Nenasilje

< srpanj, 2016  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (9)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (7)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (8)
Lipanj 2015 (10)
Svibanj 2015 (6)
Travanj 2015 (15)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (26)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Dobrodošli na blog koji je kreiran sa ciljem poticanja i omasovljavanja aktivizma u lokalnim zajednicama kroz kampanje putem društvenih mreža i socijalnih medija. Dana 29.01.2015. blog je prebačen na uslugu blog.hr zbog bolje dostupnosti i održivosti objavljenih materijala.

Posjetitelji
Flag Counter



IN Fondacija


Kinderpostzegels


4 Types of Bullying We Are Shockingly OK With -- powered by Cracked.com

02.02.2015., ponedjeljak

ZADIRKIVANJE ILI ZLOSTAVLJANJE?

Primijetila sam da se u medijima sve češće govori i piše o pojavi vršnjačkog nasilja. Prije nego sam odlučila pisati, pitala sam one nešto starije ljude od mene, a koji su mi relativno bliski je li u vrijeme dok su odrastali u njihovim školama i ulicama bilo vršnjačkog nasilja. I svi su mi odgovorili „Naravno da nije bilo.“ I ja sam se zapitala zar je moguće da je takav ozbiljan problem baš tvorevina moje generacije. Zar smo mi toliko naopaki da smo izumili maltretiranje vršnjaka? Čekajte malo! Mi nismo izmislili ratove i druge vrste nasilja. Šta nas je onda navelo da izumimo vršnjačko? A onda sam dobila dodatke odgovora na moje pitanje u kojima sam saznala da ovi sada odrasli ne znaju baš šta je vršnjačko nasilje. Recimo, njima nije nasilje zadirkivati nekoga jer nosi naočale i dobila sam odgovor „Ma, to su uvijek bile dječije stvari - šaliti se na račun drugara koji nose naočale“. Sad ja vas pitam, a gdje je tačno granica između šale i nasilja. Iskreno ja baš ne vidim veliku razliku jer mi nije jasno kako nekome možete reći „Jesu li ti to ostale viška tegle od zimnice pa si ih stavio na oči?“, na šaljiv i nenasilan način. Ja bih rekla da je verbalno nasilje svaka riječ kojom nas neko vrijeđa, a posebno kada se radi o našim fizičkim atributima, bilo o onima na koje možemo uticati (debeo/mršav) ili o onima na koje ne možemo uticati (čujem/ne čujem). Mama mi je pričala o prijateljici sa kojom je išla u razred i koja je imala nesreću u kojoj joj je desna noga ostala ukočena tj. nije je mogla savijati u koljenu. Zbog toga su je mnoga djeca „zadirkivala“:
„Šepava, što malo ne potrčiš?“
„Opusti se, što si tako ukočena!?“
Moja mama je stajala u njenu odbranu jer joj je to bila najbolja drugarica, ali mi je o ovome zaista ispričala kao o jednostavnim dječijim šalama koje su bile i prošle. Jesmo li se u viđenju nasilja podijelili na nas (mlade) i njih (starije)? Da li smo mi toliko svjesniji nasilja pa ga vidimo i u šalama, ili su oni toliko bili nesvjesni nasilja da ga nisu vidjeli ni u razbijenim nosevima?
I samo još jedno pitanje, (ako nam već stariji spočitavaju da smo nasilni i da se ne znamo ponašati, kao i da je u „njihovo vrijeme“ sve bilo bolje): „Ko nas je odgojio u nekulturne nasilnike?“ (Sigurno nismo sami…)

Oznake: stariji, Mladi, vršnjačko nasilje


- 13:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.