................Pavao propovijeda na Areopagu
Pavlovi protivnici pokušavali su Pavla na svaki način isključiti iz službe propovijedanja. Pritom nisu birali sredstva. Osim što su širili glas da je kukavica kad se treba osobno suočiti sa svojim protivnicima, proglasili su ga i slabim propovjednikom jer
"poslanice su - veli se - ozbiljne i stroge,
ali je on kad je prisutan slabić,
a riječ mu je bez vrijednosti". (2 Kor 10, 10)
Da li je Pavao bio loš, dobar ili prosječan govornik - to je teško sada procijeniti. Prema onome što je zapisano u Djelima apostolskim, bio je odličan govornik. Bez obzira kako je govorio, sigurno je da su njegove riječi prenosile Božju poruku tako, da su je svi dobronamjerni razumjeli i prihvaćali. On sam za sebe kaže:
"Ako sam i nevješt u govoru,
u znanju nisam;
štoviše, to smo vam dokazali u svemu i pred svima." (2 Kor 11,6).
Sjetimo se samo Pavlovih briljantnih govora na Areopagu u Ateni, zatim pred kraljem Agripom u Cezareji i mnogih drugih. Pavlov govor bio je toliko dobar i uvjerljiv da mu je Fest rekao: Luduješ Pavle! Tvoje ti je veliko znanje pomutilo pamet!, a na kralja Agripu je ostavio takav dojam, da je s izvjesnom nelagodom konstatirao: S malo me truda kaniš učiniti kršćaninom!
Te primjedbe iz protivničkog tabora nisu mogle Pavla zaustaviti. On je znao da svojim riječima nikog ne bi obratio bez snage Duha Svetoga. Ljudi su išli za Pavlom jer ih je privlačio Krist koji je u njemu živio, prema izjavi samog Pavla: Ne živim više ja, nego Krist živi u meni.
Kakav je tko propovjednikmogli smo ovih dana čuti i u TV emisijiEkumeni. Uvaženi katolički profesor ocijenio je neke naše svećenike lošim propovjednicima, jer previše "emotivno" govore, a propovijedati treba "razumno", jer vjera ljudi koji slušaju takve emotivne propovijedi i idu na seminare tih svećenika "traje kratko, pa onda ti ljudi dolaze tražiti pomoć u Katedralu...". Ostala sam zaprepaštena neukusnim kritiziranjem kolega koji nisu bili prisutni, pa se nisu mogli ni braniti. Znam da nas ima svakakvih, ali javno prozvati vrijedne svećenike, koji godinama izgaraju u apostolatu i pomaganju ljudima, da čine više štete nego koristi ?! Da li je to ljubomora, zavist, čuvanje vlastitih pozicija ili ono: drugog smanji pa ćeš ti ispasti veći ? Ne znam, ali mi se ne sviđa.
Znam da propovjednik treba imati znanje, ali mora imati i srce zaljubljeno u Boga i u ljude, jer to srce ne može zamijeniti nijedna teologija!
Post je objavljen 01.02.2009. u 22:24 sati.