pisem premalo. ispricavam se i zelim vam:
laku noc.
manje hladnoce.
jasne ciljeve.
povoljan vjetar.
do slusanja. citanja, kako zelite. vi ste uvijek i prije svega ispred mene i u pravu.
tako, do vremena kad se protagonisti vrate na svoja radna mjesta u pricama. od svega prema vjecnosti.
ja cu i dalje o svemu misliti. manje pricati. vise pisati.
there, there, jos volim vlakove.
|
- previse energije, imam previse energije da bi mogla ista konkretno raditi. - razmisljam o utiskivanju velike crvene crte u ruku skalpelom.
- moras naci nesto da se ispuses. nadji decka. mozda bi bilo vrijeme.
- nemam energije a..., nasla bi jadnu nevinu dusu nad kojom bi se nad kojom bi se na kraju samo sadisticki izzivljavala.
- pa upravo u tome je stvar. - odgovorio mi je a... ustajuci, - a sad me ides obrijati, kad ti je vec toliko dosadno.
|