"Znate da mi je bolest pružila priliku
da sam vam prvi put propovijedao Radosnu vijest.
Svoju kušnju, mene u mojem bijednom stanju,
niste ni prezirno odbacili ni popljuvali.
Naprotiv,
kao Isusa Krista.
Gdje je ono vaše blaženstvo?
Mogu vam posvjedočiti da biste bili,
kad bi bilo moguće,
izvadili oči svoje i dali ih meni.
Jesam li vam dakle postao neprijatelj
iznoseći vam istinu?" (Gal 4,13-16)
Svako zlo za neko dobro - kaže poslovica. Tako je Pavla iznenadna bolest zaustavila na njegovom misijskom putovanju u Frigiju upravo u području pokrajine Galacije. Svoje bolovanje Pavao je iskoristio da Galaćanima, koji su bili pogani, navijesti Evanđelje. Više o tome vidi ovdje
Predivno je bilo to gostoprimstvo i njega koju su Galaćani iskazali Pavlu: Gledali su ga kao anđela Božjeg, kao Isusa Krista!
Baš razmišljam koliko bi nam suživot bio lakši i ljepši, kad bismo jedni u drugima gledali anđele Božje ili samog Isusa Krista! Ne bi onda bilo grubih ni otresitih riječi, uskraćivanja pažnje i pomoći, ne bismo nikome zalupili vrata pred nosom niti ga ostavili da nepotrebno čeka, plače, muči se....
Netko je jednom rekao da bi bilo dobro zamisliti, da na čelu čovjeka s kojim razgovaramo ili imamo nekog posla, piše: Ja sam Isus!
Pada mi na pamet da bi to mogla biti prikladna vježba za ovo korizmeno vrijeme: U svakom čovjeku koji nam dođe na put prepoznati Isusa i reći: Evo, to je Isus! I onda se sukladno tome prema njemu ponašati, kao što bismo se ponašali prema samom Isusu!
To bi mogla biti moja vježba ovih 40 dana do Uskrsa.
Možda mi se još netko pridruži?
Npr. moj dragi suprug koji čita sve moje postove, daje mi savjete i ispravke ako treba.
Mogli bismo to zajedno vježbati. U dvoje je lakše, zar ne?
Post je objavljen 25.02.2009. u 23:53 sati.