IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA
BOGZNAKAKO
Oči ti izgledaju kao žapci.
Pogled pluta kao ugledan lokvanj.
Dovoljno je ispravnog pristupa sa tvoje strane.
Sa tvoje strane perspektive prolaze side-efekti.
I dovoljno je realizovano.
Niste bogzna kako uspješna generacija.
Otkad me poznajete, znate i to da vas
neću slijediti.
U skupu mahom praznina suštinski je postignuto.
Okoliš je prilika da se stopiš.
Možda bude i prazničnog veselja.
KLIMATSKO
Nebu pod kišu diže se kosa na glavi
Probijaš zvučni zid od sto mu gromova
sebi u bradu, bradato
Oblaci se otvorili kao namjerno, hladno proračunato
Kao sunce kad to radi kad je nesnosna žega
Čovjek se ne može pouzdat u lijep dan da si pita
Prestao je i da ih broji između dva reda tmurnih dana
Što je najgore ne zna više kako da se obuče
Ne prepoznaje ni svoje omiljeno godišnje doba
Ne prepoznaješ više ni poštenu kabanicu
Niko pod milim Bogom ne znaš radi li se tu o suncobranu
Ili kišobranu
Otanjile su sezone u ovoj meteo stvari po minutaži, munjevitih
Promijena što žare kao koprive
OGOLJENO
Toliko govora za ogoljene priče,
ista te tema vuče za nos.
Bez pomaka se krećeš po tom šipražju,
bespuće je tvoja domovina.
Prazan kao puna sala dnevne debate.
I TV studio.
Osujećen na veliko, i oduvijek izgledaš historijski.
Polažeš pravo na čistoću čestitosti.
I nekako je sve u imperativu: vitalno i značajno,
prepuno razmjera: toliko uzvišenosti još nije viđeno.
Agilnost je samo osobina.
Inače, era se svojevremeno inatila i lomila priču,
svjetski dokazivala.
NIŠTA ZA TO
Kao točak zaglavljen u blato
Kazaljke zaustavljene u vremenu
Ništa za to,
spajam slike na najčudnije moguće načine
širim imaginativne prostore zarobljene, kažem, u figure
svako je paradoksalan na svoj način
u isto vrijeme svako je prostodušan po svom kako hoće
jednostavan je koliko i namćorast i tvrdoglav je koliko poslušan
težak je koliko je i lako sa njim izaći na kraj.
Ali većina toga se začinje baš u početku
tako da uvijek ima mjesta za kajanje
kao kamen utonuo u kaljužu
Ništa za to,
eto tek tako povezuješ značenja i simbole u viši smisao
očekuju nas razumjevanja u pola rečenice ili pola šutnje
onda se bude nade a stišavaju ljutnje
uglavnom druželjubljivost traje kao neispričana priča.
SIDRO KOJIM SI SE NASUKAO
Prisvajaš mi jedra kao zastave na kulama.
Prisvajaš mi pučinu kao trag u pijesku.
Plovidba na otvorenom niti te vodi naprijed
niti te vraća nazad: to što si prisvojio
sidro je kojim si se nasukao.
Čovjeku je vrijeme da se skrasi.
Lutaš od nemila do nedraga.
Dosadno ti je do boga.
Nije ostalo niti jedno ostrvo niti jedna tačka.
Ostalo je uvijek isto talasanje.
Koža ti se ravnomjerno suši u zrakama sunca
i na vjetru
kosa ravnomjerno prozračuje na vjetru.
I žedniš jednako ravnomjerno.
Oznake: lirika
|
