ponedjeljak, 19.05.2008.

...

I sam znaš da nikada neću priznati da si bio u pravu...

Previše vremena sam provela razmišljajući što radim krivo, zašto ja moram biti najgora od nas troje...
Danas sam shvatila da me nije briga...Ni za jedno od vas...Budite razočarani, budite ljuti, budite tužni, kaznite me, uzmite mi sve do čega mi je ikada bilo stalo, vičite, ponižavajte me...Hajde...Ja sam spremna...Dopustite mu da me udara, ne dajte mi da plačem...Jednostavno me dokrajčite...

Never again
Dokazat ću vam da sam pametnija i jača od vas. Ni prva ni zadnja koja je otišla...
Nemate pravo na mene, na moj život i na moj osmijeh, NEMATE ME PRAVO SLAMATI SAMO ZATO JER TAKO HOĆETE!...Samo vi dalje živite u iluziji onoga što bi trebao biti sretan život...Mene nema...

Nema riječi kojom bi mogla opisati koliko mi se gadite...Svi vi...Svatko na svoj način...

Zašto se priča uvijek ponavlja? Strah? Dosada? Iskorištavanje? Zašto im dopuštaš da mi to rade? Obećao si...Više nitko nikada...Lagao si...

I know that I'm only one step away
from turning it around


20:16 | Komentari 3 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>