IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA
STRIP-ŠLAGER
Ponekad jutro podrugljivo poluosvane.
Gledajući na tebe da svi vide jesi li bižuterija
ili puni sjaj.
Čeka te pred izlogom tvoje neispavanosti
da vidi nakit tvoga umora.
Možda ćeš tek sad uronuti u dan kao u umivanje
ili ćeš pažljivo odškrinuti vrata svoga ormana.
Stajat ćeš ispred jutra kao špageta
u špageti westernima.
Odskočit će i podne na sparinu.
Moguće je da će dan da zađe prema suncu
kako spada.
Ili, vjerovatno, prema prvoj birtiji
sa oblakom iznad glave u kojem nije ni zapitan
niti je nezapitan šta to radi u ovoj strip hit-pjesmi.
DOPADLJIVA BILJEŠKA
Nastojeći uvijek ostati nekako,
kako da kažem.
Više ovako, činimi se; da, zapravo da.
U jednu ruku i tako da se sagleda,
ili onako iz prve ruke.
Tačnije rečeno: ovo nije prezican izvještaj
otrpilike ovo je tačno onako kako se
osjećam.
Možda su samo temperaturne razlike.
Ako uviđaš preširoko, skrati priču.
Dopiši još nešto lijepo kao podsjetnik.
Kako da kažem, neka ostane
baš dopadljiva bilješka da se svidi
onom ko pročita.
ČOVJEČANSTVO JE POPUT RIMA
Unutarnji vojs što ti brani naglas sram.
Sens ti od prve pusti suzu savjesti.
Na sva zvona tvoj lični mir i tiho
bivstvovanje. Obznanjuje i široki osvrt na
kosmopolitizam i pacifizam. Dobra volja je
duboko iskustvo.
Ljudi kod tebe imaju određeni kredit.
Zadužili su se kod tebe takođe i suretljivošću i
odlučnošću da pomognu ako si
u nevolji.
Čovječanstvo je poput Rima, ne može se izgraditi
za jedan dan.
Plemenito učinjeno obračunavaš sa kamatom.
Saosjećajnost koja će te voditi.
Imaš vjeru u čovjeka, nadu u džepu.
Ekologija raste na grani.
I zdravlje koje nema alternativu
niti pamet ima cijenu.
I ljubav.
POLAGANA ŽURBA
Plastično kao lastiš rasteže se stvarnost.
Hodaj, hodaj po serijskoj traci.
Na dresu kao na koži nosi svoj konfekcijski broj.
Izaberi komunikacijski kanal
i dragu komunikativnu osobu dobre volje.
Ne gubi glavu, frekvenciju, slobodu izbora,
ni osjećaj za stvarnost.
Poput žvakaće gume, pomalo filmski, mljackaš
relativitet.
Sve gledaj iz svoga ugla
osim onoga što je uopšteno.
Pogledaj prvo kako stoje stvari.
Poredaj ih kako misliš da treba da stoje oduvijek.
I ne zaostaj previše ispred onoga koji je
ispred svoga vremena.
Žuri se polako.
PRTLJAŽNIK
Ne znam više gdje mi srljaju riječi.
U koju se to zapliću mrežu?
U kojoj se to kuhaju kaši?
U koji su se zaturile džep?
Koliko su prevalile dosada?
Čine li podvezice ili guste pletenice?
Ograđujem li se rešetkastom strukturom, stoji li pred nama pijano kolo? Posvuda se skupljaju riječi.
Izgledaju ponekad kao punoglavci.
Stoji pred tobom vrelo i lijep okean.
Pakuju li riječi svoj prtljag?
Ili su se raspakirale?
Oznake: liria, poetika, art
|
