|
Primijetila sam da se u medijima sve češće govori i piše o pojavi vršnjačkog nasilja. Prije nego sam odlučila pisati, pitala sam one nešto starije ljude od mene, a koji su mi relativno bliski je li u vrijeme dok su odrastali u njihovim školama i ulicama bilo vršnjačkog nasilja. I svi su mi odgovorili „Naravno da nije bilo.“ I ja sam se zapitala zar je moguće da je takav ozbiljan problem baš tvorevina moje generacije. Zar smo mi toliko naopaki da smo izumili maltretiranje vršnjaka? Čekajte malo! Mi nismo izmislili ratove i druge vrste nasilja. Šta nas je onda navelo da izumimo vršnjačko? A onda sam dobila dodatke odgovora na moje pitanje u kojima sam saznala da ovi sada odrasli ne znaju baš šta je vršnjačko nasilje. Recimo, njima nije nasilje zadirkivati nekoga jer nosi naočale i dobila sam odgovor „Ma, to su uvijek bile dječije stvari - šaliti se na račun drugara koji nose naočale“. Sad ja vas pitam, a gdje je tačno granica između šale i nasilja. Iskreno ja baš ne vidim veliku razliku jer mi nije jasno kako nekome možete reći „Jesu li ti to ostale viška tegle od zimnice pa si ih stavio na oči?“, na šaljiv i nenasilan način. Ja bih rekla da je verbalno nasilje svaka riječ kojom nas neko vrijeđa, a posebno kada se radi o našim fizičkim atributima, bilo o onima na koje možemo uticati (debeo/mršav) ili o onima na koje ne možemo uticati (čujem/ne čujem). Mama mi je pričala o prijateljici sa kojom je išla u razred i koja je imala nesreću u kojoj joj je desna noga ostala ukočena tj. nije je mogla savijati u koljenu. Zbog toga su je mnoga djeca „zadirkivala“:
„Šepava, što malo ne potrčiš?“
„Opusti se, što si tako ukočena!?“
Moja mama je stajala u njenu odbranu jer joj je to bila najbolja drugarica, ali mi je o ovome zaista ispričala kao o jednostavnim dječijim šalama koje su bile i prošle. Jesmo li se u viđenju nasilja podijelili na nas (mlade) i njih (starije)? Da li smo mi toliko svjesniji nasilja pa ga vidimo i u šalama, ili su oni toliko bili nesvjesni nasilja da ga nisu vidjeli ni u razbijenim nosevima?
I samo još jedno pitanje, (ako nam već stariji spočitavaju da smo nasilni i da se ne znamo ponašati, kao i da je u „njihovo vrijeme“ sve bilo bolje): „Ko nas je odgojio u nekulturne nasilnike?“ (Sigurno nismo sami…) Oznake: stariji, Mladi, vršnjačko nasilje
|
