Alen Alispahić.

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

PJESNIK JE DONEKLE INTERESANTAN

Nije mi izgledalo čudno, ja sam čuđenje u svijetu.
Pjesnik je donekle interesantan.
Donekle se stvara fama o njemu. Hodam po zemlji,
takođe
nisam gord i samodopadan, dragocjen kao i svaki koji je
pridonio kulturnoj baštini.
A 33 godine uspješnoga umjetničkoga stvaralaštva
i kulturnoga rada, premda nije malo, čini se tek je
početak
punoga sjaja zlatnoga jubileja.
Proslavio sam to praktično diskretno. Svečano i radno.
Nije mi izgledalo nešto sad fensi. Ja sam ovo sve sam
osmislio, sve ovo je dio moga šarma, tako sam šik!,
znam.
Ali to su, ako pogledamo realno, uobičajene stvari.
Prijatelji moje umjetnosti uvijek rado ističu i ovu moju
bitnu odrednicu.

Imam i ja svoje: kao

Ako me bilo ko od vas bude svrstaovao u antalogiju
Kao da baš zbog toga pišemo pjesme,
ili barem pišem pjesme
Nisam baš introvertan koliko i retrogradan
Merkur, to mnogo je šire
i obuhvata najmanje polovinu svemira.
Možda sam izgledao kao da me je poplava izbacila,
ali neetiketiran
Ova pop-shop stvar izostaje iz mainstreama kao sa časova
Pjevušim se kao pjevljiv refren, doskočim i do dosjetke
Imam i ja svoje: kao. Kao i kakao.
Imam i ja svoje: sve mi liči na sentiš, baladu ili serenadu
Ili zviždukanje
Na kraju ne možeš pobjeći od rock and roll solaže
Kad disco kugla obuhvata najmanje polovinu svemira.
I okreće se iznova i iznova prema poenti života.

PRESKOČI VIJAČU

Izlazak iz kolospleta, prolazak kroz vrata, spašava se
ko može, kome uspije.
Nemoj da iskaćeš iz šina, preskoči vijaču, iskobeljaj se
ispod tereta na grudima, oslobodi se obruča ko umije i ima i sreće.
Iskaži nepokolebljivost kao da si to stvarno ti, uvijek samo ti
jer neće ti vjerovati u odlučnost kako ćeš, uostalom, preći na hiljade zamki
i postarati se za svako pripremljeno lukavstvo koje bi da ti smjeste.
Prelomi odluku pred preprekom, okljevaj dovoljno, uzmi vremena koliko treba
ali samo da te ne omađijaju ili slatkorječivo ne vrate na svoje,
pa da onda sve pređene prepreke ništa ne vrijede.

GORUĆI PROBLEMI

Gorući problemi kao šumski požari, svakako vruć
krompir iz ruke u ruku, opekli smo se mi još dok smo
duvali u mlijeko i srkali supu, a pregorili smo bez problema.
Postoje izgovori jer sve smo relatizovali, niko nema
odgovor na sve, ne pravimo pitanja, užarene glave cvrče
kao po ulju u po naše muke, ostaje ti toplo oko srca što nisi santa leda
što još imaš pokazati nježnost.

REVIJALNOST

Ne protivi se klasi, budi klasa.
Za glavu si viši od svakoga priraštaja.
Budi krupniji od svakog prihoda.
Budi klasa kao klasno opredjeljenje.
Tvoj elitizam i tvoji elitni odredi.
Staleška osvještenost kao kategorija savjesti:
vladaj se prema onom čemu si predodređen
ulogom u društvu, a foliraj revijalno.
Ne gladaj na to sa visoka.
Gledaj sa pripadajućega trona.
Važniji si od milion prioriteta.
Prioriteniji si od svake važnije
stvari na svijetu.

Oznake: lirika, poetika

HAJKA HITSONG NUMERA NA TOP-LJESTVICI

Isto kao da si nečim prouzrokovan
Činiš mi se posljedica
Cijelo reaktorsko postrojenje koje se duševno cijepa
Djeluješ mi simptomatično.
Ističeš se alergeniozno
Inflamatoran si na svoj način
Ti si efekt svakako, vidiš kakva je situcaija u svijetu
Pojave su nekad neželjene i takve opisujemo često
dijaboličkim.
Drugim riječima: začet si u demonskoj igri.
Izgledaš mi progonjeno kao u paranoji.
Ili da trag ti slijedi rulja spremna na linč.
Klinč.

STRPLJIVI SPAJDERMEN

Htio sam bolje i od prolaznih vrijednosti
Želio sam apsolutno
Težio samo vječitom univerzalnom
Sve je imalo smisla samo ako je intergalatičko.
S obje noge na zemlji, sa glavom u oblacima
tek koliko je potrebno
Tražio sam smjelost proboja kao prvi put
Pjesma je kao trenutak za pamćenje kojeg se sjećaš
sa posebnom odlučnošću.
Išao sam kroz prolazno vrijeme i nadam se da mi
ovdje od svega neće naplatiti putarinu
Sad pred ciljnom ravninom da me neće objesiti
o riječi
Reketiranje koje je u mreži kao i izlazak na mrežu
kao volej ispod mreže, kao muha koja je parazit, čije
larve nalaze
domaćina, zaplete se u spajdermena.

TAKO JE SVEJEDNO.

Dao sam sve od sebe kao nogometaš
Jedino što nisam htio ostaviti srce na terenu
Ali gledao sam da pokretljivo kao terenski radnik
iznosim jezičke figure kao argumente
Svako vrijeme ima argumentaciju, no ja se nisam
parničio, nisam poginuo do posljednjeg daha.
Ipak, iskrvario sam koliko samo može perom
da zarezuješ
Jer ponekad spojiš tup i oštar ugao u jedan
Iz oštrog ugla gledaš tupo
Tako ti je svejedno.
Svako vrijeme ima zaključnu formu
Osim ako mu ne prepustiš slučaj
Žališ slučaj i to je to
Nisi mogao uraditi više, ili nisi bio dovoljno uvažavan
Nisi bio cjenjen a ni plaćen. Kao i reporterke danas –
dobiju bolju ponudu i bez nekih ideala
na novoj su TV.

ILI LOKNE, UVOJKE KOSE TE

Drago mi je kako mogu reći ovdje
ne skrivam ništa osim povjerljive izvore
Sve drugo je kao na dlanu
Sve što se i kod vas vidi, vidi se iz aviona.
Sve što se kod vas čita kao, takoreći
Tako se samo kaže, kolokvijalno, recimo
Ili, hajmoreći, težečeći nedvosmislenosti svakako
Kod vas se čita kao nasumično letimičan prelistan
naslov.
Etiketa je brendirana kao čičak
Dosta se pljuvačke zalijepi na sezonsku kijavicu
Okaljaj ga i u bradu
Zaprišti mu tačno pod obrvu nek se onda isčuđava
brke gledeći.

OTVORENE MAPE U ŠPILU KARATA

Sve je otvoreno kao znanje
Možda će me poslužiti predosjećaš
Nepovjervljiv stavljam sve na vjeru u ishod
Razoglićen si kao od majke rođen.
Ključ od sefa je imunitet
Nepokolebljiva riznica raskoši i glamura
Postoji nagovještaj koji te drži u dubiozi
Postoji dubioza koja insinuira da bit će nešto,
ili neće.
Organizam je struktura, to je cijeli produkt
Projekcije i za naredne naraštaje
Biće je više okrenuto dubini smisla
Suštini svega postojećega i postojanja samog.

Oznake: lirika, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

STRIP-ŠLAGER

Ponekad jutro podrugljivo poluosvane.
Gledajući na tebe da svi vide jesi li bižuterija
ili puni sjaj.
Čeka te pred izlogom tvoje neispavanosti
da vidi nakit tvoga umora.
Možda ćeš tek sad uronuti u dan kao u umivanje
ili ćeš pažljivo odškrinuti vrata svoga ormana.
Stajat ćeš ispred jutra kao špageta
u špageti westernima.
Odskočit će i podne na sparinu.
Moguće je da će dan da zađe prema suncu
kako spada.
Ili, vjerovatno, prema prvoj birtiji
sa oblakom iznad glave u kojem nije ni zapitan
niti je nezapitan šta to radi u ovoj strip hit-pjesmi.

DOPADLJIVA BILJEŠKA

Nastojeći uvijek ostati nekako,
kako da kažem.
Više ovako, činimi se; da, zapravo da.
U jednu ruku i tako da se sagleda,
ili onako iz prve ruke.
Tačnije rečeno: ovo nije prezican izvještaj
otrpilike ovo je tačno onako kako se
osjećam.
Možda su samo temperaturne razlike.
Ako uviđaš preširoko, skrati priču.
Dopiši još nešto lijepo kao podsjetnik.
Kako da kažem, neka ostane
baš dopadljiva bilješka da se svidi
onom ko pročita.

ČOVJEČANSTVO JE POPUT RIMA

Unutarnji vojs što ti brani naglas sram.
Sens ti od prve pusti suzu savjesti.
Na sva zvona tvoj lični mir i tiho
bivstvovanje. Obznanjuje i široki osvrt na
kosmopolitizam i pacifizam. Dobra volja je
duboko iskustvo.
Ljudi kod tebe imaju određeni kredit.
Zadužili su se kod tebe takođe i suretljivošću i
odlučnošću da pomognu ako si
u nevolji.
Čovječanstvo je poput Rima, ne može se izgraditi
za jedan dan.
Plemenito učinjeno obračunavaš sa kamatom.
Saosjećajnost koja će te voditi.
Imaš vjeru u čovjeka, nadu u džepu.
Ekologija raste na grani.
I zdravlje koje nema alternativu
niti pamet ima cijenu.
I ljubav.

POLAGANA ŽURBA

Plastično kao lastiš rasteže se stvarnost.
Hodaj, hodaj po serijskoj traci.
Na dresu kao na koži nosi svoj konfekcijski broj.
Izaberi komunikacijski kanal
i dragu komunikativnu osobu dobre volje.
Ne gubi glavu, frekvenciju, slobodu izbora,
ni osjećaj za stvarnost.
Poput žvakaće gume, pomalo filmski, mljackaš
relativitet.
Sve gledaj iz svoga ugla
osim onoga što je uopšteno.
Pogledaj prvo kako stoje stvari.
Poredaj ih kako misliš da treba da stoje oduvijek.
I ne zaostaj previše ispred onoga koji je
ispred svoga vremena.
Žuri se polako.

PRTLJAŽNIK

Ne znam više gdje mi srljaju riječi.
U koju se to zapliću mrežu?
U kojoj se to kuhaju kaši?
U koji su se zaturile džep?
Koliko su prevalile dosada?
Čine li podvezice ili guste pletenice?
Ograđujem li se rešetkastom strukturom, stoji li pred nama pijano kolo? Posvuda se skupljaju riječi.
Izgledaju ponekad kao punoglavci.
Stoji pred tobom vrelo i lijep okean.
Pakuju li riječi svoj prtljag?
Ili su se raspakirale?

Oznake: liria, poetika, art

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

MEMORANDUM NAČELA

Možeš poduzeti bilo šta što samo ne pada
sa grane
Možda se protiviš svojim trofejnim načelima
kako bi dosegao nivo: ne krij se iza riječi
krij se iza publike.
U vježbankama si pokazao dobre rezultate.
Pošten si kao direktiva. Uzgojeni plemeniti odnosi.
Ni načela ti nisu bila loša.
Kad bi sve to mogao objediniti u jedan dobar
Memorandum.
Rezervista koji nema kome i šta da piše.
Probaj u svojoj pjesmi i u svom romanu
sastaviti dvije dodirne tačke.
Ojačaj negdje u tim linijama sporazum.
I čvrsto postignut temelj općeg međusobnog
razumijevanja.
Premda nije da se ne shvataju stvari.

MOTIVACIJE

Opjevaj sebe na svakom koraku.
Predoči projekte koji će svakoga zadiviti.
Važno je što je važno, a to nekako reprezentiraj,
ali gledaj da ne poziraš dugo.
Po mogućnosti neka me stih po stih
prikažu najljepšim, i dobrim u duši.
Sve moje inicijative trebale su biti korisne
za društvo.
Konstruktivno prilazim svakom odnosu stvari.
Stavi soli na kratke rukave.
Neka ti zapaze karijeru i po.
Odgovorne realizacije poetskog opusa, nadahnute
lirske momentume, i istinski song napisan
svakoga dana.
Jer ti se trudiš.
Autorski sa perspektivom.

DISKRECIJATITIVNOST

Sad treba početi razlikovati dan od noći.
Ovakvu umišljenost ja još nisam vidio.
Nešto te čini istinskom pojavom.
Nešto te je učinilo takvim kakav jesi.
Ponekad odeš predaleko od teme.
Ali taman da svratiš do rodbine, komšije,
prijatelja.
Sad i kad razlikuješ dežurne i statične
i one koji su na raspustu ili dopustu.
Svakom njegov komad kolača preko pogače.
Ne nosi ničiju grbaču na svojoj.
Ne nosi ničije zaostale repove, nemoj ni
da te se vide tuđe načuljene uši.
Budi diskretan.

OSTAO SAM U NEDOUMICI

Ostao sam u nedoumici.
Nedoumica je ostala u meni kao da se
premišlja.
Vagam se kao u sredini: u jednu ruku
zbunjen sam a onda pretežem u
ništa mi nije jasno.
Ostao sam tako: nedvojbeno dvojben.
Predomišlja se u meni labilnost i neodlučnost
negdje oko ili otprilike. Cirka se saplelo tu i tamo
na ovoj klackalinici osudnog trenutka.
Ostaolo je neodlučno kao nerješen rezultat.
Nedoumica stoji u meni kao neodgovorena
pitanja u nama.
Znam da i ti negdje stojiš i čekaš kao ukopan.
I ovo je neusaglašavanje potrošilo svojih pet
minuta, vrijeme ga je, znači, privoditi kraju
do novog ulaska u egal.

ŠTAJAZNAM

Sve što osmisliš to obesmisliš
Pamte se samo prve entuzijaste
Među njima vizionari
Dokle seže tvoje računovodstvo
Ukalkuliši prve plodove a i kasnije konzerviraj
višak proizvodnje
Koliko su velikodušne tvoje grudi kao trofejne vitrine
Dekorisan rever kroz sve te himnične refrene
Dokle seže tvoj misleći faktor
Mišljenje je duhovnost koju prodrazumevaš
Razumiješ i ono što nije živopisno oslikano
Nešto je skoro i neoslikano kao sivilo postojanja
ili požutio u bljedilo
Sve što zamisliš to predomisliš u štajaznam.
.

Oznake: lirika, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

Osvajaći slobode

Niko ne razmišlja naširoko pored ovolike
uskogrudnosti, sebičluk je zavladao kao prvo i osnovno pravilo
Razmeće se tako naokolo tjeskoba kao dokon i nerazborit
Neki skorojević, recimo, po selu.
Vjerujem da oni koji imaju pametnija posla,
i oni koji gledaju svoja posla, osjećaju mnogo više slobode
u grudima.
Otud sve počinje a da bi znao gdje završava
prostrana misao, čista lepršavost ili raštrkani oblaci
koji su vedri poput zastava u svečanim prilikama.

Laž je gadna

Laž je gadna niko se ne bi trebao
služiti njome ili debelo okoristiti.
Možda postoji časni izuzetak koji potvrđuje
koliko je laž loša, ali ne mogu sad da ulazim u to.
Čovjek laže čim zine, po mom iskustvu varljiv je čovjek.
Još gore je to što nema povjerenja među ljudima
Podozrivost vlada kao da je sve konstantna prevara
Kao da ćeš biti iznevjeren na licu mjesta
Postoji taj cinizam
A što je najgore gorčina ne prestaje.
Stvarno, laž je jedna od najgorih stvari, vjerovatno.

Imam i ja svoje: kao

Ako me bilo ko od vas bude svrstaovao u antalogiju
Kao da baš zbog toga pišemo pjesme,
ili barem pišem pjesme
Nisam baš introvertan koliko i retrogradan
Merkur, to mnogo je šire
i obuhvata najmanje polovinu svemira.
Možda sam izgledao kao da me je poplava izbacila,
ali neetiketiran
Ova pop-shop stvar izostaje iz mainstreama kao sa časova
Pjevušim se kao pjevljiv refren, doskočim i do dosjetke
Imam i ja svoje: kao. Kao i kakao.
Imam i ja svoje: sve mi liči na sentiš, baladu ili serenadu
Ili zviždukanje
Na kraju ne možeš pobjeći od rock and roll solaže
Kad disco kugla obuhvata najmanje polovinu svemira.
I okreće se iznova i iznova prema poenti života.

U kojem stoji stan-up

Poklapalo se to kao da se preklapalo
Kao da sve nema veze sa nekom vezom
Niđe veze bezveze
Ali, ako nađeš nit vodilju
Ako nađeš krajni smisao kao ovo-ono
Tamo-vamo znaš gdje si-tu si na čemu si, na čemu si, što je važnije, ti
Ja sam tu i tamo tako to, i tako to, to tako. To smo znali.
Ako se nađeš u tom, dobar si, inače nema te nigdje, samo nemoj izvisit
Nemoj da se vješaš o prvu granu izvjesi što imaš
Ako su gaće na štapu
Izvjesi geslo, naslov, parolu, golo provjetravanje
Proglas

Jesen pred izbore

Jesen nam dolazi kao pred izbore
Naravno ti si okupiran i nečim drugim
Bezvoljan kao nemoćan da se bilo šta promijeni
I vjetar u granama i grane usred lišća koje polako blijedi na sceni
A sve je još evergreen
Osjećaš kako se sve libra ni tamo ni vamo
Ali, ni ovamo ni otamo nego baš tamo-vamo
No je vamo-tamo
Jesen je tek na početku a kao, engleski, u padu
Vjerujem, uostalom, u vječno postojanje proljeća
Kad sve drugo mine, kad sve tako prođe, ili nas mimoiđe
Naravno, postoje neke pjesme i iz ljetnih razloga, svojih
I čisto, kao ono, izležavanje u hladu

Oznake: lirika, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

Učestalost

Možda svoju literaturu još nisi
nazvao učestalost. Ali, sve češće
ponavljaš se.
Jedno je isto, pupa-hava.
Non-stop vrtiš stare ploče.
Obrazac ti šiba u krug.
Na liniji si jedne pruge.
Povlačić istu crtu.
Ti si kao: Prst u uho.
Ti si kao zijevanje naokolo.
Možda ćeš dosaditi kao spinovanje.
Možda će svi uglas da ti uzviknu: “ Twist again!”
Poravnio si i popodio kao teferič.
Okreće ti se želudac
kao nova knjiga sa police.

NEMAM UVIJEK SITNIŠ ZA SVE NI MALENKOST U SVIM PRILIKAMA

Moja malenkost nije grandiozna.
Ne patim od manirizma.
Ne parničim u dlaku, u bob, niti se moj postupak
izvodi iz hira.
Dozvoljavam uglavnom, većim dijelom, sebi Božji Mir.
Nemam uvijek sitniš, igram samo naveliko.
Ne patim od teatralnosti.
Glumim da o tom kad gledam predstave
ne znam ništa.
Čovjek sam dokazan, dozvoljavam
uglavnom, pronicljivo, većim dijelom, sebi,
to malo Božjega Mira.
Razumijem što frustrira svijet. Svijet je iskompleksiran,
ali ekologija je sada tema.
Ženstvenost prepoznajem, unatoč svemu.
Neženstvenost mi nije inspirirajuća, uglavnom,
većim dijelom, sebi
dozvoljavam Božji Mir.

AKO BAŠ MORA, AKO SE BAŠ TRAŽI

Pišem rekreativno kao vožnja biciklom,
kao jutarnje trčanje rekreativaca.
Kao rekreativno zanimanje za historiju umjetnosti,
sportsku kladionicu i kulturne događaje.
U posljednje vrijeme, dakle, pišem relaksirano
piskaram takoreći, tu i tamo, pokoju
kako kome.
Šta znam.
Nekako sam fleksibilan, letargija je i flegma nužno.
Iako su misli kratke, sve je opruženo kao na kauču
ili plaži.
I poneka se lirska odvaži
ako baš mora.
Ako baš raja traži.

NEČIJI

Pjevaš pola univerzuma pola čovjeka samoga.
Tako u nedogled si polovičan.
Ne kao Kentaur, više kao učinak.
Negdje, tu i tamo, spomeneš opis prirode.
Bio je to lijep i opao, zelen još uvijek, list
na putu.
Odmah do lista, list nekoga spomenara.
Dnevnik, ne znam čiji, ali koji nije imao
fiksno radno vrijeme, nije počinjao u 19:00 h.
Bio je do pola napisan od pola naslikan.
Ili je bio išaran. Pola pismo pola slika, slika-pismo.
Pa pismo pa slika. Onda slika-pismo. Bio je
šarolik. Bio je nečiji.

SASTAV

Jutra se odmotavaju kao kupusov list.
Ti si svoju glavicu kupusa zavio
u pijesak.
Dobro je zapakovano, u zaostatku.
Pokrpao si to nekako kao sastav kao
omiljenu priču.
I bolje da je dan odmakao nego da si
odmakao danima.
Nosio si turšiju u torbi i svijet je nekad
poput tegle salate: proberi nešto
iz izmješanih karata, nađi sebe na toj karti
svijeta.
Bolje da se noću sve sjeti tebe
nego da se sjetiš svega.

Oznake: lirika, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

MLITAV U TOME

Nećemo se valjda cjenkati oko
naših kenjkanja.
Evo plaćam dvostruko tvoja
i još plus prilažem na to svoja jadikovanja.
Zaista su neopjevana.
I kao takva zaista su vrijedna kolekcija.
Gotovo jedinstvena.
U mojoj stalnoj arhivskoj postavci.
U mojoj stalnoj knjizi poezije
poneki će možda uzdahnuti nad svojom žalopojkom.
S vremenom će se nataložiti i duh vremena.
O kako je teško biti slab.
O kako je teško biti mlitav.
No slabo kome sam da sam svoje rane kazao.

PODOČNJACI U TRAVI

Čovjek je sastavljen od osjećanja
dok mu se vaga misao i labilan karakter.
Roniš suze kao u najdubljim vodama,
ponekad ponestane sjaja
i ostanu tek podočnjaci u travi.
Prihvatljiv si sam sebi
otkad si dalji od svojih otuđenja.
Skidaš kapu,
bliskost je plafon.
Okružio si se zidovima debelim kao
neprozračivanje stana ili stalno nošenje
iste odjeće.
Uniformisao si svoju poziciju na svjetskoj pozornici,
od pjesničkog pregalaštva nisi mogao postati
pjevač Bijeloga dugmeta ni Stonsa.

OPJEVANO

Razvodnjavanje kao bačvi vina u lavirintima
podruma sa kapljicom mastila i krvi
Dokle to može postati obesmišljeno ako uporno
obmanjuješ sebe, a ja nikad ne bih rekao da lažeš
kao pas a ne bih da se rasplinimo do te mjere da prijetimo kao
nemogućnost mirisa i okusa a nije sve dodir ako prolazi kroz
kožu i truje i ubija.
Prepjevati svijet na sve jezike svijeta je kao opjevati ga jednom,
ali sasvim dovoljno, sve je već razgovijetno, jasno je svima,
samo mnogo ih je koji nisu jasni sebi,
i ja sam mislio da nikad neću biti razumljiv svome ja
i bilo je dosta dugo: ja pa ja
a onda sam se zgrušao u pileće koske za vradžbinu
i tačno sam pogodio to što sam uradio sa sobom
plakao sam dok mi se sve sve opjevavalo na pravi i, ja mislim, iskren
i pošten način.

LICENCA POETIKUS

Išao sam iz faze u fazu, kretao se level po level.
Ponegdje se i poklapao sa artističkim obrascima,
lirskim formularima.
Dobro dođe, svakako, licenca poetske slobode
kako bi ispoljio vanjštinu okoliša
ličan koliko je lična svaka mapa svijeta.
Širok kolika je raširenost pojave stand-up komičara.
Ili novi talas napredne inteligencije.
Izbjegavam da nešto je prenaglašeno ili da postoje
tendencije.
Nacrt po nacrt: debela, tanka, uspravna, kosa:
i još meko ili tvrdo ć ili č.
Prvo što ti je potrebno demantirati: da nisi
Službeni glasnik.
Od svih ovih listova nisi bio lisnica,
trezor si.

RAĐANJE UVJERENJA

Dođem do uhodanih pjevanja
kad osjetim da mi se opservacija
usjedila.
Dođem do pitkih tokova koji
izbijaju na čelo.
To nije kao da preuzimam vodeću
poziciju.
To nije neko posebno isticanje.
Poentirao si na pravome mjestu
kad i bilo je vrijeme.
Slijedio si glas unutarnjeg trenda.
Dolazio si do razrađenih trikova.
Novo ruho preobrazio si u antičku starinu.
Koliko puta si lupetao ni sebi ni svom.
Ali se i od taga dalo sastaviti nešto.
Odrediti ljudima pravac.
Izgraditi određenje.

OSJEĆAM LIRSKI

Nisam mislio da će ličiti na priredbu.
Kostimiran sam jedino gologuz.
Vrijeme je uniformirano: toplo-hladno.
Hladni ratovi i klimatsko pregrijavanje.
Toliko toga posvuda se događa,
ali i ja imam svoj doživljaj.
Nekada se prepuštam meditativnosti
nekada sam kao svi: ne znam šta da radim.
Ne, stvarno nisam mislio da će biti
karnevalski sentimentalno.
Mislio sam kako je sve nesentimentalno.
Više naučeno sistematski da vjeruje u
lirska osjećanja.

Oznake: lirika, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

Po receptu

Naručje kojim možeš prigrliti bez neophodnih objašnjenja.
Ne zove se to kao da si najmudriji.
Takođe je istina da nikad nisi postavljao zamke.
Prostodušan kao oksimoron ukazuješ na nepotrebna
lukavstva.
Potrebno je tek ponekad posuti se šećerom
po glavi.
Slatkorječiv si po receptu.
Po preporuci umiljat kao jagnje a i nije tvoje da dokazuješ
ono što bi te samo prijevremeno učinilo starijim
i potpuno smorilo.
Dakle, ispruži jaslice
neko će se naspavati kao beba.
Budi zarasla rana
kao da si od početka ljekovit.

Pročitana Politika

Iz ove klime u klimatske promjene.
Iz ove atmospfere iz atmosferskog pritiska.
Očajnički si repetirao slavinu na izvorima svojim:
potekli su izvori, jačinu šmrka smanjio si
jer niko ko te čita nije demostrant.
Sve si ovdje okupio gole pristalice,
nikakve zavojevači ni domaće plačenike,
moje kosmopolitske politike građanina svoga
toplog doma i kućice svoje mile, svojega posla kojeg gledaš
i prijateljstva i ljubavi.
Ostani pojedinac i kilava masa.
Ostani masa i kilavi pojedinac.
Ali, ostani kao da si Omladinac.
Prijateljstvo nema granica: a ako je ovo prospekt
za utrte kaldrme i korza onda sve nesporazume
ostavimo kao pročitanu Politiku.

Rezerve

I danas si susretljiv sa ostatkom sebe.
Preostalim malodušnostima od juče.
Kao logo pokazuješ otvorenost prema drugima.
Rezerve sebe kao rudna bogastva.
Ponekad zalazi duboko kao nafta u bušotinu.
Dan odugovlačiš kao započinjanje kućanskih poslova.
Sporzumne strane pišeš gotovo pola svoga vijeka.
Ali, sad na ovom mjestu zaokruži svoju misao
u narodnu poslovicu.
Neka baš ovdje podvlače što će nekad nekom prilikom
u nekom društvu nadahnuto pročitati.
Onda će ovi uzeti svoje notese i svi će to do jednoga
prepisati.
Napiši još jednu, zaredom.
Neka im se i ta svidi.
Neka se iz priloženog vidi.

Širi ruke

Kazaljke se razmeću po satu
kao da su kakvo dobro učinile.
Ponekad pratiš njihov tupi ugao.
Znaš da će, čim stignu, poklopiti jedna drugu.
I, evo tvog trenutka da poguraš stvari.
Znajte i to da u ovom vremenu ima neko
ko vam se raduje i širi ruke.
Ne dajte zato da vas grli praznina.
U pune sate uglavno su radio vijesti ili TV Dnevnik.
Tad postajemo današnjica. Kao prilog.
I bolja budućnost kao zalog.

Iskrena prijateljstva

Kao da postoji strašan teret vijekova.
Nemoj te to pokušavati mumificirati.
Astrologija vam je samo brojne tačke gledišta.
I nemam neko naročito svoje mišljenje.
Naročito mi je mišljenje svakoga od vas.
Moja povijest je razgovijetna kao med i mlijeko.
Htio bih da ti se objasnim svakog drugog dana
Htio bih ti objasniti sve.
Historija kakvu znamo puna je rupa kao radovi na putu.
Treba prihvatiti iskrena prijateljstva.
Osobito tamo gdje si iskreno pronašao sebe.
Kao da postoji vječiti neki nesporazum kompletno
utvrđen a kojeg ne želiš proganjati.
Nemojte pokušavati oživljavati demone.
Neka i vaša povijest bude kao po loju.

Oznake: lirika, poetika, art

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

BOGZNAKAKO

Oči ti izgledaju kao žapci.
Pogled pluta kao ugledan lokvanj.
Dovoljno je ispravnog pristupa sa tvoje strane.
Sa tvoje strane perspektive prolaze side-efekti.
I dovoljno je realizovano.
Niste bogzna kako uspješna generacija.
Otkad me poznajete, znate i to da vas
neću slijediti.
U skupu mahom praznina suštinski je postignuto.
Okoliš je prilika da se stopiš.
Možda bude i prazničnog veselja.

KLIMATSKO

Nebu pod kišu diže se kosa na glavi
Probijaš zvučni zid od sto mu gromova
sebi u bradu, bradato
Oblaci se otvorili kao namjerno, hladno proračunato
Kao sunce kad to radi kad je nesnosna žega

Čovjek se ne može pouzdat u lijep dan da si pita
Prestao je i da ih broji između dva reda tmurnih dana
Što je najgore ne zna više kako da se obuče
Ne prepoznaje ni svoje omiljeno godišnje doba

Ne prepoznaješ više ni poštenu kabanicu
Niko pod milim Bogom ne znaš radi li se tu o suncobranu
Ili kišobranu
Otanjile su sezone u ovoj meteo stvari po minutaži, munjevitih
Promijena što žare kao koprive

OGOLJENO

Toliko govora za ogoljene priče,
ista te tema vuče za nos.
Bez pomaka se krećeš po tom šipražju,
bespuće je tvoja domovina.
Prazan kao puna sala dnevne debate.
I TV studio.
Osujećen na veliko, i oduvijek izgledaš historijski.
Polažeš pravo na čistoću čestitosti.
I nekako je sve u imperativu: vitalno i značajno,
prepuno razmjera: toliko uzvišenosti još nije viđeno.
Agilnost je samo osobina.
Inače, era se svojevremeno inatila i lomila priču,
svjetski dokazivala.

NIŠTA ZA TO

Kao točak zaglavljen u blato
Kazaljke zaustavljene u vremenu
Ništa za to,
spajam slike na najčudnije moguće načine
širim imaginativne prostore zarobljene, kažem, u figure
svako je paradoksalan na svoj način
u isto vrijeme svako je prostodušan po svom kako hoće
jednostavan je koliko i namćorast i tvrdoglav je koliko poslušan
težak je koliko je i lako sa njim izaći na kraj.
Ali većina toga se začinje baš u početku
tako da uvijek ima mjesta za kajanje
kao kamen utonuo u kaljužu
Ništa za to,
eto tek tako povezuješ značenja i simbole u viši smisao
očekuju nas razumjevanja u pola rečenice ili pola šutnje
onda se bude nade a stišavaju ljutnje
uglavnom druželjubljivost traje kao neispričana priča.

SIDRO KOJIM SI SE NASUKAO

Prisvajaš mi jedra kao zastave na kulama.
Prisvajaš mi pučinu kao trag u pijesku.
Plovidba na otvorenom niti te vodi naprijed
niti te vraća nazad: to što si prisvojio
sidro je kojim si se nasukao.
Čovjeku je vrijeme da se skrasi.
Lutaš od nemila do nedraga.
Dosadno ti je do boga.
Nije ostalo niti jedno ostrvo niti jedna tačka.
Ostalo je uvijek isto talasanje.
Koža ti se ravnomjerno suši u zrakama sunca
i na vjetru
kosa ravnomjerno prozračuje na vjetru.
I žedniš jednako ravnomjerno.

Oznake: lirika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

REFREN ZA PUBLIKU

Vidik je nešto što se pruža
i široko u nedogled pruža se prilika.
Kao tvorac hit šlagera
pronađem tu nisku bisera.
Pogled je nešto u što buljiš
dok ti ga stvaraju praktično godinama
i neprestano.
Kao tvorac evergrinova
pronađem tu maslinovu grančicu
i grlicu mira.
Ako samo viriš kroz ključaonicu,
nije baš neki violinski ključ.
Od tolikog velikog jačmena na oku
imaš zakrvavljenost.
Kao tvorac i ove recitacije
pozivam publiku da podigne ruke
da ponovimo refren.
Kao tvorac i ove recitacije
pozivam publiku da podigne ruke
da ponovimo refren:
Kao tvorac hit šlagera
pronađem tu nisku bisera.
Kao tvorac evergreen-ova
pronađem tu maslinovu grančicu
i grlicu mira.
I grlicu mira.

VJEROVATNO SAD

Vjerovatno sad ovaj naslov mnogo bolje
pristaje nego onaj prethodni.
Ipak, odlučio sam promijeniti i ovaj jer, čini mi se
kao da ovaj nije odviše privlačan.
To što ću, možda, i treći put modifikovati imenovanje
ove svoje teme i ideje koja lako i sažeto ukazuje
na svoju centralnu misao pitanje je i ukusa.
Predomislio sam se, sad vjerovatno otpada ova
posljednja opcija.
Uzgred, pojavile su se dvije-tri 100% bolje varijante.
Čini mi se da, nakon svih ovih izmjena i dopuna dosada, ipak postoji razlog za promjenu naslova.
Kako mi sad izgleda, ovo je dobro.
Ovakav naslov je od početka trebao stajati na vrhu.
Ako ovo nije top same liste, onda ne znam.
Jer tako je. Umjetnost to traži.
Mora biti reprezentativno od početka.
Vjerovatno od sada.

LAPSUS

Stambena zgrada je namjenjena za življenje
Pored toga obitava sa nama početak svih stvari u
kosmosu
kao obitelj u dnevnom boravku
Kao po haustoru kreću se svjetovi
Na ulici, u gradu sveden si na pješaka.
Učesnik si u saobraćaju
Dijeliš kulturu življenja i živiš mirno kao u svemu, sve u
svemu
sa svime
Okružuješ, ponekad, i samoga sebe
Misliš preširoko.
Suzi pogled preko horizonta
Ne gledaj sve podozrivo
Špijunka je naziv za onaj mali teleskop na vratima
Ili, kako bi u podmornicama rekli, stetoskop.

JOŠ I PLUS

Došao sam i do toga
Sad idem i od toga
Prema ovom, prema tome: ovo-ono.
Dogurao sam nekako.
A otpuhujem kao da odgurujem
dodirnuli smo kao da su koljena.
Nismo postavili laktove.
Nismo slagali u bradu.
Ništa promrmljali u brk.
Dolijalo je sve kao lepršava igra.
Dovukao si se kao da oprostiš, ne prisjedaj ni
na muku.
Oprosti široko polje.
Naravno pride i široke perivoje.

Oznake: lirika, potika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

Enci

Dani preskaču svoju vijaču, vrijeme im zadaje hulahop,
i sve je to hop-cup enci menci kosmosa.
Igra godišnjih doba na mome licu, predstava godišnjaka na
opalom lišću, smjena generacija u temeperaturnoj
razlici. U dekompresiji jutarnje magle i večernja zamagljenost
pred očima.
Stvarno, ali stvarno znam kao niko opisati, majstorski opisati,
suptilno lirski jesen, postići svrhu. Što ono kažu,
umijem poentirati praznini
unatoč.
I sad, polemika je lišena zavaravajućeg zanosa,
uvod je katarzičan osvrt kompletne preglednosti anamneza,
uspostavljena komunikacija, obostrano povjerenje,
pomirenost, i neophodna stabilnost misli kroz jasnu
viziju riječi kao prava na slobodu okupljanja slova koja predstavljaju
odabrane nosioce
značenja.

Enci drugi dio, jutrošnja prerada

Dani preskaču svoju vijaču, vrijeme im zadaje hulahop,
i sve je to hop-cup enci menci kosmosa.
Igra godišnjih doba na mome licu,
predstava godišnjaka na opalom lišću.
Smjena generacija u temperaturnoj razlici,
u dekompresiji jutarnje magle i večernjim maglicama
pred očima.
Stvarno, ali stvarno sam labilna ličnost
i jutros mislim da su moje pjesme promašen slučaj.
Bezveze im je suptilnost lirska
bezveze su ovako suptilno lirske.
Praznina poentira i podstiče opću nesvrhu.
Što bi ono rekli plemenitom naporu unatoč.
I sad polemika je lišena zavaravajućeg zanosa,
uvod je katarzičan osvrt kompletne preglednosti anamneza,
uspostavljena komunikacija obostranog nepovjerenja,
pomirenost u nesigurnost vlasitih snaga, i neophodna misao jasne
vizije riječi kao prava na slobodu okupljanja slova,
ničim izazvanih odabranih nosilaca
besmisla, beznačajnosti, beznađa.

Menci

Sredina je dana, nova dubioza, dolazim do zaključka
da sam u prve dvije vezane poezije, inače, e baš naj
startovao.
Ključ je100% u menci-enci.
Vremena su naopaka,
sistemi kao i ličnosti često imaju pogrešnu sliku o sebi
tako i obrasci.
Ja nisam nikad bio uobraščen čovjek, još manje uobražen.
Ja kao i svi časni ugledni uzori ne mogu a da ne priznam
javno svoju grešku,
i iskreno kažem hulahopcup-hop.
I sad, polemika je lišena zavaravajućeg zanosa,
uvod je katarzičan osvrt kompletne preglednosti anamneza,
uspostavljena komunikacija obostranog onostranog
tretmana ispravnog pristupa stvarima, pojavama
društvu i pojedincu, faktorima stihova, svim poteškoćama,
unatoč.
Podnevno pomirenje dana i noći, punine i praznine,
neophodna jasna misao u nejasnoći vizije riječi kao prava na
slobodu okupljanja slova kao odabranih nosilaca novih snaga izričaja,
izražajnosti, i uvjerenja.

Odgovorno autorstvo

Ja sam prešao faze, cikluse, i predispozicije. Ušao u
štošta, koješta, dašta i tako to.
Nema veze, svako mi je slovo čvor, a tačka novo čvorište.
Misao je samo da bih im zbrisao,
zgodna ko godina rodna.
A ja tutanj na Rtanj. Biljni čajevi, vazdušna banja,
oporavak od promaje, između šuplje između
prazne priče. Ja sam prešao faze kad te se
ništa ne dotiče, stabilna si ličnost ispred šaltera,
dobar si u pregovorima sa TV ekranom.
U dodiru sa hranom otoplio si odnos a frižider je iskuliro.
Pažljivo si i rime biro,
nisi zloupotrijebio svoje djelo u dnevnopolitičke svrhe.
Nisi psovao s balkona na vladu, gajio si cvijeće, nadu.
Bio dostojan u ljenjosti, ženu sokolio u radu,
nisi se žalio, mitingovao, još manje si se hvalio
portretom ljubavnika u mladosti i pokojom švaleracijom.
Ako ti se posrećilo. Sazrio si. Vidno. Ovo je tvoj prvi dan
odgovornog autorstva.

Neka biljka, vrsta meda

Ležim u preglednosti paučine.
U čistoći prašine. Bijeli obraz čađi.
Sagledavam se kao vijesti.
Ponekad, i kao čovjek, gledao sam da ne budem isuviše dvosmislen.
Posvuda si neka biljka. Čaj u zraku,
opireš se da ne budeš skuhan.
Posvuda si vrsta meda.
Silno tvoje zujanje i previranje u cvjetnu misao univerzuma.
Ispleo si djecu cvijeća.
Ali, i vez planete laticu po laticu.
Kao birokrata ladicu po ladicu.

Oznake: lirika, poetika

IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA

Neobična pjesma

Kružeći kao kiša oko Kragujevca
Lijeno kao drob u probavnom taktu
Oblaci vare tupu bol u traktu
Sve tamo do u sitna crijevca

Možda na kraju horizonta i igra mečka
Teške i olovne kape ove livnice
Grmljavina je sada samo prečka
Mokri ko ćepovi cijele pivnice

Kruženje vode u prirodi kao agregatna stanja
Voda vatra zrak zemlja i u podznaku Vodolija koju niko ne voli
Dole trag starog panja
Kao da doliva na ranu soli
Što sliti će se u more
Il u hljeb sve do sedme kore.

Planetarna ćorava posla

Planeta radi Sizifov posao
I to su njena ćorava posla
Dotjerava cara do duvara
Vrti se po starom

Vrti sve po starom
Nova su samo careva odijela
Jer raznolikost veseli
Sve drugo je uhodano kao kataklizme

Proći će i ovo
Kao sve što je dosad prošlo
Možda nigdje ništa nema smisla
Dok opet nešto negdje ima smisla
Ili se i jedno i drugo vrti po svom

Jedino pucketaš prstima kao vatra u kaminu

Problni baloni kao pucnji u prazno
Pucaju baloni i po šavu kao čarapa na nozi
Puca prazno kao zamišljen a bezidejan pogled
Jedino pucketaš prstima kao vatra u kaminu

No to ne znači da imaš magije u njima
Čak ne hvataš ni neki poseban ritam
Izgleda više kao da prebireš po jagodicama prsta
Tražeći svoj izugljeni identitet

Odlutao si kao svaki duboko zavaljen u fotelju
Istina vatra u kaminu pucketa kao da pucketaš prstima
Ali bez iskričavosti, zagasita, ispušt dim kao probni balon
Osjećaš puca u prazno kao izgubljeno sjećanje

Mršava dvojka

Provlačiš se kao mršava dvojka
Nikad nećeš biti trica ili debele trojka
Ali zato nisi ni propalica i ponavljač đak
Mršava dvojka dođe kao neka velika vještina

I zadovoljan si kao sa solidnom čvrkom, čvrkom plus
Osjećaš se vitkim kao bonus
Elegancija i lepršavost su na tvojoj strani
Jednom riječu pozitivna si ličnost, prolaziš kroz sve dileme

Jasno je da se nikad nisi nigdje zaglavio
Tvoje je i prvenstvo prolaza
Nijedan tjesnac nije tako tjesan a prepreka neprelazna
Tjeraš svoj mak na konca pročićeš i kroz iglene uši

Valne dužine

Potapa te plima oseke, svaka zdravica ti je plićak
Koprcaš se na veliko kao sitna riba
Žedan si kao preko vode
Zapljskuje te obliveni znoj i još tiha jeza

Utapa te rupa negdje u valnoj dužini
Propadaš kroz šum u komunikaciji
Izljevaš se kao sve pred noge u pokajanju
Proljevaš se kao mlijeko

Prosut si kao niska bisera na žalu
Nema kraja tvome žalu
Sad si još kao kit nasukan na obali
Plivanje jedina stvar koju nismo probali

Povukao sam se

Povukao sam se kao neosjetno
Diskretnije i nije moglo
Kao na prstima kao da se iskradam
Kao da sam upravo izašao kroz poluoškrinuta vrata

Kao da su me upile sve te znatiželje
Posljednja ljubopitljivost isušila moje bare i lokve
Prikladnije nije moglo od ovoga
Ukusnije, pristojnije, laganije, elegantnije

Ne izgleda kao da sam nestao
Povukao sam se kao neosjetno
Kao negdje u sjeni kad se išetaš
Ili kao da si upravo napustio zgradu

Oznake: lirika