< | travanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dobrodošli na blog koji je kreiran sa ciljem poticanja i omasovljavanja aktivizma u lokalnim zajednicama kroz kampanje putem društvenih mreža i socijalnih medija. Dana 29.01.2015. blog je prebačen na uslugu blog.hr zbog bolje dostupnosti i održivosti objavljenih materijala.
Prema mom mišljenju, niko ne treba govoriti o nekom problemu dok ne počne raditi ono što je u njegovoj moći da ga i spriječi. „Zasitio“ sam se kritičara, odnosno, ljudi koji apsolutno ništa ne rade, ali su fenomenalni u optuživanjima drugih. Takve ljude smatram parazitima koji određeni problem samo povećavaju. Isto važi i za problem vršnjačkog nasilja. Da samo deset dana pratimo bosanskohercegovačke medije mogli bismo vidjeti koliko se tekstova o ovom problemu objavi u rubrici „crna hronika“. Ne bi to toliko bilo sporno da se i u rubrikama „porodica“, „zdravlje“, „život“, „kultura“ i dr. objavljuju, također, tekstovi o ovom problemu, ali koji će govoriti o prevenciji, savjetima i načinima borbe protiv ovoga problema. Ni na jedan problem ne gledam samo iz jednog ugla, pa je takav slučaj i s problemom vršnjačkog nasilja. Mnogi optužuju djecu, odnosno osnovnoškolce i srednjoškolce kao glavne krivce za ovaj problem. Istina, oni jesu glavni akteri ovoga problema, ali nisu jedini krivci. Dr. Suada Buljubašić u knjizi Maloljetnička delinkvencija u jednom od poglavlja napominje da se djeca mogu roditi s potencijalom da budu življa, energičnija i agresivnija, ali ti potencijali se moraju razviti u toku djetinjstva kako bi bili prisutni u životima mladih. Dakle, jasno se može zaključiti da nemarnim odnosom i nepažnjom roditelja koji na pravilan način ne odgajaju svoju djecu upravo oni mogu postati agresivni, a nakon toga i nasilni. Nažalost, mnogi zaboravljaju ovu drugu stranu, zaboravljajući ulogu koju imaju roditelji, a u prvi plan stavljaju aktere vršnjačkog nasilja, odnosno, mlade. Još jedan faktor koji itekako može utjecati na ovaj problem jesu škole, tj., nastavnici, pedagozi, učitelji, profesori i dr. stručna lica. Svojim aktivnim djelovanjem po pitanju prevencije ovog problema možemo očekivati bolje rezultate, ali pasivnošću nastavnika, pedagoga, profesora i drugih možemo samo povećavati ovaj problem. Djeca u školi svaki radni dan provedu najmanje četiri-pet sati što je sasvim dovoljno vremena da se na njih ostavi utisak. Čak je to i zakonom propisano pa tako nastavnici/profesori moraju u svojih 45 minuta zastupiti koliko-toliko odgojnu dimenziju, bez obzira da li se radi o času matematike ili pedagogije. Da sumiram, dijete koje se rodi s potencijalom za agresivnost, a pritom ga roditelji ne odgajaju onako kako bi trebalo, nastavnici mu ne posvećuju dovoljno pažnje, a i mediji ne rade ništa po pitanju prevencije, dobija „plodno tlo“ da tu agresivnost pretvori u nasilje, a jednom kada se tako nešto desi teško se ispravlja. S druge strane, zamislimo dijete koje ima odgovorne roditelje koji se brinu za njega i koji redovno komuniciraju s razrednikom i pedagogom. Samo neke nepredviđene situacije mogu dovesti do toga da to dijete postane nasilnik. Zato je veoma bitno da svi, a kada kažem svi mislim na svaku jedinku u društvu, radimo aktivno po pitanju prevencije vršnjačkog nasilja, a ne da budemo paraziti, kako sam spomenuo ranije, koji će se samo žaliti na društvene probleme, a da pritom ne daju nikakav doprinos. Oznake: vršnjačko nasilje, porodica, obitelj, crna hronika, Mladi, mediji |