Alen Alispahić.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA U 2023

Povukao sam se

Povukao sam se kao neosjetno
Diskretnije i nije moglo
Kao na prstima kao da se iskradam
Kao da sam upravo izašao kroz poluoškrinuta vrata

Kao da su me upile sve te znatiželje
Posljednja ljubopitljivost isušila moje bare i lokve
Prikladnije nije moglo od ovoga
Ukusnije, pristojnije, laganije, elegantnije

Ne izgleda kao da sam nestao
Povukao sam se kao neosjetno
Kao negdje u sjeni kad se išetaš
Ili kao da si upravo napustio zgradu


Sasvim svejedno

Imao sam sve što si imala i ti
Ti si htjela da budeš kao i svi drugi
Ja sam htio da budem kako Bog zapovijeda
Isticala si u svakoj prilici kako si ispravna i upravu
Ja, vjerujem, nisam bio ni počemu poseban
Nisam se tim pretjerano opterečivao
Ti nisi prestajala sa svojm egom
Mogao sam da postignem koliko god si ti postigla
Željela si doseći barem onoliko koliko su to drugi dosegli
A zar nije bilo bolje uraditi sve kako Bog zapovijeda
I ko je potom od nas prvi pomislio da se utopio
U opće sivilo
Ili, u nešto svejedno sasvim svejedno

Možda nisam mnogo proputovao svijetom

Možda nisam mnogo proputovao svijetom
ali sam, vjerujem, dosta odmakao od stresa i kojekakvih peripetija.
Sad sam smiren kao početak nove sezone, cijeli novi ciklus
preda mnom je, cijele nove sezone, dosta je tu i perspektiva
hvala Bogu i duhovnost mi je zdrava, živa.
Ne znam da li sam baš mnogo lutao sve na jednom mjestu, i pobjede
i porazi u toj jednoj točki ali misli barem da, u konačnici,
kao revanš kao remi napravio sam
pomak.
Pomaknula se stvar konačno sa svoje točke, otvorila se preglednost
kao da je prvi put kao široko ti polje a uređene staze perivoja.
Dušta mora biti svoja
kao što je i plemenita i draga
a biće pitko, razborito i meko
nako svih putešestvija, kako reće neko.

Uknjiženje optimizma

Ponekad mi je jasno.
Utireš put, generalno, kao sretanje pažnje.
To nije izvesti trik kao na ispašu.
Nisam ovdje da sa svakim stihom obrazujem komisiju.
Knjiga nije dopremljena depeša iz generalštaba.
Jasno su naznačena iznimna poglavlja u mom životu:
probudim se kad se probudim, mislim da sam još uvijek
lijep, mlad, što da ne i privlačan. Perspektivan.
I pišem, onako pomalo.
Ponekad je jasno: vantjelesni optimizam.
Kad miriše u zraku. Osjeća se kao nekako s proljeća.
I čita se gotovo svaki dan u horoskopu.

Dobro

Pored svega što si se naslušao
a i napjevao tamo-vamo, vamo-tamo,
ovoono onoovo.

Možda me opet prepoznaješ izdaleka.
Nikada nisam bio to što misliš ni izbliza.
Trebao bih stvarno započeti umjesto hronika
zapisivati sjećanja.

Sjećam se kako su uspomene dovljno vrijedne.
Uvijek su postojali dragi ljudi.
Ako sam mogao vraćao sam se pobliže na draga
mjesta. Ljude drage.

Moj položaj u svijetu je takav. Vrijedni ljudi
oduvijek su postojali.
Prilika da se iskaže zahvalnost.
Jedno prostodušno.“Hvala.“
Kako je dobro vidjeti opet
I opet vidjeti da je dobro.

Oznake: pjesme, lirika, poezija, lira, art

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

GRAĐEVINAR

Putokaz ti pokazuje odlučnost.
Staze su nanizane kao tok.
Uporedo je uvijek nešto u tijeku.
Put može imati svoju besciljnost.
Kao na kraju svaki korak svoju odmjerenost
i smislenost.
Ti se možeš uputiti, i ponekad pitaš za smjer.
Putokaz ti pokazuje odlučnost, uglavnom.
Nekad zastaneš ili osmotriti ili osvrnuti se.
Ti se zaputiš kao što si često zamišljen po prirodi.
Kruženje univerzuma u stvari, u stvari, nije avanturizam.
To se pokreće kao inicijativa to je kao i sa novom
idejom.
Sudbina je naknadna pamet ili nešto što možda
prepričavamo prije vremena.

GRAĐEVINAR 2

Na stihove ne treba vršiti hajke.
Polako dotjerujem, materijalizam, lične potporne stubove
društva,
inspiracija je niz tekovina procesa omasovljenja
iskustva intimnog stava
neba, reka, trava.
I treba u čovjeku da se slegnu tektonske,
salivene ploče temelja duše.
Posle se podvlačiš. Uvlačiš Gorskim vijencima da bi
narastao, porastao
u vrh,
šiljke Himalaja.
To je izgradnja profilnosti profilisanosti vlastite statue,
hijerarhičnosti čela.
Građevina je sad zaokružena, čvrsta, jaka.
Dobra. Cijela.

SUPERLOTO

Uzvrpolji se kao glavni dobitak.
Mozak ti radi kao loptice u bubnju.
Bubnji ti u ušima kao kad te svrbi lijevi dlan.
Brojevi su poslagani kako je i red.
Izvuci slamčicu na superlotu.
Davljenik se i za reprizu hvata.
Jackpot ti je kad si sretan,
i pucketaj prstima.
Ti ponovi ovo sve.
Kad sa drugim dijeliš sreću tu.
Superloto nije kocka, to je investicija.

SVE TE MALE SKRIVENE STVARI

Pusti neka se slegne prašina
kao slegnuta ramena slegnutoga utiska.
Onda se zavuci negdje u svoj krajolik,
otvori panorame duše na bilbordima ekologije.
Nemoj odustati od traganja za smislom.
Mora da postoji raspored složen u fiokama.
Kao fino opeglane košulje u ormaru.
I nered: kao sve te male skrivene stvari
pod košuljama između redova.
Napravi još jedan sjetan pogled kroz prozor.
Sad ti je cijela soba istrošena
od nagle ležernosti.
Od čudne neke lepršavosti.

MOŽEŠ POTOM

Ne mora sve da te razdvaja od svega.
Povezao si i neke konce.
Opleti i po kolu.
Budi veseo kao tvoja priroda.
Ništa ne mora biti razlog da se udaljavaš
od ovih predivnih ljudi: ruka ruci
paniću kolariću.
Poskoči jednom.
Poskoči dva puta.
Poskoči i tru puta i poljubi kakvu do sebe
mladu.
Možeš, potom, još dugo nakon kolo utihne i
raziđe se, i ti završiš sa ovom pjesmom,
odmarati se
u hladu.

Oznake: lirika, poetika, art, lira, pjesme

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

POLA-POLA

Nije daleko mir samoubice od mira nirvane.
O, ti koji si se rastužio nedjeljom ujutro pred TV-om,
lasom bi hvatao brodove u lavoru.
Pingvini popadaše sa lijane.
Koza Nostra indijanskih kasti.
Hvataš bumerang čipkastim rukavicama.
Polucilindar daje hlad nad kimonom.
Gle, došao si ovom a krenuo onom!
Kada si punio džem u palačinke bilo je kao da umotavaš
u tepih Kleopatru.
Zaledio šumu a kresnuo da potpališ vatru.
Nije daleko truba od frule kojom mamiš zmiju iz
turbana.
Jedini si koji u sudokuu rješavaš jednadžbe svemira.

USAMLJENA ŽENA

Jutros kad sam pomaknuo zavjesu
pomislio sam da sam načinio pokret rukom
kao da mašem.
To me je uplašilo.
Ustao sam i vratio zavjesu na mjesto.
„Kako si glup!“, pomislio sam,
„opet je bilo kao da mašeš“.
Za par minuta na vratima je zvonila
usamljena žena.

FAKT

Nadima se moja ljuštura, u njoj
zadebljalo postojanje.
Novo čudo viri iz glavice kupusa.
Nešto je ostalo u kukuruzu.
Nešto se ispučilo iz graha.
Niko nikome ništa neće priznati.
Jasno je da prije mene niko nije bio živ.
Sve se svodi na kajanje.
Kajanje se uhodi jednako kao i ispovest,
otud ovo piskaranje.
Fascikle ambalažne trikotaže.
Čisto državnički akt, fakt.


MAMUZE

Pokrepaće nam i ova družba. Stanjiće se i ovaj saldo.
Izgubićemo bonus.
Po nas neće doći vučna služba. Oslabiće tonus.
Poreći ćemo da smo bili pogan, zakunimo se zadnji put
da ne umemo da kunemo.
Sam će od sebe iz života ispasti višak sudbine.
Bili smo dobri? I da i ne.
Jednako su nas divili i klozeti i korseti,
bolji je onaj što osaburi a nije onaj što se sveti. Ne mora
štikla uvek biti ta na peti.
Mogu i mamuze.

VEČNO BESMRTNA

Jutros je pred mojim vratima nevino osvanuo
optimizam sreće. To se retko sreće
da pronađu se tako krpa i zakrpa, i popune
šupljine
polupanim lončićima, da onaj žedni otpije gutljaj vode
sa svojih diogenskih dlanova.
Iz daljine godina već svetli moj lik kao fokus,
kao pouzdano zaleđe, umjetnost me čini jačim nego što pretpostavljam.
Na mojim usnama tvoj okus kao hokus-pokus –
Čuj, preparandus!? To mi više liči
na neko lajanje na mesec.
I ima samo smrt zvezda, ali nema smrti onako uopšte,
i ima Život, i ima još Ljubav večno besmrtna.

Oznake: lirika, poetika, lira, art

Nebrojeno puta mnogo

Vraćam opet kestenje u tu vatru
Vraćam orahe u ta njedra
X Y puta
Nebrojeno puta mnogo, više

Mnogo više od isuviše
Znao sam se radovati malim stvarima
Kao što su male stvari radovale mene
Od glave do pete

Svaki je od nas ponekad pismo-glava
Ponekad imamo i glavu i rep
Ostavljamo uvijek nešto i za zimu
A nešto nas ostavlja zimi

Oznake: pjesme, lira, lirika, Književnost, poezja

Svoj
Bio si svoj kao inat uprkos
sebi kao barijeri, razmišljaj kritički kao paprika
mrkva i češnjak, razmišljaj otvoreno, odgovorno, bezbrige
Plus što je svaki čovjek nesretan
Minus što svaki od nas može biti tužan
Sad se stidim onog što mi nije bilo primjereno
Ne veselim se tuđoj nesreći
Veselim se, dakle, raznolik sam
Kao svaki put drugačije, uvijek isto isto
breme snova i težina neispunjenog
Pokretačka snaga koja vuče te kroz dane
u dane, plus-minus, danima
U inat, bio si prkosan kao sav si mi važan

Oznake: pjesme, poetika, poezija, Književnost, lirika, lira

Kao prekosutra

Misao ti je kao prekosutra
Maločas nije i malodušno
Sitničav si na veliko i u krupno na tenane
Golemo ga cjepidlačiš

Kao nikad dosad pametuješ
A od sad mudruješ za sebe
Za druge si niti glup niti nešto posebno preglup
Nit si tupadžija niti tupson

Pamtiš samo kao slon
Sve drugo prepuštaš zaboravu
Misao ti je do besvjesti
Pogled ti je komatozan kao buđenje u sve i svaša,
sve u svemu

Oznake: pjesme, poezija, lirika, lira, poetra, Književnost

Umjerenost

Umjeren u izjavama kao i u prognozi
Tačno sam sve stavio na vagu
U neku ruku kao prvog dana
Kao mjestimično kao sunčano, umjereno
do oblačno

Umjeren u svemu, kako bi se reklo
U tonusu kao tonik u tonalitetu
Adante moderato ili umjerenije još možda
Možda izbalnisarno sve do te mjere

Možda nije sve i tamo i vamo
Ovo ovdje čini mi se ok
Umjereno kao tačno sve na vagi
U neku ruku kao prvog dana

Oznake: pjesme, poezija, lirika, lira, poetra, Književnost

Izvan okvira

Svako ima svoje i sve je uredu
Kao u najboljem redu sve je taman, i svakom svoje
Načelo ti, u principu, opravdano
Nije ni sitno, više-manje, nije grdosija

Svoj na svome kao okućnica, okolina, krajolik
Okolišaš u prirodnom okolišu, duševno se hraniš
Svoj na svome kao plaža na suncu
I sunce dovedeno do prepoznavanja

Jednu dobru pjesmu, svega, da sam napisao
Na svome mjestu, što se kaže
Što se kaže, recimo, recimo ovako
Mislim, dakle, izvan okvira

Oznake: pjesme, lirika, Književnost, lira, poetry

Trendy

Ako si sav trendy kao vašar
Eksplicitno emancipiran, što bi rekli, čista glazura
Emocije su uvijek pomiješane kao logika
Pokazuje se istinitost vremena

Dokazuje se, uslovno, sociologija
Ako si trendy kao Sunce, kiše, duga
Više ako si popularan kao mjere
Dotjeran kao spisak želja

Uređivačka si politika kao TV program
Motivaciona propaganda izobličenih lica
Ubjeđuju te u korist, samo svoju korist
Ostaješ bez epiloga

Oznake: pjesme. književnost, lrika, lira, poezija, poetry, lirika

Kao da nemaš logike


Kao da nemaš logike
I okružen si vlastitim doživljajima
Okružen si, takođe, događajem
Nema te stvari na svijetu u kojoj nisi bio kao poklopac

Bio si kao strijela
Uostalom ti si jednostavan kao hljeb i so
I okružen si vlastitošću
U krugu si kružnog toka

Događa se, ne kažem

Oznake: pjesme, Književnost, žličrka, art, lira, poetry

Ne znam kako

Ne znam kako, kako da kažem, to da kažem
Volio bih, štaznam, nekako to sve iz sebe da kažem
Postoji, kako se zove, neka želja da sve kažem
Kažem, volio bih sve to da iskažem na neki način

Ne znam kako to da kažem
Pojma nemam, nekako da sve što se može o tom kazat kažem
Postoji, ovaj, vidi, da sad tu već neznamšta, vjerovatno, način
Na neki način

Kažem, volio bih to nekako i kažem
Neka od solucija kao prosto proširena tema koja će kazati ideju
Neznam, kako da kažem, kako to da kažem
Volio bih, nije da ne bih, sve da kažem

Oznake: pjedmr, knjižrvnost, lirika, art, lira, poetry