"Doista, braćo, dajem vam do znanja:
Evanđelje koje sam propovijedao nije ljudska stvar,
niti ga ja primih niti naučih od nekog čovjeka,
već objavom Isusa Krista.
Ta čuli ste za moje negdašnje držanje u židovstvu:
kako sam preko mjere proganjao Crkvu Božju
i htio je uništiti te kako sam,
u prevelikoj privrženosti svojim očinskim predajama,
napredovao u židovstvu i nadmašio sve vršnjake u svom narodu.
koji me izdvoji u utrobi majke moje
i pozva svojom milošću
da ga propovijedam među poganima,
ja sam odmah....." (Gal 1, 11-16)
Dok sam čitala ove retke sv. Pavla, posebno me nekako dirnula ta riječ "odmah".
Uvijek se divim toj brzini kojom sveci reagiraju na Božji poziv. Nema odgađanja, nema opraštanja od obitelji, nema pokapanja mrtvih....
Za sv. Pavla kaže sv. Luka u Djelima apostolskim: "I odmah poče propovijedati u sinagogama da je Isus Sin Božji" (Dj 9,20).
Isto su tako reagirali prvi Isusovi učenici braća Petar i Andrija i Jakov i Ivan, kad ih je Isus pozvao da pođu za njim:
"Oni istog časa ostave mreže (lađicu i oca) i pođu za njim." (Mt 4,20, 22)
Brzo je reagirala i Marija, Lazarova sestra, kad joj je Marta tiho šapnula: - Učitelj je ovdje i zove te -
Treba zaista brzo reagirati, svaki trenutak iskoristiti, jer ne znamo koliko nam je još vremena ostalo do onog zadnjeg dana. Samo ovdje i sada možemo još nešto popraviti i još nešto dobra učiniti...
Nitko ne zna kada će nas Gospodin pozvati k sebi i kad će biti naš zadnji dan ovdje na zemlji.
Post je objavljen 14.02.2009. u 23:14 sati.