Alen Alispahić.

USKORO IZABRANE PESME ALENA ALISPAHIĆA 2

IZABRANE PESME ALENA ALISPAHIĆA

Oznake: umjetnost, slika, instalacija, art, fotografija, kvikica, knjige, lirika, youtube channel, seoska idila, romantika

IZABRANE PESME ALENA ALISPAHIĆA 2

IZABRANE PESME ALENA ALISPAHIĆA 2

Oznake: poezija, art, Književnost, lirika, poetika

IZABRANE PESME ALENA ALISPAHIĆA 2

IZABRANE PESME ALENA ALISPAHIĆA 2

Oznake: poezija, art, Književnost, lirika, poetika

KNJIGA PESAMA IZABRANE PESME ALENA ALISPAHIĆA

https://konkursiregiona.net/alen-alispahic-izabrane-pesme/

IZABRANE PESME ALENA ALISPAHIĆA

Oznake: poezija, art, poetika, pjesništvo, Kultura, književost, lirika

Sretna Nova godina

Generacijska

Potištenost je glavobolja zaglavljena u misao.
Potiljak je nešto tupo kao bol o vratu.
Ne iznenađuje te slijepi ugao
i čisto gledanje naokolo
nego oštar rez u slijepoočnici.
Maglovito je poput mrene.
Iščašena slika kao ispupčenja na prizmi.
Ne prenosiš preko koljena slomljenu čašicu
vizije kojom koračaju generacije.
I šta na kraju kaže predaja?
Neki su, kažu, dizali ruke od svega.
Do kraja krajeva sačekaj vedrije raspoloženje,
jubilej je kao zaokruženost.
Svejedno ako se i ovako i onako da ti je glava
baš onako više četvrtasta.

Prizanja su tu

Po prozoru udara protok energije
ispod dušeka legu se federi amortizacija
postani vojskovođa svojoj pameti
budi kraljica svojim figurama
osvrni se oko sebe kao oko kuće.
Ležeran si.
Tvoji pokreti nisu revolucionarni.
Dan i noć za tebe su dva. Dakle, orjentiran si
rotaciono.
Postani još i više idealist, realno
u prostoru i vremenu. Još i više čvršča forma
materijalne zaostavštine.

Dolazak do opisa

Negdje treba doći do opisa:
sve što tebi čini adekvatnu predstavu.
Portretiraj koliko možeš u dvije-tri crte,
oslikaj vjerno sad šta je tu je.
Ne treba uvijek sve ni da zablista.
Neka samo sjaji iz sve snage.
Ili se dogodi iluminacija, čista ozarenost: neka sve
izgleda da je oduvijek bilo biser u školjci.
Zaslužio si profilisanost jer provodio si
istančane trenutke.
Likovi su ti na terenu kao i svi dežurni dispečeri,
i novinari reporteri.
Ponekad, fakat, kao da praviš kompoziciju
a ne lirski sastav.

I ja imam svoj jutarnji program

Sada bih se volio prepustiti jutarnjim satima.
Mogu prepričati šta mi prolazi kroz glavu,
pjesma je stalna komunikacija.
Kiša je cenzurisana na srednje vrijednosti,
tako da sam tek pola inspiriran ovim 13 oktobrom.

Te stvari oko 05:00 i 04:30 kada najčešće pišem
ono što će ostati nezaborav. Podešen sam na današnje
vrijednosti konfiguracija okruženje ima delikatan
ukus. Znam da moram spomenuti nešto što će voljeti
ne samo preko dana ili cijele sedmice ili podići sve
na mjesečni izvještaj.

Treba mi epska razmjera liričnosti. Deset tip-top Utisaka,
kroz 1 konac na 7 iglene uši.
Kako bih se volio prepustiti jutarnjim satima
referirati o okusu kafe. Zvukovima koji se čuju vani.
Tako su mirni ovi jutarnji sati, ako sam ikad bio pun sebe
to je evo ovo.

Konceptulanost GPS

Ulični performans, happening, konceptualna instalacija.
Teatar koji se odvija preko dana u gradu ili svjetska pozornica,
ili ova ovdje.
Šah nije šetati po crno-bijelom pločniku kao patos u rimskim
kućama i rezidencijama.

Umjetnost je znati da je kvadrat osobito obilježen od A do H
numerisan od 1 do 8.
Karte svijeta su paralele i merdijani. Možda te asocijacija
oslobađa kao šum iz svemira ali previše si simboličan
kao sazviježđe ili Sf koji se kreće ćirilično L.

Pogledaj šta još možeš zbližiti Ljubav neka ti bude L+j
u jedom slovu.
Ne daj da te zavaraju ako si Njuškalo. Spoji N i J kako dolikuje.
Staro si Njuškalo.

Oznake: lirika, poetika, art, knjieževnost

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA U 2023

Povukao sam se

Povukao sam se kao neosjetno
Diskretnije i nije moglo
Kao na prstima kao da se iskradam
Kao da sam upravo izašao kroz poluoškrinuta vrata

Kao da su me upile sve te znatiželje
Posljednja ljubopitljivost isušila moje bare i lokve
Prikladnije nije moglo od ovoga
Ukusnije, pristojnije, laganije, elegantnije

Ne izgleda kao da sam nestao
Povukao sam se kao neosjetno
Kao negdje u sjeni kad se išetaš
Ili kao da si upravo napustio zgradu


Sasvim svejedno

Imao sam sve što si imala i ti
Ti si htjela da budeš kao i svi drugi
Ja sam htio da budem kako Bog zapovijeda
Isticala si u svakoj prilici kako si ispravna i upravu
Ja, vjerujem, nisam bio ni počemu poseban
Nisam se tim pretjerano opterečivao
Ti nisi prestajala sa svojm egom
Mogao sam da postignem koliko god si ti postigla
Željela si doseći barem onoliko koliko su to drugi dosegli
A zar nije bilo bolje uraditi sve kako Bog zapovijeda
I ko je potom od nas prvi pomislio da se utopio
U opće sivilo
Ili, u nešto svejedno sasvim svejedno

Možda nisam mnogo proputovao svijetom

Možda nisam mnogo proputovao svijetom
ali sam, vjerujem, dosta odmakao od stresa i kojekakvih peripetija.
Sad sam smiren kao početak nove sezone, cijeli novi ciklus
preda mnom je, cijele nove sezone, dosta je tu i perspektiva
hvala Bogu i duhovnost mi je zdrava, živa.
Ne znam da li sam baš mnogo lutao sve na jednom mjestu, i pobjede
i porazi u toj jednoj točki ali misli barem da, u konačnici,
kao revanš kao remi napravio sam
pomak.
Pomaknula se stvar konačno sa svoje točke, otvorila se preglednost
kao da je prvi put kao široko ti polje a uređene staze perivoja.
Dušta mora biti svoja
kao što je i plemenita i draga
a biće pitko, razborito i meko
nako svih putešestvija, kako reće neko.

Uknjiženje optimizma

Ponekad mi je jasno.
Utireš put, generalno, kao sretanje pažnje.
To nije izvesti trik kao na ispašu.
Nisam ovdje da sa svakim stihom obrazujem komisiju.
Knjiga nije dopremljena depeša iz generalštaba.
Jasno su naznačena iznimna poglavlja u mom životu:
probudim se kad se probudim, mislim da sam još uvijek
lijep, mlad, što da ne i privlačan. Perspektivan.
I pišem, onako pomalo.
Ponekad je jasno: vantjelesni optimizam.
Kad miriše u zraku. Osjeća se kao nekako s proljeća.
I čita se gotovo svaki dan u horoskopu.

Dobro

Pored svega što si se naslušao
a i napjevao tamo-vamo, vamo-tamo,
ovoono onoovo.

Možda me opet prepoznaješ izdaleka.
Nikada nisam bio to što misliš ni izbliza.
Trebao bih stvarno započeti umjesto hronika
zapisivati sjećanja.

Sjećam se kako su uspomene dovljno vrijedne.
Uvijek su postojali dragi ljudi.
Ako sam mogao vraćao sam se pobliže na draga
mjesta. Ljude drage.

Moj položaj u svijetu je takav. Vrijedni ljudi
oduvijek su postojali.
Prilika da se iskaže zahvalnost.
Jedno prostodušno.“Hvala.“
Kako je dobro vidjeti opet
I opet vidjeti da je dobro.

Oznake: pjesme, lirika, poezija, lira, art

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

PRAKTIKUM

Moje najvažnije poruke nikada nisu postojale.
Ništa još nije utjerano u ćošak.
Ne izdvajam značajnije od redovnog ispisivanja
opisanog koje prilažem uredno kao rukopis.
Sve je tu datirano kako mi se mota po glavi.
Nikada neću izaći iz ove priče, pokušat ću donijeti
optimizam.
Ranije sam, priznajem, bio više estradan
i pjesme su ličile na potpisivanje milionskih ugovora.
Sad je sve procvjetalo kao na aukciji.
Ponekad licitiram sa objašnjenjima pa koji ponudi više.
Nekada treba napisati svoje najznačajnije naslove
tako da o njima razbijaju glavu, jer ako pojednostaviš,
napravio si uputstva ili vodič.

WHAT IS IN THE NAME

Možda si nadmen kao gojaznost
čisto smo lakanovska vrsta
orator si i u duši
Jedino dimljenom vratu ne pušeš za vrat.
Mislim da to imam za doručak.
Bio je na popustu u jedno tržnom centru tako
mi je žena mogla priuštiti da ga kupi.
Njoj topli obrok, meni kad od 09.15 nekako
nađem vremena.
Doduše, u ovoj pjesmi sad sam u trećoj strofi.
Govorkam pomalo kao Radio Mileva.
Kad smo već kod radija, nađem vremena da preslušam
i „Žutu ružu Texastassa“.
Glory Gora aleluja.

BISTRIO SAM

Tražim tri čiste.
Razumljive kao sve što sam bistrio
do sada.
Kad jedno drugom okrenu leđa,
ljudi znaju jedni o drugima sve.
I znaju sve o svemu.
Kad ljudi prolaze pored ljudi i kažu: „Dobar dan“
neki kažu: „Dobar dan“, drugi ne kažu.
Ali prvog sljedećeg koji naiđe
pitat će „Kako si? Šta radiš?“ i uopće nastaviti
zanimati se tvojim životom.
Tražim dvije paušalne
kako bih jednom razumio njihov svijet.

JA MOGU SVE OVO I DA NE ZAPISUJEM

Mogu svega da se sjetim.
Ali neću u inat.
Sjećam se samo onoga što mi savjest
nalaže.
Ja mogu sve ovo i da ne zapisujem.
Ja želim da podijelim vjeru i nadu i ljubav.
Sada kada sam se naučio ovom umijeću
želim da vam se to stvarno svidi.
Ne bih želio da propadne.
Ona jedna divna noć u kojoj sam odlučio
da ću pokušati objasniti što sam. Ko sam.
Zašto sam.

... ILI OVO NA POČETKU SU TRI TAČKE SA KOJIM POČINJEM NAZIV PJESME

Kako bi bilo da ja neprestano radim scene.
Rekli bi da sam impulsivan.
Tri tačke nedorečene.
Repriziram program kao utvrđivanje gradiva,
češće nego trač.
Može da stoji heklanje preko ekrana,
naučili smo se kao pjesmicu:
špica je recitacija.
Kad bi došle Švabe, one bi tipično svoje: tralala.
U dubini duše svaka kreativnost sadrži mantru:
vjerujem da sam mlad, visok, lijep i, možda,
plav.
Možda sam kestenjasto smeđ.
Vjerujem da problem treba sagledati objektivno
sa obje strane.
Pravedno. Pravično. I kako treba.
Sa rejtingom.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

UTVRĐENA GRADIVA

Pohodi koji su izgubljeni na prvom koraku,
ples je sve vrijeme imao prednost.
Odskakalo je od svoga vremena kao u podne.
Budućnost se lijepi kao poštanske markice.
Uspijevaš da se ubijediš u utvrđena gradiva.
Prikradaš se homogeno, homogeno ne izvlači
perspektivu, slabo šta na vidjelo.
Kaskao si kao i svako razrađivanje planova
u hodu.
Odluke, međutim, teku kao crvena linija.
Ostaješ ispod crte.
Raštrkano oko tebe kao pokidani konci.
Budućnost ne zacjeljuje povicima niti pak
domunđavanjem.

EVERGREEN, AGAIN

Danas je divan trenutak.
Ponovo pulsira pjesma, zanosna je.
Moguće je dobro raspoloženje kao sezonska sniženja.
Ali ovdje je to kao Plima sa radija
kao New Wave ’80-ih, nemam riječi,
zapravo, imam ali ne znam kako da iskažem.
Možda i znam, ali vidi se, nekako,
na meni se vidi divan trenutak, koliko danas.
Upamti jednu stvar, u ništa nisam siguran
osim da nije loše ako se lijepo zabavljaš.
I pjesma pulsira kao hit-song sezone,
čisti šlager koji je, možda obilježio, dekadu
uvršten u evergreen.

VODEĆA

Ja neću
Ti budi vodeća
Ti si jaka
Mene hvataju krize
Nisi nimalo lakša
Sve si teža
Ja nisam
Ti si sveža

JEDINKA

Poneki se unesu u analize kao u lice.
Panorama iz kuloara tu iza ugla.
Sad znaš da je univerzum mali poput mitomanija.
I šta sa tim registrom poredaka koji ti je vladao
u različitim vremenima u različitim stihovima.
Tvoja privatna globalizacija širi vidike.
Interesne sfere izbjegavaju suvišno: sad znaš da je
univerzum mali poput laprdanja u prazno, ni
politikantstvo ti nije jača strana.
A nisi takav da odaješ ko ovdje piše populistički.
Kružok je mjera svih stvari.

STOJIŠ TI

Sve teškoće koje si mogao iznijeti
kao stvari iz kuće ili porodično blago.
Ali nije zadatak sveske razbacivati se
ako zasja sve u punom trku,
bio si u redu.
To znači kako ispred sebe i iza sebe
stojiš ti.
Činiš li se utemeljen?
Upravo poput porodičnoga blaga
u kući.
Možda si činio i društvo?
Možda si piramida?
Možda si nalik na ovu svesku koja ima
ivice, ali njena zadaća je beskrajna misao.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

OK SKROZ

Možda se ne veseliš.
Jutro u uniformi dočekuje radne dane: malo naoblake,
svežina koja steže na zimu. I potpuno nepoznati kurs.
Možda nije bitno šta ispisuješ dok otireš đonovima
po svome otiraču pred svojim pragom
istinski svoj život. Istinski svoj roman, istinske svoje
galerije.
Niko neće gledati tvoj otirač pred tvojim vratima,
a ti ćeš stajati tako i čitati kao toz iz fildžana, satima.
Dobar si ti.
Možda se ne veseliš, ali samo je budali ravno do mora.
Ako i dalje budeš slušao tu blesavu odavno deplasiranu
pesmu
da će taj dotični Džoni Štulić
kao fantom slobode doći da te vodi ravno do dna,
ti si onda potpuno slomljen. Pizduh si onda neviđen.
Promeni ploču, kako bi se to ono nadahnuto reklo.
Peklo pa ispeklo.
Ali dobar si ti. Dobar, a dobar i kobili treba! Ma, daj
samo te malo zezam.
Mislim, okej si ti skroz.
Stajaćeš tako i dalje satima, brisati noge, onda ćeš
gledati,
potom brisati noge, potom gledati,
potom gledati tamo negde, tamo daleko, daleko od
mora.
dosadne biljke puzavice
Predveče, dok ti žena bude nešto pričala, a i ujutru,
kad ti isto bude nešto pričala pred posao,
nastavićeš da gledaš u fildžana toz.

TRI ZRNA PASULJA I OBLAK

Zabijaš mi vetar u leđa
podmuklo krišom kao zmija
noge.
Ja ne mislim
da ako budem bljuvao vatru
postanem automatski zmaj.
Repovi na kraju svake priče
đavolji su
i dokaz su da dotični đavo nit
ore nit kopa.
Širiš mi ruke
a širiš i moje ruke.
Misliš da će tako sa
otvorenim dlanovima
pretvoriti se u listove
papira
pa da tako s oblacima pišem.
Nikad nisam mislio,
u stvari, da lomim paperje munja.
Ne kreštim ja opšti loš glas
groma
i šapat zemlje, jedva čujan,
koji se uzdiže kroz ove uporne
i tri zrna pasulja.

TUGE VEDRINE

Prepusti prostoru toliko vremena
da se ispuše.
Malo vremena i za prostranost
u sebi.
Osmijeh očiju lebdio je, a nije se spuštao
na tvoja usta. Ipak, vedar si.
Po proročanstvu ispunićeš neke lijepe trenutke
šutke. Ovo s pjesmama čista je varka.
Ovo je za one dokone.
Njih si i prije uspio uvjeriti da sve ima smisla.
Onda šetnje duge.
Onda tuge.
Tuge.
Tuge.

KISEL KUPUS

Imamo i mi masla po svojoj glavi
Ide nam to kao puter po loju
Voda se znoji kao mazut
Nauljeno je sve kao bebina guzica
I ti si sad mlađi za jednu povelju
Za cijelu jednu depešu izgledaš svježije
Ti duša si samo za moje oči
Ti si oči samo za takav pogled
Glede ovoga, inače imamo gorčine
poput zrna gorušice
Slane su nam kože poput sudžuka
A samljeli smo sve za sarme, ako znaš
šta mislim

ŠAMARANJE

Spore gljive ne čine te odmah šamanom.
Nisi woodoo majstor ako pušeš u maslačak sasušen.
Ne čupaj lutkicama glave iz korjena.
Samo se korov vadi iz korjena.
Sapleten si između simbioze i suverenosti.
Neodlučan si između partnerstva i nezavisnosne
komponente.
Udružen život je socijalizacija, usamljen život prođe
neprimjetno, ali upadljivo neprimjetno.
Imaš uvijek krug da bi došao do unije.
Presijek je i na godišnjem nivou kao inventura.
Sabireš i svoj lik i svoje djelo i iznad i ispod crte.
Okrećeš portret kako slijeva tako zdesna, kao da si
u procesu šamaranja.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

POETSKA STVAR

Da našom poezijom oslikamo svjetove.
Da sačuvamo ove naše ovakve kakvi su bili.
Da nanovo otkrijemo Jovu.
Hiperbolama opisujem svoju malenkost.
Jezik koprca ribu na suhom moje ustalasane čežnje.
Zapise jagodica prsta, prenijeti su u one isheklane
stolnjake,
čista poetska stvar.
Da našim stimulacijama i povoljnim kreditima vratimo
zajmove, otpisujem već godinama breme sa svojih pleća
duše svoje, ništa ja više ne definišem.
Ništa ja više ne deklarišem, sve je kod mene
u postupku i čista je
poetska stvar.

SREDINA ME PRIHVATILA

Sredina me prihvatila.
Sada sam opet sretan. Sredina me je
počela priznavati, prihvatila svojim, i ja sam joj
zahvalan.
Lijepo je znati da nisi ni za što kriv.
Oduvijek sam znao da mi ništa ne fali.
Sredina me je prihvatila, pokazala je
cijelom svijetu da ni ja nemam
mana.

VIŠE SE NE OKREĆE PLANETA

Sve što se moglo staviti pod mišku
novine,
ili svježi hljeb
obje u džepovima ruke
u džepu ključevi
nešto još zgužvanog novca
i privjesak na kojem visi
mala disko-kugla.
Iza ugla
tu, odmah, možda je sretneš
možda sve bude prvi put
možda se sve završe
s njom,
ljubavne priče...
I ljubav, najzad, bude...
Sve manje znaš o sebi...
Više ne okrećeš glavu kad koja cura
prođe
no sada ti se okreće u glavi
toliko, toliko ti se okreće u glavi
da se čak
više ne okreće planeta.

EPOLETA

Ne dopireš do mene kao što me stvarno
nije ni briga.
Zamisli da si otvorena knjiga i da si pročitan.
Zamisli da si proziran kao slojevito oblačenje,
predvidljivi kostimi iz stripoteka.
Pred vratima jesen u ravnodnevici, samosažaljenje
koje gledam, nostalgija kojoj nema lijeka,
sve na što ti duša čeka.
Ja koji najbolje opisujem jesen
šutim o svom zlatnom ljetu.
Ne dopireš do mene dok te gledam kako
stavljaš epoletu.

RJEŠENJE

Dvostruko ličan po općim mjestima.
Priloške te određuju taman koliko te i ne određuju.
Pratiš radnju kao što urađeno ostaje
u pratnji daljnih okolnosti.
Ne treba ostati zbunjen, nego zbunjuj!
Ako se možeš oteti utisku sebe.
Prijemčiv si.
Neodoljivost je samo jedna osobina koja sliči
agilnosti.
Prepuno vlastite pažnje vodite prema sebi.
Pomiješan među faktore stabilnosti činiš
priželjkivan poredak univerzuma.
Ostani mir i ljubav, red i konačno rješene sposobnosti
fleksibilne mimikrije.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

PREKRATKE KAO MINI SUKNJE ALI DUGOTRAJNE KAO VITKE NOGE

Snalazim se kao u po posla.
Mislim da se u mojoj nedovršenosti krije krupniji
sažetak.
Mislim kao je tu sve nekako tijesno i sabijeno,
ali ko sam ja da se petljam duboko u ljudske duše.
U kraćim crtama prepričao sam različite životne
epopeje.
Povijest se ne pokazuje tačnom čak i kad se ponavlja.
Intuicija je prva po snazi, druga je izuzetno privlačna
žena.
Mašta je razigrana suprotno od lukavstva
Ono je kao lešina i raspada se u svom smradu
Primitivno u refleksnom luku podižeš obrvu
Nisi začuđen, samo hoćeš da izgledaš seksi

SENTIŠ

Pratiš moj književni rad kao plesna sekcija
Ne umotavam to u neku priču ali ne rastežem previše
u jufku
Popunjen si kao elegantno i u tonalitetu
Iz tebe isplivava samo ono što nije potonulo.
Pučina pliva u okupanoj svjetlosti
Recitiranje nije usmena predaja više lirski fedback
Nemoj ništa predimenzionirati u svojoj lirici
Možda kolosalni naslov tek da privuče pažnju.
Fedback nije mitingovanje, moram te demantirati
Lišen propagandnog plana i programa ostaje ti
sentiš:
Jer sunce sja, dan je vedar,
potočić žubori, u krošnji šumi zrak, titra lišće
kao i povjetarac, tijelo prožima jeza
u sladostrašću, noć je
prepuna zvijezda, ili je mjesečina
srebrena ili uzdaha puna u postelji,
nešto od toga
uvijek se doživljava vrlo emotivno, pa i
ritmično.

DVA I DVA ČETIRI PUTA ČETIRI

Šuga tvojih izvještaja, vaši tvojeg umotanog pramena
Ti si akt u prostoru ali tužan čin postojanja
Zalijepnjena za desk kao žvaka ili sličica u tek saliven
beton
Asfalt je protkan ekranom popločanih đonova.
Šetao sam se kao dva i dva kružio i kroz temperaturne
razlike
Moje je cvijeće u kući iz nekoliko razloga
Moje cvijeće na balkonu ima svoj razlog
Osmislio sam i svakom namještaju u kući,
kućnim aparatima, i svemu kao knjige ili časopisi
dobar razlog.
Cipele su uvijek na pragu nečega. Omiljenu majicu
uglavnom tražim danima.
Čarapa ima posvuda, ali to me ne iznenađuje.
Ukoliko sam gologuz, i gaće bi morale biti tu negdje.
Šetam se kroz stan kao četiri puta četiri, nalazim
prolaze kroz sobe kao kroz život.

MY WAY

I tražim,
put kojim se ide, glat, kao u Hamide.
I put sveopšte solarizacije koju pale ruke
Lucije.
I da tako stignem u nove osvite sveta koje budi Sabaheta.
I koračam vitak kao vita Jela, ozarenog čela. I bude mi samo dana bela
što ono donosi nam Izabela.
I na kraju, na kraju svoga puta, kad se sumira
MY WAY
i kad siđem sa bine kao sa Sabine, i bude duši prosto,
i kažem sebi: Ale, hej, ali frankly, nemaš tu šta da
snatraš ili sinatraš – Al, sve si DID IT rahat kao ispod vela što bejaše rahat Rahela...
I tražim,
put kojim se ide, glat, kao u Hamide...

KOD ŽENA ME NAJVIŠE PRIVLAČE SISE

Privlače me žene koje znaju kako da ih nose
Ruke su stvorene da budu pune
Muške ruke su stvorene da se napune sisama
Pusti da te dovršim kao gozbu!
Dopusti da te pljesnem koji put!
Izvrgni ruglu smežuranost i penzionersku
Rasejanost
Popljujmo zajedno izboranost i celulit
Zadavimo strije u stiskanju
Biću pažljiv s ugrizima dojenčeta
Napumpavam priču kao tebe samu
U tvojoj nagosti najjasnije otkrivena želja
Da budeš posedovana
Drugačije ne vrediš
Ti si rasipnička tek kad se u grču skupljaš
Cela tek kad te rastrgam
Izmičeš da bi se vratila
Dopusti da ti uklonim krvne podlive novom
Strujom strasti
Smela si tek kad si u strahu
Oslobođena si tek kad te potpuno osvojim
I savladam
Poneka modrica te krasi kao rujanska zrelost
Pusti da te dovršim kao gozbu!
Bolje da to budem ja nego starost.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

KAO MALO DIJETE

Radujem se svemu dobrom kao malo dijete
Dobro je sve u svemu da je radost svijeta
još uvijek ispred tuge i žalosti
Nadam se da je tako
Zista se nadam da će zdravlje i veselje uz svu sreću tu
pobijediti.
Radujem se malim stvarima kao malo dijete
Ljupkim plemenitim koje koliko god sitnice nisu
beznačajne
Veličina je bitna ali i nebitna, zavisi
Nebitno, shvatili ste. Vjerujem da je mjera omjer svih
stvari.
Umjereno sam, mislim, napisao, možda i neumjerno
mnogo hitova za jednoga čovjeka, ali tražio sam, možda,
kako da se izrazim, način da se iskažem
Tu stoji sve kao neobavezno pjevušenje dok se u
pojedinim
slučajem zamišljaš nad refrenom
ref: Tu stoji sve kao neobavezno pjevušenje dok se u
pojedinim slučajevima zamišljaš nad refrenom / 2 x
Zaaaamišljaaaaš naaad reeefreeenoooom / 3 x (visoki alt)

OSMIŠLJENO REDUCIRANJE

Osmišljen si kao prvobitno
U samom početku začet si idejno
Ponašaš se očito planski
Vidi se u tebi čista realizacija.
Sve sam naveo i ono što sam porekao
Svjetonazorno ne otkirvam picinu dlaku
Venerin brijeg kao idilične pejzaže
Okruženje prirodno kao daljna perspektiva.
U prvim redovima ništa nije drugorazredno
Magareća klupa uvijek je na stupu srama
U početku bijaše sve i svašta sad samo pomalo
onako
Reducirano je iz predostrožnosti, dosta toga,
sa početka priče.

OTVORENE MAPE U ŠPILU KARATA

Sve je otvoreno kao znanje
Možda će me poslužiti predosjećaš
Nepovjervljiv stavljam sve na vjeru u ishod
Razoglićen si kao od majke rođen.
Ključ od sefa je imunitet
Nepokolebljiva riznica raskoši i glamura
Postoji nagovještaj koji te drži u dubiozi
Postoji dubioza koja insinuira da bit će nešto,
ili neće.
Organizam je struktura, to je cijeli produkt
Projekcije i za naredne naraštaje
Biće je više okrenuto dubini smisla
Suštini svega postojećega i postojanja samog.

NIJE OVO NEKI RAPORT

Nisam neki izuzetak da potvrdim pravilo
Nisam neko pravilo koje tako glasi
Više se niti ne izjašnjavam
Ovo nije neki iskaz
Nisam nešto izričito
Naročito nisam se osjećao, stvarno ne pamtim
Možda je sve ovo po definiciji
Možda je definicija po svemu kao kiše jesenje
Nisam neki pojam
Jedva uhvate vezu s vezom
Premda ne donosim sud
Gotovo intuitivno dođe mi nadahnuće
Onako intimno kao trenuci malodušnosti

KOLOVOĐA

Glavni kolovođa u svoj ovoj literaturi.
Premda je ponekad pomalo možda trendi.
No ona već sad nosi istinske tekovine
otvorena kao na dlanu.
Tendencioznost je odbačena kao nepouzdan
svjedok vremena.
Manirizam je ostao na istom nivou razvoja.
Jedino ovi istinski uneseni podaci o osjećanju
i dubokoj emotivnosti jednoga čovjeka
kroz ovaj period koji ga je pratio
validan je spisateljski materijal
iskustvo potrebno cijelom čovječanstvu
iz kojega se vidi sasvim realna poetika
bića naših života.
Dokument u kojem saznajemo više
o nama.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

THE HOUSE OF THE RISING SUN PART 7
HAPPY SHINING PEANUTS

Zašto ne kažeš da si izašao iz svoga Sunca
Eto te u blještavilu kao kikiriki
Po meni si svaka košpa za sjemena
Bit će od tebe klica nekoga rasada.
Pričaj kako je dobacivati stalno na sve strane
Provlači ti se svaka kao žena poslata na zadatak
Eto si sinuo kao da se u tebe gledat ne može
Osvanuo si prije nego ti se smrklo ovaj put.
Sad pričaj kako si rotirajući kao Zemlja
Sa revolicionarnim pogledom na Mjesec
Eto si pomalo i posrebren poput narodnih bisera
Bit će od tebe književni fond.

CILJNOST OVOG TEKSTA

Ne znam na šta ciljaš?
Što ti je konkretno cilj.
Je li ti cilj opravdava besciljnost ili ti je cilj
kako si sredstvo koje opravda cilj.
Cilj je na kraju i tebi u interesu.
Cilj ti ponekad dođe, i to kao postignut skor.
Možda postignut skor dođe sam od sebe
kao tvoj pikiran cilj.
Zaciljan ti je cilj, pogled zamišljenoga čovjeka
u sebe u vlastitu spoznajnost, u budućnost.
Nije li, u konačnici, cilj težnja.
Tiha patnja, čežnja kako bi rekao pjesnik.
Možda sve vrijeme postižeš više od cilja.
Prevazišao si cilj.

ATRAKTIVAN KAO PUBLIKA
ILI NEBO I ZEMLJA

Možda treba biti atraktivan kao publika
Ili ostani slabo primjećen u široj slici
Ostani idiličan
Moji konzumenti ovoga dobra trebali bi znati
nije potrošna roba ovo što pišem.
Potroše se, znam, poneke ideje. Ofuca se
svjetonazor
Ali ja ovdje vidim ptičju perspektivu
dok vi prepoznajete grabljivice
Krajolik je sveobuhvatan kao zemljopis.
Možda ne razlikuješ crnu od bijele mačke
Svi su ti putevi, najzad, obojeni u pješačke prelaze
Tek mala promjena na semaforu: ginger, mala plava, i
crna žena
ili kose braon.
Ako nije ofarbana u drečavo zelenu i neku fluorescentnu
doslovno plavu kao nebo.

MISAO TI JE NAPROSTO PROŠIRENA

Dani su naopaki kao naopačke
Gotovo si odapeta strijela u razapeti luk
Tačan si kao u metu, za dlaku
promašuješ cilj.
Promašuješ opravdana sredstva ciljnom
ravninom
Dani su naglavačke kao krivinom izvrnute riječi
Misao ti je naprosto proširena
Proširen si prosto; priprosto.
Duboko zaturen kao kreativac u prozaičnost
Posjeduješ neka stvaralačka sredstva
Nekad su više određena nekad su, uopće, neodređena
Dani podjednako dube na glavi kao i na guzici.

OVDJE JE I SVE DRUGO

Neka te prate sve ove vrline.
Ti nikada nisi zastajao za savremenim.
Pratio te je dobar glas među tiho tišim i glasno glasnijim.
Nadvikivao si se za vlastitim recitovanjem sebe.
Biti među ljudima je kao biti sam u šizofreniji.
Sva ta kakofonija ustupaš korak dva iz autizama
samo da bi napravio korak više.
Koristan rad vučeš kao hronični bronhitis.
Između ostalog ovdje je i sve drugo
što je preostalo i tu je pored igle ako ne nađeš kraj
lokomotive.
Na ovoj hrpi je sve od nemila pa do gomile nedraga
tovari i tovari, koje nisam stigao da sortiram
baš pod konac.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

TRUBA

Krokiji drhte od neuhranjenosti, a ja dok hodam
zemljom sitan
i naduvan od grčeva kao nečija namerna malenkost,
izvodim svakodnevnu svoju teatralnost:
kao zastava koja nema farbu ni grb šumim,
šumi vetar u krošnjama, šumi, šumi plameno lišće,
šumi, šumi muk umrloga.
Nisam našao bisera u blatu, tek trule kosti, muče mrtvi,
ječe u bljesku zlatnog zuba, i rokću, iznad njih, svinje
kao da ih kinje.
Biće bolje sve, spasićemo se mi svi, ali ne pre dok ne
dune,
gledao sam to u filmu, američke konjice truba.

PROKISO

7.45 h.
Čovek ne postane ni niži ni viši
kad pokisne na kiši.
13.20 h.
Ja kad kiša pada izađem i pokisnem, ali ne narastem niti okraćam.
17.10 h.
Ništa ja ovu kišu ne shvaćam.
20.35 h.
... kap... kap... kap... kap...

SNAGA HIPNOZE

Kućne papuče mi futrovane onim mojim rezervnim
stopama kojima je trebalo da obiđem svet.
U čašici kolena još mi čuče koraci predviđeni za parade
od sedam milja.
Na štriku s tek opranim vešom vise i moji putevi.
Njih treba da ispeglam i razastrem u daljine.
No ja stavljam ruke u svoje mišje rupe (i mišja rupa
vredi hiljadu dukata).
U susednoj sobi čuje se kako nešto šuška i grebe, kao da
je, čini se,
miš u duvaru. Sklapam oči, otklapam oči, sklapam ih,
otklapam.
Snagom hipnoze uspavljujem dan.

PLANINE, I MENJANJE ISKAZA

Planine su prvi alpinisti u svetskoj istoriji
– pogledaj samo kako se neprestano veru uz nevidljive
stubove.
Mene su usporili sudari, zemljotresi mi izrovarili i,
kao na raskrsnici, ispremetali puteve,
a moje nebo od munja ostalo rasporeno kao tapeta.
Nisam se, dakle, mogao pouzdati ni u zvezde vodilje.
Planine su, menjam iskaz, zapravo,
čvoruge zemlje od udara ljudskih stopala.

SEDAM MILJA

Zemlja se okretala
oko moje vrtoglavice.
Snagu zemljotresa
činile su moje migrene.
Pa ipak
moj palac udara
pečat zemlji.
Od pređenih koraka
čovečanstva ja činim
ples.
Nemam ja čizme od sedam milja,
ali imam od sedam milja
Ahilovu petu.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

NISU RAŠOKANE

Budi zabrinut manje kao zrno graška.
Budi manji od neprikosnovenosti u vlastitoj misli.
Suzi se poput sezonskog sniženja: budi 20–60 % (od sto)
na popustu kao na raspolaganju.
Raspolaži samo sa onim što imaš.
I, naravno, sa onim što ćeš svakako naći u drugoga.
Tvoje ideje nisu preuske, ali nisu preširoke.
Svaki razgovor je tematiziran kao tapete.
Štiti se argumentacijom, prezervativima, i jorganom
po glavi
štiti se realnim pogledima i irealnom relativizacijom.
Otkad si naišao na tvrde orahe nisi više ni tako koštunjav
niti si osobito jezgrovit
rasplinjuješ se kao kad si shvatio stvar.

KAO I ONO TVOJE PRVOBITNO NEZNANJE

Prije nego se odrediš
I određenje tvoje postane putanja
Prije nego usmjeriš u jednom smjeru ili različitim
pravcima
istog smisla
Ili si znao od početka kao i na početku.
Kao i ono tvoje prvobitno neznanje
ali ne možeš pričati o onome što ne znaš
zato možeš govoriti od samoga početka ako ne znaš o
iskonu
ili praiskonskom, znao si sa prvim počecima.
Zato nemaš šuplje priče
svaka ti je tačno i na mjestu
postoje bespuća bez perspektive
ali određenja su u nekom ispunjenju kao praznina radi
praznine
suprotstavljena umjetnosti radi umjetnosti.

PRIRUČNIK ZA UPORABU

Izigravaš pravdu nasred istine.
Elitno korporativan orgija oligarhija
kao položena zakletva.
Zaokružen zavjet odan kao poklič.
Fenix ti je na vrh jezika.
Pepeo posut po glavi garežom minulih vremena.
Ili ubireš travarinu ili mostarinu.
Solidaran kao armija ljudi.
Bratstvo je neka vrsta prepoznavanja ljudi.
Ipak, razlikuješ predrasude od krivovjerja.
Srdačan si do posljednjega daha.
Jednako razotkrivaš neupućenost ravno
u priručnik za uporabu.

NAŠIROKO

Knjižim svoju imovinu. Pjesma leži na listovima
kao duhovna zaostavština.
Duše mi, ovdje ima spoznaje koliko i mudrosti
iz iskustva.
Čovjek nekad mora osloniti se na valjanost iskaza.
Čovjek se nekad mora osloniti na sam iskaz kao
na intuiciju.
To bi trebao biti valjan iskaz kao i nepogrešiva intuicija.
Što je više prežvakano, to je sočnije.
Samim tim dovoljno je da nešto čujem iz prve ruke,
u second handu to već je prepričano kako treba.
Ponekad čovjek mora ispljunuti što je rekao iz sebe.
No ne popljuvati naširoko.

DOBIVAM NA PENALE

Sa slova na slovo kao s brda na brdo
Svakom riječju kao da ti se vraćam
a pobjesnio sam kao Max.
– Kako da ispravim to što misliš da sam Ljaks…
I obični prdo.
Od slova do slova ko od tačke A pa do tačke Be
i uz ovo Be nikad ne spomenut Je...
Rastajemo se mi, vjeruj nije mi lako...
zar da budeš vječno nesretna?
Slovo po slovo sa zuba na zub
cijedi se slina, kapa riječ:
„Slušaj, mala, dobivam na penale
u životu, pa i ovaj meč...“
Oh!
Prolaznost me vraća iz svojih daljina.
Ponoć je već.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

SVE MOŽE BITI NEŠTO

Neka ne budu zapetljani konci pomršeni računi
vezani u čvor
Neka nije između dvije vatre na sto strana
Sve naše misli su privremene
sve dotle dok se ne fokusiramo na onu
koja će, najzad, potrajati
Pa onda neka bude trajno posvećena kulturnom dobru
Neka ne bude nadute ispraznosti prozaične egzistencije
klupka zmija
Neka nije između spuštenog nosa i upečene usne
podignute obrve i loše nacrtanih trepavica
Zamišljen si kao u mješalici
Centrifugalno zauzet stav
Obrni-okreni, sva naša istinska kontemplacija samo je
zastoj do nove dileme
Sumnja je prostor između: „ima tu nečega“ i
„ionako je sve bezveze“.
A možda stvarno ima i nečega bezveze u svemu iako sve
može biti nešto, i u tome ima nešto kao i u svemu tome,
na kraju krajeva konac končeva.

KADA NEBO ZASUZI

Razotkrivaš tajnu kao ona tebe.
Ustremljen si i na dobar razlog.
Oko tebe te sve podrazumijeva.
Podrazumijevaš i ti njih.
Uklopio si „takođe“ i „uistinu“.
Sklopio si dogovor sa uobičajenim raspoloženjem
i stalno prisutnom ravnodušnošću.
I razonode je bilo tu.
A danas je, vidiš, i sam petak.
Ovo, ipak, još uvijek može proći, prohodnost.
Stagniraš i dalje u svojoj protočnosti.
Uspravan kao rora koja sadrži vrijednosti
vertikale svoga dimnjaka.

POSTAVIO BIH TE U OSOBNU ISTINU

Uvijek je kako znaš i umiješ i kad se dovijaš na sve
načine
Vrzmamo se kao da je na sve strane kao da je sve
posvuda
Mimoilaziš se postepeno ili se raspravljaš preko dodirnih
tačaka.
Raskorak su zalutale koračnice
Sve je to tako zamršeno ako nije jednostavnije da to
ne može biti.
Imaj i petlju kao umotana klupka, ovdje si da sve
zaviješ u priču.
Postavio bih te u osobnu istinu, ali je nemam
Uvijek ima nešto što ne znam i ne umijem ili nemam
Ili neću čak i kada moram
Nemam čak i kada imam, ne umijem čak ako umijem
Ne znam čak ako dobro znam.

KAO OBLAK U TVOJOJ KAFI

Punim plućima kao punom parom
I svaki novi dan bit će znak ako ne uporna
singalizacija
Dimi se oblak u tvojoj kafi
Brdo se iza brda javlja
Puši se kao kad razilazi se magla
Vrelo je ozareno čelo, ali cool je elan
Jutarnje izmjene režima na sve
Ostatak će dokusuriti
Zadaj da ne bi dirigovao
Punim plućima kao direktiva o diktatu
Diši totalitarno duboko, izdahni usput
ali ne sipljičavo kao aparat u službi koji
revnosno ne obnaša svoju povjerenu mu funkciju

SA KOJE STRANE IZLAZI SUNCE

Pomjerimo se sada sasvim malo u stranu.
Neka i drugi vide to što vidimo mi.
Ohrabrujmo uvijek klimanjem glavom a osmijeh je
velikodušan.
Ako misliš da sam ja ovo osmislio da tebi bude lakše
a meni uglavnom čista savjest, to tek je
pola istine.
Lanci uspomena kao neki ram uokvire se kao bore:
pogledat ćemo sa koje strane izlazi Sunce.
Neka ga traže na općim mjestima.
Kao što je opća tvoja dobrota.
Nema tu niti malo defetizma.
A ima čega ima.
Loše navike ćemo još i pobijediti: vidiš da te nisam
u samom početku opisao obično. Rascvjetan si
preko cijele kolektivne svijesti.
Otkrivam te u zajedničkom kruženju energije
u prirodi.
Trud se, takođe, vrlo cijeni.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

OTKRIJ SE

Baci se u pijesak kao u vatru pepela.
Baci se vodom po glavi.
Krštenje obavi i svetim duhom.
Postani jednostavno prostodušan
kao bezazlenost.
Ako si stara krpa, ne budi ofucan.
Ako si pun fleka, zašto da si i musav.
Ako si musav, nemoj da si zadrt
poput korozije.
Možda si stvarno zasićenost materijala.
Materija srećom nije zasićena promjena.
Materijalizuj se u sreću, otkrij se u radosti.
I budi.
Veseo budi.

DODATAK PROTIV DOSADE

Ne znam kako to izgleda pisati
valjkom za krečenje.
Fleka ako ostane govori i hiljadu riječi.
Uši koje sam pravio u sveskama
govorile su hiljade klempi.
Pruži i odgovore ako pružaš signalizaciju.
Namigni tu i tamo.
Ovdje i sam se odmori.
Predah je prepuštanje a ne predavanje.
Šta je fabrička greška a šta ljudski faktor?
Jednostavno upotrijebi adekvatan pribor
kako se kasnije ne bi vadio na svaku manu.
Katarza je dodatak. Puritanac je dosada.
Olakšat ćemo ovdje kako kasnije ne bismo sve
i svuda otežavali. U principu.

NEOBIČAN

Koga to razgovaraš?
Već si im pokazao kako je Sunce veliko.
Kako je Mjesec neobičan.
Kad bi i ti sam znao kome sve i zašto mitinguješ.
Ovo je tvoja proširena spiritualnost.
I pišeš pjesme kao pisma samom sebi.
Dobio si možda i svaku glavnu ulogu.
Ne znam kako i kad tačno dobio si publiku.
Ne znam kako i kad pojavio ti se prvi
aplauz.
Kome to pričaš priče na malo
kad imaš samo sveznajuće trenutke.

NE POSMATRAM STVARI JEDNOLIČNO

Sad si ni sebi ni svom.
Ni tamo ni ovamo.
Niti si se držao preciznoga uputstva
niti si ograisao tek tako.
Prostudirao si ako jesi.
Ako nisi, bubnuo si na pravu.
Mislim da mene najviše tišti to
što sve radim u rock and roll ritmu.
Otprašim to poput veličanstvenih Ramones-a.
Ne posmatram stvari jednolično.
Ali posmatram svari svestrano.
Samo ne zapisujem uvijek sve stvari.
Samo one koje su mi po volji.
I one za koje mislim da su po volji
mojoj široj čitalačkoj publici.
Ja sam labilna ličnost, čini mi se.
Imam potrebu da se svidim.
Osluškujem puls estrade:
šta bi i kako bi voljela da se zabavi
kroz stihove moje.

PRIZNANJA SU TU

Po prozoru udara protok energije
ispod dušeka liježu se federi amortizacija
postani vojskovođa svojoj pameti
budi kraljica svojim figurama
osvrni se oko sebe kao oko kuće.
Ležeran si.
Tvoji pokreti nisu revolucionarni.
Dan i noć za tebe su dva. Dakle, orijentiran si
rotaciono.
Postani još i više idealist, realno
u prostoru i vremenu. Još čvršća forma
materijalne zaostavštine.

Oznake: lirika, poetika, art, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

GRAĐEVINAR

Putokaz ti pokazuje odlučnost.
Staze su nanizane kao tok.
Uporedo je uvijek nešto u tijeku.
Put može imati svoju besciljnost.
Kao na kraju svaki korak svoju odmjerenost
i smislenost.
Ti se možeš uputiti, i ponekad pitaš za smjer.
Putokaz ti pokazuje odlučnost, uglavnom.
Nekad zastaneš ili osmotriti ili osvrnuti se.
Ti se zaputiš kao što si često zamišljen po prirodi.
Kruženje univerzuma u stvari, u stvari, nije avanturizam.
To se pokreće kao inicijativa to je kao i sa novom
idejom.
Sudbina je naknadna pamet ili nešto što možda
prepričavamo prije vremena.

GRAĐEVINAR 2

Na stihove ne treba vršiti hajke.
Polako dotjerujem, materijalizam, lične potporne stubove
društva,
inspiracija je niz tekovina procesa omasovljenja
iskustva intimnog stava
neba, reka, trava.
I treba u čovjeku da se slegnu tektonske,
salivene ploče temelja duše.
Posle se podvlačiš. Uvlačiš Gorskim vijencima da bi
narastao, porastao
u vrh,
šiljke Himalaja.
To je izgradnja profilnosti profilisanosti vlastite statue,
hijerarhičnosti čela.
Građevina je sad zaokružena, čvrsta, jaka.
Dobra. Cijela.

SUPERLOTO

Uzvrpolji se kao glavni dobitak.
Mozak ti radi kao loptice u bubnju.
Bubnji ti u ušima kao kad te svrbi lijevi dlan.
Brojevi su poslagani kako je i red.
Izvuci slamčicu na superlotu.
Davljenik se i za reprizu hvata.
Jackpot ti je kad si sretan,
i pucketaj prstima.
Ti ponovi ovo sve.
Kad sa drugim dijeliš sreću tu.
Superloto nije kocka, to je investicija.

SVE TE MALE SKRIVENE STVARI

Pusti neka se slegne prašina
kao slegnuta ramena slegnutoga utiska.
Onda se zavuci negdje u svoj krajolik,
otvori panorame duše na bilbordima ekologije.
Nemoj odustati od traganja za smislom.
Mora da postoji raspored složen u fiokama.
Kao fino opeglane košulje u ormaru.
I nered: kao sve te male skrivene stvari
pod košuljama između redova.
Napravi još jedan sjetan pogled kroz prozor.
Sad ti je cijela soba istrošena
od nagle ležernosti.
Od čudne neke lepršavosti.

MOŽEŠ POTOM

Ne mora sve da te razdvaja od svega.
Povezao si i neke konce.
Opleti i po kolu.
Budi veseo kao tvoja priroda.
Ništa ne mora biti razlog da se udaljavaš
od ovih predivnih ljudi: ruka ruci
paniću kolariću.
Poskoči jednom.
Poskoči dva puta.
Poskoči i tru puta i poljubi kakvu do sebe
mladu.
Možeš, potom, još dugo nakon kolo utihne i
raziđe se, i ti završiš sa ovom pjesmom,
odmarati se
u hladu.

Oznake: lirika, poetika, art, lira, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

POLA-POLA

Nije daleko mir samoubice od mira nirvane.
O, ti koji si se rastužio nedjeljom ujutro pred TV-om,
lasom bi hvatao brodove u lavoru.
Pingvini popadaše sa lijane.
Koza Nostra indijanskih kasti.
Hvataš bumerang čipkastim rukavicama.
Polucilindar daje hlad nad kimonom.
Gle, došao si ovom a krenuo onom!
Kada si punio džem u palačinke bilo je kao da umotavaš
u tepih Kleopatru.
Zaledio šumu a kresnuo da potpališ vatru.
Nije daleko truba od frule kojom mamiš zmiju iz
turbana.
Jedini si koji u sudokuu rješavaš jednadžbe svemira.

USAMLJENA ŽENA

Jutros kad sam pomaknuo zavjesu
pomislio sam da sam načinio pokret rukom
kao da mašem.
To me je uplašilo.
Ustao sam i vratio zavjesu na mjesto.
„Kako si glup!“, pomislio sam,
„opet je bilo kao da mašeš“.
Za par minuta na vratima je zvonila
usamljena žena.

FAKT

Nadima se moja ljuštura, u njoj
zadebljalo postojanje.
Novo čudo viri iz glavice kupusa.
Nešto je ostalo u kukuruzu.
Nešto se ispučilo iz graha.
Niko nikome ništa neće priznati.
Jasno je da prije mene niko nije bio živ.
Sve se svodi na kajanje.
Kajanje se uhodi jednako kao i ispovest,
otud ovo piskaranje.
Fascikle ambalažne trikotaže.
Čisto državnički akt, fakt.


MAMUZE

Pokrepaće nam i ova družba. Stanjiće se i ovaj saldo.
Izgubićemo bonus.
Po nas neće doći vučna služba. Oslabiće tonus.
Poreći ćemo da smo bili pogan, zakunimo se zadnji put
da ne umemo da kunemo.
Sam će od sebe iz života ispasti višak sudbine.
Bili smo dobri? I da i ne.
Jednako su nas divili i klozeti i korseti,
bolji je onaj što osaburi a nije onaj što se sveti. Ne mora
štikla uvek biti ta na peti.
Mogu i mamuze.

VEČNO BESMRTNA

Jutros je pred mojim vratima nevino osvanuo
optimizam sreće. To se retko sreće
da pronađu se tako krpa i zakrpa, i popune
šupljine
polupanim lončićima, da onaj žedni otpije gutljaj vode
sa svojih diogenskih dlanova.
Iz daljine godina već svetli moj lik kao fokus,
kao pouzdano zaleđe, umjetnost me čini jačim nego što pretpostavljam.
Na mojim usnama tvoj okus kao hokus-pokus –
Čuj, preparandus!? To mi više liči
na neko lajanje na mesec.
I ima samo smrt zvezda, ali nema smrti onako uopšte,
i ima Život, i ima još Ljubav večno besmrtna.

Oznake: lirika, poetika, lira, art

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

STRIP-ŠLAGER

Ponekad jutro podrugljivo poluosvane.
Gledajući na tebe da svi vide jesi li bižuterija
ili puni sjaj.
Čeka te pred izlogom tvoje neispavanosti
da vidi nakit tvoga umora.
Možda ćeš tek sad uronuti u dan kao u umivanje
ili ćeš pažljivo odškrinuti vrata svoga ormana.
Stajat ćeš ispred jutra kao špageta
u špageti westernima.
Odskočit će i podne na sparinu.
Moguće je da će dan da zađe prema suncu
kako spada.
Ili, vjerovatno, prema prvoj birtiji
sa oblakom iznad glave u kojem nije ni zapitan
niti je nezapitan šta to radi u ovoj strip hit-pjesmi.

DOPADLJIVA BILJEŠKA

Nastojeći uvijek ostati nekako,
kako da kažem.
Više ovako, činimi se; da, zapravo da.
U jednu ruku i tako da se sagleda,
ili onako iz prve ruke.
Tačnije rečeno: ovo nije prezican izvještaj
otrpilike ovo je tačno onako kako se
osjećam.
Možda su samo temperaturne razlike.
Ako uviđaš preširoko, skrati priču.
Dopiši još nešto lijepo kao podsjetnik.
Kako da kažem, neka ostane
baš dopadljiva bilješka da se svidi
onom ko pročita.

ČOVJEČANSTVO JE POPUT RIMA

Unutarnji vojs što ti brani naglas sram.
Sens ti od prve pusti suzu savjesti.
Na sva zvona tvoj lični mir i tiho
bivstvovanje. Obznanjuje i široki osvrt na
kosmopolitizam i pacifizam. Dobra volja je
duboko iskustvo.
Ljudi kod tebe imaju određeni kredit.
Zadužili su se kod tebe takođe i suretljivošću i
odlučnošću da pomognu ako si
u nevolji.
Čovječanstvo je poput Rima, ne može se izgraditi
za jedan dan.
Plemenito učinjeno obračunavaš sa kamatom.
Saosjećajnost koja će te voditi.
Imaš vjeru u čovjeka, nadu u džepu.
Ekologija raste na grani.
I zdravlje koje nema alternativu
niti pamet ima cijenu.
I ljubav.

POLAGANA ŽURBA

Plastično kao lastiš rasteže se stvarnost.
Hodaj, hodaj po serijskoj traci.
Na dresu kao na koži nosi svoj konfekcijski broj.
Izaberi komunikacijski kanal
i dragu komunikativnu osobu dobre volje.
Ne gubi glavu, frekvenciju, slobodu izbora,
ni osjećaj za stvarnost.
Poput žvakaće gume, pomalo filmski, mljackaš
relativitet.
Sve gledaj iz svoga ugla
osim onoga što je uopšteno.
Pogledaj prvo kako stoje stvari.
Poredaj ih kako misliš da treba da stoje oduvijek.
I ne zaostaj previše ispred onoga koji je
ispred svoga vremena.
Žuri se polako.

PRTLJAŽNIK

Ne znam više gdje mi srljaju riječi.
U koju se to zapliću mrežu?
U kojoj se to kuhaju kaši?
U koji su se zaturile džep?
Koliko su prevalile dosada?
Čine li podvezice ili guste pletenice?
Ograđujem li se rešetkastom strukturom, stoji li pred nama pijano kolo? Posvuda se skupljaju riječi.
Izgledaju ponekad kao punoglavci.
Stoji pred tobom vrelo i lijep okean.
Pakuju li riječi svoj prtljag?
Ili su se raspakirale?

Oznake: liria, poetika, art

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

Po receptu

Naručje kojim možeš prigrliti bez neophodnih objašnjenja.
Ne zove se to kao da si najmudriji.
Takođe je istina da nikad nisi postavljao zamke.
Prostodušan kao oksimoron ukazuješ na nepotrebna
lukavstva.
Potrebno je tek ponekad posuti se šećerom
po glavi.
Slatkorječiv si po receptu.
Po preporuci umiljat kao jagnje a i nije tvoje da dokazuješ
ono što bi te samo prijevremeno učinilo starijim
i potpuno smorilo.
Dakle, ispruži jaslice
neko će se naspavati kao beba.
Budi zarasla rana
kao da si od početka ljekovit.

Pročitana Politika

Iz ove klime u klimatske promjene.
Iz ove atmospfere iz atmosferskog pritiska.
Očajnički si repetirao slavinu na izvorima svojim:
potekli su izvori, jačinu šmrka smanjio si
jer niko ko te čita nije demostrant.
Sve si ovdje okupio gole pristalice,
nikakve zavojevači ni domaće plačenike,
moje kosmopolitske politike građanina svoga
toplog doma i kućice svoje mile, svojega posla kojeg gledaš
i prijateljstva i ljubavi.
Ostani pojedinac i kilava masa.
Ostani masa i kilavi pojedinac.
Ali, ostani kao da si Omladinac.
Prijateljstvo nema granica: a ako je ovo prospekt
za utrte kaldrme i korza onda sve nesporazume
ostavimo kao pročitanu Politiku.

Rezerve

I danas si susretljiv sa ostatkom sebe.
Preostalim malodušnostima od juče.
Kao logo pokazuješ otvorenost prema drugima.
Rezerve sebe kao rudna bogastva.
Ponekad zalazi duboko kao nafta u bušotinu.
Dan odugovlačiš kao započinjanje kućanskih poslova.
Sporzumne strane pišeš gotovo pola svoga vijeka.
Ali, sad na ovom mjestu zaokruži svoju misao
u narodnu poslovicu.
Neka baš ovdje podvlače što će nekad nekom prilikom
u nekom društvu nadahnuto pročitati.
Onda će ovi uzeti svoje notese i svi će to do jednoga
prepisati.
Napiši još jednu, zaredom.
Neka im se i ta svidi.
Neka se iz priloženog vidi.

Širi ruke

Kazaljke se razmeću po satu
kao da su kakvo dobro učinile.
Ponekad pratiš njihov tupi ugao.
Znaš da će, čim stignu, poklopiti jedna drugu.
I, evo tvog trenutka da poguraš stvari.
Znajte i to da u ovom vremenu ima neko
ko vam se raduje i širi ruke.
Ne dajte zato da vas grli praznina.
U pune sate uglavno su radio vijesti ili TV Dnevnik.
Tad postajemo današnjica. Kao prilog.
I bolja budućnost kao zalog.

Iskrena prijateljstva

Kao da postoji strašan teret vijekova.
Nemoj te to pokušavati mumificirati.
Astrologija vam je samo brojne tačke gledišta.
I nemam neko naročito svoje mišljenje.
Naročito mi je mišljenje svakoga od vas.
Moja povijest je razgovijetna kao med i mlijeko.
Htio bih da ti se objasnim svakog drugog dana
Htio bih ti objasniti sve.
Historija kakvu znamo puna je rupa kao radovi na putu.
Treba prihvatiti iskrena prijateljstva.
Osobito tamo gdje si iskreno pronašao sebe.
Kao da postoji vječiti neki nesporazum kompletno
utvrđen a kojeg ne želiš proganjati.
Nemojte pokušavati oživljavati demone.
Neka i vaša povijest bude kao po loju.

Oznake: lirika, poetika, art

Kao da nemaš logike


Kao da nemaš logike
I okružen si vlastitim doživljajima
Okružen si, takođe, događajem
Nema te stvari na svijetu u kojoj nisi bio kao poklopac

Bio si kao strijela
Uostalom ti si jednostavan kao hljeb i so
I okružen si vlastitošću
U krugu si kružnog toka

Događa se, ne kažem

Oznake: pjesme, Književnost, žličrka, art, lira, poetry

Ne znam kako

Ne znam kako, kako da kažem, to da kažem
Volio bih, štaznam, nekako to sve iz sebe da kažem
Postoji, kako se zove, neka želja da sve kažem
Kažem, volio bih sve to da iskažem na neki način

Ne znam kako to da kažem
Pojma nemam, nekako da sve što se može o tom kazat kažem
Postoji, ovaj, vidi, da sad tu već neznamšta, vjerovatno, način
Na neki način

Kažem, volio bih to nekako i kažem
Neka od solucija kao prosto proširena tema koja će kazati ideju
Neznam, kako da kažem, kako to da kažem
Volio bih, nije da ne bih, sve da kažem

Oznake: pjedmr, knjižrvnost, lirika, art, lira, poetry

Nešto prihvatamo nešto ne prihvatamo

Bolje je biti kao stari dobri

I u novoj pjesmi kao po starom
Stari sam dobri kao nikad
Naravno, bolje kad-ikad nego nikad
Bolje je biti kao stari dobri

I opet nekako novi tektstovi pjesme
Kao po starom kao nikad zapravo prije
Naravno, bolje kad-ikad nego kasno kasnije
Kasno će biti kasnije

Opet nekako ove su riječi, lirika ova
Dobra stara kao nova
Naravno, bolje i sada nego da nije
A nije da nije možda i krasnije

Oznake: pjesme, art, Književnost, lirika

Sretna Nova godina

Sretna i uspješna Nova 2023.
Živi i zdravi bili.

Oznake: pjesme, art, lirika