IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA U 2023
Povukao sam se
Povukao sam se kao neosjetno
Diskretnije i nije moglo
Kao na prstima kao da se iskradam
Kao da sam upravo izašao kroz poluoškrinuta vrata
Kao da su me upile sve te znatiželje
Posljednja ljubopitljivost isušila moje bare i lokve
Prikladnije nije moglo od ovoga
Ukusnije, pristojnije, laganije, elegantnije
Ne izgleda kao da sam nestao
Povukao sam se kao neosjetno
Kao negdje u sjeni kad se išetaš
Ili kao da si upravo napustio zgradu
Sasvim svejedno
Imao sam sve što si imala i ti
Ti si htjela da budeš kao i svi drugi
Ja sam htio da budem kako Bog zapovijeda
Isticala si u svakoj prilici kako si ispravna i upravu
Ja, vjerujem, nisam bio ni počemu poseban
Nisam se tim pretjerano opterečivao
Ti nisi prestajala sa svojm egom
Mogao sam da postignem koliko god si ti postigla
Željela si doseći barem onoliko koliko su to drugi dosegli
A zar nije bilo bolje uraditi sve kako Bog zapovijeda
I ko je potom od nas prvi pomislio da se utopio
U opće sivilo
Ili, u nešto svejedno sasvim svejedno
Možda nisam mnogo proputovao svijetom
Možda nisam mnogo proputovao svijetom
ali sam, vjerujem, dosta odmakao od stresa i kojekakvih peripetija.
Sad sam smiren kao početak nove sezone, cijeli novi ciklus
preda mnom je, cijele nove sezone, dosta je tu i perspektiva
hvala Bogu i duhovnost mi je zdrava, živa.
Ne znam da li sam baš mnogo lutao sve na jednom mjestu, i pobjede
i porazi u toj jednoj točki ali misli barem da, u konačnici,
kao revanš kao remi napravio sam
pomak.
Pomaknula se stvar konačno sa svoje točke, otvorila se preglednost
kao da je prvi put kao široko ti polje a uređene staze perivoja.
Dušta mora biti svoja
kao što je i plemenita i draga
a biće pitko, razborito i meko
nako svih putešestvija, kako reće neko.
Uknjiženje optimizma
Ponekad mi je jasno.
Utireš put, generalno, kao sretanje pažnje.
To nije izvesti trik kao na ispašu.
Nisam ovdje da sa svakim stihom obrazujem komisiju.
Knjiga nije dopremljena depeša iz generalštaba.
Jasno su naznačena iznimna poglavlja u mom životu:
probudim se kad se probudim, mislim da sam još uvijek
lijep, mlad, što da ne i privlačan. Perspektivan.
I pišem, onako pomalo.
Ponekad je jasno: vantjelesni optimizam.
Kad miriše u zraku. Osjeća se kao nekako s proljeća.
I čita se gotovo svaki dan u horoskopu.
Dobro
Pored svega što si se naslušao
a i napjevao tamo-vamo, vamo-tamo,
ovoono onoovo.
Možda me opet prepoznaješ izdaleka.
Nikada nisam bio to što misliš ni izbliza.
Trebao bih stvarno započeti umjesto hronika
zapisivati sjećanja.
Sjećam se kako su uspomene dovljno vrijedne.
Uvijek su postojali dragi ljudi.
Ako sam mogao vraćao sam se pobliže na draga
mjesta. Ljude drage.
Moj položaj u svijetu je takav. Vrijedni ljudi
oduvijek su postojali.
Prilika da se iskaže zahvalnost.
Jedno prostodušno.“Hvala.“
Kako je dobro vidjeti opet
I opet vidjeti da je dobro.
Oznake: pjesme, lirika, poezija, lira, art
|
