pjesmama čista je varka. Ovo je za one dokone. Njih si i prije uspio uvjeriti da sve ima smisla. Onda šetnje duge. Onda tuge. Tuge. Tuge. KISEL KUPUS Imamo i mi masla po svojoj glavi Ide nam to kao puter po loju Voda se znoji kao mazut Nauljeno je sve kao bebina guzica I ti si sad mlađi za jednu povelju Za cijelu jednu depešu izgledaš svježije Ti duša si samo za moje oči Ti si oči samo za takav pogled Glede ovoga, inače imamo gorčine poput zrna gorušice Slane su nam kože poput sudžuka A samljeli smo sve za sarme, ako znaš šta mislim ŠAMARANJE Spore gljive ne čine te odmah šamanom. Nisi woodoo majstor ako pušeš u maslačak sasušen. Ne čupaj lutkicama glave iz korjena. Samo se korov vadi iz korjena. Sapleten si između simbioze i suverenosti. Neodlučan si između partnerstva i nezavisnosne komponente. Udružen život je socijalizacija, usamljen život prođe neprimjetno, ali upadljivo neprimjetno. Imaš uvijek krug da bi došao do unije. Presijek je i na godišnjem nivou kao inventura. Sabireš i svoj lik i svoje djelo i iznad i ispod crte. Okrećeš portret kako slijeva tako zdesna, kao da si u procesu šamaranja. Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

subota, 15.07.2023.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA POETSKA STVAR Da našom poezijom oslikamo svjetove. Da sačuvamo ove naše ovakve kakvi su bili. Da nanovo otkrijemo Jovu. Hiperbolama opisujem svoju malenkost. Jezik koprca ribu na suhom moje ustalasane čežnje. Zapise jagodica prsta, prenijeti su u one isheklane stolnjake, čista poetska stvar. Da našim stimulacijama i povoljnim kreditima vratimo zajmove, otpisujem već godinama breme sa svojih pleća duše svoje, ništa ja više ne definišem. Ništa ja više ne deklarišem, sve je kod mene u postupku i čista je poetska stvar. SREDINA ME PRIHVATILA Sredina me prihvatila. Sada sam opet sretan. Sredina me je počela priznavati, prihvatila svojim, i ja sam joj zahvalan. Lijepo je znati da nisi ni za što kriv. Oduvijek sam znao da mi ništa ne fali. Sredina me je prihvatila, pokazala je cijelom svijetu da ni ja nemam mana. VIŠE SE NE OKREĆE PLANETA Sve što se moglo staviti pod mišku novine, ili svježi hljeb obje u džepovima ruke u džepu ključevi nešto još zgužvanog novca i privjesak na kojem visi mala disko-kugla. Iza ugla tu, odmah, možda je sretneš možda sve bude prvi put možda se sve završe s njom, ljubavne priče... I ljubav, najzad, bude... Sve manje znaš o sebi... Više ne okrećeš glavu kad koja cura prođe no sada ti se okreće u glavi toliko, toliko ti se okreće u glavi da se čak više ne okreće planeta. EPOLETA Ne dopireš do mene kao što me stvarno nije ni briga. Zamisli da si otvorena knjiga i da si pročitan. Zamisli da si proziran kao slojevito oblačenje, predvidljivi kostimi iz stripoteka. Pred vratima jesen u ravnodnevici, samosažaljenje koje gledam, nostalgija kojoj nema lijeka, sve na što ti duša čeka. Ja koji najbolje opisujem jesen šutim o svom zlatnom ljetu. Ne dopireš do mene dok te gledam kako stavljaš epoletu. RJEŠENJE Dvostruko ličan po općim mjestima. Priloške te određuju taman koliko te i ne određuju. Pratiš radnju kao što urađeno ostaje u pratnji daljnih okolnosti. Ne treba ostati zbunjen, nego zbunjuj! Ako se možeš oteti utisku sebe. Prijemčiv si. Neodoljivost je samo jedna osobina koja sliči agilnosti. Prepuno vlastite pažnje vodite prema sebi. Pomiješan među faktore stabilnosti činiš priželjkivan poredak univerzuma. Ostani mir i ljubav, red i konačno rješene sposobnosti fleksibilne mimikrije. Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

petak, 14.07.2023.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA PREKRATKE KAO MINI SUKNJE ALI DUGOTRAJNE KAO VITKE NOGE Snalazim se kao u po posla. Mislim da se u mojoj nedovršenosti krije krupniji sažetak. Mislim kao je tu sve nekako tijesno i sabijeno, ali ko sam ja da se petljam duboko u ljudske duše. U kraćim crtama prepričao sam različite životne epopeje. Povijest se ne pokazuje tačnom čak i kad se ponavlja. Intuicija je prva po snazi, druga je izuzetno privlačna žena. Mašta je razigrana suprotno od lukavstva Ono je kao lešina i raspada se u svom smradu Primitivno u refleksnom luku podižeš obrvu Nisi začuđen, samo hoćeš da izgledaš seksi SENTIŠ Pratiš moj književni rad kao plesna sekcija Ne umotavam to u neku priču ali ne rastežem previše u jufku Popunjen si kao elegantno i u tonalitetu Iz tebe isplivava samo ono što nije potonulo. Pučina pliva u okupanoj svjetlosti Recitiranje nije usmena predaja više lirski fedback Nemoj ništa predimenzionirati u svojoj lirici Možda kolosalni naslov tek da privuče pažnju. Fedback nije mitingovanje, moram te demantirati Lišen propagandnog plana i programa ostaje ti sentiš: Jer sunce sja, dan je vedar, potočić žubori, u krošnji šumi zrak, titra lišće kao i povjetarac, tijelo prožima jeza u sladostrašću, noć je prepuna zvijezda, ili je mjesečina srebrena ili uzdaha puna u postelji, nešto od toga uvijek se doživljava vrlo emotivno, pa i ritmično. DVA I DVA ČETIRI PUTA ČETIRI Šuga tvojih izvještaja, vaši tvojeg umotanog pramena Ti si akt u prostoru ali tužan čin postojanja Zalijepnjena za desk kao žvaka ili sličica u tek saliven beton Asfalt je protkan ekranom popločanih đonova. Šetao sam se kao dva i dva kružio i kroz temperaturne razlike Moje je cvijeće u kući iz nekoliko razloga Moje cvijeće na balkonu ima svoj razlog Osmislio sam i svakom namještaju u kući, kućnim aparatima, i svemu kao knjige ili časopisi dobar razlog. Cipele su uvijek na pragu nečega. Omiljenu majicu uglavnom tražim danima. Čarapa ima posvuda, ali to me ne iznenađuje. Ukoliko sam gologuz, i gaće bi morale biti tu negdje. Šetam se kroz stan kao četiri puta četiri, nalazim prolaze kroz sobe kao kroz život. MY WAY I tražim, put kojim se ide, glat, kao u Hamide. I put sveopšte solarizacije koju pale ruke Lucije. I da tako stignem u nove osvite sveta koje budi Sabaheta. I koračam vitak kao vita Jela, ozarenog čela. I bude mi samo dana bela što ono donosi nam Izabela. I na kraju, na kraju svoga puta, kad se sumira MY WAY i kad siđem sa bine kao sa Sabine, i bude duši prosto, i kažem sebi: Ale, hej, ali frankly, nemaš tu šta da snatraš ili sinatraš – Al, sve si DID IT rahat kao ispod vela što bejaše rahat Rahela... I tražim, put kojim se ide, glat, kao u Hamide... KOD ŽENA ME NAJVIŠE PRIVLAČE SISE Privlače me žene koje znaju kako da ih nose Ruke su stvorene da budu pune Muške ruke su stvorene da se napune sisama Pusti da te dovršim kao gozbu! Dopusti da te pljesnem koji put! Izvrgni ruglu smežuranost i penzionersku Rasejanost Popljujmo zajedno izboranost i celulit Zadavimo strije u stiskanju Biću pažljiv s ugrizima dojenčeta Napumpavam priču kao tebe samu U tvojoj nagosti najjasnije otkrivena želja Da budeš posedovana Drugačije ne vrediš Ti si rasipnička tek kad se u grču skupljaš Cela tek kad te rastrgam Izmičeš da bi se vratila Dopusti da ti uklonim krvne podlive novom Strujom strasti Smela si tek kad si u strahu Oslobođena si tek kad te potpuno osvojim I savladam Poneka modrica te krasi kao rujanska zrelost Pusti da te dovršim kao gozbu! Bolje da to budem ja nego starost. Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

srijeda, 12.07.2023.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA KAO MALO DIJETE Radujem se svemu dobrom kao malo dijete Dobro je sve u svemu da je radost svijeta još uvijek ispred tuge i žalosti Nadam se da je tako Zista se nadam da će zdravlje i veselje uz svu sreću tu pobijediti. Radujem se malim stvarima kao malo dijete Ljupkim plemenitim koje koliko god sitnice nisu beznačajne Veličina je bitna ali i nebitna, zavisi Nebitno, shvatili ste. Vjerujem da je mjera omjer svih stvari. Umjereno sam, mislim, napisao, možda i neumjerno mnogo hitova za jednoga čovjeka, ali tražio sam, možda, kako da se izrazim, način da se iskažem Tu stoji sve kao neobavezno pjevušenje dok se u pojedinim slučajem zamišljaš nad refrenom ref: Tu stoji sve kao neobavezno pjevušenje dok se u pojedinim slučajevima zamišljaš nad refrenom / 2 x Zaaaamišljaaaaš naaad reeefreeenoooom / 3 x (visoki alt) OSMIŠLJENO REDUCIRANJE Osmišljen si kao prvobitno U samom početku začet si idejno Ponašaš se očito planski Vidi se u tebi čista realizacija. Sve sam naveo i ono što sam porekao Svjetonazorno ne otkirvam picinu dlaku Venerin brijeg kao idilične pejzaže Okruženje prirodno kao daljna perspektiva. U prvim redovima ništa nije drugorazredno Magareća klupa uvijek je na stupu srama U početku bijaše sve i svašta sad samo pomalo onako Reducirano je iz predostrožnosti, dosta toga, sa početka priče. OTVORENE MAPE U ŠPILU KARATA Sve je otvoreno kao znanje Možda će me poslužiti predosjećaš Nepovjervljiv stavljam sve na vjeru u ishod Razoglićen si kao od majke rođen. Ključ od sefa je imunitet Nepokolebljiva riznica raskoši i glamura Postoji nagovještaj koji te drži u dubiozi Postoji dubioza koja insinuira da bit će nešto, ili neće. Organizam je struktura, to je cijeli produkt Projekcije i za naredne naraštaje Biće je više okrenuto dubini smisla Suštini svega postojećega i postojanja samog. NIJE OVO NEKI RAPORT Nisam neki izuzetak da potvrdim pravilo Nisam neko pravilo koje tako glasi Više se niti ne izjašnjavam Ovo nije neki iskaz Nisam nešto izričito Naročito nisam se osjećao, stvarno ne pamtim Možda je sve ovo po definiciji Možda je definicija po svemu kao kiše jesenje Nisam neki pojam Jedva uhvate vezu s vezom Premda ne donosim sud Gotovo intuitivno dođe mi nadahnuće Onako intimno kao trenuci malodušnosti KOLOVOĐA Glavni kolovođa u svoj ovoj literaturi. Premda je ponekad pomalo možda trendi. No ona već sad nosi istinske tekovine otvorena kao na dlanu. Tendencioznost je odbačena kao nepouzdan svjedok vremena. Manirizam je ostao na istom nivou razvoja. Jedino ovi istinski uneseni podaci o osjećanju i dubokoj emotivnosti jednoga čovjeka kroz ovaj period koji ga je pratio validan je spisateljski materijal iskustvo potrebno cijelom čovječanstvu iz kojega se vidi sasvim realna poetika bića naših života. Dokument u kojem saznajemo više o nama. Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

ponedjeljak, 10.07.2023.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA THE HOUSE OF THE RISING SUN PART 7 HAPPY SHINING PEANUTS Zašto ne kažeš da si izašao iz svoga Sunca Eto te u blještavilu kao kikiriki Po meni si svaka košpa za sjemena Bit će od tebe klica nekoga rasada. Pričaj kako je dobacivati stalno na sve strane Provlači ti se svaka kao žena poslata na zadatak Eto si sinuo kao da se u tebe gledat ne može Osvanuo si prije nego ti se smrklo ovaj put. Sad pričaj kako si rotirajući kao Zemlja Sa revolicionarnim pogledom na Mjesec Eto si pomalo i posrebren poput narodnih bisera Bit će od tebe književni fond. CILJNOST OVOG TEKSTA Ne znam na šta ciljaš? Što ti je konkretno cilj. Je li ti cilj opravdava besciljnost ili ti je cilj kako si sredstvo koje opravda cilj. Cilj je na kraju i tebi u interesu. Cilj ti ponekad dođe, i to kao postignut skor. Možda postignut skor dođe sam od sebe kao tvoj pikiran cilj. Zaciljan ti je cilj, pogled zamišljenoga čovjeka u sebe u vlastitu spoznajnost, u budućnost. Nije li, u konačnici, cilj težnja. Tiha patnja, čežnja kako bi rekao pjesnik. Možda sve vrijeme postižeš više od cilja. Prevazišao si cilj. ATRAKTIVAN KAO PUBLIKA ILI NEBO I ZEMLJA Možda treba biti atraktivan kao publika Ili ostani slabo primjećen u široj slici Ostani idiličan Moji konzumenti ovoga dobra trebali bi znati nije potrošna roba ovo što pišem. Potroše se, znam, poneke ideje. Ofuca se svjetonazor Ali ja ovdje vidim ptičju perspektivu dok vi prepoznajete grabljivice Krajolik je sveobuhvatan kao zemljopis. Možda ne razlikuješ crnu od bijele mačke Svi su ti putevi, najzad, obojeni u pješačke prelaze Tek mala promjena na semaforu: ginger, mala plava, i crna žena ili kose braon. Ako nije ofarbana u drečavo zelenu i neku fluorescentnu doslovno plavu kao nebo. MISAO TI JE NAPROSTO PROŠIRENA Dani su naopaki kao naopačke Gotovo si odapeta strijela u razapeti luk Tačan si kao u metu, za dlaku promašuješ cilj. Promašuješ opravdana sredstva ciljnom ravninom Dani su naglavačke kao krivinom izvrnute riječi Misao ti je naprosto proširena Proširen si prosto; priprosto. Duboko zaturen kao kreativac u prozaičnost Posjeduješ neka stvaralačka sredstva Nekad su više određena nekad su, uopće, neodređena Dani podjednako dube na glavi kao i na guzici. OVDJE JE I SVE DRUGO Neka te prate sve ove vrline. Ti nikada nisi zastajao za savremenim. Pratio te je dobar glas među tiho tišim i glasno glasnijim. Nadvikivao si se za vlastitim recitovanjem sebe. Biti među ljudima je kao biti sam u šizofreniji. Sva ta kakofonija ustupaš korak dva iz autizama samo da bi napravio korak više. Koristan rad vučeš kao hronični bronhitis. Između ostalog ovdje je i sve drugo što je preostalo i tu je pored igle ako ne nađeš kraj lokomotive. Na ovoj hrpi je sve od nemila pa do gomile nedraga tovari i tovari, koje nisam stigao da sortiram baš pod konac. Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

nedjelja, 09.07.2023.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA TRUBA Krokiji drhte od neuhranjenosti, a ja dok hodam zemljom sitan i naduvan od grčeva kao nečija namerna malenkost, izvodim svakodnevnu svoju teatralnost: kao zastava koja nema farbu ni grb šumim, šumi vetar u krošnjama, šumi, šumi plameno lišće, šumi, šumi muk umrloga. Nisam našao bisera u blatu, tek trule kosti, muče mrtvi, ječe u bljesku zlatnog zuba, i rokću, iznad njih, svinje kao da ih kinje. Biće bolje sve, spasićemo se mi svi, ali ne pre dok ne dune, gledao sam to u filmu, američke konjice truba. PROKISO 7.45 h. Čovek ne postane ni niži ni viši kad pokisne na kiši. 13.20 h. Ja kad kiša pada izađem i pokisnem, ali ne narastem niti okraćam. 17.10 h. Ništa ja ovu kišu ne shvaćam. 20.35 h. ... kap... kap... kap... kap... SNAGA HIPNOZE Kućne papuče mi futrovane onim mojim rezervnim stopama kojima je trebalo da obiđem svet. U čašici kolena još mi čuče koraci predviđeni za parade od sedam milja. Na štriku s tek opranim vešom vise i moji putevi. Njih treba da ispeglam i razastrem u daljine. No ja stavljam ruke u svoje mišje rupe (i mišja rupa vredi hiljadu dukata). U susednoj sobi čuje se kako nešto šuška i grebe, kao da je, čini se, miš u duvaru. Sklapam oči, otklapam oči, sklapam ih, otklapam. Snagom hipnoze uspavljujem dan. PLANINE, I MENJANJE ISKAZA Planine su prvi alpinisti u svetskoj istoriji – pogledaj samo kako se neprestano veru uz nevidljive stubove. Mene su usporili sudari, zemljotresi mi izrovarili i, kao na raskrsnici, ispremetali puteve, a moje nebo od munja ostalo rasporeno kao tapeta. Nisam se, dakle, mogao pouzdati ni u zvezde vodilje. Planine su, menjam iskaz, zapravo, čvoruge zemlje od udara ljudskih stopala. SEDAM MILJA Zemlja se okretala oko moje vrtoglavice. Snagu zemljotresa činile su moje migrene. Pa ipak moj palac udara pečat zemlji. Od pređenih koraka čovečanstva ja činim ples. Nemam ja čizme od sedam milja, ali imam od sedam milja Ahilovu petu. Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

petak, 07.07.2023.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA NISU RAŠOKANE Budi zabrinut manje kao zrno graška. Budi manji od neprikosnovenosti u vlastitoj misli. Suzi se poput sezonskog sniženja: budi 20–60 % (od sto) na popustu kao na raspolaganju. Raspolaži samo sa onim što imaš. I, naravno, sa onim što ćeš svakako naći u drugoga. Tvoje ideje nisu preuske, ali nisu preširoke. Svaki razgovor je tematiziran kao tapete. Štiti se argumentacijom, prezervativima, i jorganom po glavi štiti se realnim pogledima i irealnom relativizacijom. Otkad si naišao na tvrde orahe nisi više ni tako koštunjav niti si osobito jezgrovit rasplinjuješ se kao kad si shvatio stvar. KAO I ONO TVOJE PRVOBITNO NEZNANJE Prije nego se odrediš I određenje tvoje postane putanja Prije nego usmjeriš u jednom smjeru ili različitim pravcima istog smisla Ili si znao od početka kao i na početku. Kao i ono tvoje prvobitno neznanje ali ne možeš pričati o onome što ne znaš zato možeš govoriti od samoga početka ako ne znaš o iskonu ili praiskonskom, znao si sa prvim počecima. Zato nemaš šuplje priče svaka ti je tačno i na mjestu postoje bespuća bez perspektive ali određenja su u nekom ispunjenju kao praznina radi praznine suprotstavljena umjetnosti radi umjetnosti. PRIRUČNIK ZA UPORABU Izigravaš pravdu nasred istine. Elitno korporativan orgija oligarhija kao položena zakletva. Zaokružen zavjet odan kao poklič. Fenix ti je na vrh jezika. Pepeo posut po glavi garežom minulih vremena. Ili ubireš travarinu ili mostarinu. Solidaran kao armija ljudi. Bratstvo je neka vrsta prepoznavanja ljudi. Ipak, razlikuješ predrasude od krivovjerja. Srdačan si do posljednjega daha. Jednako razotkrivaš neupućenost ravno u priručnik za uporabu. NAŠIROKO Knjižim svoju imovinu. Pjesma leži na listovima kao duhovna zaostavština. Duše mi, ovdje ima spoznaje koliko i mudrosti iz iskustva. Čovjek nekad mora osloniti se na valjanost iskaza. Čovjek se nekad mora osloniti na sam iskaz kao na intuiciju. To bi trebao biti valjan iskaz kao i nepogrešiva intuicija. Što je više prežvakano, to je sočnije. Samim tim dovoljno je da nešto čujem iz prve ruke, u second handu to već je prepričano kako treba. Ponekad čovjek mora ispljunuti što je rekao iz sebe. No ne popljuvati naširoko. DOBIVAM NA PENALE Sa slova na slovo kao s brda na brdo Svakom riječju kao da ti se vraćam a pobjesnio sam kao Max. – Kako da ispravim to što misliš da sam Ljaks… I obični prdo. Od slova do slova ko od tačke A pa do tačke Be i uz ovo Be nikad ne spomenut Je... Rastajemo se mi, vjeruj nije mi lako... zar da budeš vječno nesretna? Slovo po slovo sa zuba na zub cijedi se slina, kapa riječ: „Slušaj, mala, dobivam na penale u životu, pa i ovaj meč...“ Oh! Prolaznost me vraća iz svojih daljina. Ponoć je već. Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

četvrtak, 06.07.2023.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA SVE MOŽE BITI NEŠTO Neka ne budu zapetljani konci pomršeni računi vezani u čvor Neka nije između dvije vatre na sto strana Sve naše misli su privremene sve dotle dok se ne fokusiramo na onu koja će, najzad, potrajati Pa onda neka bude trajno posvećena kulturnom dobru Neka ne bude nadute ispraznosti prozaične egzistencije klupka zmija Neka nije između spuštenog nosa i upečene usne podignute obrve i loše nacrtanih trepavica Zamišljen si kao u mješalici Centrifugalno zauzet stav Obrni-okreni, sva naša istinska kontemplacija samo je zastoj do nove dileme Sumnja je prostor između: „ima tu nečega“ i „ionako je sve bezveze“. A možda stvarno ima i nečega bezveze u svemu iako sve može biti nešto, i u tome ima nešto kao i u svemu tome, na kraju krajeva konac končeva. KADA NEBO ZASUZI Razotkrivaš tajnu kao ona tebe. Ustremljen si i na dobar razlog. Oko tebe te sve podrazumijeva. Podrazumijevaš i ti njih. Uklopio si „takođe“ i „uistinu“. Sklopio si dogovor sa uobičajenim raspoloženjem i stalno prisutnom ravnodušnošću. I razonode je bilo tu. A danas je, vidiš, i sam petak. Ovo, ipak, još uvijek može proći, prohodnost. Stagniraš i dalje u svojoj protočnosti. Uspravan kao rora koja sadrži vrijednosti vertikale svoga dimnjaka. POSTAVIO BIH TE U OSOBNU ISTINU Uvijek je kako znaš i umiješ i kad se dovijaš na sve načine Vrzmamo se kao da je na sve strane kao da je sve posvuda Mimoilaziš se postepeno ili se raspravljaš preko dodirnih tačaka. Raskorak su zalutale koračnice Sve je to tako zamršeno ako nije jednostavnije da to ne može biti. Imaj i petlju kao umotana klupka, ovdje si da sve zaviješ u priču. Postavio bih te u osobnu istinu, ali je nemam Uvijek ima nešto što ne znam i ne umijem ili nemam Ili neću čak i kada moram Nemam čak i kada imam, ne umijem čak ako umijem Ne znam čak ako dobro znam. KAO OBLAK U TVOJOJ KAFI Punim plućima kao punom parom I svaki novi dan bit će znak ako ne uporna singalizacija Dimi se oblak u tvojoj kafi Brdo se iza brda javlja Puši se kao kad razilazi se magla Vrelo je ozareno čelo, ali cool je elan Jutarnje izmjene režima na sve Ostatak će dokusuriti Zadaj da ne bi dirigovao Punim plućima kao direktiva o diktatu Diši totalitarno duboko, izdahni usput ali ne sipljičavo kao aparat u službi koji revnosno ne obnaša svoju povjerenu mu funkciju SA KOJE STRANE IZLAZI SUNCE Pomjerimo se sada sasvim malo u stranu. Neka i drugi vide to što vidimo mi. Ohrabrujmo uvijek klimanjem glavom a osmijeh je velikodušan. Ako misliš da sam ja ovo osmislio da tebi bude lakše a meni uglavnom čista savjest, to tek je pola istine. Lanci uspomena kao neki ram uokvire se kao bore: pogledat ćemo sa koje strane izlazi Sunce. Neka ga traže na općim mjestima. Kao što je opća tvoja dobrota. Nema tu niti malo defetizma. A ima čega ima. Loše navike ćemo još i pobijediti: vidiš da te nisam u samom početku opisao obično. Rascvjetan si preko cijele kolektivne svijesti. Otkrivam te u zajedničkom kruženju energije u prirodi. Trud se, takođe, vrlo cijeni. Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

srijeda, 05.07.2023.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA OTKRIJ SE Baci se u pijesak kao u vatru pepela. Baci se vodom po glavi. Krštenje obavi i svetim duhom. Postani jednostavno prostodušan kao bezazlenost. Ako si stara krpa, ne budi ofucan. Ako si pun fleka, zašto da si i musav. Ako si musav, nemoj da si zadrt poput korozije. Možda si stvarno zasićenost materijala. Materija srećom nije zasićena promjena. Materijalizuj se u sreću, otkrij se u radosti. I budi. Veseo budi. DODATAK PROTIV DOSADE Ne znam kako to izgleda pisati valjkom za krečenje. Fleka ako ostane govori i hiljadu riječi. Uši koje sam pravio u sveskama govorile su hiljade klempi. Pruži i odgovore ako pružaš signalizaciju. Namigni tu i tamo. Ovdje i sam se odmori. Predah je prepuštanje a ne predavanje. Šta je fabrička greška a šta ljudski faktor? Jednostavno upotrijebi adekvatan pribor kako se kasnije ne bi vadio na svaku manu. Katarza je dodatak. Puritanac je dosada. Olakšat ćemo ovdje kako kasnije ne bismo sve i svuda otežavali. U principu. NEOBIČAN Koga to razgovaraš? Već si im pokazao kako je Sunce veliko. Kako je Mjesec neobičan. Kad bi i ti sam znao kome sve i zašto mitinguješ. Ovo je tvoja proširena spiritualnost. I pišeš pjesme kao pisma samom sebi. Dobio si možda i svaku glavnu ulogu. Ne znam kako i kad tačno dobio si publiku. Ne znam kako i kad pojavio ti se prvi aplauz. Kome to pričaš priče na malo kad imaš samo sveznajuće trenutke. NE POSMATRAM STVARI JEDNOLIČNO Sad si ni sebi ni svom. Ni tamo ni ovamo. Niti si se držao preciznoga uputstva niti si ograisao tek tako. Prostudirao si ako jesi. Ako nisi, bubnuo si na pravu. Mislim da mene najviše tišti to što sve radim u rock and roll ritmu. Otprašim to poput veličanstvenih Ramones-a. Ne posmatram stvari jednolično. Ali posmatram svari svestrano. Samo ne zapisujem uvijek sve stvari. Samo one koje su mi po volji. I one za koje mislim da su po volji mojoj široj čitalačkoj publici. Ja sam labilna ličnost, čini mi se. Imam potrebu da se svidim. Osluškujem puls estrade: šta bi i kako bi voljela da se zabavi kroz stihove moje. PRIZNANJA SU TU Po prozoru udara protok energije ispod dušeka liježu se federi amortizacija postani vojskovođa svojoj pameti budi kraljica svojim figurama osvrni se oko sebe kao oko kuće. Ležeran si. Tvoji pokreti nisu revolucionarni. Dan i noć za tebe su dva. Dakle, orijentiran si rotaciono. Postani još i više idealist, realno u prostoru i vremenu. Još čvršća forma materijalne zaostavštine. Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

utorak, 04.07.2023.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA GRAĐEVINAR Putokaz ti pokazuje odlučnost. Staze su nanizane kao tok. Uporedo je uvijek nešto u tijeku. Put može imati svoju besciljnost. Kao na kraju svaki korak svoju odmjerenost i smislenost. Ti se možeš uputiti, i ponekad pitaš za smjer. Putokaz ti pokazuje odlučnost, uglavnom. Nekad zastaneš ili osmotriti ili osvrnuti se. Ti se zaputiš kao što si često zamišljen po prirodi. Kruženje univerzuma u stvari, u stvari, nije avanturizam. To se pokreće kao inicijativa to je kao i sa novom idejom. Sudbina je naknadna pamet ili nešto što možda prepričavamo prije vremena. GRAĐEVINAR 2 Na stihove ne treba vršiti hajke. Polako dotjerujem, materijalizam, lične potporne stubove društva, inspiracija je niz tekovina procesa omasovljenja iskustva intimnog stava neba, reka, trava. I treba u čovjeku da se slegnu tektonske, salivene ploče temelja duše. Posle se podvlačiš. Uvlačiš Gorskim vijencima da bi narastao, porastao u vrh, šiljke Himalaja. To je izgradnja profilnosti profilisanosti vlastite statue, hijerarhičnosti čela. Građevina je sad zaokružena, čvrsta, jaka. Dobra. Cijela. SUPERLOTO Uzvrpolji se kao glavni dobitak. Mozak ti radi kao loptice u bubnju. Bubnji ti u ušima kao kad te svrbi lijevi dlan. Brojevi su poslagani kako je i red. Izvuci slamčicu na superlotu. Davljenik se i za reprizu hvata. Jackpot ti je kad si sretan, i pucketaj prstima. Ti ponovi ovo sve. Kad sa drugim dijeliš sreću tu. Superloto nije kocka, to je investicija. SVE TE MALE SKRIVENE STVARI Pusti neka se slegne prašina kao slegnuta ramena slegnutoga utiska. Onda se zavuci negdje u svoj krajolik, otvori panorame duše na bilbordima ekologije. Nemoj odustati od traganja za smislom. Mora da postoji raspored složen u fiokama. Kao fino opeglane košulje u ormaru. I nered: kao sve te male skrivene stvari pod košuljama između redova. Napravi još jedan sjetan pogled kroz prozor. Sad ti je cijela soba istrošena od nagle ležernosti. Od čudne neke lepršavosti. MOŽEŠ POTOM Ne mora sve da te razdvaja od svega. Povezao si i neke konce. Opleti i po kolu. Budi veseo kao tvoja priroda. Ništa ne mora biti razlog da se udaljavaš od ovih predivnih ljudi: ruka ruci paniću kolariću. Poskoči jednom. Poskoči dva puta. Poskoči i tru puta i poljubi kakvu do sebe mladu. Možeš, potom, još dugo nakon kolo utihne i raziđe se, i ti završiš sa ovom pjesmom, odmarati se u hladu. Oznake: lirika, poetika, art, lira, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA POLA-POLA Nije daleko mir samoubice od mira nirvane. O, ti koji si se rastužio nedjeljom ujutro pred TV-om, lasom bi hvatao brodove u lavoru. Pingvini popadaše sa lijane. Koza Nostra indijanskih kasti. Hvataš bumerang čipkastim rukavicama. Polucilindar daje hlad nad kimonom. Gle, došao si ovom a krenuo onom! Kada si punio džem u palačinke bilo je kao da umotavaš u tepih Kleopatru. Zaledio šumu a kresnuo da potpališ vatru. Nije daleko truba od frule kojom mamiš zmiju iz turbana. Jedini si koji u sudokuu rješavaš jednadžbe svemira. USAMLJENA ŽENA Jutros kad sam pomaknuo zavjesu pomislio sam da sam načinio pokret rukom kao da mašem. To me je uplašilo. Ustao sam i vratio zavjesu na mjesto. „Kako si glup!“, pomislio sam, „opet je bilo kao da mašeš“. Za par minuta na vratima je zvonila usamljena žena. FAKT Nadima se moja ljuštura, u njoj zadebljalo postojanje. Novo čudo viri iz glavice kupusa. Nešto je ostalo u kukuruzu. Nešto se ispučilo iz graha. Niko nikome ništa neće priznati. Jasno je da prije mene niko nije bio živ. Sve se svodi na kajanje. Kajanje se uhodi jednako kao i ispovest, otud ovo piskaranje. Fascikle ambalažne trikotaže. Čisto državnički akt, fakt. MAMUZE Pokrepaće nam i ova družba. Stanjiće se i ovaj saldo. Izgubićemo bonus. Po nas neće doći vučna služba. Oslabiće tonus. Poreći ćemo da smo bili pogan, zakunimo se zadnji put da ne umemo da kunemo. Sam će od sebe iz života ispasti višak sudbine. Bili smo dobri? I da i ne. Jednako su nas divili i klozeti i korseti, bolji je onaj što osaburi a nije onaj što se sveti. Ne mora štikla uvek biti ta na peti. Mogu i mamuze. VEČNO BESMRTNA Jutros je pred mojim vratima nevino osvanuo optimizam sreće. To se retko sreće da pronađu se tako krpa i zakrpa, i popune šupljine polupanim lončićima, da onaj žedni otpije gutljaj vode sa svojih diogenskih dlanova. Iz daljine godina već svetli moj lik kao fokus, kao pouzdano zaleđe, umjetnost me čini jačim nego što pretpostavljam. Na mojim usnama tvoj okus kao hokus-pokus – Čuj, preparandus!? To mi više liči na neko lajanje na mesec. I ima samo smrt zvezda, ali nema smrti onako uopšte, i ima Život, i ima još Ljubav večno besmrtna. Oznake: lirika, poetika, lira, art

ponedjeljak, 03.07.2023.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA SOLUCIJA TEKOVINA Tamo gdje imaš svoj način života. Gdje mi se poklapaju navike sa dobrom rutinskom radnjom. Standardno uspjeva sve gotovo kao inače. Ideš, nadalje, kao podrazumijevanje svojim tokom kao tekovina i opće dobro. U tvojoj poetici je solucija. Odavde vidiš i širu perspektivu. Na primjer, svijetli si primjer. Na primjer, tačno gdje je naglašena smislenost. Vidi se u tvom umjetničkom postupku, što bi se reklo, razrada motiva. Mnogi nisu uzalud dubili na glavi. Mnogi spokojnije mogu sa glavom u pijesku uživati svoje standardnije inače. IMPRESIONIRANJE Moja istaknuta inertnost, prekoračujem preko sebe. Evakuišem se svakog dana u svom nemaru. Prostranost je dobra sve dok je u tebi. Skučenost u prostoru je skulptura. Ali oni koji poznaju juče i popodne. Po svojim kalendarima rodna si godina. Još danas ostavljaš pisane tragove. Pokupljeno u pjesmi opalo lišće. Dovoljno si impresionirao sve koji te poznaju. Sjetno udahni i ti. ZIMZELENA GRANA Čim posegneš za prvom uzrečicom dok dlanom o dlan već treba i jača fraza treba ti i zgodan slogan jer svako ima neku poslovicu. A veče pada kao temperatura grozničavoga u ranim jutarnjim satima. Posežeš za spisima kao za aktima. Pri ruci ti je pečat jednog vremena. Ukorak si sa minutažom. To što se ponekom i svidi svaki tvoj naslov. To samo je početak. NISAM ŽELIO DUGO ZADRŽATI SE U TOM SVJETLU Želio sam vratiti stari sjaj Nisam želio dugo zadržati se u tom svjetlu Imao sam blistavijih trenutaka Obilovao sam cijelim spektrom Imam i znam svoje mjesto pod suncem Znam tačno rasvjetu ovom ekstra nastupu Tako da nisam želio dugo zadržati se u tom svjetlu Oduvijek sam bio vedar, vedro iskristaliziran Iskričav kao vatromet kao ideja tako cijeloga bića Ne bacajući sjenu ne ulazeći u zenit Želio sam prevoditi kao lajtmotiv Biti prazničan kao svjetlucajuće konfete, i nisam želio zadržati se dugo u tom svjetlu. PUNA JEDRA Napisao sam puna jedra. Vijore pomaci kao zastave. Dobar vjetar u plućnim krilima duše. Ponekad si ispunjavao uslove. Ponekad upitnik. Ispunio si se kao obećanja. Obećavao si kao ispunjenja. Stres je takva akumulacija nekanalisane artikulacije. Možda onaj koji ne mašta baš toliko ili ne racionalizira najviše ima blokadu čakri. Zato uvijek imaj u kući slatki limun i kiselo grožđe. Oznake: lirika, poetika

nedjelja, 02.07.2023.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA GADNO OTUPEO CIRKULAR Razumem cepanicu što stvara frž. Od prve sam ukapirao drvo za ono njegovo tetoviranje godovima. Razgovarao sam sa grmljem, starim šporetom što se u grmlju šćućurio. Potok koji je pored tekao meni je rekao da nismo mi naselili obale nego su reke došle za nama, kao delfini. One su došle za nama, razigrane, kako bi se sa nama družile. To me je podsetilo da ne zaboravim sebe u gomili ni gomilu u sebi. Ko zna, možda ja i više nisam za to!? Možda sam neupotrebljiv za tu stvar!? Možda sam zarđao strug!? Ja sam možda gadno otupeo cirkular!? MAJSTOR I MARGARITA Celu sedmicu nismo izašli iz kreveta. Zaboravili smo i da postojimo od opušaka, dosade i zgužvanih limenki piva. Seks je bio slab. A onda zvono na vratima. „Ko je?“ „Majstor.“ „Kakav Majstor?“ „Majstor, jarane! Moram pogledati plinske cijevi za narednu grijnu sezonu.“ „O, zar je već jesen“, pomislim. Ušao je i vidio ju golu kako spava. Predveče me je zvono trgnulo iz dremeža I pomislio sam: „Ko je sad?“ Čuo sam je kako se dere iz hodnika: „Jesi li ti ovo, majke ti, naručio Margaritu?“ UŽIVAŠ U PRIZORU Kada s balkona, na ulici, u trgovini, dok voziš, vidiš ženu kako mazi muža, kažeš: „Svaka može biti ’nak’a. Svaka može biti bez trna ruža“. Ne pogađam često tvoje želje mada mi se njuške iskrevelje u ogledalu u izlogu u retrovizoru od pristanaka. A onda me vidiš u ogledalu, u izlogu, u retrovizoru. Uživaš u prizoru. KOD ŽENA ME NAJVIŠE PRIVLAČE SISE Privlače me žene koje znaju kako da ih nose Ruke su stvorene da budu pune Muške ruke su stvorene da se napune sisama Pusti da te dovršim kao gozbu! Dopusti da te pljesnem koji put! Izvrgni ruglu smežuranost i penzionersku Rasejanost Popljujmo zajedno izboranost i celulit Zadavimo strije u stiskanju Biću pažljiv s ugrizima dojenčeta Napumpavam priču kao tebe samu U tvojoj nagosti najjasnije otkrivena želja Da budeš posedovana Drugačije ne vrediš Ti si rasipnička tek kad se u grču skupljaš Cela tek kad te rastrgam Izmičeš da bi se vratila Dopusti da ti uklonim krvne podlive novom Strujom strasti Smela si tek kad si u strahu Oslobođena si tek kad te potpuno osvojim I savladam Poneka modrica te krasi kao rujanska zrelost Pusti da te dovršim kao gozbu! Bolje da to budem ja nego starost. SVAKU NOĆ Svaku noć pre nego što legnem svučem svoje hlače i složim ih, uredno, preko stolice. Košulju svučem i okačim je, fino, na ofinger. Sebe potom zakačim, pristojno, na udicu. Oznake: lirika, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA OD POČETKA DO STARTA NAM JE CILJ Možda me nisi shvatila u početku, vjerojatno me nisi razumjela u startu, ali od početka od starta možda nam je cilj tek sad: Upoznaj, dakle, moj put istinu i život. Iz tog početnoga mraka, iz startnog tapkanja u mjestu nisi me razumjela nisi me ni shvatila ali, nekako, mislim, uz više vjere, nadam se, ljubavi, možemo postići odredište: Spoznaj, dakle, moj put istinu i život. Jer ako sam ja mogao vjerovati i shvatiti da ćeš, strpljivo, kako vrijeme bude u tebi postiglo pomak, i evo nas već na trasi sa koje obuhvataš cjelokupnim bićem cjelokupno znanje: Dato ti je znanje, dakle: moj put istina i život. NIJE DA SVIJET NIJE IZ MENE Neću da ulazim u to Ne treba da prolazim kroz sve to Sve što je dalje od mene nije mi bliže Blisko mi nije udaljena stvar Ne bih mogao ni da uđem u to Strpaš me u okvire kao u očekivanja Ja sam intuitivan u svojim proviđenjima Ne mogu se otkriti kao ni sakriti Nije da nisam sa ovoga svijeta Nije da svijet nije iz mene Moj svijet je sav moj i sav iz mene Ja sam sav svoj sav iz sebe, a ponekad neću ulaziti ni u to. NITI OKLIJEVAM NITI SE ZADRŽAVAM Rasterećen tvojom preopterećenošću, misliš sobom o sebi Nije sjaj tvog lika kao neprestano zaduženje Mjeseca u mat boji Nikad mi se nije činilo niti da se mijenja niti mi je bio isti. Suvišno je reći: otrpavam tvoju pretrpanost. Nemoj biti okupiran kao da si tašt. Ne oklijevam niti se zadržavam, još i zanimacija ili rekreativni način. Nekako si, to je kad bih umio pronaći bolje objašnjenje, takav kakav si mi. Nikako ne oklijevam niti se zadržavam, ali ni ta Luna niti se nešto mijenja niti je po starom. BARKA Kuda te to poplave nose. Voda nadolazi kao u ušima. Struja je sve jača kao mainstream utječe kao uticajna. No voda nadolazi iz neba, iz zemlje dolazi i sa vjetrom kao kokos ili se rasipa maslačak po livadi. Plutaš kao kiseo kupus u rasolu ili salata miješana u sirćetu. Zašto je drum uvijek na raskrižju? Raskrižje je centar, ali ne znaš, sve se nekamo slijeva, razlijeva, pregrupiše kao kiše. Kružiš kao nasip oko rasipanja tu na klizištu. Poplave su preplavljene događanjima i, mislio sam da znaš, nanosima. Gdje koja kuća, auto, madrac, kapija, ne dao Bog da koga voda odnese. REDATELJ KOJI UOPĆE MORA BITI Otpozadi poput potiljka čelni sam čovjek kao začetnik misli. Isprva je moja misao, onda sve više sam tu negdje, jer tu negdje, uopće, mora biti. Žila kucavica iskazuje sljepoočnicu, ideja je više kao procvat lani, danas se radi na tome kao i onome od preklani, Na svemu radim, pomalo, onako. Mora biti da sam se tu i zamislio. Ako nisam odlutao sve do neopjevanoga, Ipak to ne mogu ni postaviti u neke stihove. Kao redatelj teatra koji ne postavlja komad niti scenu ako je iza zavjese. Oznake: lirika, poetika

subota, 01.07.2023.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA FINO SVE Postoje neke regulative ako tako zamišljaš čudom pjesništva Pronađimo se kao srodne duše Pretpostavljam da nam je stalo da ovo uspije Ne odričeš me se valjda iz čistoga hira. Mislio sam da popravljam odnose u svijetu, popravi nam odnose i okokuće Ne dozvoli da prizemne stvari zavade nas sa prizemljem Ili ako je neko nadmen kao visine da smo loši sa gornjim spratovima. Emotivnost nije suhoparna kao zrak, nije ni sparna niti je prepuno vlage kao pred kišu Uvijek čuvaš najbolje do sad do sad, ili ako je dosada bilo propušteno od sad da si susretljiviji u lijepom prijatnom, i fino sve. DOSTA DOBRIH FREKVENTIH VIBRACIJA Svi tvoji gorući problemi, sva moja vatrena podrška Tinjam kao više puta podgrijevan za tu stvar Ponekad ukresan iz prve činio sam iskru. U mom pogledu ispresjecane vrpce Kako to da znaš za vrapce i mačke, naopačke Prevodiš me u izdanja Izdajem se samo svojom pojavom, u biti. Fenomenalno je kad se pronađeš u postojanju U tvom sluhu besprekorna je istančanost Dosta dobrih frekventnih vibracija Smišljam dakle sumnjičav sam, možda previše kritičan, tako i kritiziram prema ovom sada. NI JA NE TVRDIM DA SAM BOLJI ČOVJEK Nije zamršeno, nije debeo čvor, ništa prenapuhano Ne raspetljavam ni za svaki slučaj, u svakom slučaju nije upetljano, ne raspredam ti tu sad nešto. Nije oteklina, ništa podliveno, posuto pepelom po glavi. Ni ja ne tvrdim da sam bolji čovjek. Svakako da ima nešto bolje od mene nakon svakog mene, gotovo idilično. Poprište je kad se nešto odigralo i kad su, vjerojatno, postojali tereni ili tačka. Sudionik si vremena, ne znaš samo kome to prolaziš, ali vječna trajnost. Ni ja ne tvrdim da sam bolji čovjek, ali ide bolje kao čovjek i po i čovjek i po i ljudina, što se kaže. Nije nezgrapno, ne strši ružno, štaviše, uklapa se savršeno. TURBO OSJEĆANOST Hodaš po mimikriji kao po sijelu. Isus je hodao po vodi kao rođen u čamcu. Ti si rođen u šlaufu za spašavanje, ali ne toneš zbog slamke za koju se hvataš. Kameleonska godišnja doba, čovjek je pritajena klimatska promjena. Kalendarske obmane javnosti, brvno u tvom oku, šuma sad već kisela kao kiseli krastavci. Šmrk ti dobacuje sve do špricanja mlaza. Osjećam turbo osjećanost kao postmoderno otkriće povijesti. Kao emoci,onalnost, jer vidim, hvataš se u perspektivu Jedna za drugom socijalne mreže su na vidiku. BEZIDEJNOST I TEMATIKA Bezidejnost je kad mi neopravdano lutaju misli Ništa ne postižeš ni kada ciljano misliš Nekada u nedogled ponekad nesvjesno Bezidejno je 100% nedostatak sublimacije premda si Ponekad bezidejan i kao 100% maštovit čovjek. Kako da sad to objasnim? Imam li ideju o tome šta pričam? Ako se samo prenemažem sa nekom svojom predstavom, Ne znam. Ideja, kažu, čitao sam o tom, sine kao, recimo, jutarnje zrake kad budi se dan i Sunce izlazi koje svima život daje. Razrađuješ dalje ideju, imaš temu sve do u detalje. VLAK BEZ GLAVE Na ovaj način moram diskutirati Nekako sa teme na temu Dolaziti odakle nisam Prolaziti šta sve jesam Pretpostavljam da nas debata neće odvesti nigdje Odvuče nas na zelenu stranu Izbaciti nas totalno iz kolosijeka Bit ćemo kao vlak bez glave Koji izgleda poput saonica u snijegu Građanina Kejna Šta sve nisam prolazio Moram prolaziti i kroz sve što jesam Oznake: lirikka, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA NEŠTO JE PROTIV SVIH NAS SKUPA, GENERALNO UZEVŠI Sad kada si življi kao ophođenje, Odnos ti je popravljen kao lepršavost, Nema razloga vjerovati kao je sve protiv tebe Nešto je protiv svih nas skupa, generalno uzevši. Ali sada si prikladniji kao nesseser. Stvarno ideš uz sve te sitnice. Nema razloga vjerovati da malodušnost koristi. Sve u svemu, nema šta, a i ništa nije nešto. Ništa nije baš ničemu. Sada sam optimalniji kao puno postigunuće u svemu što sam dostigao. I sam pristup mi je vidljivo poboljšan. Ne tapkam uvijek u mraku. MISLE KAKO SAM OSTAO BEZ AMBICIJE Iritiraš nas kao iz sve snage. Sve su ti snage grupirane kao jedna. Umjetnost je slobodna od potvrđivanja. Skoro ništa ne dokazuje osim što ima onih koji to razumiju. Misle kako sam ostao bez ambicije. Sa takvoga drveta samo takav plod se rađa. Sa onakvoga drveta onakav rod i otpada. Rasipanje je kao rasute snage koje možeš vidjeti posvuda, i po polju i kao rasute misli koje nisu koncentrirane jednostavno u isti fokus pod istu pažnju. Ako si stoga začepljen do grla Ne pokazuješ volju Pokazuješ samo čvrstu voljnu nevoljnih momenata Istakni ono što je relativno Relativno je, zapravo, prilično toga, ali ti moraš reći kad je dosta. PRIJEKO POTREBNO, NUŽNO PONEKAD Izležavam se dezenski palmovito, isključivo. Misli rezervno djeluju za svaki slučaj. Alternativno je kad je nemoguće spoznati šta je, kako je, inače ja sam dobro. Hvala, na pitanju, ide sve po starom. Nema nešto posebno novo, osim svakodnevne rekapitulacije. Apdejtujem se kao osvježen i to me čini čilim, radost je konstantno prisutna, onako po starom. To je dobro jedno kretanje, rekao bih, kreativno rješenje koje me upućuje na važne stvari. Život je dragocjen, zamisli se baš kad treba: djeluj samo ako baš dođe da sve ne može samo, ili nema ko drugi. FOKUS USREDSREĐENOSTI Budi predan iskreno nečemu kao u žiži interesiranja. Neka je tvoj fokus optimiziran kao da si uvijek ti u pitanju. Možda ti ne može biti svejedno, ali, svejedno neka ti bude nevažno, nebitno na kraju krajeva. Jer bitno je samo najvažnije. Odgovoran si prema pitanjima svih pitanja, tu nemaš neke rasijanosti i pometnje. Koncizna je misao u toku svoje svijesti, i istina će te uvijek na ispravan put navesti. Život je zato prepuno unutarnje svjetlosti, a voliš i kad je čisto vedar dan. Ugodno i prijatno vrijeme koje zaista sve čini nekako zaista ljepšim. Jesi, dakle, postojiš punim kapacitetom. DOGAĐAJ Postoje moji zakoni prirode, moja priroda je pitoma kao i današnji dan. Sezonski gledajući, idealna je i pozitivisti će utvrditi kako su otud ovako blagi okusi recitiranja. Postoji zakoni prirode, prirodna je zakonitost ova ili ona, to je sigurno, nešto se pomiče iako se za većinu stvari može reći da su u svojem pohodu. U kretanju je sklad i haotičnost, kako da sredim misli pitao sam se na početku svoje karijere. Nekako mi se motivska cjelina raspada pred očima, iako u isto vrijeme narasta jasno viđenje šire slike Obuzima me lirski treptaj iako me je preplavio val emotivnosti pa je svaki doživljaj proživljen kao događaj. Oznake: lirika, poetika