Svakog od nas negdje čeka križ....
živim - ali ne više ja,
nego Krist živi u meni:
provodim u vjeri u Sina Božjega,
koji mi je iskazao ljubav
i samoga sebe za mene predao " (Gal 2,19 - 20)
A malo dalje, u toj istoj poslanici Pavao kaže:
"Oni koji pripadaju Kristu Isusu
razapeli su svoje tijelo s njegovim strastima i požudama." (Gal 5, 23).
To je bio život sv. Pavla: križevi, patnje, odricanja i na kraju mučenička smrt. Ostvarilo se ono što je Bog rekao Ananiji, kad ga je slao k Pavlu nakon njegovog obraćenja:
"Pokazat ću mu koliko mu treba pretrpjeti za moje ime." (Dj 9,16)
"Njegovo ga je trpljenje učinilo vjerodostojnim učiteljem istine – koji nije tražio svoju korist, svoju slavu ili osobno zadovoljstvo, nego se predao u ime Onoga koji nas je ljubio i predao se za sve nas." ( Benedikt XVI. na otvaranju Pavlove godine)
A veliki teolog i duhovni pisac Romano Guardini (17.02.1885 - 1.10.1968.) napisao je:
"Kršćanstvo i križ ne mogu se odijeliti jedno od drugoga. Otkad je Krist morao ići putem križa, stoji križ na putu svakoga tko hoće biti kršćanin; za svakog kao 'njegov križ'. Priroda se buni protiv toga.
Ali Isus kaže, i to je temeljni zakon kršćanstva: Tko čuva sebe, svoj život, svoju dušu, izgubit će ih. Tko se predaje na križ … naći će ga – i to neizgubivo, kao vječnoga sebe, koji ima udjela s Kristom.“
Kristova ljubav i milost dat će nam snagu i hrabrost da trpimo s Kristom i za Krista, jer tako naš život postaje do kraja osmišljen i ispunjen.
Kolikogod je patnja velika tajna, koju ćemo potpuno razumijeti tek na drugom svijetu, jedno je sigurno: patnja završava sretno kao i kod Isusa: nakon smrti dolazi - uskrsnuće, a nakon Velikog petka - uskrsna zvona!
Post je objavljen 20.02.2009. u 23:03 sati.