IZABRANE PJESME ALENA ALISPAHIĆA
OD POČETKA DO STARTA NAM JE CILJ
Možda me nisi shvatila u početku,
vjerojatno me nisi razumjela u startu,
ali od početka od starta možda nam je cilj
tek sad:
Upoznaj, dakle, moj put istinu i život.
Iz tog početnoga mraka, iz startnog tapkanja
u mjestu
nisi me razumjela nisi me ni shvatila
ali, nekako, mislim, uz više vjere, nadam se,
ljubavi, možemo postići odredište:
Spoznaj, dakle, moj put istinu i život.
Jer ako sam ja mogao vjerovati i shvatiti
da ćeš, strpljivo, kako vrijeme bude u tebi postiglo
pomak, i evo nas već na trasi sa koje obuhvataš
cjelokupnim bićem cjelokupno znanje:
Dato ti je znanje, dakle: moj put istina i život.
NIJE DA SVIJET NIJE IZ MENE
Neću da ulazim u to
Ne treba da prolazim kroz sve to
Sve što je dalje od mene nije mi bliže
Blisko mi nije udaljena stvar
Ne bih mogao ni da uđem u to
Strpaš me u okvire kao u očekivanja
Ja sam intuitivan u svojim proviđenjima
Ne mogu se otkriti kao ni sakriti
Nije da nisam sa ovoga svijeta
Nije da svijet nije iz mene
Moj svijet je sav moj i sav iz mene
Ja sam sav svoj sav iz sebe, a ponekad neću
ulaziti ni u to.
NITI OKLIJEVAM NITI SE ZADRŽAVAM
Rasterećen tvojom preopterećenošću, misliš
sobom o sebi
Nije sjaj tvog lika kao neprestano zaduženje Mjeseca
u mat boji
Nikad mi se nije činilo niti da se mijenja niti mi je bio isti.
Suvišno je reći: otrpavam tvoju pretrpanost.
Nemoj biti okupiran kao da si tašt.
Ne oklijevam niti se zadržavam, još i zanimacija
ili rekreativni način.
Nekako si, to je kad bih umio pronaći bolje objašnjenje,
takav kakav si mi.
Nikako ne oklijevam niti se zadržavam, ali ni ta Luna
niti se nešto mijenja niti je po starom.
BARKA
Kuda te to poplave nose.
Voda nadolazi kao u ušima.
Struja je sve jača kao mainstream utječe kao uticajna.
No voda nadolazi iz neba, iz zemlje
dolazi i sa vjetrom kao kokos
ili se rasipa maslačak po livadi.
Plutaš kao kiseo kupus u rasolu ili salata
miješana u sirćetu.
Zašto je drum uvijek na raskrižju?
Raskrižje je centar, ali ne znaš,
sve se nekamo slijeva, razlijeva, pregrupiše kao kiše.
Kružiš kao nasip oko rasipanja tu na klizištu.
Poplave su preplavljene događanjima
i, mislio sam da znaš, nanosima.
Gdje koja kuća, auto, madrac, kapija, ne dao Bog
da koga voda odnese.
REDATELJ KOJI UOPĆE MORA BITI
Otpozadi poput potiljka
čelni sam čovjek kao začetnik misli.
Isprva je moja misao,
onda sve više sam tu negdje, jer tu negdje,
uopće, mora biti.
Žila kucavica iskazuje sljepoočnicu,
ideja je više kao procvat lani,
danas se radi na tome kao i onome od preklani,
Na svemu radim, pomalo, onako.
Mora biti da sam se tu i zamislio.
Ako nisam odlutao sve do neopjevanoga,
Ipak to ne mogu ni postaviti u neke stihove.
Kao redatelj teatra koji ne postavlja komad
niti scenu ako je iza zavjese. Oznake: lirika, poetika
|