10 dana divljine
22.11.2005., utorak
VJEZBA HORIZONTA
|
"starost ljudi se procjenjuje prema ocima, ne odjeci, gospodine.", jednako zavarani mogu ostati priprosti intelekti, koliko i veliki mislioci. sve je pitanje perspektive i boje kojom u tom trenutku bojamo krajolike svijeta. kako se onda toliko puta usudjujemo stvrditi da je crno - bijeli princip karakterna osobina stvarnosti? nesmotrena brzopletost karakteristika je civilizacije koju velicamo. ugibanje stvarnosti, svaki puta drugacije, narcisoidno prilagodjeno prolaznom potrebom. pitam se kako kompenzirati narcisoidnost svoje egzistencije. pitam se - moze li biti unistena? i koliko daleko trebam pobjeci da nadjem istinu? odsutnost zelja i potreba, ideala i dostojanstva. gdje se ono sto jesam, sto zelim i sto trebam biti sjedinjuju. na horizontu misli ego biva pobjedjen - kako da ga dosegnem? svaka nova misao vodi me do tog mjesta, potire staro, stvara novi jednako (ne) dohvativ horizont. ne znam kako i kada taj proces postaje proslo svrseno vrijeme. nasli smo odgovore na horizontu i nikad vise nismo se osvrnuli, ili pogledali naprijed. naprijed ovdje ne postoji, nazad ne mozemo. |
