moje ime je aida. .pisem vam u nadi da cete objaviti moje pismo. idem u srednju skolu u malom gradu. nisam nekiposebno dobar ucenik ali ni los. zivim u mnogobrojnoj porodici koja jedva prezivljava kraj s krajem. cesto nisam obucena po posljednjoj modi i ne mogu da poslije skole iden na kafu s rajom. iz tog razloga su me cure pocele sve vise da zezaju u stili: ona nece da hoda s nama, nema para, kako ce i imati kad ih je milion u kuci, sto joj je babo pravio stotinu djece ako nemaju od cega zivjeti. mene to strasno boli i sada i kad skupim neku marku meni se ne ide s njima jer znam sta mi sve govore. ja ne znam kako da se nosim s ovim jer nikome nista lose ne radim ali me vrijedja kada mi govore o babi. kao da sam ja kriva sto nas je toliko. i kako ce me neko vrijedjati zbog mog babe. izvinite sto vam ovo sve pisem niste vi duzni rjesavati moje probleme ali ja svaki dan slusam nesto ruzno o sebi i mojoj porodici. i sto je najgore, ja poneka u sebi pomislim da su sve upravu sto kazu pa me onda strah da me dragi Bog ne kazni. Hvala vam sto mogu nekome da se izjadam, ba malo.
Post je objavljen 26.02.2015. u 09:59 sati.