............
.Zagrljaj sv. Petra i Pavla ...........
Luka na tri mjesta spominje Pavlovo obraćenje: najprije on pripovijeda što se zbilo pred Damaskom (Dj 9,3-19), a onda pušta Pavla da on sâm u obliku govora iznese taj događaj (Dj 22,6-16; 26,12-18).
U poslanici Galaćanima Pavao ponovno spominje svoje obraćenje i prve godine u kršćanstvu
(Gal 1, 11-24). Dokazuje da je evanđelje, koje on propovijeda, dobio od samog Isusa Krista, bez posredovanja drugih ljudi, jer nije o evanđelju ni s kim razgovarao, pa niti sa onima koji su prije njega bili apostoli. Tek kasnije odlazi u Jeruzalem:
"Istom tri godine kasnije uzišao sam u Jeruzalem
da upoznam Kefu, i s njim sam ostao 15 dana.
Drugog koga od apostola nisam vidio,
osim Jakova, brata Gospodinova.
Za ovo što pišem Bog mi je svjedok da ne lažem.
Onda sam došao u sirijske i cilicijske krajeve.
Ostao sam međutim, osobno nepoznat
Kristovim crkvama u Judeji.
Jedino bijahu čule:
"Naš negdašnji progonitelj sada propovijeda vjeru
koju je nekoć htio uništiti",
pa su slavile Boga zbog mene."
Nešto slično dogodilo se i kod nas. Nakon pada komunizma, neki prijašnji komunisti i progonitelji vjere, promijenili su svoje stavove i mišljenje i počeli su dolaziti u crkvu. Postali su vjernici. Međutim, ta promjena nije se svima svidjela, pa i dan danas mnogi "stari" vjernici takvima osporavaju obraćenje ali i pravo na obraćenje.
Nikad mi se to nije sviđalo. Samo Bog zna tko se je obratio a tko nije. Ne možemo mi o tome suditi. Svaka promjena na bolje uvijek je dobro došla.
Bilo bi bolje, da poput ovih "Pavlovih" kršćana iz poslanice Galaćanima radosno prihvatimo obraćenike i zajedno s njima slavimo Boga i zahvaljujemo mu.