Marketing
Nesebični rad bez naknade - 221. dan Pavlove godine
Za svoj apostolski rad Pavao nije tražio plaću. Premda je imao pravo na naknadu, on se je uglavnom, kad god je imao priliku, uzdržavao radom svojih ruku. I time se je ponosio. Premda je bio iz ugledne farizejske obitelji i dobro obrazovan u Gamalijevoj školi u Jeruzalemu, njegov otac se pobrinuo da je još u mladosti izučio šatorarski zanat. U Korintu je bio smješten kod bračnog para Priscile i Akvile koji su obavljali isti zanat pa je zajedno s njima radio. Pogledaj Priscila i Akvila
Od Korinćana nije htio uzeti niti milodare, samo da mu nitko ne bi mogao ništa prigovoriti i da svima bude jasno, da to što radi, radi samo za njihovu dobrobit, a nikako za neku svoju korist. Bio je i u oskudici, bilo je tu i poniženja pa Pavao piše:
"Ili sagriješih
što sam vam badava
navješćivao Radosnu vijest,
ponizujući sebe da vas uzvisim?....
....I kad sam bio kod vas i zapao u oskudicu,
nisam nikome bio na teret.
U mojoj su mi oskudici pomogla braća
što dođoše iz Makedonije.
I u svemu sam se čuvao
- i čuvat ću se -
da vam ne budem na teret. (2 Kor 11, 7-9)
I ovdje Pavao slijedi naredbu, koju je Isus dao Dvanaestorici, šaljući ih u svijet da propovijedaju:
"Na svom putu navješćujte:
Približilo se kraljevstvo nebesko!
Bolesne liječite,
mrtve uskrisujte,
gubave čistite,
zloduhe izgonite!
Koliko bismo svi mi, i naša današnja Crkva, bili vjerodostojniji kad bismo se držali Isusovih naredbi i slijedili Njegov primjer, kao što je to činio sv. Pavao!
Kad bi se bogatstvo i siromaštvo izmiješalo i pravedno raspodjelilo barem na nivou naših kršćanskih crkvi, ne bi naši misionari nemoćno gledali nepotrebnu smrt izgladnjele, bolesne djece i njihovih roditelja, dok drugi kršćani sjede u raskošnim kurijama i voze zadnje modele skupocjenih auta.
Post je objavljen 04.02.2009. u 23:38 sati.