< | srpanj, 2016 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dobrodošli na blog koji je kreiran sa ciljem poticanja i omasovljavanja aktivizma u lokalnim zajednicama kroz kampanje putem društvenih mreža i socijalnih medija. Dana 29.01.2015. blog je prebačen na uslugu blog.hr zbog bolje dostupnosti i održivosti objavljenih materijala.
Ljudi često kažu da treba problem podijeliti pa će biti lakše. Navodno. Ja u to ne vjerujem jer mi je nakon što sam podijelila problem sa prijateljicom puno gore. Ja važim za veselu osobu i ljudi mi nisu jednom rekli da bi voljeli biti ja, nemati probleme, uvijek biti raspoloženi i nasmijani kao ja. Ono što ne znaju jeste da sam ja tužna osoba. Prošla sam kroz dosta verbalnog zlostavljanja kroz osnovnu, a sada i kroz srednju školu. Ipak moj odbrambeni mehanizam je bio da se nasmijem napadaču, odgovorim šaljivo i navodno budem ok. Međutim, nisam bivala ok. Bivala sam tužna. Nedavno sam radila online testove na internetu (znam da ih ne treba shvatati ozbiljno, ali ipak…), i ispostavilo se da sam depresivna. To mi je bilo čudno. Mislila sam da to što volim puno spavati znači da sam normalna. Eto, ispostavilo se da nije. Nedavno sam rekla prijateljici kako se osjećam. Nisam joj govorila za testove. Rekla sam joj da sam tužna i ujutro i popodne i naveče. Da sam stalno umorna. Da mi se stalno plače. Da sam nezadovoljna sobom najviše. Da ne znam šta da radim, i da sam potpuno bezvoljna. Ne želim ići u školu, i želim stalno spavati i da imam puno para ostala bih zauvijek zatvorena u kući. Imala bih krevet, hranu, televiziju kada sam budna i ne tražim ništa više. Ali najviše sam pričala da ne mogu da se otresem ovom tužnom osjećaju da je moj cijeli život već sada promašen. Mislila sam da će mi biti lakše kada sve kažem. I bilo je. Dok prijateljica nije odgovorila. Rekla mi je da se glupiram. Da izmišljam problem koji ne postoji. Da sam dobra u školi i da svi žele više spavati. To je normalno, kaže, u našim godinama. Rekla mi je i da previše razmišljam, previše komplikujem i rekla mi je da ne budem sebična. Da, ja sam sebična, jer opterećujem nju svojim problemima. Ljudi imaju ozbiljne probleme. Ozbiljan problem je to što je ona raskinula sa momkom i nije stigla ništa reći jer sam je ja opteretila svojim glupostima. Nisam znala šta da kažem, osim da mi je žao, da nikada više neće slušati moje gluposti, ali da ne želim ni ja slušati kako me vrijeđa. Razišle smo se u tišini i već mjesec dana nemam prijateljicu. I sada, niti imam prijateljicu niti sam prestala biti tužna… Ella Oznake: nasilje, depresija, prijatelj, prijateljica, Osjećaji |