"Tko se ponosi,
neka se u Gospodinu ponosi!
Jer nije prokušan onaj
koji sam sebe preporučuje,
nego onaj
koga Gospodin preporučuje! (2 Kor 10 17-18)
Tako Pavao odgovara svojim protivnicima na optužbe, da sam sebi daje pravo upravljati Korintskom Crkvom i da to čini zbog osobne slave i častohleplja, a ti isti, koji su njega prekoravali, sebe su uzdizali u neslućene visine.
S njima se Pavao ni ne želi mjeriti pa malo ironično kaže:
"Dakako, mi se ne usuđujemo
ni izjednačiti ni usporediti s nekima
koji sami sebe preporučuju.
Ali oni, budući da se mjere vlastitom mjerom
i uspoređuju sami sa sobom,
ludo postupaju.
A mi se nećemo hvaliti neumjereno,
već po mjeri mjerila
koje nam je Bog dao kao mjeru...." (2 Kor 10, 12-13)
Svi imamo neke vlastite mjere i za sebe i za druge, međutim pitanje je, da li se te mjere slažu s Božjim mjerama ?
Možemo imati visoko mišljenje o sebi, poput onog farizeja u hramu, koji je bio jako zadovoljan sam sa sobom, pogotovo u usporedbi sa grješnim carinikom, ali jedino mišljenje, koje je u tom slučaju vrijedilo, bilo je Božje:
" - Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: razbojnici, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj ovdje carinik. Postim dvaput u tjednu i dajem desetinu od svega što stječem. - A carinik, ostajući daleko, ne usudi se ni očiju podignuti prema nebu, već se udarao u prsa i molio: - Bože, smiluj se meni grješniku! - Kažem vam, ovaj se vrati opravdan kući, a ne onaj. Jer tko se uzvisi, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen." (Lk 18, 11-14)
Možemo lijepo govoriti i lijepo pisati, lijepo izgledati i biti hvaljeni i voljeni ili kritizirani, prezreni i omalovažavani u ljudskim očima - na kraju o nama odlučuje Božji sud.
Ono smo što smo pred Bogom - ništa više i ništa manje!