Molitveni vijenac Kraljice obitelji
28.02.2009., subota
Ili jesi ili nisi Kristov - 245. dan Pavlove godine Vražje ropstvo: gatanje, čaranje, horoskopi, tarot i slične vračbine "Za slobodu nas je Krist oslobodio. Prema tome, budite nepokolebivi i ne dopustite da vas ponovo upregnu u jaram ropstva! Pazite, Ja, Pavao, velim vam: primite li obrezanje, Krist za vas neće imati više nikakva značenja.... Prekinuli ste s Kristom svi koji se hoćete opravdati u Zakonu; ispali ste iz milosti. Jer mi pod vodstvom Duha na osnovi vjere očekujemo nadu opravdanja." (Gal 5, 1-5) Na prvi pogled mi se čini da je Pavao ovdje prestrog kad kaže, ako netko primi obrezanje, prekida svaku vezu s Kristom. Međutim to je tako: ili - ili. Ako se ne drži da je Isus jedini spasitelj, onda ga se uopće ne smatra spasiteljem. Ili vjeruješ Isusu ili služiš vragu. Tu nema zlatne sredine. To je kao kad se ide u Tabor na seminar molitve i ozdravljenja, a poslije, za svaki slučaj, još odemo kod iscjelitelja ili nekog Kineza, koji to, eto, rade besplatno. Nešto će valjda upaliti, ili Isus ili ovo drugo. Prvi put je besplatno: drugi put ćeš već sam nešto donijeti, a za par dana prodat će ti čudotvorni aparat za velike novce. I nikad ih se više nećeš riješiti jer su ti "ušli" u glavu i zarobili te i upregnuli u jaram vražjeg ropstva. Možeš ih se riješiti jedino kajanjem i dobrom ispovijedi. |
27.02.2009., petak
Što može herojska molitva jedne majke - 244. dan Pavlove godine "Djeco moja, (Gal 4, 19)koju ponovo s bolovima rađam, dok se Krist ne oblikuje u vama." Te toliko poznate i potresne Pavlove riječi može se primijeniti na različite situacije i osobe. Meni pada na pamet sv. Monika, majka sv. Augustina. Duhovno rađanje njenog sina trajalo je puno godina! Dvadesetak godina muka, bolova, suza, molitava ... trebala je izdržati ta pobožna majka. Ali isplatilo se! On se obratio i ponovo rodio, ovaj puta duhovno. U njemu se na najljepši mogući način oblikovao Krist: Augustin (354-430) je postao svetac, zahvaljujući suzama i molitvama svoje majke. Svoje obraćenje ovjekovječio je u svojim Ispovijestima. Presudni tekst, koji mu je potpuno otvorio i oči i um i srce, bio je tekst sv. Pavla iz poslanice Rimljanima: "Svucimo sa sebe djela tame, a obucimo se u oružje svjetla! Hodimo pristojno kao po danu; ne u razuzdanim gozbama i pijankama, ne u bludnosti i raspuštenosti, ne u svađi i zavisti, nego se obucite u Gospodina Isusa Krista i ne brinite se oko tjelesnoga da ugađate pohotama!" (Rim 13,12-14). Te Pavlove riječi bile su Božji odgovor na molitve Augustinove majke ali i odgovor na vapaj Augustinove, grijehom ranjene duše. U svojoj 32. godini on je promijenio svoj život, ostavio grješne tjelesne užitke i započeo svoj hod s Isusom Kristom. "Ne može propasti sin tolikih suza!" - rekao je sv. Ambrozije, prijatelj i duhovni otac sv. Augustina. To je sudbina i put mnogih majki. Ono tjelesno rađanje ponekad je lakše i jednostavnije od ovog drugog, duhovnog rađanja. |
26.02.2009., četvrtak
Pravi prijatelj govori nam istinu - 243. dan Pavlove godine ....................Prijateljstvo............ "Jesam li vam dakle postao neprijatelj iznoseći vam istinu? Ti su tu (judaiozanti) puni brige za vas ali ne s dobrom nakanom već bi vas htjeli odvojiti da budete puni brige za njih. Dobro je da budete predmet ljubavi u dobroj stvari uvijek, a ne samo kad sam ja kod vas." (Gal 4,16-19) Ponekad ljudi pitaju za mišljenje i savjet u nekoj za njih važnoj stvari, a kad im se kaže istina u najboljoj namjeri i iskrenosti, vrijeđaju se i odlaze. Postali smo im neprijatelj, jer nismo rekli ono što su oni željeli čuti. Možda smo i sami takvi, a možda se tako ponašaju oni koji su nam povjereni i dolaze k nama po savjet. Traže istinu ali ju svijesno ili nesvijesno ne žele čuti ni prihvatiti. Neki ljudi govore uvijek samo ono što će se drugima svidjeti i svima sve povlađuju. Oni imaju puno "prijatelja". Pavao nije bio takav. Uvijek je govorio istinu, svidjelo se to kome ili ne. Nije se želio slatkorječitošću svidjeti ljudima, nego se više brinuo da se istinom svidi Bogu. On je to već u 1. poglavlju ove poslanice jasno rekao: "Nastojim li sada steći naklonost ljudi ili naklonost Boga, tražim li da se svidim ljudima? Kada bih nastojao svidjeti se ljudima ne bih bio sluga Kristov ." (Gal 1,10) U Sv. Pismu piše da će nas samo istina osloboditi. Dakle, treba poštivati to pravilo i govoriti istinu, ma kako ona neugodna bila. Istina jedina oslobađa čovjeka okova laži i smrti. Drugo je pitanje sad tko ima pravo da zna istinu, pogotovo ako se radi o trećim osobama!? I nije li ponekad bolje istinu zadržati za sebe? Možda bi se i tu moglo primjeniti pravilo: Ne bacajte biserje pred svinje. (Mt 7,6) |
25.02.2009., srijeda
U svakom čovjeku prepoznati Isusa - 242. dan Pavlove godine "Znate da mi je bolest pružila priliku da sam vam prvi put propovijedao Radosnu vijest. Svoju kušnju, mene u mojem bijednom stanju, niste ni prezirno odbacili ni popljuvali. Naprotiv, gledali ste me kao anđela Božjeg, kao Isusa Krista. Gdje je ono vaše blaženstvo? Mogu vam posvjedočiti da biste bili, kad bi bilo moguće, izvadili oči svoje i dali ih meni. Jesam li vam dakle postao neprijatelj iznoseći vam istinu?" (Gal 4,13-16) Svako zlo za neko dobro - kaže poslovica. Tako je Pavla iznenadna bolest zaustavila na njegovom misijskom putovanju u Frigiju upravo u području pokrajine Galacije. Svoje bolovanje Pavao je iskoristio da Galaćanima, koji su bili pogani, navijesti Evanđelje. Više o tome vidi ovdje Predivno je bilo to gostoprimstvo i njega koju su Galaćani iskazali Pavlu: Gledali su ga kao anđela Božjeg, kao Isusa Krista! Baš razmišljam koliko bi nam suživot bio lakši i ljepši, kad bismo jedni u drugima gledali anđele Božje ili samog Isusa Krista! Ne bi onda bilo grubih ni otresitih riječi, uskraćivanja pažnje i pomoći, ne bismo nikome zalupili vrata pred nosom niti ga ostavili da nepotrebno čeka, plače, muči se.... Netko je jednom rekao da bi bilo dobro zamisliti, da na čelu čovjeka s kojim razgovaramo ili imamo nekog posla, piše: Ja sam Isus! Pada mi na pamet da bi to mogla biti prikladna vježba za ovo korizmeno vrijeme: U svakom čovjeku koji nam dođe na put prepoznati Isusa i reći: Evo, to je Isus! I onda se sukladno tome prema njemu ponašati, kao što bismo se ponašali prema samom Isusu! To bi mogla biti moja vježba ovih 40 dana do Uskrsa. Možda mi se još netko pridruži? Npr. moj dragi suprug koji čita sve moje postove, daje mi savjete i ispravke ako treba. Mogli bismo to zajedno vježbati. U dvoje je lakše, zar ne? |
24.02.2009., utorak
Abba - Oče! - 241. dan Pavlove godine "Ali tvrdim: sve dok je baštinik malodoban, ničim se ne razlikuje od roba, iako je gospodar svega. On je podložan skrbnicima i upraviteljima do dana koji je odredio otac. Tako i mi: kada smo bili malodobni, robovali smo prirodnim silama svijeta. Ali kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena pod Zakonom, da otkupi podložnike Zakona, da primimo posinjenje. A da ste zbilja sinovi, dokaz je što Bog u vaša srca posla Duha svoga Sina koji viče: Abba - Oče! Stoga nisi više rob, nego sin. (Gal 4, 1-7)A ako si sin, i baštinik si po Bogu." "- Rođena od žene - " ovo je jedini put da sv. Pavao spominje Isusovu Majku Mariju. Odredbe Rimskog prava o baštiniku, Pavao prenosi na duhovno polje: prije prihvaćanja vjere bili smo slični malodobnom baštiniku koji se ničim nije razlikovao od roba. Kad smo postali Kristovi vjernici, postigli smo punoljetnost i postali sinovi, kojima pripada baština. Prije smo bili robovi Zakona a sad smo slobodni u Kristu. S Kristom je nastupilo posljednje vrijeme u kojem Bog ispunja sve što je obećao! Sinovi smo i obraćamo se Bogu kao što se sin (kći) obraća svom Ocu, onako, kako je to činio sam Isus: "Abba - Oče!" (Mk 14,36). Takav bliski odnos s Bogom nikad nitko u povijesti nije imao, i Židovima je bio nezamisliv, a nama je to dopušteno!!!! Pravo da Boga zovemo svojim Ocem pretpostavlja stvarni odnos: Otac - dijete. Nismo li možda premalo svijesni činjenice da smo djeca najmoćnijeg i najboljeg Oca na svijetu? |
23.02.2009., ponedjeljak
Svi smo jedan u Kristu Isusu - 240. dan Pavlove godine "Dakako svi ste po vjeri sinovi Božji u Kristu Isusu, jer svi koji ste u Kristu kršteni, Krista ste obukli. Nema tu više ni Židova ni Grka; nema više ni roba ni slobodnjaka; nema više ni muškog ni ženskog, jer ste svi jedan u Kristu Isusu. " (Gal 3, 26-28) Ovdje Pavao aludira na jednu molitvu koju su svi židovski muškarci svakodnevno molili, a glasila je poprilici ovako: 'Zahvaljujem ti, Bože, što nisam ni poganin ni rob ni žena.' Međutim, Isus je postavio nova pravila: Nema više ni Židova ni Grka, ni roba ni slobodnjaka, ni muškog ni ženskog.... Svaki čovjek je prvenstveno Čovjek, bez obzira kojem spolu, narodu, staležu ili rasi pripadao. Svaki čovjek je dijete Božje, za svakog čovjeka je Isus umro i svaki čovjek rađa se kao osoba istog ljudskog dostojanstva. Budući da smo svi sinovi Božji, sve druge razlike postaju nebitne i iščezavaju. Tako je Isus naučavao; tako trebamo i mi kršćani razmišljati i tako se ponašati: Svi smo jedan u Kristu Isusu! Radosno živimo svoje zajedništvo! Podupirimo jedni druge na putu svetosti i primjerom kršćanske ljubavi i svetoga života privlačimo i druge Kristu! |
22.02.2009., nedjelja
Spasenje je nezasluženi Božji dar - 239. dan Pavlove godine ........Bezbrojne dare meni si dao ..... "O nerazumni Galaćani! Tko vas začara, vas kojima je Isus Krist kao razapeti bio stavljen pred oči? Htio bih od vas doznati samo ovo: jeste li primili Duha vršenjem Zakona ili prihvaćanjem vjere? Jeste li tako nerazumni da počinjući s Duhom sad svršavate s tijelom? Jeste li uzalud toliko toga doživjeli?" (Gal 3, 1-4) Moglo bi se to pitanje i nama postaviti jer zaista, puno puta se ponašamo kao nerazumni. Krštenjem smo postali djeca Božja, oslobođeni smo bremena istočnog grijeha, Duh Sveti obasuo nas je svojim darovima, Isus Krist postao nam je brat i prijatelj, spreman da stalno bude s nama... dogodilo nam se puno divnih stvari i čudesa.....Dobili smo toliko divnih Božjih darova.... Ali od silne mase nas krštenih, samo u našoj domovini, možda ima najviše 15 posto vjernika. Sve više i više postajemo nerazumni. Ne želim ovdje prosuđivati tko je a tko nije vjernik, ali ljudi se sami deklariraju svojim životom i izjavama. "Ja sam vjernik ali podržavam pravo na abortus(=ubijanje nerođene djece)" ili " Ja sam kršćanin ali podupirem istospolne brakove, jer najvažnija je ljubav" (ljubav ?). Mogu li to biti riječi jednog kršanina? Zaista, Sotona obilazi svijetom kao ričući lav i pronalazi žrtve. Vražjim podmetanjima podlegli su i Galaćani. Zaboravili su na Krista Raspetoga i spas su tražili u izvršavanju propisa. Krist im je postao nepotreban. Stalna Pavlova borba bilo je dokazivanje, prvenstveno Židovima, da opravdanje i spas dolazi samo od vjere i prihvaćanja Isusa Krista kao Spasitelja. Kad bi dobra djela i vršenje propisa Zakona bila dovoljna da spase čovjeka - Krist ne bi trebao umrijeti! "To je bilo kao i s Abrahamom: 'Vjerova Bogu i to mu se uračuna u pravednost.' Dakle, razumijte: sinovi su Abrahamovi oni koji vjeruju!" (Gal 3, 6-7) |
21.02.2009., subota
Još nešto o Godini sv. Pavla - 238. dan Pavlove godine ...........Ovako izgleda sv. Pavao na dječjim crtežima Surfajući malo internetom naišla sam na veoma zanimljivu Stranicu hercegovačkih vjeroučitelja. Između ostalih korisnih stvari ima i puno lijepih prezentacija, pa tako i tri prezentacije o životu sv. Pavla : Godina sv. Pavla, Pavlova putovanja i Pavao nas poziva, koje je izradio fra Ivan Marić. Svaka čast! Isplati se pogledati! Stranica hercegovačkih vjeroučitelja |
20.02.2009., petak
"S Kristom sam razapet na križ"- 237. dan Pavlove godine Svakog od nas negdje čeka križ.... "S Kristom sam razapet na križ; život koji sada provodim u tijelu, živim - ali ne više ja, nego Krist živi u meni: provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao " (Gal 2,19 - 20) A malo dalje, u toj istoj poslanici Pavao kaže: "Oni koji pripadaju Kristu Isusu razapeli su svoje tijelo s njegovim strastima i požudama." (Gal 5, 23). To je bio život sv. Pavla: križevi, patnje, odricanja i na kraju mučenička smrt. Ostvarilo se ono što je Bog rekao Ananiji, kad ga je slao k Pavlu nakon njegovog obraćenja: "Pokazat ću mu koliko mu treba pretrpjeti za moje ime." (Dj 9,16) "Njegovo ga je trpljenje učinilo vjerodostojnim učiteljem istine – koji nije tražio svoju korist, svoju slavu ili osobno zadovoljstvo, nego se predao u ime Onoga koji nas je ljubio i predao se za sve nas." ( Benedikt XVI. na otvaranju Pavlove godine) A veliki teolog i duhovni pisac Romano Guardini (17.02.1885 - 1.10.1968.) napisao je: "Kršćanstvo i križ ne mogu se odijeliti jedno od drugoga. Otkad je Krist morao ići putem križa, stoji križ na putu svakoga tko hoće biti kršćanin; za svakog kao 'njegov križ'. Priroda se buni protiv toga. Ali Isus kaže, i to je temeljni zakon kršćanstva: Tko čuva sebe, svoj život, svoju dušu, izgubit će ih. Tko se predaje na križ … naći će ga – i to neizgubivo, kao vječnoga sebe, koji ima udjela s Kristom.“ Kristova ljubav i milost dat će nam snagu i hrabrost da trpimo s Kristom i za Krista, jer tako naš život postaje do kraja osmišljen i ispunjen. Kolikogod je patnja velika tajna, koju ćemo potpuno razumijeti tek na drugom svijetu, jedno je sigurno: patnja završava sretno kao i kod Isusa: nakon smrti dolazi - uskrsnuće, a nakon Velikog petka - uskrsna zvona! |
19.02.2009., četvrtak
U čast godine sv. Pavla u - 236. dan Pavlove godine U čast Pavlove godine katedralni ikonograf Joan Brand-Landkamer naslikao je ovu prekrasnu novu ikonu sv. Petra i Pavla za katedralu sv. Jakova u Seattleu u SAD-u. Središnji medaljon inspiriran je etiopijskom tradicijom. U lijevom stupcu od vrha prema dolje prikazane su zgode iz života sv. Petra: Petrov poziv, Petrovo svjedočanstvo: Ti si Krist, sin živoga Boga, Petrovo zatajenje Isusa, prema tradiciji Petar susreće Isusa na putu u Rim. U desnom stupcu spominju se zgode iz Pavlovog života: Pavao nazoči Stjepanovom mučeništvu, Pavlovo obraćenje na putu u Damask, govor na Areopagu i njegovo zatočeništvo u Rimu. Na bogatoj web stranici Katedrale sv. Jakova u Seattleu nalazi se još puno zanimljivosti, slika, molitava kao i poslanice sv. Pavla na engleskom jeziku. Svaka čast! Bilo bi lijepo kad bismo i mi tako nešto imali! |
18.02.2009., srijeda
Pomažimo siromasima - 235. dan Pavlove godine Nakon što su donijeli jednoglasne zaključke i rukovali se sa Pavlom i Barnabom (vidi prijašnji post), Jakov, Kefa i Ivan "jedino su još htjeli da se i dalje sjećamo siromaha; to je baš ono što sam brižno i činio." kaže Pavao u Gal 2,10. Pavao se brižno skrbio za siromahe, jer je to smatrao važnom kršćanskom zadaćom. "Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja." (2 Kor 9,7) A o tome kako se on brinuo za siromahe i o svojoj velikoj akciji skupljanja milodara, Pavao opširno piše u 8. i 9. poglavlju 2. poslanice Korinćanima: Kršćanska darežljivost Siromasi će biti naša ulaznica za nebo! |
17.02.2009., utorak
Kršćanska sloboda - 234. dan Pavlove godine Poslanica Galaćanima, koju ovih dana čitam, naziva se i manifest kršćanske slobode. Na puno mjesta u svojim poslanicama Pavao govori o slobodi. Najčešće kad govori o kršćanskoj slobodi, misli na slobodu od vršenja Mojsijeva Zakona, napose u vezi obrezanja. Oko tog pitanja, da li se kršćani obraćeni s poganstva, trebaju obrezivati ili ne, Pavao se žestoko sukobljavao sa grupom židovskih kršćana tzv. judaizantima. Judaizanti su naučavali da propisi Mojsijevog Zakona obvezuju i obraćene pogane i da se bez vršenja Zakona nitko ne može spasiti. Za razliku od njih, Pavao je od samog početka svog propovijedanja branio kršćansku slobodu od Zakona, jer vršenje propisa Mojsijevog Zakona nikoga ne može spasiti budući da je spasenje nezasluženi Božji dar, koji nam se daje krštenjem i vjerom u Isusa Krista. Potvrdu da je u pravu, dali su mu i apostolski prvaci: Kefa, Jakov i Ivan, na 1. apostolskom saboru u Jeruzalemu. Između Petra i Pavla nije bilo razlike u naučavanju. U Djelima apostolskim sv. Luka piše o tome: "Kad stigoše u Jeruzalem (Pavao, Barnaba i još neki), primiše ih crkva, apostoli i starješine, a oni izvijestiše o svemu što je i koliko je Bog učinio s njima. Tada ustadoše neki iz farizejske sljedbe, koji su prigrlili vjeru, te izjaviše: 'Treba pokrštene pogane obrezati i narediti im da vrše zakon Mojsijev.' Nato se sastadoše apostoli i starješine da izvide. Kako nastade žestoko raspravljanje, diže se Petar te im reče: 'Braćo, vi znate da je Bog već u prvo vrijeme izvršio izbor u vašem krugu da bi pogani iz mojih usta čuli Riječ - Evanđelje i prigrlili vjeru. I Bog, koji poznaje srca, pružio je svjedočanstvo za njih time što im je dao Duha Svetoga kao i nama. On, dakle, nije pravio nikakve razlike između nas i njih, jer je vjerom očistio njihova srca. Čemu sada iskušavate Njega stavljajući učenicima na vrat jaram koji ni naši očevi ni mi ne mogosmo nositi? Uostalom, mi vjerujemo da smo spašeni, Nato ušutje cijeli zbor." (Dj 15, 4-11)jednako kao i oni, milošću Gospodina Isusa.' Petrova riječ u raspravi bila je zadnja i presudna. " I priznavši meni danu milost, tada Jakov, Kefa i Ivan, koji su smatrani stupovima, dadnu desnice meni i Barnabi u znak međusobnog zajedništva, da mi idemo među pogane, a oni među obrezane." (Gal 2,9 ) Puno tekstova i citata iz sv. Pisma? Ne da vam se to čitati? Kako hoćete! Svaki za sebe odlučuje. Kraljnje je vrijeme da i mi katolici počnemo više cijeniti, čitati i proučavati sv. Pismo. Muslimani Kuran uče napamet već od najranije dobi, protestanti izvrsno poznaju sv. Pismo, a mi, najčešće držimo sv. Pismo na polici ili u ladici i rijetko ili nikada ga ne otvaramo. (Ispričavam se svima koji spadaju u onu drugu manju grupu redovitih čitatelja sv. Pisma!) I ova godina sv. Pavla daruje nam novu priliku, da to promijenimo i da postanemo redoviti čitatelji i zaljubljenici u Riječ Božju! |
16.02.2009., ponedjeljak
Pavlov suradnik - sv. Barnaba - 233. dan Pavlove godine Zbog čudesnih djela koja su činili, Barnabu i Pavla su u Listri htjeli proglasiti bogovima: Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom (Dj 14) "Četrnaest godina poslije toga ponovno sam uzišao u Jeruzalem s Barnabom." (Gal 2,1) Četrnaest godina poslije toga - misli se na 14 godina nakon obraćenja, koje je za Pavla bilo njegov drugi rođendan. Tko je bio Barnaba? Da li sam o njemu već pisala? Ne sjećam se. Prekopala sam prijašnje postove i nisam ništa pronašla. Ubacim "Barnaba" u Google tražilicu i gle: moj post o sv. Barnabi, 44. dan Pavlove godine! Eto, kako se brzo zaboravlja! Zato naučeno treba ponoviti, da na pitanje: tko je bio Barnaba - ne dobijemo odgovor: Ma to je bio onaj razbojnik kojeg je Pilat pustio umjesto Isusa! E pa nije! Razbojnik se zvao Baraba (Iv 18,40), a Barnaba je bio Pavlov bliski suradnik i prijatelj, svetac Katoličke Crkve. Više o sv. Barnabi: Tko je bio Barnaba |
15.02.2009., nedjelja
Prihvatimo svakog čovjeka s ljubavlju - 232. dan Pavlove godine .............Zagrljaj sv. Petra i Pavla ........... Luka na tri mjesta spominje Pavlovo obraćenje: najprije on pripovijeda što se zbilo pred Damaskom (Dj 9,3-19), a onda pušta Pavla da on sâm u obliku govora iznese taj događaj (Dj 22,6-16; 26,12-18). U poslanici Galaćanima Pavao ponovno spominje svoje obraćenje i prve godine u kršćanstvu (Gal 1, 11-24). Dokazuje da je evanđelje, koje on propovijeda, dobio od samog Isusa Krista, bez posredovanja drugih ljudi, jer nije o evanđelju ni s kim razgovarao, pa niti sa onima koji su prije njega bili apostoli. Tek kasnije odlazi u Jeruzalem: "Istom tri godine kasnije uzišao sam u Jeruzalem da upoznam Kefu, i s njim sam ostao 15 dana. Drugog koga od apostola nisam vidio, osim Jakova, brata Gospodinova. Za ovo što pišem Bog mi je svjedok da ne lažem. Onda sam došao u sirijske i cilicijske krajeve. Ostao sam međutim, osobno nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. Jedino bijahu čule: "Naš negdašnji progonitelj sada propovijeda vjeru koju je nekoć htio uništiti", pa su slavile Boga zbog mene." Nešto slično dogodilo se i kod nas. Nakon pada komunizma, neki prijašnji komunisti i progonitelji vjere, promijenili su svoje stavove i mišljenje i počeli su dolaziti u crkvu. Postali su vjernici. Međutim, ta promjena nije se svima svidjela, pa i dan danas mnogi "stari" vjernici takvima osporavaju obraćenje ali i pravo na obraćenje. Nikad mi se to nije sviđalo. Samo Bog zna tko se je obratio a tko nije. Ne možemo mi o tome suditi. Svaka promjena na bolje uvijek je dobro došla. Bilo bi bolje, da poput ovih "Pavlovih" kršćana iz poslanice Galaćanima radosno prihvatimo obraćenike i zajedno s njima slavimo Boga i zahvaljujemo mu. |
14.02.2009., subota
Božji poziv - 231. dan Pavlove godine "Doista, braćo, dajem vam do znanja: Evanđelje koje sam propovijedao nije ljudska stvar, niti ga ja primih niti naučih od nekog čovjeka, već objavom Isusa Krista. Ta čuli ste za moje negdašnje držanje u židovstvu: kako sam preko mjere proganjao Crkvu Božju i htio je uništiti te kako sam, u prevelikoj privrženosti svojim očinskim predajama, napredovao u židovstvu i nadmašio sve vršnjake u svom narodu. A kad odluči onaj da u meni objavi Sina svoga koji me izdvoji u utrobi majke moje i pozva svojom milošću da ga propovijedam među poganima, ja sam odmah....." (Gal 1, 11-16) Dok sam čitala ove retke sv. Pavla, posebno me nekako dirnula ta riječ "odmah". Uvijek se divim toj brzini kojom sveci reagiraju na Božji poziv. Nema odgađanja, nema opraštanja od obitelji, nema pokapanja mrtvih.... Za sv. Pavla kaže sv. Luka u Djelima apostolskim: "I odmah poče propovijedati u sinagogama da je Isus Sin Božji" (Dj 9,20). Isto su tako reagirali prvi Isusovi učenici braća Petar i Andrija i Jakov i Ivan, kad ih je Isus pozvao da pođu za njim: "Oni istog časa ostave mreže (lađicu i oca) i pođu za njim." (Mt 4,20, 22) Brzo je reagirala i Marija, Lazarova sestra, kad joj je Marta tiho šapnula: - Učitelj je ovdje i zove te - "Čim ona to ču, brzo se diže i ode k njemu." (Iv 11,29) Treba zaista brzo reagirati, svaki trenutak iskoristiti, jer ne znamo koliko nam je još vremena ostalo do onog zadnjeg dana. Samo ovdje i sada možemo još nešto popraviti i još nešto dobra učiniti... Nitko ne zna kada će nas Gospodin pozvati k sebi i kad će biti naš zadnji dan ovdje na zemlji. |
13.02.2009., petak
Izabranici Božji, sveti i ljubljeni - 230. dan Pavlove godine Puno puta mislimo da to što Pavao govori, ne vrijedi za nas, jer je sada sasvim drugačija situacija, u kojoj ne mogu više vrijediti pravila iz onog davnog vremena. Možda mislimo da je u ono vrijeme bilo lakše biti kršćanin nego danas. Ali nije tako! Prvi kršćani živjeli su u teško pokvarenom svijetu; i sam Pavao, baš u ovoj poslanici Galaćanima moli Boga, da "nas izbavi od pokvarenosti sadašnjeg svijeta". Usred svih mogućih pokvarenosti: bluda, prostitucije, promiskuiteta, pedofilije, homoseksualnosti, kršćani su bili jedna mala "oaza svetih". Bez obzira na veliku većinu moralno posrnulih, od kršćana se uvijek tražila svetost života. Nikad Pavao nije govorio: budite malo bolji od ovih drugih, nego je tražio maksimum: "Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje..." ( 1 Sol 4,3) "Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost." (1 Sol 4,7) "A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista." (1 Sol 5,23) "Zaodjenite se dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost..."(Kol 3,12) "...da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu... "(Fil 2,15) "A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje među vama, kako dolikuje svetima!" (Ef 5,3) "A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomornost, srdžba, sebičnosti, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i ovima slična, za koje vas unaprijed upozoravam, kako sam i prije upozorio: oni koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega." (Gal 5,19-21) "Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo! ....sada odbacite sve ovo od sebe: srdžbu, naglost, zloću; izbacite iz usta svojih psovku i sramotne riječi! Ne lažite jedan drugome..."( Kol 3, 5-9) Ako se smatramo kršćanima, svijet s pravom od nas očekuje da budemo sveti. |
12.02.2009., četvrtak
Samo je jedno Kristovo Evanđelje - 229. dan Pavlove godine Skupocjeno, ručno uvezano i bogato ilustrirano izdanje Biblije u nakladi Kršćanske sadašnjosti i Mozaik knjige (2008.) Nakon uspješnog propovijedanja na području Galacije, koje je rezultiralo mnogim obraćenjima s poganstva na kršćanstvo, i nakon što je otputovao dalje prema Europi, Pavao je dobio vijesti koje su ga izbezumile: pod pritiskom "novih" propovjednika, Pavlu dobro poznatih judaizanata, mnogi obraćeni Galaćani brzo su zaboravili Pavlovo učenje, da su pokajanje i vjera u Isusa Krista dostatni za spasenje. Prihvatili su učenje židovskih učitelja, obrezivali se i počeli vršiti židovski Zakon. Počeli su sumnjati u Pavlovu nauku, njegov ugled ali i poslanje. ( "Tko ga je uopće ovlastio da propovijeda?") Ta očajna situacija natjerala je Pavla na teške riječi kakve inače ne nalazimo u njegovim propovijedima. Odmah, na samom početku, zahvaća u srž problema: "Pavao - apostol, ne od ljudi, niti po kojemu čovjeku, već po Isusu Kristu i Bogu Ocu, koji ga uskrisi od mrtvih - i sva braća koja su sa mnom, crkvama u Galaciji. Milost vam i mir od Boga Oca našega, i Gospodina Isusa Krista, koji je sam sebe predao za naše grijehe u skladu s voljom Boga, Oca našega! da nas izbavi od sadašnjega pokvarenog svijeta, Njemu slava u vijeke vjekova. Amen! Čudim se da se tako brzo odmećete od onoga koji vas je pozvao da budete u Kristovoj milosti, da prijeđete na drugo "evanđelje". Toga drugog zbilja nema! Ima samo nekih ljudi koji vas zbunjuju i koji žele izvrnuti Kristovo Evanđelje, Ali, ako bi vam tko - bili to mi, bio anđeo s neba - navijestio Evanđelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet! Ponavljam ono što smo upravo rekli: ako vam zbilja tko navješćuje Evanđelje (Gal 1, 1-9)protivno onom koje ste primili, neka je proklet! Teške riječi, ali kad se radi o zavođenju ljudi i otpadu od prave vjere, onda toleranciji nema mjesta. Da bi svojim riječima dao još veću težinu, Pavao ih ponavlja, kao da želi da te riječi dopru i do nas.... |
11.02.2009., srijeda
Poslanica Galaćanima 2. dio - 228. dan Pavlove godine Napisana je najvjerojatnije iz Efeza oko 57. godine. Znatno je kraća od prethodne tri poslanice: ima samo 6 poglavlja. Po temama i problemima vrlo je srodna poslanici Rimljanima, pa je nazivaju i "poslanica Rimljanima u malom" ili još bolje, skica poslanice Rimljanima, budući da joj je i vremenski prethodila. Za razliku od većine drugih poslanica koje imaju dva dijela: dogmatski i moralni, poslanica Galaćanima može se podijeliti u tri dijela: - apologetski ( obrana apostola i njegovog ugleda) - dogmatski ( izlaganje vjerskog nauka), - moralni (upute za život koje proizlaze iz vjerskog nauka) To je najoštrije formulirana poslanica, koju je Pavao napisao. Nema uobičajene zahvale na početku niti pozdrava na kraju, ali ima dosta ljutitih riječi. O tome više slijedećih dana u nastavku čitanja. |
10.02.2009., utorak
Poslanica Galaćanima 1. dio - 227. dan Pavlove godine Galacija je bila velika rimska pokrajina, od Sredozemnog do Crnog mora, koja je zahvaćala planine i visoravni središnje Turske. Njene granice su se mijenjale. U Pavlovo doba Galacija je obuhvaćala i Pizidiju sa glavnim gradom Antiohijom Pizidijskom ( za razliku od Antiohije Sirijske). Tu su bili još gradovi kojima je Pavao prolazio na svojim putovanjima i u njima osnivao kršćanske zajednice: Derba, Listra, Ikonij, Perga... Tom stanovništvu upućena je ova poslanica. Prvi put Pavao je posjetio Galaciju svršetkom 1. i početkom svog 2. misijskog putovanja (Dj 16,6 i Gal 4,13), kad je u pratnji Sile i Timoteja išao prema Frigiji, ali je iznenada obolio i ostao duže vrijeme u Galaciji. Dok se oporavljao, vjerojatno od malarije, vrijeme je koristio za propovijedanje, i to sa velikim uspjehom. Međutim, čim je otputovao, za njim su u Galaciju došli drugi propovjednici koji su zbunjivali Galaćane i "ispravljali" Pavlovo naučavanje. Bili su to već dobro nam poznati "judaizanti", stalni Pavlovi neprijatelji. To su bili pokršteni Židovi koji nikada nisu shvatili novost Evanđelja, pa su tako pokrštenim Galaćanima govorili, da nije dovoljno primiti krštenje i vjerovati Kristu, nego treba i dalje obdržavati propise i obrede Mojsijevog zakona, napose one u vezi obrezanja, ako se žele spasiti. Od judaizanata je Pavao puno pretrpio, a ovdje u Galaciji vjerojatno je doživio i nešto od onih mučeništava o kojima govori u 2. Korinćanima (11, 23-25). O tome piše i Timoteju: "...u progonima i patnjama, što me zadesiše u Antiohiji, Ikoniju i Listri. Kakve progone podnesoh!...(2Tim 3,11) Vijesti o otpadu Galaćana stižu Pavla u Efezu i on im odmah piše oštro pismo, pokušavajući ih odvratiti od krivog naučavanja. |
09.02.2009., ponedjeljak
"Veselite se!" - 226. dan Pavlove godine "Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga (Oca) i zajedništvo Duha Svetoga, neka budu sa svima vama!" Tim riječima, koje slušamo na početku svake sv. mise, završava 2. poslanica Korinćanima. I tako, svaki dan po malo, došla sam do kraja čitanja 2. poslanice Korinćanima. Završetak je posebno poticajan: "Uostalom, braćo, ..........veselite se, ..........usavršavajte se, ..........tješite se, ..........budite složni ..........i živite u miru, ..........pa će Bog ljubavi i mira ..........biti s vama! Pozdravite jedan drugoga svetim cjelovom! Pozdravljaju vas svi sveti. Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga (Oca) i zajedništvo Duha Svetoga neka budu sa svima vama!" (2 Kor 13, 11-13) " Na početku Pavlovih završnih uputa stoji : Veselite se! Dakle, radost! To je samo jedno od brojnih mjesta u poslanicama, u kojima Pavao potiče na radost: "Radujte se u Gospodinu uvijek ! A ako netko nije dobro čuo ili misli da to nije dovoljno važno, Pavao nastavlja u istom tonu: "Da ponovim: radujte se! "(Fil 4, 4) Radost bi trebala biti temeljni životni stav kršćana jer tko bi mogao imati više razloga za radost od nas? Sjetimo se samo povijesti našeg spasenja ..... A kao podsjetnik, malo više podataka o ovoj 2. posl. Korinćanima ima u postu pod naslovom Poslanica Pavlovih muka |
08.02.2009., nedjelja
Sve za Krista i duše - 225. dan Pavlove godine ...............Trošiti se i izgarati za duše .... ..... Pavao se sprema po treći put posjetiti crkvu u Korintu. Prema Djelima apostolskim, prvi put je bio u Korintu, kad je osnivao tu zajednicu. Drugi pohod dogodio se je poslije pisanja 1. posl. Korinćanima, kojom prilikom ga je jedan protivnik teško uvrijedio ( 2 Kor 2, 5-11). "Evo, spreman sam sada treći put doći k vama, i neću vam biti na reret, jer ne tražim vaš imetak, Uistinu, djeca nisu dužna stjecati blago roditeljima, nego vas. nego roditelji djeci. S moje strane, vrlo ću rado potrošiti sve - utrošiti i samog sebe - za vaše duše." (2 Kor 12, 14-15) To je svojstvo pravog, velikog apostola: tražiti duše, a ne džepove. Tu ne vrijedi ona narodna: Koliko para, toliko muzike. Treba sve dati za spas duša i to besplatno, pa i samog sebe i svoj život, kao što je to učinio Isus! Tako je činio i Pavao: " Svima bijah sve, da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi Evanđelja." (1 Kor 9, 19-23) |
07.02.2009., subota
Božja logika - 224. dan Pavlove godine "Najradije ću se, dakle, još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak." (2 Kor 12, 9-10)To je novo vrednovanje snage i slabosti prema Božjoj logici, toliko različitoj od naše. "Kad sam slab, onda sam jak" - prihvaćanjem te istine otvaraju se vrata Božjem djelovanju. Događa se ono iz Marijinog hvalospjeva: "Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne, gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne." (Lk 1, 52-53) Iluzija da nam ne treba Božje milosrđe, blagoslov i snaga, vodi u nemogućnost da nas Bog daruje. Tek kad smo slabi i siromašni i prazni, postajemo svijesni da trebamo Božju pomoć i da bez nje ne možemo. I tada Bog stupa na scenu. Najslabiji i najjadniji čovjek na svijetu s Božjom pomoći može puno više od najjačeg, koji je bez Boga u sebi. I tako slabosti postaju izvor blagoslova u životu. Pavao ide dalje: ne samo da je shvatio svoju nemoć i slabost, nego je takvim stanjem zadovoljan i zahvalan Bogu. Čak se i hvali i uživa u svojim slabostima i nedostacima. U slabima se pokazuje sva moć Božje snage; tek u ljudskom siromaštvu vidi se sva raskoš Božjeg bogatstva, a preko ljudskog nemuštog zamuckivanja, Božja riječ još se jasnije čuje. Tako je bilo od samog početka kršćanstva, kad je sa nemoćnim djetetom, tesarovim sinom, koji je bio odbačen i u svom zavičaju, Bog započeo graditi svoje Kraljevstvo i na kraju nam, preko njegove smrti, darovao neprolazni život. - smrt daje život, - kad si slab, onda si jak, - budi lud, da budeš mudar itd. - to je Božja logika, koju sv. Pavao često spominje, a koja je toliko protivna našoj logici snage, uspjeha i moći. |
06.02.2009., petak
"Trn" u tijelu - 223. dan Pavlove godine Iz Djela apostolskih saznajemo da je Pavao imao tri viđenja: - na putu za Damask ( Dj 9, 4+) - u Judinoj kući ( Dj 9,12) - u hramu u Jeruzalemu (Dj 22,17+) U 12. pogl. 2. posl. Korinćanima Pavao spominje viđenja i objave i kaže da je bio "uznesen do trećeg neba... u raj i da je čuo neizrecive riječi koje čovjeku nije dopušteno izreći. .... I da se ne bih uzoholio zbog obilja objava, stavljen mi je trn u tijelo, Za to sam triput molio Gospodina da prestane. sotonion poslanik, da me trajno muči, da se ne uzoholim. A on mi je odgovorio: Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti." Što je bio taj "trn u tijelu" ne može se sa sigurnošću reći. Možda neka tjelesna bolest ili mana koja je Pavla izjedala, a nije je se mogao riješiti. Ali Pavao je prihvatio iz Božje ruke i tu trajnu muku shvaćajući taj "trn" kao Božju pomoć da ostane svjestan svoje slabosti i da se tako sačuva od oholosti. Koliko puta i mi želimo biti "savršeni" i bez tog "trna u tijelu", bez pogrešaka i bez slabosti. Molimo usrdno Boga da nas izbavi od stalnog padanja u iste pogreške, ali ne ide! Bog, naš milosrdni Otac, ostavlja nam dosta tog "trnja" želeći nas očuvati od oholosti. On nam oprašta padove, ali mi ne! Ne možemo prihvatiti da smo slabi i da uvijek ponavljamo neke pogreške, jer to iskrivljuje onu "veličanstvenu sliku" koju je naš ego stvorio o nama. Teško se mirimo s istinom, da sami ne možemo ništa učiniti. I nama se događa, kao i sv. Pavlu, da činimo ono što ne želimo činiti, a ono što želimo, to ne činimo: "Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije učiniti ga." (Rim 7, 18b) "Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtnoga tijela?" (Rim 7,24) A Bog odgovara: Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti! |
05.02.2009., četvrtak
Mučenička požrtvovnost sv. Pavla - 222. dan Pavlove godine ...........Pavao je triputa doživio brodolom U nastavku 11. poglavlja 2. poslanice Korinćanima Pavao iznosi dokaze, da ni u čemu ne zaostaje za svojim protivnicima, naprotiv, u mnogočemu ih nadvisuje, naročito kad su u pitanju patnje i požrtvovnost. Što se tiče porijekla, u tome su u najmanju ruku jednaki: "Jesu li Hebreji? I ja sam! Jesu li Izraelci? I ja sam! Jesu li Abrahamovi potomci? I ja sam!" (2 Kor 11, 22) I "Hebreji" i "Izraelci" i "Abrahamovi potomci" - sve su to Židovi s razlikom, da su Hebreji bili Židovi iz Palestine koji su govorili aramejski jezik; Izraelci su Židovi kao pripadnici Božjeg naroda, a "Abrahamovi potomci" su Židovi ukoliko ih se promatra kao baštinike obećanja, koje je Bog dao Abrahamu. Nastavljajući svoju obranu i uspoređivanje s protivnicima, Pavao nabraja svoje muke i napore u službi Evanđelja, kakvim se sigurno ne može pohvaliti niti jedan njegov suparnik: "Više sam se trudio, više bio u tamnicama. Preko mjere sam bio bijen. Često sam bio u smrtnoj pogibli. Od Židova sam primio pet puta po trideset i devet udaraca. Triput sam bio šiban, jedanput kamenovan, triput brodolom doživio, jednu noć i jedan dan proveo na dubokom moru. Bio sam na čestim putovanjima u pogiblima od rijeka, u pogiblima od razbojnika, u pogiblima od sunarodnjaka, u pogiblima od pogana, u pogiblima u gradu, u pogiblima u pustinji, u pogiblima na moru, u pogiblima od lažne braće, u trudu i muci, u čestom nespavanju, u gladi i žeđi, u zimi i golotinji. Povrh svega - moje svakodnevno salijetanje; briga za sve crkve" (2 Kor 11, 23-28). Možda je ovo malo predugačak citat, pa neki neće imati strpljenja ni da ga pročitaju. Mi ljudi smo takvi. Ali kakav je onda čovjek morao biti sv. Pavao, kad je sve to ne pročitao nego proživio? I kako je to uspio? Probajmo se uživjeti u samo jednu od gore navedenih teških situacija! Tajna njegovog uspjeha bilo je posvemašnje predanje Isusu Kristu. Sve je od njega očekivao i sve potrebno od njega dobio. Isus Krist mu je bio centar i smisao života i on mu je davao potrebnu snagu: "Sve mogu u onome koji me jača!" (Fil 4,13) |
04.02.2009., srijeda
Nesebični rad bez naknade - 221. dan Pavlove godine Za svoj apostolski rad Pavao nije tražio plaću. Premda je imao pravo na naknadu, on se je uglavnom, kad god je imao priliku, uzdržavao radom svojih ruku. I time se je ponosio. Premda je bio iz ugledne farizejske obitelji i dobro obrazovan u Gamalijevoj školi u Jeruzalemu, njegov otac se pobrinuo da je još u mladosti izučio šatorarski zanat. U Korintu je bio smješten kod bračnog para Priscile i Akvile koji su obavljali isti zanat pa je zajedno s njima radio. Pogledaj Priscila i Akvila Od Korinćana nije htio uzeti niti milodare, samo da mu nitko ne bi mogao ništa prigovoriti i da svima bude jasno, da to što radi, radi samo za njihovu dobrobit, a nikako za neku svoju korist. Bio je i u oskudici, bilo je tu i poniženja pa Pavao piše: "Ili sagriješih što sam vam badava navješćivao Radosnu vijest, ponizujući sebe da vas uzvisim?.... ....I kad sam bio kod vas i zapao u oskudicu, nisam nikome bio na teret. U mojoj su mi oskudici pomogla braća što dođoše iz Makedonije. I u svemu sam se čuvao - i čuvat ću se - da vam ne budem na teret. (2 Kor 11, 7-9) I ovdje Pavao slijedi naredbu, koju je Isus dao Dvanaestorici, šaljući ih u svijet da propovijedaju: "Na svom putu navješćujte: Približilo se kraljevstvo nebesko! Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!" (Mt 10,7-8) Koliko bismo svi mi, i naša današnja Crkva, bili vjerodostojniji kad bismo se držali Isusovih naredbi i slijedili Njegov primjer, kao što je to činio sv. Pavao! Kad bi se bogatstvo i siromaštvo izmiješalo i pravedno raspodjelilo barem na nivou naših kršćanskih crkvi, ne bi naši misionari nemoćno gledali nepotrebnu smrt izgladnjele, bolesne djece i njihovih roditelja, dok drugi kršćani sjede u raskošnim kurijama i voze zadnje modele skupocjenih auta. |
«STEPINČEVO 2009» .......Blaženikov oltar u Krašiću I ove godine ćemo zajednički proslaviti blagdan našeg blaženika Alojzija Stepinca u njegovom Krašiću. A što se sve slavi i zašto objasnit će nam voditeljica gospođa Nada Mustapić u jednom od komentara. PROGRAM HODOČAŠĆA U KRAŠIĆ I NACIONALNO SVETIŠTE SV. JOSIPA U KARLOVCU Datum polaska: nedjelja, 15.2.2009. ©7,00h ® polazak ispred crkve na Knežiji ©7,30h ® polazak iz Kašine ©8,15h ® polazak ispred crkve u Sigetu ©11,00h ® Sv. Misa ©12,30h ® Zajedničko blagovanje – ručak u prostorijama župnog ureda Krašić ©14,45h ® Odlazak prema Karlovcu. U nacionalnom svetištu sv.Josipa, zaštitnika Domovine nam Hrvatske, razgledat ćemo stalnu izložbu s nazivom; «Štovanje sv.Josipa u Hrvatskom narodu», koju je prošle godine otvorio kard. Josip Bozanić o 320-godišnjici proglašenja sv.Josipa zaštitnikom Hrvatske. U svetištu, izmolit ćemo Krunicu za spas naših obitelji, Domovine, svećenika…. ©18,00h ® Polazak za Zagreb Organizator hodočašća: Molitveni vijenac Kraljice obitelj Prijave: Voditelju «Mariji i Marti» MVKO Voditelj hodočašća: Nada Mustapić, tel.; 3839-131, 098/9223-264 Cijena: 120,00 kuna |
03.02.2009., utorak
Samo je jedan naš Učitelj! - 220. dan Pavlove godine ............Tko mene slijedi, taj neće hodati u tami....(Iv 8, 12) Interesantno je da se Pavao u većem dijelu ove 2. poslanice Korinćanima na neki način bavi sam sa sobom i svojim apostolskim pozivom, opravdava se i brani, ističe svoje prednosti, muke i žrtvovanja. Zašto se on pošto poto nastoji opravdati od lažnih optužbi i podmetanja? Čitajući poslanicu shvatila sam da on, braneći sebe, želi ustvari obraniti čast svog apostolskog poziva i ugleda. Kako će mu njegovi učenici vjerovati i slušati ga, ako sumnjaju u njegovo poštenje, ako ga ne cijene i ne vole?! On je osnovao crkvu u Korintu, gradu u kojem je cvala prostitucija, promiskuitet i sveopća moralna pokvarenost, tako da je izraz: - živjeti po korintski - značio: živjeti bludno i pokvareno. Od početka se Pavao borio da mladu kršćansku zajednicu otrgne od pogubnog načina života i upozoravao ih na opasnosti lažnih učitelja, koji su ih pokušavali odvesti na krivi put. Zato im piše: "Da, ljubomoran sam na vas božanskom ljubomorom, jer sve učinih da vas zaručim s jednim zaručnikom: da vas privedem Kristu kao čistu djevicu. Ali se bojim, da se slučajno ne bi, kao što je zmija zavela Evu svojim lukavstvom, vaše misli pokvarile te se udaljile od Kristu dužne iskrenosti i čistoće. Jer ako zbilja bilo tko dođe i navješćuje vam drugog Isusa, a ne onoga kojega smo mi propovijedali, ili ako primate drugog Duha, a ne onoga kojega ste primili, drugo Evanđelje, a ne ono koje ste primili, vi to lijepo "strpljivo" podnosite." (2 Kor 2-4) Pavao ne želi da oni to strpljivo podnose; on hoće da se oni usprotive takvim učiteljima, da ne prihvaćaju krive nauke i da ostanu vjerni Evanđelju koje im je on navijestio. Da bi njegovo propovijedanje bilo bolje prihvaćeno, morao je i on biti čovjek od povjerenja. Zato je žestoko branio svoju apostolsku čast i ugled. I u ono doba, kao i danas, bilo je puno raznih učitelja, gurua, duhovnih trenera; svi su oni obećavali sreću. Za njih Pavao kaže: "Takvi su ljudi lažni apostoli, prijevarni radnici, koji se pretvaraju u Kristove apostole. Nije ni čudo, jer se sam sotona pretvara u anđela svjetla. Prema tome nije ništa osobito ako se i njegove sluge pretvaraju kao da su sluge pravednosti. Svršetak će im biti prema djelima njihovim." (2 Kor 11, 13-15) A Isus je to ovako rekao: "Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi."( Mt 7,15) |
02.02.2009., ponedjeljak
Ono smo, što smo pred Bogom - 219. dan Pavlove godine "Tko se ponosi, neka se u Gospodinu ponosi! Jer nije prokušan onaj koji sam sebe preporučuje, nego onaj koga Gospodin preporučuje! (2 Kor 10 17-18) Tako Pavao odgovara svojim protivnicima na optužbe, da sam sebi daje pravo upravljati Korintskom Crkvom i da to čini zbog osobne slave i častohleplja, a ti isti, koji su njega prekoravali, sebe su uzdizali u neslućene visine. S njima se Pavao ni ne želi mjeriti pa malo ironično kaže: "Dakako, mi se ne usuđujemo ni izjednačiti ni usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju. Ali oni, budući da se mjere vlastitom mjerom i uspoređuju sami sa sobom, ludo postupaju. A mi se nećemo hvaliti neumjereno, već po mjeri mjerila koje nam je Bog dao kao mjeru...." (2 Kor 10, 12-13) Svi imamo neke vlastite mjere i za sebe i za druge, međutim pitanje je, da li se te mjere slažu s Božjim mjerama ? Možemo imati visoko mišljenje o sebi, poput onog farizeja u hramu, koji je bio jako zadovoljan sam sa sobom, pogotovo u usporedbi sa grješnim carinikom, ali jedino mišljenje, koje je u tom slučaju vrijedilo, bilo je Božje: " - Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: razbojnici, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj ovdje carinik. Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega što stječem. - A carinik, ostajući daleko, ne usudi se ni očiju podignuti prema nebu, već se udarao u prsa i molio: - Bože, smiluj se meni grješniku! - Kažem vam, ovaj se vrati opravdan kući, a ne onaj. Jer tko se uzvisi, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen." (Lk 18, 11-14) Možemo lijepo govoriti i lijepo pisati, lijepo izgledati i biti hvaljeni i voljeni ili kritizirani, prezreni i omalovažavani u ljudskim očima - na kraju o nama odlučuje Božji sud. Ono smo što smo pred Bogom - ništa više i ništa manje! |
01.02.2009., nedjelja
Pavao - osporavani propovjednik - 218. dan Pavlove godine ................Pavao propovijeda na Areopagu Pavlovi protivnici pokušavali su Pavla na svaki način isključiti iz službe propovijedanja. Pritom nisu birali sredstva. Osim što su širili glas da je kukavica kad se treba osobno suočiti sa svojim protivnicima, proglasili su ga i slabim propovjednikom jer "poslanice su - veli se - ozbiljne i stroge, ali je on kad je prisutan slabić, a riječ mu je bez vrijednosti". (2 Kor 10, 10) Da li je Pavao bio loš, dobar ili prosječan govornik - to je teško sada procijeniti. Prema onome što je zapisano u Djelima apostolskim, bio je odličan govornik. Bez obzira kako je govorio, sigurno je da su njegove riječi prenosile Božju poruku tako, da su je svi dobronamjerni razumjeli i prihvaćali. On sam za sebe kaže: "Ako sam i nevješt u govoru, u znanju nisam; štoviše, to smo vam dokazali u svemu i pred svima." (2 Kor 11,6). Sjetimo se samo Pavlovih briljantnih govora na Areopagu u Ateni, zatim pred kraljem Agripom u Cezareji i mnogih drugih. Pavlov govor bio je toliko dobar i uvjerljiv da mu je Fest rekao: Luduješ Pavle! Tvoje ti je veliko znanje pomutilo pamet!, a na kralja Agripu je ostavio takav dojam, da je s izvjesnom nelagodom konstatirao: S malo me truda kaniš učiniti kršćaninom! Te primjedbe iz protivničkog tabora nisu mogle Pavla zaustaviti. On je znao da svojim riječima nikog ne bi obratio bez snage Duha Svetoga. Ljudi su išli za Pavlom jer ih je privlačio Krist koji je u njemu živio, prema izjavi samog Pavla: Ne živim više ja, nego Krist živi u meni. Kakav je tko propovjednikmogli smo ovih dana čuti i u TV emisijiEkumeni. Uvaženi katolički profesor ocijenio je neke naše svećenike lošim propovjednicima, jer previše "emotivno" govore, a propovijedati treba "razumno", jer vjera ljudi koji slušaju takve emotivne propovijedi i idu na seminare tih svećenika "traje kratko, pa onda ti ljudi dolaze tražiti pomoć u Katedralu...". Ostala sam zaprepaštena neukusnim kritiziranjem kolega koji nisu bili prisutni, pa se nisu mogli ni braniti. Znam da nas ima svakakvih, ali javno prozvati vrijedne svećenike, koji godinama izgaraju u apostolatu i pomaganju ljudima, da čine više štete nego koristi ?! Da li je to ljubomora, zavist, čuvanje vlastitih pozicija ili ono: drugog smanji pa ćeš ti ispasti veći ? Ne znam, ali mi se ne sviđa. Znam da propovjednik treba imati znanje, ali mora imati i srce zaljubljeno u Boga i u ljude, jer to srce ne može zamijeniti nijedna teologija! |
- Bože milosrdni i svemogući, preporučujemo ti ovih dana naše maturante. Pošalji svoga Duha da ih prosvijetli i pomogne u rješavanju testova. Posebno Ti preporučujemo Josipa V.