Iz Djela apostolskih saznajemo da je Pavao imao tri viđenja:
- na putu za Damask ( Dj 9, 4+)
- u Judinoj kući ( Dj 9,12)
- u hramu u Jeruzalemu (Dj 22,17+)
U 12. pogl. 2. posl. Korinćanima Pavao spominje viđenja i objave i kaže da je bio
"uznesen do trećeg neba...
u raj i da je čuo neizrecive riječi
koje čovjeku nije dopušteno izreći. ....
I da se ne bih uzoholio zbog obilja objava,
sotonion poslanik,
da me trajno muči,
da se ne uzoholim.
A on mi je odgovorio:
Dosta ti je moja milost,
jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti."
Što je bio taj "trn u tijelu" ne može se sa sigurnošću reći. Možda neka tjelesna bolest ili mana koja je Pavla izjedala, a nije je se mogao riješiti. Ali Pavao je prihvatio iz Božje ruke i tu trajnu muku shvaćajući taj "trn" kao Božju pomoć da ostane svjestan svoje slabosti i da se tako sačuva od oholosti.
Koliko puta i mi želimo biti "savršeni" i bez tog "trna u tijelu", bez pogrešaka i bez slabosti. Molimo usrdno Boga da nas izbavi od stalnog padanja u iste pogreške, ali ne ide! Bog, naš milosrdni Otac, ostavlja nam dosta tog "trnja" želeći nas očuvati od oholosti. On nam oprašta padove, ali mi ne! Ne možemo prihvatiti da smo slabi i da uvijek ponavljamo neke pogreške, jer to iskrivljuje onu "veličanstvenu sliku" koju je naš ego stvorio o nama. Teško se mirimo s istinom, da sami ne možemo ništa učiniti.
I nama se događa, kao i sv. Pavlu, da činimo ono što ne želimo činiti, a ono što želimo, to ne činimo: "Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije učiniti ga." (Rim 7, 18b)
"Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtnoga tijela?" (Rim 7,24)
A Bog odgovara: