PRAKTIKUM
Moje najvažnije poruke nikada nisu postojale.
Ništa još nije utjerano u ćošak.
Ne izdvajam značajnije od redovnog ispisivanja
opisanog koje prilažem uredno kao rukopis.
Sve je tu datirano kako mi se mota po glavi.
Nikada neću izaći iz ove priče, pokušat ću donijeti
optimizam.
Ranije sam, priznajem, bio više estradan
i pjesme su ličile na potpisivanje milionskih ugovora.
Sad je sve procvjetalo kao na aukciji.
Ponekad licitiram sa objašnjenjima pa koji ponudi više.
Nekada treba napisati svoje najznačajnije naslove
tako da o njima razbijaju glavu, jer ako pojednostaviš,
napravio si uputstva ili vodič.
WHAT IS IN THE NAME
Možda si nadmen kao gojaznost
čisto smo lakanovska vrsta
orator si i u duši
Jedino dimljenom vratu ne pušeš za vrat.
Mislim da to imam za doručak.
Bio je na popustu u jedno tržnom centru tako
mi je žena mogla priuštiti da ga kupi.
Njoj topli obrok, meni kad od 09.15 nekako
nađem vremena.
Doduše, u ovoj pjesmi sad sam u trećoj strofi.
Govorkam pomalo kao Radio Mileva.
Kad smo već kod radija, nađem vremena da preslušam
i „Žutu ružu Texastassa“.
Glory Gora aleluja.
BISTRIO SAM
Tražim tri čiste.
Razumljive kao sve što sam bistrio
do sada.
Kad jedno drugom okrenu leđa,
ljudi znaju jedni o drugima sve.
I znaju sve o svemu.
Kad ljudi prolaze pored ljudi i kažu: „Dobar dan“
neki kažu: „Dobar dan“, drugi ne kažu.
Ali prvog sljedećeg koji naiđe
pitat će „Kako si? Šta radiš?“ i uopće nastaviti
zanimati se tvojim životom.
Tražim dvije paušalne
kako bih jednom razumio njihov svijet.
JA MOGU SVE OVO I DA NE ZAPISUJEM
Mogu svega da se sjetim.
Ali neću u inat.
Sjećam se samo onoga što mi savjest
nalaže.
Ja mogu sve ovo i da ne zapisujem.
Ja želim da podijelim vjeru i nadu i ljubav.
Sada kada sam se naučio ovom umijeću
želim da vam se to stvarno svidi.
Ne bih želio da propadne.
Ona jedna divna noć u kojoj sam odlučio
da ću pokušati objasniti što sam. Ko sam.
Zašto sam.
... ILI OVO NA POČETKU SU TRI TAČKE SA KOJIM POČINJEM NAZIV PJESME
Kako bi bilo da ja neprestano radim scene.
Rekli bi da sam impulsivan.
Tri tačke nedorečene.
Repriziram program kao utvrđivanje gradiva,
češće nego trač.
Može da stoji heklanje preko ekrana,
naučili smo se kao pjesmicu:
špica je recitacija.
Kad bi došle Švabe, one bi tipično svoje: tralala.
U dubini duše svaka kreativnost sadrži mantru:
vjerujem da sam mlad, visok, lijep i, možda,
plav.
Možda sam kestenjasto smeđ.
Vjerujem da problem treba sagledati objektivno
sa obje strane.
Pravedno. Pravično. I kako treba.
Sa rejtingom.
Post je objavljen 20.07.2023. u 10:51 sati.