Pull the knife from my back...

Starci su mi uvijek govorili da kad nešto započnem to moram i završiti. To se odnosilo na zadaće, pospremanje sobe ili pranje suđa. Danas sam starija i to se odnosi na puno važnije stvari.

Maturirala sam sa 4 i sad me čeka dosad najteža odluka u životu. Što dalje? Planovi za ljeto? Do sinoć su bili prilično jasni. Zagreb-fax-naći posao. Sada samo želim otići što dalje i ne vratiti se dok ne zaboravim. Na sve što se ovdje događa, na ljude koji me okružuju, na prijekorne poglede kojima me upozoravate da prestanem čak i kada ne griješim.Pustite me na miru više, ne zanimaju me vaši životi. Pa nisam vam ja kriva što ste se izgubili u vremenu i prostoru i što ste ostali potpuno sami. Čudiš se? Pa nije bilo teško pretpostaviti da će ti se to kad-tad dogodit. Tvoja bahatost i umišljenost očito nije tako zanimljiva i zabavna drugima.

''Zadnji vlak odlazi, pokreni se, promijeni nešto jer će uskoro biti prekasno'' to mi je mama uvijek govorila kada bi se razočarana mojim ponašanjem vraćala s roditeljskih sastanaka. Da ja to sada tebi kažem? Ma neću. Ti kažeš da sam ja kriva. U redu, u pravu si, jesam.