IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA
Učestalost
Možda svoju literaturu još nisi
nazvao učestalost. Ali, sve češće
ponavljaš se.
Jedno je isto, pupa-hava.
Non-stop vrtiš stare ploče.
Obrazac ti šiba u krug.
Na liniji si jedne pruge.
Povlačić istu crtu.
Ti si kao: Prst u uho.
Ti si kao zijevanje naokolo.
Možda ćeš dosaditi kao spinovanje.
Možda će svi uglas da ti uzviknu: “ Twist again!”
Poravnio si i popodio kao teferič.
Okreće ti se želudac
kao nova knjiga sa police.
NEMAM UVIJEK SITNIŠ ZA SVE NI MALENKOST U SVIM PRILIKAMA
Moja malenkost nije grandiozna.
Ne patim od manirizma.
Ne parničim u dlaku, u bob, niti se moj postupak
izvodi iz hira.
Dozvoljavam uglavnom, većim dijelom, sebi Božji Mir.
Nemam uvijek sitniš, igram samo naveliko.
Ne patim od teatralnosti.
Glumim da o tom kad gledam predstave
ne znam ništa.
Čovjek sam dokazan, dozvoljavam
uglavnom, pronicljivo, većim dijelom, sebi,
to malo Božjega Mira.
Razumijem što frustrira svijet. Svijet je iskompleksiran,
ali ekologija je sada tema.
Ženstvenost prepoznajem, unatoč svemu.
Neženstvenost mi nije inspirirajuća, uglavnom,
većim dijelom, sebi
dozvoljavam Božji Mir.
AKO BAŠ MORA, AKO SE BAŠ TRAŽI
Pišem rekreativno kao vožnja biciklom,
kao jutarnje trčanje rekreativaca.
Kao rekreativno zanimanje za historiju umjetnosti,
sportsku kladionicu i kulturne događaje.
U posljednje vrijeme, dakle, pišem relaksirano
piskaram takoreći, tu i tamo, pokoju
kako kome.
Šta znam.
Nekako sam fleksibilan, letargija je i flegma nužno.
Iako su misli kratke, sve je opruženo kao na kauču
ili plaži.
I poneka se lirska odvaži
ako baš mora.
Ako baš raja traži.
NEČIJI
Pjevaš pola univerzuma pola čovjeka samoga.
Tako u nedogled si polovičan.
Ne kao Kentaur, više kao učinak.
Negdje, tu i tamo, spomeneš opis prirode.
Bio je to lijep i opao, zelen još uvijek, list
na putu.
Odmah do lista, list nekoga spomenara.
Dnevnik, ne znam čiji, ali koji nije imao
fiksno radno vrijeme, nije počinjao u 19:00 h.
Bio je do pola napisan od pola naslikan.
Ili je bio išaran. Pola pismo pola slika, slika-pismo.
Pa pismo pa slika. Onda slika-pismo. Bio je
šarolik. Bio je nečiji.
SASTAV
Jutra se odmotavaju kao kupusov list.
Ti si svoju glavicu kupusa zavio
u pijesak.
Dobro je zapakovano, u zaostatku.
Pokrpao si to nekako kao sastav kao
omiljenu priču.
I bolje da je dan odmakao nego da si
odmakao danima.
Nosio si turšiju u torbi i svijet je nekad
poput tegle salate: proberi nešto
iz izmješanih karata, nađi sebe na toj karti
svijeta.
Bolje da se noću sve sjeti tebe
nego da se sjetiš svega.
Oznake: lirika, poetika
|