Alen Alispahić.

utorak, 04.07.2023.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

GRAĐEVINAR

Putokaz ti pokazuje odlučnost.
Staze su nanizane kao tok.
Uporedo je uvijek nešto u tijeku.
Put može imati svoju besciljnost.
Kao na kraju svaki korak svoju odmjerenost
i smislenost.
Ti se možeš uputiti, i ponekad pitaš za smjer.
Putokaz ti pokazuje odlučnost, uglavnom.
Nekad zastaneš ili osmotriti ili osvrnuti se.
Ti se zaputiš kao što si često zamišljen po prirodi.
Kruženje univerzuma u stvari, u stvari, nije avanturizam.
To se pokreće kao inicijativa to je kao i sa novom
idejom.
Sudbina je naknadna pamet ili nešto što možda
prepričavamo prije vremena.

GRAĐEVINAR 2

Na stihove ne treba vršiti hajke.
Polako dotjerujem, materijalizam, lične potporne stubove
društva,
inspiracija je niz tekovina procesa omasovljenja
iskustva intimnog stava
neba, reka, trava.
I treba u čovjeku da se slegnu tektonske,
salivene ploče temelja duše.
Posle se podvlačiš. Uvlačiš Gorskim vijencima da bi
narastao, porastao
u vrh,
šiljke Himalaja.
To je izgradnja profilnosti profilisanosti vlastite statue,
hijerarhičnosti čela.
Građevina je sad zaokružena, čvrsta, jaka.
Dobra. Cijela.

SUPERLOTO

Uzvrpolji se kao glavni dobitak.
Mozak ti radi kao loptice u bubnju.
Bubnji ti u ušima kao kad te svrbi lijevi dlan.
Brojevi su poslagani kako je i red.
Izvuci slamčicu na superlotu.
Davljenik se i za reprizu hvata.
Jackpot ti je kad si sretan,
i pucketaj prstima.
Ti ponovi ovo sve.
Kad sa drugim dijeliš sreću tu.
Superloto nije kocka, to je investicija.

SVE TE MALE SKRIVENE STVARI

Pusti neka se slegne prašina
kao slegnuta ramena slegnutoga utiska.
Onda se zavuci negdje u svoj krajolik,
otvori panorame duše na bilbordima ekologije.
Nemoj odustati od traganja za smislom.
Mora da postoji raspored složen u fiokama.
Kao fino opeglane košulje u ormaru.
I nered: kao sve te male skrivene stvari
pod košuljama između redova.
Napravi još jedan sjetan pogled kroz prozor.
Sad ti je cijela soba istrošena
od nagle ležernosti.
Od čudne neke lepršavosti.

MOŽEŠ POTOM

Ne mora sve da te razdvaja od svega.
Povezao si i neke konce.
Opleti i po kolu.
Budi veseo kao tvoja priroda.
Ništa ne mora biti razlog da se udaljavaš
od ovih predivnih ljudi: ruka ruci
paniću kolariću.
Poskoči jednom.
Poskoči dva puta.
Poskoči i tru puta i poljubi kakvu do sebe
mladu.
Možeš, potom, još dugo nakon kolo utihne i
raziđe se, i ti završiš sa ovom pjesmom,
odmarati se
u hladu.

Oznake: lirika, poetika, art, lira, pjesme

- 08:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #