Nenasilje

< srpanj, 2016  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (9)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (7)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (8)
Lipanj 2015 (10)
Svibanj 2015 (6)
Travanj 2015 (15)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (26)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Dobrodošli na blog koji je kreiran sa ciljem poticanja i omasovljavanja aktivizma u lokalnim zajednicama kroz kampanje putem društvenih mreža i socijalnih medija. Dana 29.01.2015. blog je prebačen na uslugu blog.hr zbog bolje dostupnosti i održivosti objavljenih materijala.

Posjetitelji
Flag Counter



IN Fondacija


Kinderpostzegels


4 Types of Bullying We Are Shockingly OK With -- powered by Cracked.com

30.11.2015., ponedjeljak

Da li je problem vršnjačko nasilje?

Meni se nekako čini da vršnjačko nasilje i nije problem. Pišu mediji o nasilju među vršnjacima, tuče se dešavaju, ali mediji ne pišu o akcijama koje se provode kako ne bi bilo nasilja. Znači li to da se akcije ne provode? Znači li to da se akcije ne provode jer i nema problema? Ili se ne provode premda je nasilje ogroman problem? Ili medijima nije dovoljno atraktivno pisati o seminarima i radionicama. To nije dovoljno krvavo i nasilno. To ne privlači čitaoce. A pogodite šta? Čitaoce privlači ono što mediji odluče d atreba da ih privuče. Čitaoci su zainteresovani da pročitaju i lijepe vijesti, ali ih nemaju gdje pročitati. Nemaju jer mediji guše čitav prostor tučama, ubistvima, skandalima. Niko ne piše o mladima koji volontiraju ili se trude da pomire vršnjake. Odnosno možda malo napišu. Par redaka. Nemaju kad pisati više jer moraju u tančine opisati novu tuču!

Lu

Oznake: vršnjačko nasilje, Problem, mediji, tuča, kolač


- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.09.2015., ponedjeljak

Smanjenje nasilja?

Ne znam je li do mene ili je malo manje nasilja među mladima i vršnjačkog prestupništva? Možda je do mene, možda mediji manje pišu o dešavanjima, a možda je stvarno došlo do smanjenja vršnjačkog nasilja. Voljela bih da jeste jer bi to značilo da smo napokon shvatili obim problema i počeli nešto raditi da problem bude riješen. I mislim da je mnogo važna uloga medija. Mediji trebaju davati malo više pozitivnih vijesti i stalno insistrati na pozitivnim dešavanjima. Da je lako, nije, ali je važno biti uporan. Važno je da svi zajedno pokušamo učiniti svjet boljim mjestom i napokon riješiti problem nasilničkog ponašanja.

Oznake: nasilje, mediji


- 10:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.04.2015., utorak

Mediji kao uzrok vršnjačkog nasilja

Mediji se definišu kao sredstva komunikacije, kao što su radio, televizija, novine, časopisi, online portali, pomoću kojih se može doći do ili utjecati na širok spektar ljudi. S obzirom na svoju moć i ulogu, oni mogu odigrati veliku ulogu u odgoju mladih ljudi, ali i neispuniti ta očekivanja.

Mediji vrše snažan utjecaj u procesu formiranja svake osobe, u pozitivnom ili negativnom pravcu. Pozitivan utjecaj se ogleda u promoviranju pozitivnih vrijednosti i vrlina.

Međutim, u središtu modernih istraživanja jeste negativan utjecaj medija na način da izazivaju negativna svojstva kod osoba, koja mogu u većoj ili manjoj mjeri biti uzrok vršnjačkog nasilja.

Zbot toga što su djeca i mladi najviše prisutni uz medije, mediji na njih mogu ostaviti najveći utjecaj. Veoma je bitno u procesu odgajanja paziti na stranice, emisije i crtane filmove koje dijete posmatra. Djeca, pogotovo u najranijoj dobi, sklona su oponašanju drugih, pa svaka nasilna scena za njih može predstavljati nešto zanimljivo, ne znajući za prave posljedice svake od tih scena. To je naročito opasno.

Filmovi i u zadnje vrijeme reality show emisije najčešće promoviraju negativne vrijednosti poput nemorala, nasilja, krađe itd. Sve te scene mogu na mlade ostaviti posljedice na način da ih se prisjećaju i dok ne gledaju na njih, a to poslije može izazvati i osjećaj oponašanja. Upravo se kroz naizgled zabavni program pokušavaju promovirati ovakve negativne vrijednosti kako publika to, bukvalno, ne bi ni osjetila.

Mediji su opasna sredstva ako ih se na takav način i koristi. Još jedna opasnost koja ide uz medije jeste i njihova sveprisutnost. Doslovno su se uvukli u ljudske živote da niti jedan dan ne možemo zamisliti bez njih.

Pravilno ih koristimo jer od njih i imamo koristi, a izbjegavajmo njihove negativne utjecaje.

Oznake: mediji, Mladi, vršnjačko nasilje


- 12:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

06.04.2015., ponedjeljak

Kako vidim problem vršnjačkog nasilja

Prema mom mišljenju, niko ne treba govoriti o nekom problemu dok ne počne raditi ono što je u njegovoj moći da ga i spriječi. „Zasitio“ sam se kritičara, odnosno, ljudi koji apsolutno ništa ne rade, ali su fenomenalni u optuživanjima drugih. Takve ljude smatram parazitima koji određeni problem samo povećavaju.
Isto važi i za problem vršnjačkog nasilja. Da samo deset dana pratimo bosanskohercegovačke medije mogli bismo vidjeti koliko se tekstova o ovom problemu objavi u rubrici „crna hronika“. Ne bi to toliko bilo sporno da se i u rubrikama „porodica“, „zdravlje“, „život“, „kultura“ i dr. objavljuju, također, tekstovi o ovom problemu, ali koji će govoriti o prevenciji, savjetima i načinima borbe protiv ovoga problema.
Ni na jedan problem ne gledam samo iz jednog ugla, pa je takav slučaj i s problemom vršnjačkog nasilja. Mnogi optužuju djecu, odnosno osnovnoškolce i srednjoškolce kao glavne krivce za ovaj problem. Istina, oni jesu glavni akteri ovoga problema, ali nisu jedini krivci. Dr. Suada Buljubašić u knjizi Maloljetnička delinkvencija u jednom od poglavlja napominje da se djeca mogu roditi s potencijalom da budu življa, energičnija i agresivnija, ali ti potencijali se moraju razviti u toku djetinjstva kako bi bili prisutni u životima mladih. Dakle, jasno se može zaključiti da nemarnim odnosom i nepažnjom roditelja koji na pravilan način ne odgajaju svoju djecu upravo oni mogu postati agresivni, a nakon toga i nasilni. Nažalost, mnogi zaboravljaju ovu drugu stranu, zaboravljajući ulogu koju imaju roditelji, a u prvi plan stavljaju aktere vršnjačkog nasilja, odnosno, mlade.
Još jedan faktor koji itekako može utjecati na ovaj problem jesu škole, tj., nastavnici, pedagozi, učitelji, profesori i dr. stručna lica. Svojim aktivnim djelovanjem po pitanju prevencije ovog problema možemo očekivati bolje rezultate, ali pasivnošću nastavnika, pedagoga, profesora i drugih možemo samo povećavati ovaj problem. Djeca u školi svaki radni dan provedu najmanje četiri-pet sati što je sasvim dovoljno vremena da se na njih ostavi utisak. Čak je to i zakonom propisano pa tako nastavnici/profesori moraju u svojih 45 minuta zastupiti koliko-toliko odgojnu dimenziju, bez obzira da li se radi o času matematike ili pedagogije.
Da sumiram, dijete koje se rodi s potencijalom za agresivnost, a pritom ga roditelji ne odgajaju onako kako bi trebalo, nastavnici mu ne posvećuju dovoljno pažnje, a i mediji ne rade ništa po pitanju prevencije, dobija „plodno tlo“ da tu agresivnost pretvori u nasilje, a jednom kada se tako nešto desi teško se ispravlja.
S druge strane, zamislimo dijete koje ima odgovorne roditelje koji se brinu za njega i koji redovno komuniciraju s razrednikom i pedagogom. Samo neke nepredviđene situacije mogu dovesti do toga da to dijete postane nasilnik. Zato je veoma bitno da svi, a kada kažem svi mislim na svaku jedinku u društvu, radimo aktivno po pitanju prevencije vršnjačkog nasilja, a ne da budemo paraziti, kako sam spomenuo ranije, koji će se samo žaliti na društvene probleme, a da pritom ne daju nikakav doprinos.

Oznake: vršnjačko nasilje, porodica, obitelj, crna hronika, Mladi, mediji


- 10:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.