Nenasilje

< studeni, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (9)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (7)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (8)
Lipanj 2015 (10)
Svibanj 2015 (6)
Travanj 2015 (15)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (26)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Dobrodošli na blog koji je kreiran sa ciljem poticanja i omasovljavanja aktivizma u lokalnim zajednicama kroz kampanje putem društvenih mreža i socijalnih medija. Dana 29.01.2015. blog je prebačen na uslugu blog.hr zbog bolje dostupnosti i održivosti objavljenih materijala.

Posjetitelji
Flag Counter



IN Fondacija


Kinderpostzegels


4 Types of Bullying We Are Shockingly OK With -- powered by Cracked.com

30.11.2015., ponedjeljak

Da li je problem vršnjačko nasilje?

Meni se nekako čini da vršnjačko nasilje i nije problem. Pišu mediji o nasilju među vršnjacima, tuče se dešavaju, ali mediji ne pišu o akcijama koje se provode kako ne bi bilo nasilja. Znači li to da se akcije ne provode? Znači li to da se akcije ne provode jer i nema problema? Ili se ne provode premda je nasilje ogroman problem? Ili medijima nije dovoljno atraktivno pisati o seminarima i radionicama. To nije dovoljno krvavo i nasilno. To ne privlači čitaoce. A pogodite šta? Čitaoce privlači ono što mediji odluče d atreba da ih privuče. Čitaoci su zainteresovani da pročitaju i lijepe vijesti, ali ih nemaju gdje pročitati. Nemaju jer mediji guše čitav prostor tučama, ubistvima, skandalima. Niko ne piše o mladima koji volontiraju ili se trude da pomire vršnjake. Odnosno možda malo napišu. Par redaka. Nemaju kad pisati više jer moraju u tančine opisati novu tuču!

Lu

Oznake: vršnjačko nasilje, Problem, mediji, tuča, kolač


- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.11.2015., ponedjeljak

Život ide dalje

Ja vam pišem po drugi put. Imala sam problem sa drugovima z razreda koji su me izbjegavali jer je moj brat dobio vaškee od nekoga. To je trajalo cijelu prošlu školsku godinu. Iskrena da budem plašila sam se dolaska u školu. Mislila sam da će izazivanje da bude nastavljeno ali nije bilo. Ja sam za raspust bila u Beču kod rodbine i to je bila tema razgovora sa drugovima iz razreda. Pričali smo ko je gdje išao. Izgleda da sam ja imala najbolji raspust. Čak sam i njemački počela da učim. Ono zbog čega vam se javljam jeste da pošaljem poruku svima koji kao ja pomisle da zadirkivanje nikada neće prestati - otiđite u Beč! Šalim se, mislim da je osnovno to što im je dosadilo da me izazivaju ali i to što ja nisam dopustila da vide koliko mi smeta. Zato, ako vas neko izaziva pravite se da vam to ne smeta i prestat će.

Hasnija

Oznake: zadirkivanje, kolač, Drugovi


- 11:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.11.2015., ponedjeljak

Zar je važno ko je kriv?

U životu često pokušavamo pronaći krivca za naše loše životne izbore ili probleme koje imamo. Tako pokušavamo dati i odgovor na pitanje ko je kriv za vršnjačko nasilje. Jedni kažu porodica, drugi kažu cijelo društvo, treći kažu da su krivi samo roditelji, a četvrti tvrde da je čovjek nasilan po prirodi. Jeste važno za kreiranje rješenja znati ko je krivac, ali mislim da nije najvažnije. Mislim da je najvažnije postojanje volje da problem bude riješen. Ako problem ne želimo riješiti makar nemali nikakvu prepreku, nećemo ga riješiti. Ako problem želimo rješavati, makar imali milion prepreka, uspjet ćemo ga riješiti. Zato mislim da se prvo svi moramo dogovoriti da nam je rješenje važno i onda svi zajedno moramo raditi na rješenju. Mislim da, na kraju krajeva, i nije ok druge optuživati bez da smo svoju grešku ispravili. Najvažnije je da sve radimo ujedinjeni a onda je lako riješiti bilo koji problem. Ako nismo ujedinjeni, onda ćemo sve raditi dopola i neće nas biti briga je li nasilje prisutno ili ne. U svako rješenje je najvažnije uključiti sve nas!

Oznake: krivica, kriv, nasilje, Problem, rješenje


- 12:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.11.2015., ponedjeljak

Podijeliti ili ne?

Ljudi često kažu da treba problem podijeliti pa će biti lakše. Navodno. Ja u to ne vjerujem jer mi je nakon što sam podijelila problem sa prijateljicom puno gore. Ja važim za veselu osobu i ljudi mi nisu jednom rekli da bi voljeli biti ja, nemati probleme, uvijek biti raspoloženi i nasmijani kao ja. Ono što ne znaju jeste da sam ja tužna osoba. Prošla sam kroz dosta verbalnog zlostavljanja kroz osnovnu, a sada i kroz srednju školu. Ipak moj odbrambeni mehanizam je bio da se nasmijem napadaču, odgovorim šaljivo i navodno budem ok. Međutim, nisam bivala ok. Bivala sam tužna. Nedavno sam radila online testove na internetu (znam da ih ne treba shvatati ozbiljno, ali ipak…), i ispostavilo se da sam depresivna. To mi je bilo čudno. Mislila sam da to što volim puno spavati znači da sam normalna. Eto, ispostavilo se da nije.
Nedavno sam rekla prijateljici kako se osjećam. Nisam joj govorila za testove. Rekla sam joj da sam tužna i ujutro i popodne i naveče. Da sam stalno umorna. Da mi se stalno plače. Da sam nezadovoljna sobom najviše. Da ne znam šta da radim, i da sam potpuno bezvoljna. Ne želim ići u školu, i želim stalno spavati i da imam puno para ostala bih zauvijek zatvorena u kući. Imala bih krevet, hranu, televiziju kada sam budna i ne tražim ništa više. Ali najviše sam pričala da ne mogu da se otresem ovom tužnom osjećaju da je moj cijeli život već sada promašen. Mislila sam da će mi biti lakše kada sve kažem. I bilo je. Dok prijateljica nije odgovorila. Rekla mi je da se glupiram. Da izmišljam problem koji ne postoji. Da sam dobra u školi i da svi žele više spavati. To je normalno, kaže, u našim godinama. Rekla mi je i da previše razmišljam, previše komplikujem i rekla mi je da ne budem sebična. Da, ja sam sebična, jer opterećujem nju svojim problemima. Ljudi imaju ozbiljne probleme. Ozbiljan problem je to što je ona raskinula sa momkom i nije stigla ništa reći jer sam je ja opteretila svojim glupostima. Nisam znala šta da kažem, osim da mi je žao, da nikada više neće slušati moje gluposti, ali da ne želim ni ja slušati kako me vrijeđa. Razišle smo se u tišini i već mjesec dana nemam prijateljicu. I sada, niti imam prijateljicu niti sam prestala biti tužna…
Ella

Oznake: nasilje, depresija, prijatelj, prijateljica, Osjećaji


- 10:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.11.2015., ponedjeljak

Navika nasilja

Gledam na internetu da se mnogo govori o vršnjačkom nasilju. Postoji mnogo vijesti i stranica na kojima se piše o nasilju među mladima. Čak postoji i mnogo priručnika posebno namijenjenih nastavnicima kako bi na vrijeme prepoznali i riješili problem. Međutim, čini mi se da ne postoji mnogo volje da problem bude riješen. Čini mi se da svi previše pričaju o problemu, a premalo rade na njegovom rješavanju. Osim toga, nastavnici skoro pa ništa i ne rade da bi pomogli učenicima koji su suočeni sa nasiljem. Učenici najčešće biraju tišinu i nadaju se da će brzo završiti školovanje i prestati biti žrtve nasilja. Međutim, nedavno sam negdje pročitala tekst u kojem se kaže da ljudi koji su bili žrtve vršnjačkog nasilja, dalje u životu nastavljaju biti žrtve ili šefova ili partnera jer ne znaju za drugačiji obrazac ponašanja. Zbog toga mislim da je vrlo važno da zajedno spriječimo nasilje i da zajedno budemo nosioci pozitivnih promjena. Kako? Mislim da je najlakše prvo razgovorom a onda i konkretnim akcijama u kojima će biti insistirano na tome da niko ne smije biti ničija žrtva! I na taj način možemo razbiti ružnu naviku da budemo žrtva nasilja,

Milka

Oznake: navika, nasilje, vršnjačko nasilje, nastavnici, profesori, učenici


- 10:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.